BL. ALIX LE CLERC, DJEVICA

Alix je rođena 2. veljače 1576. g. u uglednoj građanskoj obitelji u Remiremontu, u Francuskoj. U sedamnaestoj godini života Gospodin je pohodi bolešću koja ju je ponukala na čitanje duhovne literature i na produbljivanje duhovnog života. To ju je iskustvo postupno vodilo do odluke da sav svojživot posveti Bogu. Kada je imala dvadeset godina, njezina obitelj se doselila u selo Hymont koje je pripadalo župi Mattaincourt, kamo je kao župnik došao sv. Petar Fourier. Godine 1597. u Badnjoj noći Alix je s nekoliko družica položila redovničke zavjete i time odlučila potpuno se posvetiti Bogu kako bi činila svako moguće dobro.
"Kuća u kojoj bi se činilo svakomoguće dobro" iz vizije bl. Alix, za sv. Petra Fouriera, značila je početak osnivanja besplatnih javnih škola za odgoj i obrazovanje zapuštene ženske mladeži, čime će se baviti novoosnovana kongregacija koju je stavio pod zaštitu Presvete Djevice kao Kćeri Naše Gospe. Alix je umrla 9. siječnja 1622. u Nancyu. Blaženom je proglašena 1947.

IZ USPOMENA REDOVNICA SUVREMENICA O KREPOSTIMA BLAŽENE ALIX LECLERC

Vidjela je Boga u bližnjemu.
Kako je redovno gledala Boga u bližnjemu, blažena se Alix trudila da mu nježnom ljubavlju pritekne u pomoć i da mu pomogne. Nije mogla vidjeti nekoga u tjeskobi ili potrebi, a da iznutra ne bi bila ganuta i njegovu bol učinila svojom. Tada mu je svim sredstvima koje joj je nadahnjivala ljubav, donosila pomoć, kako u duhovnim, tako i u vremenitim potrebama. Otac Fourier joj je u Mattaincourtu povjerio brigu za siromašne bolesnike u župi. Ona im je no svom trošku i iz svojih oskudno raspoloživih izvora pribavljala sve što im je bilo potrebno. Jednako je tako, boraveći u samostanu Naše Gospe u Nancyju, s jednom pobožnom laikinjom često u predgrađu posjećivala bolesnike u potrebi, zanemarene ili napuštene, koji su živjeli u bijednim podrumskim rupama. Nije propustila biti uz njih, koliko god joj je bilo moguće, uređujući im krevet, liječeći s neizmjernom radošću rane, sjedeći uz njih na krevetu tješeći ih i hrabreći da strpljivo nose svoju bolest i bijedu. Svojom je brigom okruživala male gubavce, tako da se brinula za njih dva do trimjeseca, donoseći im lijekove i majčinskom požrtvovnošću skrbeći za sve što im je bilo potrebno. U svemu tom materijalnom služenju koristila je svaku prigodu da bližnjemu posvjedoči istu ljubav koju je imala prema Bogu.
Ta djela ljubavi prema vanjskim osobama daju nam tek naslutiti pažnju punu ljubavi koju je imala prema svojim redovničkim sestrama i požrtvovnost koju im je svjedočila. U samostanu ju je njezina pobožnost nadahnjivala da za blagdane pošalje zatvorenicima kruha, vina,slatkiša. Na taj je način htjela počastiti poniženja koja je Gospodin pretrpio zbog naših grijeha. Njezine su sestre bile utučene zbog poteškoća i protivština koje su ih napadale sa svih strana i prijetile uništiti ono što su se one trudile izgraditi. Alix je vidjela da su uistinu slomljene i potištene do te mjere da izgube svaku nadu, no ona je, zahvaljujući svojoj vjeri i sjedinjenju s Bogom, u svom srcu pronalazila ne manje snage da ih utješi: ta njihovo je zvanje dolazilo od samoga Boga, a on će im dati sve potrebne milosti da nadvladaju zapreke.