Preuzvišeni oče biskupe, poštovana časna poglavarice, drage sestre iz Družbe Naše Gospe!
Stojim danas ovdje pred Vama, u ime svih vjernika naše Župe, s licem punim radosti i srcem ispunjenim dubokom zahvalnošću. Okupili smo se oko ovoga oltara kako bismo proslavili veliku milost – 25 godina nesebičnog služenja, molitve i prisutnosti sestara Naše Gospe u našoj župi.
A kako je sve započelo?
Prije četvrt stoljeća, naša je župa prolazila kroz trenutke promjena i neizvjesnosti.
Ali kažu da Bog nikada ne zatvori jedna vrata, a da pritom ne otvori prozor kroz koji će nas obasjati novo svjetlo.
Odlazak našeg dugogodišnjeg velečasnog Stipe, koji je u župi proveo punih 30 godina, donio je veliku promjenu u našu župu.
Tada u Davor dolazi velečasni Marijan Đukić. Čovjek velike vizije, ali prije svega čovjek velika srca koji je prepoznao što Davoru u tom trenutku najviše treba. Znao je da nam ne treba samo vodstvo, već i duhovna toplina, majčinska ruka i prisutnost koja liječi i okuplja. Vlč. Marijan silno je želio da u našu župu dođu časne sestre. I molitva mu je uslišana. U Davor su došle Sestre Naše Gospe.
Zato se danas s posebnim poštovanjem i ljubavlju sjećamo onih prvih sestara koje su hrabro zakoračile u našu župu i stoga želim poimence zahvaliti svakoj sestri koja je ostavila svoj neizbrisiv trag u Davoru.
Iako danas nisu mogle biti fizički s nama za ovim oltarom , želimo uputiti duboku zahvalnost za svu plemenitost i duhovnu blizinu kojom su zadužile našu zajednicu…
S. Savija Palić
S. Milka Zečević-Tadić.
Znamo da su sada s nama u duhu i molitvi.
S posebnim poštovanjem i zahvalnošću sjećamo se i sestara koje su bile s nama, a sada su u vječnosti…
S. Mirela Šokčević i
S. Admirata Miklaužić.
Neka im Gospodin bude nagrada, a mi ih se danas s posebnim molitvama sjećamo.
Posebna mi je radost i čast na ovome slavlju pozdraviti naše drage sestre koje su danas ovdje s nama.
S. Marijana Đukić
S. Vianea Pezer
S. Aleksija Renić.
I sestre koje još uvijek dijele svakodnevnicu s nama…
S. Margareta Jurić
S. Dubravka Kopilović.
Drage naše sestre, kada ste prije 25 godina zakoračile u Davor, možda niste znale što vas sve čeka, ali mi danas itekako znamo što ste nam donijele. Donijele ste blagost, mir i neumornu molitvu. Postale ste neizostavan dio naših života, naših radosti i naših tuga.
Posebnu zahvalnost dugujemo vam za vaš tihi, samozatajni, a tako dragocjeni rad u vođenju župnog kućanstva. Poput svete Marte, s puno ljubavi, brige i pažnje, brinule ste se da župni dom uvijek bude otvoren, topao i uredan, a naši župnici da ne budu gladni.
U našoj crkvi Vaša je prisutnost unijela posebnu ljepotu u liturgiju, u uređenje Božjeg hrama, u pjesmu koja nas uzdiže k nebu.
S našim najmlađima: Koliko ste samo generacija djece i mladih dopratile do prve svete pričesti i krizme, učeći ih ne samo vjeronauku, nego i tome kako biti dobri ljudi.
U našim domovima: Vaša tiha prisutnost uz bolesne, usamljene i potrebite bila je i ostala produžena Božja ruka u našem mjestu.
Isto tako Vaše svjedočanstvo vjere i radosti kojom zračite nije ostalo neprimijećeno.
Gledajući vas kako s ljubavlju služite Gospodinu, u srcu jedne naše mještanke (Jelene) probudio se onaj najljepši, tihi Božji glas. Iz vašeg djelovanja i molitve u ovoj župi, rodio se novi duhovni poziv.
Ima li većeg priznanja za redovnicu nego kada njezin život nadahne drugu dušu da krene istim putem? Naša župa dobila je duhovni cvijet koji je niknuo upravo iz vašeg nesebičnog rada – to je s. Justina Šišić. Ona je živi plod vaših 25 godina u Davoru, dokaz da Bog kroz vas djeluje i poziva. Hvala vam što ste joj bili uzor, podrška i putokaz prema oltaru.
Davor je mjesto uz rijeku, mjesto ponosnih i emotivnih ljudi, a vi ste kroz ovih 25 godina postale naše – davoračke sestre. Srodile ste se s našim mentalitetom, disale ste s ovom župom i u nju utkale svoje najbolje godine, svoje snage i svoje molitve.
Zato danas, dok gledamo unatrag s ponosom, a unaprijed s nadom, želimo vam reći jedno veliko, najtoplije – HVALA.
Hvala vam za svaku toplu riječ na izlazu iz crkve, za svaki osmijeh, za svaku tihu žrtvu koju nitko osim Boga nije vidio. Hvala vam što ste, nasljedujući Mariju, svakoga dana iznova govorile svoj "Evo me!" ovdje, među nama. Hvala i vlč. Marijanu što vas je doveo, ostavljajući nam u nasljeđe ovaj duhovni biser.
Drage naše sestre, neka vas i nadalje čuva i zagovara vaša i naša Nebeska Majka. Neka vam Gospodin podari zdravlje, snagu i radost u daljnjem služenju. I dok god teče naša ponosna Sava, Davor će pamtiti i cijeniti sve što ste učinile i što činite za nas.
Živjele nam i neka vam je blagoslovljen ovaj srebrni jubilej!
A daj Bože da svi zajedno na istome mjestu dočekamo i zlatni jubilej!!!!!!!
I na samome kraju, u znak našeg trajnog poštovanja dopustite da Vam naša djeca uruče mali znak pažnje u ime cijele župe Davor.
Primite ove ruže kao znak naše zahvalnosti za svaku vašu toplu riječ, osmijeh i molitvu kojom ste nas pratile.
Te monografiju župe Davor da Vam ostane trajna uspomena na dane, mjesece i godine koje ste proveli s nama, i kao svjedočanstvo da ste postale neizostavan dio povijesti ovog našeg slavonskog kraja.
Sada pozivam poglavaricu Družbe S. Zrinku da primi dar u ime cijele župne zajednice, župnika i naših obitelji kao izraz duboke i iskrene zahvalnosti za sve što je je Vaša redovnička družba ugradila u život ove župe.
Kako bi naša povezanost ostala trajno zabilježena, želimo Vam u ime svih župljana darovati ovu sliku koju je naslikao naš župljanin Drago Matošević.
U središtu se nalazi župna crkva, a iznad su prikazani i vaši sveti utemeljitelji – sveti Petar Fourier i blažena Majka Alisa.
Neka ova slika u Vašemu matičnom domu bude trajni podsjetnik da su vaša karizma i vaša duhovnost duboko utkani u zidine ove crkve i u živote naših obitelji.
Hvala Vam i neka Vas i dalje prati Božji blagoslov!
Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)
Povratak na sve Vijesti
