Družba sestara Naše Gospe je u nedjelju 6. rujna 2026. godine proslavila 25. godišnjicu djelovanja sestara u župi Marije Kraljice i sv. Jurja mučenika u Davoru. Na ovu proslavu okupilo se devetnaest sestara iz Družbe te dvije sestre podrijetlom iz Davora, s. Petra Simić, Karmelićanka Božanskog Srca Isusova i s. Marcela Šereš, iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Svetu misu predslavio je mons. Ivo Martinović, biskup Požeške biskupije, a koncelebrirao je vlč. Željko Strnak, župnik u Davoru. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi velikog i malog zbora.
Prije početka misnog slavlja s. M. Zrinka Šestak pozdravila je biskupa te mu uručila darove – uratke naših sestara: knjige o utemeljiteljima Družbe i stručne knjige naših profesorica, Ane s. Thee Filipović i Katice s. Katarine Koprek.
Nakon toga je započela sveta misa te je biskup sve nazočne pozdravio sljedećim riječima:
„Današnjim slavljem želimo zahvaliti Bogu za bogatstvo djelovanja naših sestara. Svjesni da ono što one čine, da čine iz ljubavi prema Bogu. Njihovo djelovanje ovdje je znak Božje ljubavi, dobrote koje sestre ostvaruju svojim životom, svojom vjerom, svojim zavjetima, svojim predanjem Bogu. Želimo zahvaliti Bogu za ovaj srebrni jubilej njihovog djelovanja ovdje. Iako je Družba stara nekoliko stoljeća, ovdje su sestre kratko, ali jednaka Kristova ljubav je prisutna i danas po njihovim životima.
U ovo misno slavlje uključujemo i pokojnog župnika, vlč. Marijana Đukića, koji je pozvao sestre ovdje u župu, uključujemo pokojne sestre, s. Mirelu i s. Admiratu, uključujemo i pokojne župljane, sve koji su molili i imali osjećaja za ono što su sestre činile i čine ovdje.
Dok zahvaljujemo Bogu, nastojmo otvoriti svoja srca i biti svjesni koliko je njegovo milosrđe, njegova ljubav, dobrota, potrebna svakome od nas, potrebna ovoj župi, Crkvi, cijelome svijetu.
U svoje molitve uključimo posebno molitvu za duhovna zvanja u Družbi sestara naše Gospe, neka Gospodin providi djevojke koje će nastaviti koračati s njima slijedeći Isusa svojim životom i vjerom. Da bi bili dostojni ovog zajedništva i milosti s Kristom Gospodinom, zamolimo ga da nam se smiluje i oprosti grijehe.“
U prigodnoj propovijedi mons. Martinović izrekao je sljedeće:
„Draga braćo i sestre, čuli smo riječ Božju i vidimo kako Isus lijepo upućuje učenike, kako se treba ponašati kad brat pogriješi. Riječ je o grijehu, a riječ je i o bratu, o sestri, riječ je o svakome od nas. Isus želi da ono što je važno za bratovo spasenje, za njegovo dostojanstvo, bude pravilo koje će pomagati da se brat vrati na pravi put. Zato u Isusovim riječima vidimo koliko Isus drži do dostojanstva osobe. Ono što govori, reci nasamo. Upozoriti nekoga nasamo, to je znak držanja do njegovog dostojanstva, do njegove osobe. Isus nas šalje u susret drugome. Ne kaže idi kaži najprije drugome, idi reci susjedima, idi reci prijateljima, idi reci svima koji ga ne vole ili ju ne vole, to je njezin grijeh, to je njegov grijeh. Isus nije takav. Nego kaže idi nasamo. Reci, ako te ne posluša, onda reci pred dvojicom svjedoka, ne zato da mu se dokaže krivnja, da se osramoti, nego dvojica svjedoka trebaju biti oni koji će pomoći nekome da ga ubijede da ide krivim putem da se uistinu treba ostaviti svoga grijeha i onoga što je loše. I treće što Isus govori, ako ne posluša dvojicu svjedoka, reci Crkvi, reci zajednici, jer nitko ne može živjeti sam. Zajednica je ona koja treba pomoći.
Draga braćo i sestre, ne prihvaćamo u svom životu tako lako opomenu, ne prihvaćamo lako kritiku. Zapažamo to već kod djece, kako teško prihvaćaju kritiku, opomenu, savjet. I mladi to teško čine, a odrasli kao da su nedodirljivi. Koliko bi bilo manje rana u našim životima, u životima naših obitelji, zajednica, da prihvatimo opomenu, savjet, kritiku, onih koji nam govore ono što je važno za nas, za naš život, za naše obitelji. Ne bi li bilo u našim obitelji puno manje poteškoća, problema, kriza, rastava brakova. Ne bi li bilo u našim obiteljima više radosti, topline i zajedništva kad bismo samo bili spremni prihvatiti, ma ne samo prihvatiti, nego već čuti opomenu onoga koji nam govori. Bilo da je riječ o mužu, o ženi, ocu, majci, djetetu, bratu, sestri, djedu, baki. A tako i u redovničkim zajednicama. I u redovničkim zajednicama potrebna je ta osjetljivost za ono što nam se govori, za opomenom. Lako ćemo, draga braćo i sestro, drugome dati opomenu i kritiku, to čak lakše iza leđa, nego izravno gledajući osobu. Ali teško ćemo prihvatiti sebe, da se opomena odnosi na mene, kako ću ja prihvatiti ove Isusove riječi, jer one su poziv na ljubav.
Čuli smo u drugom čitanju u Pavlovoj poslanici Rimljanima, govori o ljubavi koja je na djelima, ovdje je opomena u smislu riječi, a sveti Pavao govori o djelima koja trebaju biti u svjetlu ljubavi Božje.
Danas obilježavajući ovaj srebrni jubilej, promatramo djela ljubavi sestara Naše Gospe koje su ovdje samo 25 godina prisutne, a djelo njihove ljubavi je nedokučivo, nemjerljivo, jer ono što one rade u odgoju djece, u katehezi, u pastoralu, pjevanjem, sviranjem, u kuhinji, na različite načine i kao profesorice i znanstvenice, sve govori o ljubavi Božjoj jer njihov život je usmjeren na Boga koji je ljubav.
Kad vidimo sestru ovako u habitu bilo gdje pa da ne progovori ni jednu riječ, ona nas usmjerava na Krista. I kad ništa ne govori, njezina osoba, njezin lik, usmjerava nas na Krista, na Kristovu ljubav. Možemo reći, sestre su nam tada znak ispita savjesti, da bismo vidjeli koliko je naša ljubav usmjerena prema njemu. I ne osjećamo se koji puta uvijek radosno što vidimo sestru, iako bi tako trebalo biti. Zašto? Zašto zato što nas ona podsjeća na Kristovu potpunu ljubav i predanost. A znamo da možemo i trebamo biti bolji.
Drage sestre, vi ovdje djelujete 25 godina. Bogatstvo vašeg rada, prisutnosti, žrtve je nemjerljivo, ali bogatstvo Vašeg života, služenja, predanja Gospodinu, izvire iz otajstva euharistije, iz zajedništva s njim, iz onoga što smo čuli u evanđelju, gdje Isus govori o zajedničkoj molitvi. Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrani, ondje sam i ja. Euharistija i molitva je ono što vam daje snagu, da uspijete danas, i u ovo vrijeme, kao i na početcima družbe, prije četiristo i više godina, biti znak ovome svijetu, ljubavi Krista Uskrsloga, njegove dobrote, njegove poniznosti, njegovog darivanja.
Neka Gospodin i dalje bude hrana vaših duša, vaše vjere, vaših zavjeta jer i danas se od vas očekuje ljubav koju Krist po vama daje, a za kojom žeđaju i djeca, i mladi, i odrasli, i starci i bolesnici. To može biti ljubav u riječi, to može ljubav u susretu, to je i danas sve više biti ljubav u pristupanju bolesnicima, nemoćnima i ta prisutnost vašeg srca, vaše osobe, često puta je znak ljubavi Krista raspetoga, koji govori onima koji trpe i pate i zahvalni su što ste znak njegove blizine.
Kao što je Blažena Djevica Marija, Naša Gospa, u tihoj i predanoj vjeri i ljubavi slijedila Krista, do kraja, tako i vi. Nastavite svoje poslanje ljubavi i dobrote, u tihoj i predanoj žrtvi, oslanjajući se na njega svjesni da jedino Bog, ne samo opominjati i tražiti od nas da se mijenjamo, nego da je on onaj koji mijenja, da se ostvari koji puta ono mi ne možemo očekivati, ne možemo izmoliti, a to je da se po nama ostvaruje djelo spasenja za brata i sestru. Koliko je važno spasiti samo jednog brata ili jednu sestru, dobro znate iz riječi vašeg utemeljitelja, oca Petra: „Najvažnije je spasiti jednu dušu, nego cijeli svijet.“ Neka ta dimenzija spasenja, koja se po vama u vašoj ljubavi ostvaruje, bude ono što će vas voditi da ne posustanete, da ne klonete, da ne mislite da je beskorisno ili besmisleno kad promatrate sebe i svoju zajednicu, da vas je sve manje. Nije beskorisno, nije besmisleno živjeti za Krista pa makar taj put svijet toliko danas ne razumio ili ne prihvaćao. Vi znate kome ste povjerovali, koga ljubite, za koga živite, Krista Uskrsloga, Spasitelja, našeg Boga koji nam se u euharistiji daje, koji nas jača i pomaže, da ustrajemo na putu koji nam je on pokazao, koji nas vodi kao Crkvu, kao zajednicu sestara Naše Gospe, i kao vjernike, neka nam na tom putu pomogne i zagovor Blažene Djevice, Naše Gospe. Amen.“
Na kraju svete mise, zahvalu biskupu i župljanima uputila je s. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica DSNG. Župnik je pročitao čestitku mons. Antuna Škvorčević, biskupa u miru. U ime župne zajednice, gđa Ljerka Furić, uputila je riječi zahvale sestrama za 25 godina prisutnosti sestara u Davoru te su djeca u narodnim nošnjama uručili vrhovnoj poglavarici umjetničku sliku na kojoj su prikazani utemeljitelji Družbe, župna crkva i vjernici sa sestrama.
Mons. Martinović izrekao je potom riječi zahvale:
„Još jednom od srca želim zahvaliti sestrama za njihovu prisutnost, za djelovanje, za sve što su ovdje činile i čine. Svaka sestra nosi Krista svojim životom i svojim bićem i to je ono što je za nas dragocjeno i važno, ne samo za Davor, za Požešku biskupiju, nego za cijelu Crkvu. Svaka sestra je ona koja nosi Krista drugome, u tome je bit i smisao života svake sestre. Čuli smo od vrhovne glavarice s. Marije Zrinke da nema dovoljno zvanja, ali ako ostanete još 25 godina, možda bude još jedno zvanje, ili više. Ali što želim reći? Sestre su u službi života, a vidimo da je i ovdje život drugačiji nego prije 25 godina.
Zato draga braćo i sestre, dragi župljani, molite za nova duhovna zvanja, molite za mlade obitelji, za otvorenost životu, jer u Davoru neće biti života ako nema novih rođenja, ako nema rođenja, jasno da neće biti duhovnih zvanja. Neka vas Gospodin sve potakne da budete otvoreni za dar života, to je najveća ljubav koju nam Bog daje, najveći dar. Svaka sestra svojim životom svjedoči da ljubi život. Neka vas drage sestre Gospodin u tome učvrsti i vodi i neka vas zagovor Blažene Djevice, Naše Gospe, prati da u svim svojim teškoćama da možete slijediti njezin primjer ljubavi prema Bogu i svakoj osobi do kraja života.“
Za ovu prigodu, izrađena je prigodna izložba o dvadeset pet godina djelovanja sestara koja je postavljena u župnoj dvorani sv. Franje pored župne crkve te ju župljani mogu razgledati i prisjetiti se raznih susreta i događaja. Nakon svete mise, nastavljeno je druženje s članovima ekonomskoga i pastoralnoga vijeća te dobročiniteljima sestara koji su sestrama zahvalili za sva dobročinstva.
Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)
Povratak na sve Vijesti
