SPROVOD S. MARISSTELLE NERAL

S. Marisstella Neral je sahranjena u ponedjeljak, 24. travnja 2023. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Mirogoj vodio je župnik župe sv. Blaža vlč. Borna Puškarić u nazočnosti velikog broja svećenika, redovnica iz naših zajednica, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života s. Marisstelle. 
Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Blaža u Zagrebu slavio je vlč. Borna Puškarić uz koncelebraciju svećenika koji su poznavali s. Marisstellu, živeći i djelujući u župi sv. Blaža  kao župnici ili kapelani. 
O životu s. Marisstelle je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak. U nastavku donosimo govor u cjelosti.

Poštovana braćo svećenici, poznavaoci s. Marisstelle, poštovana sestro Barica, nećaci, pranećaci, poštovana rodbino, dragi župljani Župe sv. Blaža i svi vi ovdje nazočni koji čuvate lijepe uspomene na našu dragu s. Marisstellu. Drage moje sestre!  U popodnevnim satima 19. dana mjeseca travnja, 2023. godine, svidjelo se Gospodinu, našu s. Marisstellu u 93-oj godini života, pridružiti svojoj uskrsnuloj slavi. Njezin život bio je ispunjen dobrim djelima, ljubavlju i požrtvovnošću, kako za čovjeka tako i za poslove koji su joj bili povjereni. U bolesti je bila obazriva prema drugima, kako ne bi bila na teret i brigu. Veronika Neral, svoj je ovozemaljski život, po ocu Franji i majci Tereziji rođ. Kuharić, započela 23. ožujka 1931. godine u Strmcu Pribićkom, u pitomom Krašićkom kraju, poznatom po dvojici kardinala na glasu svetosti: kardinalu Alojziju Stepincu i kardinalu Franji Kuhariću, koji je bio njezin ujak. Svoje djetinjstvo i mladost u teškim vremenima siromaštva, provela je u svom rodnom Pribiću, uz pobožne roditelje i devetero braće i sestara. Od svoje 12-e   godine živjela je kod ujaka Antuna u Vinkovcima, a od 17-e do 21-e godine kod ujaka Mate u Zagrebu, pomažući u kućanskim poslovima i u odgoju njihove djece. Verica je boraveći u Zagrebu, živjela u okrilju Župe sv. Blaža i Samostana sestara Naše Gospe u Primorskoj, gdje je imala priliku susretati časne sestre i upoznavati način redovničkog života. U svojoj 21-oj godini, odlučila je ostaviti svjetovni život te je 7. lipnja 1952. godine, pokucala na vrata samostana sestara Naše Gospe u Primorskoj 20, gdje je svoju redovničku formaciju započela kandidaturom. Godinu dana kasnije, na Svijećnicu, 2. veljače 1953., i ona je sebe prikazala Gospodinu, odlučujući se za daljnji korak redovničke formacije, te je ušla  u postulaturu. Na Malu Gospu, 8. rujna 1953., stupila je u novicijat, i dobila ime s. Marisstella. Nakon godinu dana, na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1954., položila je Prve redovničke zavjete. Prvo polje rada u njezinom redovničkom životu, bio je Samostan u Primorskoj, gdje je bila kuharica godinu dana. U jesen 1955., po potrebi Družbe odlazi u Stari Žednik kod Subotice, a 1956. u katedralnu župu sv. Terezije Avilske u Subotici do 1957. godine. Zbog siromaštva koje se u poratnim godinama jako osjetilo u Domovini, nekolicina sestara radila je u Koležu, San Lui, u Belgijskom gradu Liježu. Poglavari su kao pomoć sestrama poslali s. Marisstellu koja je bila u kuhinji i pomagala u ostalim poslovima koje su sestre preuzele, učeći francuski jezik. Godine 1969., premještena je iz Liježa u Herbeumont, gdje je stekla diplomu njege starijih i bolesnih te je kao njegovateljica, požrtvovno, strpljivo i s puno ljubavi, danju i noću bila na usluzi bolesnima i nemoćnima u Staračkom domu, sve do zaslužene mirovine u koju je ušla 1992. godine. Nakon ulaska u mirovinu, s. Marisstella je zamolila tadašnje vodstvo Družbe, da ostane u Belgiji kod sestara Trapistkinja u Bujonu, što joj je bilo i omogućeno. I to je zasigurno bilo iznimno iskustvo jednog putovanja i hoda s Bogom, samo njoj znano ali i darovano. Hvala mu! Dolaskom u Domovinu 1994. godine, njezin aktivni život se nastavlja u Župi sv. Blaža, gdje je do 2022. godine, radila s puno srca i požrtvovnosti, sve što joj je bilo povjereno i što je vidjela da treba raditi. Njezina prvotna dužnost bila je pranje i peglanje crkvenog ruha i ostalog rublja svih ukućana koji su živjeli u župskoj kući, te spremanje svećeničkih prostorija i dijela župne kuće. Imala je veliku ljubav i oko za sve što je crkveno. Na oltarima su uvijek bili  besprijekorno ispeglani i pod crtu stavljeni oltarnici. Sve je bilo onako kako treba biti, a kod župljana je to izazvalo divljenje i hvalu. A nije samo crkveno ruho bilo ogledno. Ogledno je bilo sve što je njezina ruka dotakla. Mnogi od vas ovdje prisutnih, sigurno se sjećate kako su pokrajnji oltari srca Isusova i srca Marijina zasjali nakon njezinog ručnog rada, koji je bio odrađen u trećoj smjeni, po noći. U odsutnosti s. Mihaele, rado bi pripremila ručak za župsku družinu stvarajući opušteno ozračje. U svakom svom poslu znala je uživati, a briga oko cvijeća bila joj je posebni užitak.  S puno poštovanja, ljubavi i diskrecije susretala je svećenike. U arhivi s. Marisstlle ima puno spomen sličica USPOMENA NA MLADU MISU. Rado je odlazila na Mlade mise svih đakona koji su bili na praktikumu u župi sv. Blaža i tako ih pratila svojom molitvom u njihovom svećeničkom životu. U svojoj jednostavnosti i duhovitosti bila je izvrsno društvo svakome tko se našao u njenoj blizini. Imala je široku lepezu interesa za mnoge događaje u svijetu, Crkvi i svojoj Družbi. Zanimala se gotovo za sve. Voljela je raspravljati o dubokim teološkim temama, bila je suvremena u razmišljanjima i draga sugovornica. 

Draga s. Marisstella, živeći 16 godina svog života u zajedništvu s tobom, u tvojoj blizini, sada ti bez zadrške i s lakoćom mogu reći Ti, kako si to više puta od mene tražila, a zbog tvoje dobi i poštovanja nisam to mogla. Život s tobom bio je lijep, pun pozitivnih i duhovitih trenutaka, zabavan i ugodan. Ponekad smo bile teške i neprihvatljive jedna drugoj, ali i to je cjelina i ljepota zajedničkog života. Sve to predajmo Bogu. I Ti, i ja! Molim te da mi oprostiš svaku moju tvrdoglavost, a isto to i ja tebi opraštam. Idi u miru! Vjerujem da si se lijepo smjestila i opustila u toplom krilu i zagrljaju Dobrog Oca i Majke Marije, koju si štovala i zazivala u svojim potrebama. U ime svake pojedine sestre, molim te oproštenje za sve ono, čime smo te povrijedile i ražalostile. I mi tebi opraštamo i molitvom te pratimo na putu u vječnost. Do ponovnog susreta! Zagovaraj nas kod Oca nebeskog! Vjerujem da svi mi koji smo došli počastiti život s. Marisstelle i ispratiti je na vječni počinak, nosimo puno lijepih sjećanja i trenutaka provedenih s njom. Vjerujem da bi svatko od nas imao puno toga lijepog reći o njenom životu. Sada joj samo želimo reći naš veliki HVALA, što smo imali milost živjeti u njezinoj blizini. S ovog mjesta, u ime s. Marisstelle i u svoje ime, zahvaljujem s. Martini i s. Zdravki koje su s velikom pažnjom i ljubavlju njegovale njezine bolne rane. Zahvaljujem sestrama iz sv. Blažu, s. Justini i Fidelis kao i zajednici sestara u Remetama, koje su svojom blizinom bile uz nju u teškim trenucima. Zahvaljujem župnicima sv. Blaža, mons. Zvonimiru Sekelju i mons. Zlatku Korenu za lijepo ostvarenu suradnju sa s. Marisstellom u vremenu zajedničkog suživota i djelovanja u župi. Hvala i sadašnjem župniku preč. Borni Puškariću, za suradnju i razumijevanje u trenutku kada  nismo bili u mogućnosti naše dvije bolesne sestre s. Marisstellu i Mihaelu, premjestiti u naš samostan u Remetama, jer radovi na obnovi samostana koji je stradao u potresu nisu bili završeni. Hvala vlč. Anđelku i vlč. Ivanu, kao i svim župnim vikarima koji su se izmjenjivali u službi, za susretljivost i pažnju prema s. Marisstelli!  Izražavam iskrena kršćansku sućut njezinoj sestri Barici, nećacima i svoj rodbini! Budite zahvalni Bogu i ponosni što ste imali tetu Vericu!

Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)