Župa je utemeljena prije 65 godina, a živa Crkva prolazila je velike izazove u vrijeme komunizma da bi danas bila srce koje okuplja i privlači mnoge vjernike jedne od najznačajnijih osječkih gradskih četvrti. 

Izvor: Hrvatski katolički radio, https://hkr.hkm.hr/nedjelja-1100-misno-slavlje-iz-zupe-uzvisenja-sv-kriza-osijek-retfala/ (pristupljeno 12. 4. 2026.).

Nakon svete mise je reportaža sa župnikom i župljanima u emisji uživo "HKR kod vas" od 13:10 do 15:45. O 65. obljetnici  djelovanja i prisutnosti Sestara Naše Gospe na župi govorit će naša s. M. Vianea Pezer.

Isus reče ženama: „Ne bojte se! 
Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! 
Ondje će me vidjeti!“
Mt 28, 10

Aleluja!
Hodeći Galilejom svakodnevice, 
budimo nositelji nade i radosti! 
Prepoznajmo Uskrslog u svakom čovjeku 
koji je potreban
našeg pogleda, osmjeha, stiska ruke, naše brige. 

Sretan i blagoslovljen Uskrs
žele Vam 
Sestre Naše Gospe! 

s. M. Zrinka Šestak
vrhovna glavarica

Djelatnice koledža St. Louis u Belgiji izvjestile su nas kako su u čast i sjećanje na naše posljednje tri sestre koje su boravile u Belgiji: s. M. Admiratu Miklaužić, s. M. Adeodatu Živanović i s. M. Aleksiju Renić, na prozorima prostorija u kojima su boravile naše sestre dok su živjele u koledžu ispisali imena naših sestara, podatke o boravku sestara (1956. – 2008.) te zahvalu za sav doprinos koji je dala naša Družba i sve sestre koje su boravile u koledžu.

Zgrada „E“ u kojoj su se nalazile prostorije sestara u veljači 2026. potpuno je obnovljena i preuređena u administrativne urede djelatnika i za radne sobe učitelja. Iako sestre već više godina ne borave u koledžu, ovom malom gestom, djelatnici i uprava koledža željela je zadržati sjećanje na njih jer njihov duh još tamo živi.

Na 12. Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima i podizanja svijesti o problemu trgovanja ljudima te na spomen sv. Jozefine Bakhite, s. M. Stanka Oršolić je u svrhu podizanja svijesti o problemu trgovanja ljudima napisala izjavu o ovogodišnjem obilježavanju Svjetskoga dana molitve protiv trgovanja ljudima koja se može pronaći na mrežnim stranicama Hrvatske redovnčke konferencije (https://www.redovnistvo.hr/vijesti-hkvrpp/novosti/12.-svjetski-dan-molitve-protiv-trgovanja-ljudima-i-podizanja-svijesti-o-pr) i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (https://redovnistvo.ba/hr/page.php?id=4497) koju ovdje donosimo kao i molitvu pape Franje sv. Jozefini Bakhiti:

„Na 12. Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima i podizanja svijesti o problemu trgovanja ljudima, svi vjernici i ljudi dobre volje diljem svijeta pozvani su ujediniti se u globalnu inicijativu molitve, refleksije i akcije protiv nepravde trgovanja ljudima. Tema ove godine je „Mir počinje dostojanstvom: globalni poziv suzbijanja trgovanja ljudima“, a nadahnuta je pozivom pape Lava XIV.: istinski mir je nježan i ponizan, rođen iz ljubavi i odražava se tamo gdje se poštuje ljudsko dostojanstvo.
Trgovanje ljudima je globalna rana koja negira ljudsko dostojanstvo i narušava mir u zajednicama. Žrtve trgovanja ljudima su najčešće žene, djeca, migranti i raseljene osobe koje trpe iskorištavanje na razne načine, od prisilnog rada i seksualnog iskorištavanja do ropstva i prisilnog braka. Žrtve, koje se broje u milijunima, najčešće se nalaze u okolnostima rata, siromaštva i raseljenosti. Stoga su svi pozvani svratiti svoj pogled na žrtve, otvoriti svoje ruke, oči, uši, srca i zajednice te pomoći na razne račine: pružajući pomoć, zaštitu i duhovnu skrb. Osobito smo pozvani osigurati sigurno okruženje mladima poučavajući ih kako biti sigurni u virtualnom svijetu kao i sve potrebite kako se zaštititi i sačuvati od iskorištavanja. Također smo pozvani ukazati na uzroke iskorištavanja te se zalagati da žrtve budu saslušane, primijećene i dobrodošle tražiti pomoć.
Ovaj Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima i podizanja svijesti o problemu trgovanja ljudima posebno će se obilježiti u Rimu s nizom aktivnosti od 4. do 8. veljače 2026. godine, a koje koordinira organizacija Talitha Kum sa dikasterijima, organizacijama i udrugama. Više o programu može se pronanaći na poveznici: https://preghieracontrotratta.org/?lang=en. U sam program može se uključiti sudjelovanjem u molitvi na daljinu, u petak, 6. veljače 2026. godine od 11:00 do 15:00 jer će molitvena inicijativa diljem svijeta biti omogućena na pet jezika (http://www.prayagainsttrafficking.net/yt/en).
Po zagovoru svete Jozefine Bakhita, molitvom otvorimo svoja srca, razmišljanjem produbimo svoju predanost i radom donosimo Kristov mir i slobodu onima kojima je to najpotrebnije.“

MOLITVA PAPE FRANJE SV. JOZEFINI BAKHITI

Sveta Jozefina Bakhita,
dok si bila dijete, prodana si u ropstvo 
i podnijela si neizrecive poteškoće i patnju.

Fizički oslobođena od ropstva, 
pronašla si istinsko otkupljenje 
u susretu s Kristom i njegovom Crkvom.

O sveta Jozefina Bakhita,
pomozi svima onima koji su zarobljeni u ropstvu;
zauzmi se za njih kod milosrdnog Gospodina
kako bi se lanci njihova ropstva raskinuli.

Neka sam Gospodin oslobodi 
sve one koji su bili ugroženi, 
ranjeni ili zlostavljani 
uslijed trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudima. 

Utješi sve one koji su preživjeli razne oblike ropstva
i nauči ih da po primjeru Isusa Krista, 
njegove nade i vjere,
postignu iscjeljenje svojih rana.

Pomoli se za sve nas i zagovaraj nas:
da ne postanemo ravnodušni,
da otvorimo oči i uvidimo bijedu 
i rane naše mnoge braće i sestara
lišenih dostajanstva i slobode,
i da čujemo njihov vapaj za pomoć.

Amen.

12. Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima obilježen na HKS-u

Dana 6. veljače 2026. godine prigodom 12. Svjetskog dana molitve protiv trgovanja ljudima i podizanja svijesti o problemu trgovanja ljudima, s. M. Stanka Oršolić je na Hrvatskome katoličkome sveučilištu priredila popratne materijale o obilježavanju 12. Svjetskoga dana molitve protiv trgovanja ljudima za svetu misu koju je u Sveučilišnoj kapelici predslavio vlč. Branimir Jagodić u koncelebraciji profesora svećenika te u zajedništvu sa studentima, profesorima i djelatnicima Sveučilišta. Vlč. Jagodić na početku svete mise upoznao vjernike sa temom ovogodišnjeg Svjetskog dana molitve protiv trgovanja ljudima koja je bila: „Mir počinje dostojanstvom: globalni poziv suzbijanja trgovanja ljudima“ te je ukratko progovorio o problemu trgovanja ljudima, pozivajući da se i tijekom godine prisjetimo preživjelih i za njih se pomolimo. Kod molitve vjernika također je upućen Gospodinu molitveni zaziv za sve preživjele trgovanje ljudima. Na kraju svete mise svi prisutni su zajedno izmolili molitvu pape Franje svetoj Jozefini Bakhiti. Vjerujemo da sa svakim svojim pa i malim molitvenim doprinosom možemo možda nekome pomoći, osnažiti se međusobno te sačuvati sigurnima.

Prigodom obilježavanja blagdana bl. Alojzije Stepinca, 10. veljače 2026. godine, na Hrvatskome katoličkome sveučilištu u Zagrebu u mjesecu veljači 2026. godine bili su izloženi albumi o životu, djelovanju, zatočeništvu, suđenju i preminuću bl. Alozija kardinala Stepinca.

Studenti, nastavnici i djelatnici te posjetitelji Sveučilišta mogli su vidjeti fotografije koje su sestre Naše Gospe tijekom godina skupljale te posložile u albume koji su se čuvali u samostanima sestara Naše Gospe, a kasnije u arhivu Družbe sestara Naše Gospe. 

Emisija Svijetli tragovi bit će emitirana14. travnja 2026.

Izvor: https://hkr.hkm.hr/s-cecilija-plesa-zivot-pretocen-u-pjesmu-hvale-bogu/.

U emisiji Svijetli tragovi govorimo o s. Imakulati Malinka – redovnici iz Družbe sestara Naše Gospe – glazbenici, pedagoginji i vizionarki koja je svojim radom snažno obilježila crkvenu glazbu u Hrvatskoj, osobito u razdoblju nakon Drugoga vatikanskog koncila. Među prvima je u našem crkvenom prostoru pokazala kako se koncilska obnova može živjeti ozbiljno, odgovorno i plodno, ostajući ukorijenjena u bogatoj tradiciji. Za nju je glazba bila oblik molitve i služenja Crkvi, prostor u kojem su se susretali vjera, ljepota i zajedništvo. Osnovala je ansambl Collegium pro musica sacra kroz koji je promicala sakralnu glazbu u Hrvatskoj i u inozemstvu. Svojim pedagoškim radom na Institutu za crkvenu glazbu KBF-a u Zagrebu oblikovala je brojne mlade glazbenike. O njezinu životu i glazbenom nasljeđu u utorak 17. ožujka razgovaramo s našim gošćama, njezinim studenticama: prof. dr. s. Katarinom Koprek iz zajednice Družbe sestara Naše Gospe i prof. Evom Kirchmayer-Bilić, pijanisticom, profesoricom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Emisija Svijetli tragovi emitirana je na HKR-u 17. ožujka 2026. i može se poslušati na: https://soundcloud.com/hrvatska-katolicka-mreza/svijetli-tragovi-240326.

Izvor: https://hkr.hkm.hr/utorak-1800-s-imakulata-malinka-glazbenica-pedagoginja-i-vizionarka/.

Upoznajte život i djelo s. Fides Vidaković iz Družbe sestara Naše Gospe, hrvatske književnice, pjesnikinje, prevoditeljice, vrijedne i svestrane radnice na njivi Gospodnjoj.

S. Fides bila je jedinstvena redovnica odgojiteljica koja je u svoje vrijeme otvorila vrata svojih zajednica potrebama Crkve u Hrvatskoj.

Tako su se u generalnoj kući Družbe tiskali prvi brojevi Glasa Koncila i razni drugi materijali za potrebe Crkve, dok je svoje susestre stavila na raspolaganje Kršćanskoj sadašnjosti za prevoditeljske i druge poslove.

Zauzimala se i za trajnu formaciju sestara, odlazila u inozemstvo radi potreba Družbe, ali za duhovnu dobrobit hrvatskoga iseljeništva.

Uz ove crtice iz njezina djelovanja, u emisiji Svijetli tragovi u utorak 27. siječnja o s. Fides reći će nam više naši gosti s. Tarzicija Tunjić iz Družbe sestara Naše Gospe i dr. sc. Ivan Armanda, teolog i leksikograf.

Emisija Svijetli tragovi na HKR-u emitirana je 27. siječnja 2026. u 18:00, a može se poslušati na: https://soundcloud.com/hrvatska-katolicka-mreza/svijetli-tragovi-270126.

Izvor: Hrvatski katolički radio, https://hkr.hkm.hr/utorak-1800-s-fides-vidakovic-hrvatska-knjizevnica-pjesnikinja-i-prevoditeljica-vrijedna-i-svestrana-radnica-na-njivi-gospodnjoj/.

Na propovijedi, predslavitelj je izrekao sljedeće:
„Drage sestre, razmišljanje na blagdan Vaše utemeljiteljice, Majke Alix, želim započeti riječima Henrija Nouwena: Crkva je ljudska organizacija, ali također vrt milosti Božje, mjesto na kojem cvate velika svetost.
Sveci su ljudi koji nam živoga Krista čine osobito uvjerljivo vidljivim. Mnogi su sveci u službi za Krista i Crkvu dali svoj život. Mnogi drugi su ostavili brojna pisana svjedočanstva svoje vjere i svoga naviještanja koja nam mogu biti hrana. Mnogi su živjeli herojskim životom i postavljali mjerila nepokolebljive vjere. Mnogi drugi su živjeli skrovito i uronjeni u meditaciju. Mnogi su podizali svoj proročki glas i pozivali na obraćenje i obnovu. Mnogi drugi su razvijali duhovne metode i strategije ili osnivali velike organizacije i djela djelatne ljubavi prema bližnjemu. Mnogi sveci bili su zdravi i jaki, mnogi drugi boležljivi, često bojažljivi i nesigurni. Svi su, svatko na svoj način, živjeli u Crkvi kao u vrtu u kojem su slušali glas koji ih je nazivao ljubljenom djecom Božjom i u kojem su nalazili hrabrost da Isusa učine središtem svoga života.

Kada ovako slušamo o Crkvi i svecima, pitamo se gdje je tu utemeljiteljica Družbe sestara Naše Gospe, bl. Alix. Ona je imala hrabrosti učiniti Isusa središtem svoga života, pobijedila je početna kolebanja te se odlučila za „da“ i da svoj život stavi u moćne ruke učitelja Isusa iz Nazareta, da se on njome posluži na najbolji način. I on je to učinio. Odredio je put odgoja, tada odgoja siromašne i zapuštene djece i mladih, poglavito ženske djece. Danas sestre koje pripadaju Družbi koju je osnovala, svoje talente koriste u odgoju i obrazovanju svih životnih dobi, ne samo djevojčica i djevojaka, premda je to prvotno poslanje, nego i muške djece, od kojih sam ja jedan primjerak. 
Sestre danas, onoliko koliko ih ima, a i na drugim mjestima i kroz druge službe ostvaruju svoje vidljivo poslanje. Za drugu zgodu bilo bi dobro čuti kako vi drage sestre vidite i doživljavate vašu utemeljiteljicu danas i bilo bi to zanimljivo čuti. Svakako u davanju odgovora može dobro doći i zgoda današnjega Evanđelja (Mt 18,1-5) koja nam je dobro poznata. Evanđelje današnjega dana pomaže nam da sebe ispitamo razumijemo li uopće što znači biti Isusova učenica i učenik ili smo u nekom svom svijetu. I mi u duhovnim zvanjima znamo plahutati. Neki ih lako prihvaćaju, a neki baš i ne, neki ih prihvaćaju kao stil života bez obzira na to što o njima drugi govorili i mislili, dok drugi odmahuju rukama govoreći da tako trebaju živjeti neke određene osobe. Koliko su te osobine ljudske osobe danas kompetentne, prosudite same kad ih čujete. Ili odgajaju li se danas djeca i mladi i odrasli da budu kompetentni, da imaju kompetencije, a to su poniznost, jednostavnost, skromnost i služenje. Mogu li ove četiri vrline, kreposti, kompetencije biti u istoj rečenici u kojoj se određuje današnje vrijeme, koliko se one uopće cijene. Koristi li uopće danas biti ponizan i tako živjeti svoj život? Znamo li i možemo li biti jednostavni da ne kompliciramo tamo gdje ne trebamo u susretu s drugima i u životu uopće? Ili i kod nas vrijedi ona zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano. Znamo li biti skromni u svojim prohtjevima i željama? Ako drugima služimo bilo kojom službom, jesmo li zbog toga manje vrijedni? Svako zanimanje, svako zvanje, svaka služba i položaj kriju u sebi ljepotu služenja, samo ukoliko se otkrije ta ljepota.
Učenici su Isusovi postavili pitanje tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom. Po kojim kriterijima pripada nekome prvo mjesto, po čemu je netko najveći? Možda po tome tko je prvi prihvatio poziv. Možda ona tko je najveći, najpametniji, najmudriji, najvjerniji, možda onaj … Isus ne bi bio Sin Božji, a da ne poznaje svoje učenike. Oni su samo ljudi, podložni mnogim utjecajima, trendovima i razmišljanjima koji mogu skriviti i sakriti onaj pravi smisao života. Zato im Isus daje odgovor na njihovo pitanje, odgovor koji nisu baš očekivali. I tako malen, ponizan, prostodušan, radostan, pun povjerenja i bez zlobe, samo su neke od osobina djeteta kojima bi se trebalo ukrasiti svatko tko želi biti potpuno Isusov, svatko tko želi jednom ugledati Isusov osmijeh i raširene ruke u ljepoti vječnosti kraljevstva nebeskoga. To želim svakoj sestri. 

Pripremajući se za ovu propovijed, nisam se mogao oteti sjećanjima koja bude nostalgiju jer starim, i to baš lijepih susreta sa sestrama i ono što su ostavile i još ostavljaju u mom životu. Kad se susretnem sa svojom generacijom, a skakutali smo oko crkve sv. Blaža i u samostanu, prisjećanja izmame osmijehe i radost. Današnje generacije, kada to negdje pričam, na predavanju, gledaju malo u čudu, zato bih ovo razmišljanje završio zahvalom i molitvom.
Zahvala ide svim onim sestrama koje su na najrazličitije načine i u različito doba moga životnog vijeka sudjelovale u nastojanju da Isus ima mjesto u mojoj dječjoj duši. Uz roditeljski i vjerski odgoj, uvijek se sa zahvalnošću i rado sjećam župne kateheze u župi sv. Blaža. Tada nije bio vjeronauk u školi, ali zato smo ga redovito imali dvaput tjedno u našim župnim dvoranama, gdje su nam sestre, kad smo bili u razrednoj fazi i nastavi, a i župnik i kapelani otvarali oči, srce i dušu za ljepotu Isusovih riječi, djela i stila života. Sestre su znale na prikladan način usaditi velike stvari u naše dječje živote tako da se to jednom posađeno razvija tijekom našega života i nakon vjeronaučnih dana.

Ono što su sestre činile i učile, to su i životom potvrdile. Jednostavno ne može se zaboraviti njihova ljudskost odjevena u redovništvo, koje je bilo razumljivo maloj djeci, mladima, odraslima i starijima. Prisutnost u određenim danima života poput slavlja prve pričesti, krizme, rođendana, Uskrsa, Božića, Rokova, zatim sendviči i čaj iz termosice, kolači i torte, krafne s tri zrna graha, a koja smo tražili na blagoslovu kuće za Tri kralja, pa hodočašća, ukrašavanje crkve, koja se i dan danas lijepo ukrašava (s. Justina ukrasi pa župnik objavi na statusu), zatim trčkaranje po sv. Blažu, druženje u vrtu samostana. Potvrda su zaista da danas radite i da sestre otkrivaju ljubav i Isusov lik na licima mnogih ljudi koji su bili na različite načine povezani uz župu i uz vaš samostan ovdje ili u Remetama, a i drugim mjestima gdje ste bile. Dobro je danas u zahvalnosti se prisjetiti, a ne samo na sprovodima sestara, što isto dolazi, ali je dobro reći danas hvala. Vremena su se promijenila, sestre uz Božju pomoć i brojčano stanje, koje baš i ne ide u prilog, ali nikad se ne zna, žele i dalje da Isus raste u dušama čovjeka ma koliko on ima godina.

Htio sam vam u ovaj jutarnji sat ovoga dana izreći hvala vama sestrama za sve što ste činile, što činite i što ćete činiti. U užurbanosti našeg vremena vrlo često zaboravljamo zahvaliti jedni drugima, a čovjek voli ponekad čuti hvala kao potvrdu da nešto dobro radi kao i poticaj da to nastavi još bolje raditi, u tom smislu hvala vam za sve što ste učinile.
Spomenuo sam da je ovo razmišljanje strukturirano kao i molitva, želim s vama, drage sestre, i dok slavimo današnji blagdan, i dok vam ga od srca čestitam, moliti za vas i na vaše osobne i zajedničke nakane. Molim vam svima snage da i dalje u našem stoljeću autentično živite karizmu Družbe. Mnogo se ovih zadnjih godina govori o novoj evangelizaciji i sinodalnosti, što bi one trebale biti, koji su im putovi ostvarivanja. Upravo u autentičnom, svjesnom i radosnom življenju karizmi družbe, ova Družba može dati odgovor što i kako u novoj evangelizaciji i sinodalnosti. Molim da sestre svojim životom i svjedočanstvom pokažu i dokažu svima u Crkvi da se i u redovništvu može živjeti i graditi Isusova zajednica Crkva na dobrobit samih sestara, ali i svih članova naše Crkve. U ovu molitvu uključujem molitvu za nova duhovna zvanja u vašoj Družbi. Duhovna zvanja su dokaz Božje ljubavi i želje da se njegovo Evanđelje širi i preko određene redovničke zajednice. Molim drage sestre da Evanđelje dalje bude vaš život unatoč mnogim izazovima i ponudama današnjice, a onda preko vašega, neka bude prihvaćeno u životima mnogih s kojima se susrećete i to svakodnevno. Mnogo se toga danas nudi za osmišljavanje života, a kvaliteta im je upitna. Svima nam je u Crkvi graditi i raditi da svi osjete, dožive da je Evanđelje zaista Riječ života za život. Molim da se ne umorite biti bližnje u ljudskim životnim, tjelesnim i duhovnih potrebama.
Molim za sve Vaše susestre kojih više nema i koje počivaju u nadi uskrsnuća. I na kraju u molitve želim uključiti svaku sestru s njenim molitvama, nakanama, poslanjem, djelovanju u Družbi i izvan Družbe, od one u kuhinji, na bolesničkom krevetu, u sobi, do one na župi i na fakultetu. To su moje molitve i zahvalnosti za ovaj lijepi blagdan vaše Družbe. Amen.“

Na kraju svete mise, predslavitelj je uputio završne misli:
„Čestitajući vam blagdan bl. Majke Alix Le Clerc, želim svako dobro i pomlatka da može dalje ova Družba živjeti i rasti u Crkvu, u Božjem vrtu. Zazovimo Božji blagoslov da nas Bog čuva i prati u sve dane našega života.“
S. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica, zahvalila je predslavitelju ovim riječima:
„Dragi Josipe, zahvaljujem ti što si se prisjetio nas u svojem djetinjstvu i svojoj mladosti što si i nas vratio u one lijepe dane, a ni ovi nisu manje lijepi, neka nam dragi Bog podari da nam bude lijepo i dobro. Hvala ti.“

Veselje ti navješćujem, puče kršćanski.
Jerbo se kralj u Betlemu rodi nebeski.
Pored njega stoji Majka, Djeva Marija,
pa sveg svijeta Spasitelja lijepo povija.
HCK

Novorođeni Kralju, ispuni nas svojim mirom
da ovom svijetu donosimo plodove ljubavi,
pravednosti i istine.

Sretan Božić 
i blagoslovljenu Novu 2026. godinu,
žele Vam Sestre Naše Gospe!

s. M. Zrinka Šestak
vrhovna glavarica

Zbornik je objavljen je u digitalnom izdanju na digitalnom repozitoriju Dabar gdje se može pogledati i pohraniti:

https://repozitorij.kbf.unizg.hr/object/kbf:340.

Izdavači su Europsko društvo za katoličku teologiju – Hrvatska sekcija i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

U zborniku su sabrani radovi teologa i teologinja, članova Europskog društva za katoličku teologiju, proizašli iz triju teoloških kolokvija, koje je tematski i programski osmislilo te organiziralo vodstvo Hrvatske sekcije ovog Društva, a koji su održani od 2022. do 2024. godine u prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

Zbornik je i tiskan u manjoj nakladi.

Za sestru Samuelu svaka vlat, svaka sjemenka ima dušu. Iz vinograda, polja i šuma donosi materijale koje pretvara u svjetlosne prizore Božića: u njezinim rukama komušina postaje svilena, slama zlatna, a obična nit – most između zemlje i neba. Sve nastaje bez nacrta, u molitvi i tišini, samo uz škare, konac i srce puno vjere. U tim malim čudima od prirode zrcali se njezina misao – da je ljepota najčišća kad se rađa iz skromnosti.

U vrijeme došašća, Muzej Slavonije otvara vrata svjetlosti i zajedništva. Jaslice sestre Samuele poziv su na tišinu, promišljanje i radost Božića. Jedinstven betlehemski prizor od prirodnih materijala – komušine, slame i kukuruzovine odiše toplinom, izražajnošću i dubokom simbolikom, stvarajući duhovnost i blagdanski ugođaj. Jaslice sestre Samuele izlagane su u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući Rim i Vatikan, gdje su stekle međunarodna priznanja. Izložba je realizirana u suradnji s Hrvatskom kućom Materina priča, a traje od prosinca 2025. do 6. siječnja 2026. Dobrodošli u muzej svjetlosti i tihe radosti!

Izvor: https://mso.hr/aktualne-izlozbe/tiha-radost-betlehema/

Počinjemo rečenicom svetoga Pavla koju nalazimo u 1. poglavlju “Poslanice Efežanima” u okrilju koje Pavao sebe naziva “sužnjem Krista Isusa” i uzvišeno govori o Kristu i Crkvi: “Sve mu ‘podloži pod noge’, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja” (Ef 1,22–23). Tu razaznajemo razrađenu i zrelu Pavlovu teološku i ekleziološku misao, što u svoj jasnoći progovara u stilogenom i otmjenom prijevodu Bonaventure Dude i Marijana Jerka Fućaka.

Citirana rečenica jedno je od novozavjetnih mjesta na koje se poziva autorica Ana Thea Filipović u poglavlju gdje piše o reimaginaciji kao putu do obnove Crkve, osvrćući se na slike, modele i paradigme Crkve. Nalazi se to u knjizi “Crkva i teologija u svijetu koji se mijenja”, podnaslovljenoj “Prilog sinodalnoj preobrazbi i poslanju Crkve u 21. stoljeću”, objavljenoj u Zagrebu 2025. godine, a izdavači su Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanska sadašnjost. Uvod knjige autorica počinje ovim odlomkom:
“Svijet se mijenja pred našim očima, ubrzano i u mnogim aspektima. Promjene su potaknute različitim čimbenicima kao što su tehnološki napredak, okolišni izazovi, društvene dinamike, geopolitičke promjene, i mnogi drugi. Digitalna transformacija i razvoj umjetne inteligencije mijenjaju sva područja života. Planetarna rasprostranjenost interneta i mobilne tehnologije povezuje milijarde ljudi i omogućuju globalnu komunikaciju, no istodobno izazivaju zabrinutost za privatnost podataka i kibernetičku sigurnost. Učestale i ekstremne prirodne katastrofe te gubitak bioraznolikosti ukazuju na već odavno zamijećene klimatske promjene, koje postaju gorući problem koji zahtijeva globalni angažman oko održivosti, utemeljene na obnovljivim izvorima energije, smanjenju ekološkog zagađenja i promicanju kružnog gospodarstva.”
Na kraju Uvoda autorica napominje kako je tematika knjige aktualna u širemu kontekstu te da je važna ponajprije za Crkvu, teologiju i teološku izobrazbu u Hrvatskoj te zaključuje da “kršćanski život i djelovanje u vremenu brzih i dubokih promjena zahtijevaju bolje poznavanje svoje vjere i njezinih temelja, teološkog razvoja pojedinih pitanja i aktualnog učenja Crkve kako bi kao Crkva i vjernici s različitim službama u Crkvi mogli biti na razini zadatka uprisutnjenja i navještaja Kristova spasenja u suvremenom svijetu”.

Knjiga obaseže 270 stranica i sastavljena je od triju dijelova: “Prema sinodalnoj preobrazbi Crkve”, “Crkva u poslanju u svijetu koji se mijenja” te “Značenje teologije i putovi teološke izobrazbe”.
I nekoliko osnovnih podataka o autorici. Ana s. Thea Filipović redovita je profesorica u trajnom izboru na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike. Doktorirala je na Papinskome salezijanskom sveučilištu u Rimu. Druga je dopredsjednica Izvršnog odbora Međunarodne zaklade Religije i društva, koja promiče odgoj i obrazovanje u Crkvi, osobito u Africi. Članica je Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb.
Ne samo da je tematika knjige “Crkva i teologija u svijetu koji se mijenja” aktualna i neotklonjiva nego jasno valja reći da je posrijedi višeaspektno i obuhvatno djelo, metodološki i stilski na vrlo visokoj razini, te autorica zavrjeđuje sve pohvale a knjiga zdušnu preporuku našoj čitateljskoj publici.

Autor: Marito Mihovil Letica

Objavljeno: 14. prosinca 2025. 

Izvor: https://www.vaticannews.va/hr/crkva/news/2025-12/marito-mihovil-letica-knjiga-crkva-teologija-svijet-promjene.html

„Drage sestre, pozdravljam vas sve u sjedištu vaše redovničke zajednice i čestita Vam današnji blagdan, Vašeg zaštitnika i utemeljitelja Družbe, sv. Petra Fouriera. Pozdravljam i vašeg sužupnika, vlč. Anđelka Katanca. Molit ćemo zajedno Gospodina, zagovor sv. Petra Fouriera za vas, za ostatke nekadašnje velike Družbe, ali svi smo u ruci Božjoj i slijedimo ono što nam Gospodin proviđa, slijedimo njegov put koji nam nije uvijek jasan i nije uvijek lako tim putem ići, ali njemu smo povjerovali i zbog toga što smo njemu povjeravali, idemo za njim kud god pošao pa ako treba i na ono brdo zvano Golgota. Na početku euharistije ispitajmo svoju savjest, neka nam Gospodin svima oprosti naše grijehe, osobito grijehe propusta o kojima malo razmišljamo, a zapravo su veoma teški jer su teško popravljivi.“
Nakon evanđelja o deset djevica (usp. Mt 25,1-13), biskup Gorski uputio je prigodnu propovijed. 
„Svatko od nas je barem jednom u životu naišao na neka zatvorena vrata. Mučan je to osjećaj, još je gore ako smo si za to sami krivi. Dođeš, očekuješ prihvaćanje, očekuješ pomoć, a iznutra čuješ glas odlazi. Teška je to riječ i kuda onda kad su srce i vrata zatvoreni. Ovom prispodobom Isus nam govori o mogućnosti promašaja. Može promašiti pojedinac i obitelj i narod i svećenik i redovnička zajednica.
Povijest nam pokazuje primjer ludosti pojedinaca i zajednica koji skupo plaćaju cijenu neodgovornosti. Među njima možemo lako prepoznati i naš narod. Koje smo samo propuste učinili pa i mi u Crkvi nakon domovinskog rata kad je trebalo pokrenuti jednu opću, narodnu, duhovnu obnovu, kako zbog ratnih razaranja i rana, tako i zbog onih koji desetljećima nisu bili u Crkvi. Ali vrijeme je prošlo. Za one koji se nerazborito ponašaju postoji izreka luda djevica.
Isus nam ovom prispodobom govori da postoje trenutci koji su odlučujući za našu vječnost. Ne plaši nas, nego nam progovara o završetku života, o našem osobnom susretu s Gospodinom, a taj susret je uvijek nepredvidljiv i dolazi baš onda kad možda to najmanje očekujemo, ili smo najmanje spremni i nekako nas uvijek prekine u poslu za koji smo mislili da ga još uvijek moramo izvršiti. 
U djevicama prepoznajemo sve nas vjernike, prepoznajemo Crkvu, a u zaručniku samog Isusa Krista. Riječ je dakle o našem odnosu prema Kristu i o njegovom obećanju neba. Ne bi trebalo ovo tumačiti kao da se samo pola vjernika spašava - 5 mudrih, 5 ludih, ali svakako treba shvatiti činjenicu da biti član Crkve ili redovničke zajednice ili svećeničkoga reda još ne znači biti spašen.
Naime, sve su djevice činile isto, ni u čemu se ne razlikuju osim u ovom posljednjem trenutku. No taj zadnji trenutak već je za njih bio određen u samom početku, životom prije polaska. To ulje koje je potrebno za prijelaz na gozbu Jaganjčevu, u vječnosti, to su sakramenti, kojima mi uvijek iznova hranimo svoju dušu, euharistijom napose, molitvom, dobrim dijelima.
Međutim, koliko puta nam Bog daje priliku koju ili ne primijetimo ili je ne znamo iskoristiti, ne znamo prepoznati taj čas i tako propuštamo uljanicu svog života napuniti Božjom milošću.
Uvijek zbrajamo grijehe, tko je što učinio posebno tuđe, onda i svoje pa idemo na ispovijed. Zanimljivo, stalno ispovijedam, vrlo malo ljudi dođe na ispovijed i govori o grijesima propusta, a mi znamo da su oni teško popravljivi jer prilika koju nam Bog daje, više se nikad ne vraća. Bit će možda neka druga, ali ona ista više nikada. 

Stoga je vrijeme došašća jedno prikladno vrijeme ispitati se pred Gospodinom na što smo bili dužni uputiti svoju pozornost, misliti, a nismo, što smo trebali govoriti ljudima, bližnjima, možda javno, a nismo. Što smo trebali učiniti da se stvari negdje pomaknu, a uvijek je to bilo nekako da to treba drugi raditi. I tako smo mi uljanicu svoje vjere ostavili bez ulja. A biti bez svjetla zapravo znači ići u mrak.
Sv. Augustin nas svojom rečenicom trajno opominje: bojiš se Boga koji kraj tebe prolazi, a da se više nikad ne vrati jer ga nisi prepoznao.
Čini se da mi ne znamo vrednovati vrijeme, ne ovo vrijeme koje mjerimo satom pa trčimo s jednog posla na drugi, s jednog termina na drugi, iz jedne godine u drugu i tako nam ode život i na kraju čovjek ne zna kud je to život otišao, pa se najednom bolesne duše i tijela nađemo pred Gospodinom. Ako nema vjere i dobrih djela, svjetiljke su prazne, zapravo uludo potrošen život, a rekli bismo tako zauzet. Baš se čovjek dao do kraja.
Možda je problem u tome što mislimo kako poput ovih djevica ludih da imaju priliku nešto kupiti, uvijek kupiti što nam treba, to je navika naše svakidašnjice, nemaš nešto trčiš u trgovinu, ali ulje ne može biti posuđeno, duhovni život se ne može prebaciti na druge, ili podijeliti, spasenje se ne može temeljiti na vjeri naših roditelja ili prijatelja ili zajednice, svaki od nas odgovaran sam za sebe pred Bogom.
I koliko se god možda iz prispodobe čini da je važan ovaj zadnji trenutak kad se pred Bogom nađemo, ipak nije tako. Konačna odluka, ona temeljna opcija za ili protiv Boga, temeljna opcija ljubavi zapravo je zbir cijelog našeg života, zbir svih naših odluka koje postavljamo jedni pred druge, i onoga što odlučujemo za ljude i što odlučujemo za Boga. Isus nam želi reći da je taj zadnji trenutak darovan, nama je darovan, ali uključuje cijeli život priprave. 
Često puta kažu vi ćete se svećenici i redovnici lako spasiti. Možda će se biskupi najteže spasiti jer je odgovornost koju imaju daleko veća, nego vjernika koji nema nikakve službe u Crkvi. Kad bi se dogodilo da Gospodin danas dođe, sada, i da kaže dođite, dođite k meni, tko bi iskreno rečeno, tko bi od nas sada bio spreman odgovoriti: evo me, Isuse. To znači biti pripravan.
Kao što se Crkva voli prepoznati u mudrim djevicama, i vi ste sestre poput Marije iz evanđelja izabrale onaj bolji dio koji vam se neće oduzeti i s radošću ste pošle na gozbu Jaganjčevu noseći snagom Isusova poziva i karizmu svoje zajednice. Uzele ste i svjetiljke sa sobom, zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. To su vaše svjetiljke. Te su vas svjetiljke čuvale u noći svijeta, osjećale se sigurnost poziva i sigurnost Kristove prisutnosti. No vrijeme čini svoje, mijenjaju se okolnosti, mijenjaju se uvjeti života. Nekoć jaka vaša redovnička zajednica najprije ostala bez onog poslanja kojeg ste tijekom svog postojanja davale mnogo, a to je  odgoj i obrazovanje djevojka, druge su institucije preuzele taj posao. I kako je vrijeme prolazilo prostor vaše temeljne karizme nekako se sve više sužavao. 
Što je sa svjetiljkama koje su vas čuvale? Je li u njima još uvijek isti žar ljubavi prema Kristi koje ste nosile u početka?

Zavjeti su nekoć bili ljudima bili razumljivi sami po sebi, danas oni vanjskom svijetu, čini se, ne znači mnogo, a ipak vjernici i nevjernici poštuju osobe koje su dosljedne u svojim stavovima i koji idu s tim stavovima naprijed bez obzira na teškoće, zato što su ti stavovi prihvaćeni u punoj slobodi.
Danas nažalost mnogi zapravo žive ono prisilno što ste vi slobodno obećale. Mnogi su siromašni ne zato što to žele, nego jer ih je u to dovela nemilosrdna gospodarska politika. Mnogi ne sklapaju brakove i žive sami zbog straha ili zbog egoizma. Mnogi prigibaju glavu iz poslušnosti i sve slušaju samo da ne izgube posao i kruh u rukama. 
To je sve ono na neki način obrnuto što vi živite, a isto područje. Samo oni su na ono prisiljeni, a vi ste ovo izabrale. Možda vas baš zbog toga ljudi više cijene i zbog tog izbora slobode i zbog izbora načina života koji odudara od svijeta i koji je zapravo baš pokazatelj onoga na što nas Isus u Evanđelju poziva, a to je kraljevstvo nebesko. 
Kad nestaju poslovi koji su vam bili nekako zadani jer se mijenja okruženje i društvo, ostaju svjetiljke, ove tri svjetiljke koje vas čuvaju, ali ne čuvaju samo vas, nego svijetle i onima koji vas susreću i zato su one vaše bogatstvo.
U ovom vremenu u kojem je sve zbrkamo, mudrost je znati uravnotežiti svoj život. Doista, treba nam mudrosti, treba nam krepost umjerenost koja je majka svih vrlina. Mudrost je znati vrednovati vrijeme i čas u kojem se nalazimo, prepoznati na što nas sad to Bog poziva i dati se u to žarom srca kao da smo na početku, mudrost je znati upotrijebiti vrijeme, a ne izgubiti se u vremenu.
I zato molimo sv. Petra Fouriera da vam u ovom trenutku bude nadahnuće, da vam izmoli svjetlost da znate kojim putem ići naprijed, a molimo Gospodina da nas sve obdari svojim duhom da naučimo dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. Amen.“

Na kraju svete mise, biskup je sestrama poželio  sljedeće:
„Svi očekujemo nešto lijepo i dobro, nekog lijepog i dobrog Isusa Krista pa u ovom vremenu baš nam to želi, probuditi nadu. Mi vjernici ne idemo naprijed zato što znamo, jer ne znamo, nego zato što vjerujemo. Hodamo nekad kao u noći kad nas tata ili mama vodi za ruku, a ne vidimo gdje ćemo stati i ne znamo još cilja, ali znamo da smo sigurni. Neka ta sigurnost bude prisutna i u vama. Neka vas prati zagovor sv. Petra Fouriera i Božji blagoslov bio nad svima vama i nad cijelom zajednicom.“

S. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica, zahvalila je biskupu ovim riječima: „U ime naše zajednice zahvaljujem što ste se odazvali našem pozivu. Uvijek ste dragi gost u našoj kući. Hvala na Vašim lijepim poticajnim riječima. Kako ste rekli da naša karizma polako odlazi, no kao što je sv. Petar Fourier rekao da činimo svako moguće, mi u vjeri činimo i danas svako moguće dobro, za ljude, za same sebe. Zahvaljujem još jednom na Vašem odazivu i na Vašoj dragoj prisutnosti u našoj zajednici.“

Na svetoj misi gđa Eva Kirchmayer-Bilić, umjetnička savjetnica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, svirala je na orguljama i uljepšala naše misno slavlje te nam se pridružila kod zajedničkog stola zajedno s biskupom i vlč. Anđelkom. 

Na poziv organizatora s. Thea Filipović je sudjelovala na dva važna skupa, održana u Africi početkom prosinca 2025. godine.

1. U okviru Međunarodnog istraživačkog seminara za izgradnju kapaciteta, naslovljenog „Odgovornost teologa prema Crkvi, društvu i sveučilištu“, koji je održan 2. - 3. prosinca 2025. godine u Pastoralnom centru sv. Pavla u Kigaliju u Ruandi, s. Thea Filipović je održala predavanje o temi „Obnova teologije u doba epohalnih promjena – Smjernice pape Franje“.

Sudionici seminara, koji je pod visokim pokroviteljstvom Antoinea kard. Kambande, nadbiskupa Kigalija, organizirao tamošnji Teološki fakultet „Mater Dei“ u suradnji s Institutom Afričkog odgojno-obrazovnog saveza, bili su profesori i studenti Teološkog fakulteta te drugi profesori Katoličkog sveučilišta u Ruandi, u koje je ove godine integriran navedeni Fakultet. 

Svrha seminara bila je osnaživanje kompetencija akademskog osoblja za izvršavanje zadaća i odgovornosti teologa u složenom kontekstu ruandskog društva i Crkve. Uz predavanja s. Thee i još trojice stručnjaka iz Belgije, SAD-a i Kameruna, važan dio seminara bio je i rad u radionicama u manjim skupinama kao i plenarne rasprave.

2. Od 4. do 7. prosinca 2025. godine na Katoličkom sveučilištu istočne Afrike (CUEA) u Nairobiju u Keniji održan je Drugi afrički kongres o katoličkom odgoju i obrazovanju. Međunarodni skup koji je okupio stotinjak sudionika iz brojnih zemalja afričkog kontinenta te nekolicinu iz Europe te Sjeverne Amerike bio je posvećen aktualnoj temi "Katolički odgoj i obrazovanje i promicanje znakova nade u afričkom kontekstu“.

Suorganizatori tog globalnog događaja bili su: Sveučilište Tangaza i Sveučilišni koledž Hekima iz Nairobija te Međunarodna zaklada Religije i društva i Institut Afričkog odgojno-obrazovnog saveza. Velika dvorana Katoličkog sveučilišta Istočne Afrike tih je nekoliko dana, prema riječima organizatora, postala „epicentar strateške i duhovne briljantnosti, dočekujući kardinale, nadbiskupe, rektore, vatikanske dužnosnike i svjetski poznate stručnjake“ https://x.com/cuea_official/status/1996251405976289388, a dakako i brojne nositeljice i nositelje odgovornosti za katoličke odgojno-obrazovne ustanove u pojedinim zemljama kao i druge zainteresirane.

Sve je srdačno dočekivao često ponavljani pozdrav „Karibuni sana“ koji na svahiliju znači: Dobro došli! 
Kongres je bio usredotočen na afričku kontekstualizaciju globalne vizije katoličkog obrazovanja, s ciljem pozicioniranja katoličkih institucija kao "svjetionika nade". Krovne teme predavanja i rasprava uključivale su: a) ljudsko dostojanstvo, bratstvo/sestrinstvo i obrazovanje, b) opće dobro, c) ekologiju i d) afričke kulturne paradigme u odgoju i obrazovanju. Papa Lav XIV. poslao je poruku kongresu, pozivajući odgajatelje da pomognu mladima ponovno steći povjerenje u svoju budućnost unutar Afrike i oblikovati vođe posvećene općem dobru. 
Bogatom programu predavanja, panela, rasprava i izlaganja u paralelnim blokovima s. Thea Filipović pridonijela je kao jedna od glavnih govornica (keynote speaker) svojim predavanjem o temi „Vjeronauk i izgrađivanje nade u krizi“. Pozivajući na sudjelovanje u ovom važnom događaju, čija su glavna plenarna predavanja izravno prenošena i preko poveznice na YouTubeu, a koji se mogao pratiti i putem društvenih mreža sveučilišta CUEA i Tangaza te koledža Hekima, organizatori su ustvrdili da će „rasprave i angažmani tijekom ova četiri dana izravno oblikovati obrazovnu politiku i etičko vodstvo diljem Afrike i globalne katoličke zajednice“ (isto).

Susreti, upoznavanje, razmjena ideja i iskustava svakako će pridonijeti boljem međusobnom povezivanju te potaknuti kreativnost ideja i djelovanja u tako važnom području katoličkog odgoja i obrazovanja na kontinentu koji ima najmlađe stanovništvo, ali i u globalnim razmjerima, kojima ono uvelike pridonosi. 
 

Svoj angažman u Africi s. Thea je uključila u projekte Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 
 

Dana 30. studenoga 2025. godine održan je Adventski koncert u župi sv. Blaž gdje je sa mješovitim župnim zborom nastupala i naša vrhovna glavarica s. M. Zrinka Šestak koja je već dvadesetsedam godina članica zbora.

U prvom dijelu koncerta nastupio je Zagrebački komorni orkestar pod ravnanjem dirigenta Dominika Došena uz orguljarsku pratnju g. Davora Ljubića, umjetničkog savjetnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Osobito je bio značajan nastup violinistice gđe Caroline Adomeit. Orkestar je izveo djela J. Sibeliusa (Andante festivo) i A. Vivaldija (Četiri godišnja doba: Jesen i Zima).

U drugom dijelu koncerta nastupili su župni zbor i orkestar sa skladbama sljedećih autora: J. Vallingera (Padaj s neba), Cithara octochorda (Poslan bi anđeo Gabrijel, Zlatnih krila), J. S. Bacha (Jesus bleibet meine freude), W. A. Mozarta (Ave Verum), K. Kolba (Zdravo sv. Blažu). Sopranistica Viktorija Đurđek izvela je sa zborom i orkestrom dvije skladbe M. Frisine (Anima Christi) i C. Francka (Panis Angelicus).

S. M. Vianea Pezer, koja već osam godina animira liturgijsko pjevanje u suradnji sa voditeljima dječjeg zbora iz župe Uzvišenje svetog Križa iz Osijeka na nedjeljnoj dječjoj misi, uputila je poziv voditeljima zbora da se proba zbora održi u samostanu, o čemu na nas je izvijestila: 

„Dana 22. studenoga u kući Sestara Naše Gospe, Vlašićka 10, proslavili smo sv. Ceciliju, zaštitnicu pjevača, s našim malim župnim zborom.
U našoj kapelici posvećenoj Bezgrešnom začeću BDM održali su svoju redovitu probu. 
Nakon probe zajedno sa sestrama, roditeljima koji su ih dopratili druženje smo nastavili u boravku. Pridružili su nam se naš župnik vlč. Ivan i đakon vlč. Karlo.
A da nam je bilo lijepo i nezaboravno iskustvo uvjerite se sami.“

Dana 22. studenoga 2025. godine, na spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, osobito crkvene glazbe, članovi crkvenih zborova i njihovi voditelji u suradnji sa svojim župnicima priredili su razna događanja u čast svete Cecilije i na slavu Bogu. Naše sestre surađuju, vode ili poučavaju mnoge generacije crkvenih pjevača i svirača i stoga donosimo prikaz raznih događanja na spomendan svete Cecilije.

Župni zbor župe Sv. Blaž je na svetoj misi izveo skladbe znamenitih autora te time počastio svetu Ceciliju i župljane, a nakon svete mise je bilo prigodno druženje članova zbora. Već dvadesetsedam godina članica zbora je naša vrhovna glavarica s. M. Zrinka Šestak.

Župni zbor župe Uznesenje BDM Taborsko, kojeg već četrnaest godina vodi naša sestra s. M. Blandina Vešligaj te svira na orguljama, na svetoj misi otpjevali su pučke pjesme i proslavili svoju zaštitnicu. Pjesma je nastavljena i nakon svete mise na zajedničkom druženju sa pjevačima i župnikom. S. M. Blandina Vešligaj vikendima odlazi u Taborsko gdje priprema zbor za nedjeljno misno slavlje i organizira prigodna gostovanja u okolnim župama.

Župni zbor župe Sv. Jakov u Gunji zajedno sa pjevačima iz crkve sv. Jurja u Đurićima nastupili su na susretu zborova Drenovačkog dekanata u Posavskim Podgajcima. Zbor je dugi niz godina vodila naša pokojna s. M. Patricija Šestak, a u zboru već četiri godine pjeva naša sestra s. M. Milka Zečević-Tadić.

Dječji zbor u župi Marija Kraljice i sv. Jurja u Davoru svečano je proslavio svoju zaštitnicu na svetoj misi. Članove dječjeg zbora uvježbava, vodi te uči svirati naša s. M. Dubravka Kopilović već šesnaest godina.

Paneli su razmatrali dvije teme. Prvi, temu (Poslije)koncilski zaokret Crkve prema vjernicima laicima: od pasivnih primatelja pastoralne skrbi do učenika misionara / Vjernici laici u Crkvi: profili, duhovnost, sudjelovanje, i to pod dva pristupa: povijesno-teološkim te pastoralno-katehetskim. Prilog toj širokoj temi dali katolički intelektualci: s. Ana Thea Filipović, Marko Medved, Bruna Velčić, Šime Zupčić te moderatorica Blaženka Jančić. U povijesno-teološkom pristupu obuhvaćene su brojne teme života vjernika laika, od njihova mjesta u povijesti Crkve do sudjelovanja u sinodalnom hodu te odnosa moći i služenja, autoriteta i sudjelovanja. Pastoralno-katehetski pristup govorio je o svijesti crkvenosti vjernika laika između nekritičke lojalnosti Crkvi i nezanimanja za Crkvu; o angažmanu laika u Crkvi i njihovoj formaciji, o radikalizaciji vjere, klerikalizmu laika, laičkim pokretima i udrugama te drugim angažmanima vjernika laika.
U drugom panelu bila je riječ o temi Vjernici laici u društvu: evangelizacija svijeta, a pristup je bio crkveno-sociološki. Sudjelovali su fra Ivan Šarčević, Anton Šuljić, Ana Marčinko, Tomislav Kovač i moderatorica Maja Petranović. Izlagano je i razgovarano o brojnim aspektima te teme: o prepoznatljivosti i djelovanju vjernika laika u hrvatskom društvu, politici, akademskoj zajednici, kulturi i medijima; o vjernicima laicima kao evangelizatorima u sekularnom i pluralnom društvu; laicima u dijalogu između Crkve i društva; o laicima i migrantima te uključenosti vjernika laika u ekumenski i međureligijski dijalog.
Među ciljevima kolokvija su: pridonijeti većoj svijesti crkvenosti kod svih krštenih kao i odgovornosti svih krštenih za dosljedan život po evanđelju, za evangelizaciju i crkveno zajedništvo; senzibilizirati vjernike laike, svećenike i crkvenu hijerarhiju u Hrvatskoj za veće međusobno povjerenje, dijalog i suradnju u koncilskom i sinodalnom duhu zajedništva i suodgovornosti; pridonijeti većoj prepoznatljivosti, priznanju i zalaganju vjernika laika u Crkvi u Hrvatskoj i hrvatskom društvu; pokrenuti dijalog i suradnju među vjernicima laicima te potaknuti ih na koordinirano djelovanje u vidu organizacije redovitih skupova ili prigodnih tematskih i drugih susreta.
Autor: Riječka nadbiskupija
Objavljeno: 25. listopada 2025.
Preuzeto: 26. listopada 2025. 
https://www.ri-nadbiskupija.hr/2025/vjernici-laici-u-crkvi-i-drustvu-21-stoljeca/ 

Sprovodne obrede predvodio je mons. Franjo Fazekaš, subotički biskup, a prigodnu riječ o pokojnici uputio je mons. Stjepan Beretić: 

Draga rodbino, prijatelji, časne sestre i svi dragi vjernici! U nedjelju je bila radost u nebu. Svome Zaručniku je stigla s. Marija Ljiljana Ana Miković. Shrvana je teretom mnogih godina i oprana dugom bolešću. Okupana je vodom krštenja, na krizmi pomazana uljem radosti Duha Svetoga, okrijepljena svetim uljem pomazanja. Nahranjena bijelim kruhom života. Vjerujemo, da nas sestra Ljiljana ne ostavlja. Mlada Židovka Etty koju su nacisti, zajedno s njenom obitelji pogubili u koncentracijskom logoru, neposredno pred odvođenje u logor zapisala je: „Bože, Ti nama sada ne možeš pomoći, ali mi moramo pomoći Tebi i do posljednjeg sačuvati Tvoj dio u nama.“ Te riječi očituju Božju slabost i njegov vapaj da mu pomognemo u ovom svijetu. Taj Božji dio do kraja je sačuvala sestra Ljiljana. Boga je proslavila svojim zavjetima. ‘Kad se netko posveti Bogu i sjedini svoje  predanje s Isusovim, to ne može biti gubitništvo, nego dobitak koji je Isus Krist za nas ostvario na križu’. Hvala sestri Ljiljani i na tome, a Uskrsli Krist neka joj bude vječna nagrada.“

U nedjelju je naš Uskrsli Gospodin preko praga smrti našu sestru Ljiljanu uveo u konačnu stvarnost našeg postojanja, tamo gdje je Ljubav ‘sve u svemu’. To je njezin i naš raspeti Gospodin Isus Krist, koji je slomio okove smrti i kao pobjednik ustao od mrtvih, da bi sve nas oslobodio od spona prolaznosti. Sestra Ljiljana cijelog je života služila svome raspetom Gospodinu. Nepodijeljenog srca ga žarko ljubila, a u nedjelju u smrti postala posvema njegova za svu vječnost. Vjerujemo da se i na sestri Ljiljani ostvaruje riječ Apostola Pavla: ‘Ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu’ (Rim 8, 38-39).

Sestru Ljiljanu sam doživio kao otvorenu sestru. Ipak me je jednom iznenadio njezin, tvrd i neugodan prigovor. Više se ne sjećam što mi je prigovorila, ali bila je baš stroga. Mislio sam, da se ljuti na mene. A drugi dan, stala je pred mene i molila me da joj oprostim. I zbog toga sam je zavolio. Znala je reći, ali znala je i iskati oproštenje. „Bez vjere u Kristovo uskrsnuće, bez vjere u naše uskrsnuće, bez te nerazrušene nade koja proizlazi iz susreta s Kristom Gospodinom, ljudski život nema rješenja. Bez svjetla kršćanske nade sve se pretvara u prah i pepeo. Na svetoj misi zadušnici slavimo Kristovu muku i smrt na križu, ali i njegovu pobjedu nad smrću i sjećamo se njegove riječi: ‘Tko jede od ovoga Kruha, neće umrijeti nikada. On će postati dionik vječnog i trajnog života.’

Molimo Boga, da nam obnovi vjeru u Kristovo i u naše uskrsnuće. Sestra Ljiljana je 59 godina svoga života posvetila Bogu u samostanu sestara Naše Gospe, duboko vjerujući u Kristovo uskrsnuće. Svakog dana primala je Kristovo Tijelo, a onaj tko jede od tog Kruha – živjet će uvijeke. Ona je svoj život ispunila molitvom i radom. I kad se teško razboljela, poslije operacije, sestra Ljiljana je kuhala i prala. Skroz se predala Gospodinu koji nije došao da mu služe, već da služi. Danomice je pokazivala da živi iz duboke vjere u Isusa Krista i njegovo evanđelje. A u toj se vjeri može živjeti radosno i plodonosno, ispunjen Božjom ljubavlju i mirom.  „Onaj tko želi sačuvati svoj život, živeći egoistično, samo za sebe i vlastite interese, taj nikada neće osjetiti pravu i istinsku sreću, zadovoljstvo i mir u svom srcu i u svom životu. A tko izgubi život radi Isusa i evanđelja, taj će ga, unatoč svim ljudskim protivštinama koje život neizostavno nosi naći…“ Vjerujem da je sestra Ljiljana ušla u vječno i trajno zajedništvu s Bogom.

Sestra je Ljiljana bila dionica u Isusovu trpljenju jer je dugo vremena bolovala. Na svom tijelu je nadopunila što nedostaje Kristovim mukama, neka joj Gospodin dade dioništvo u svojoj slavi. Mi sada polažemo njezino tijelo u grob uvjereni da će ono biti preobraženo o uskrsnuću mrtvih u posljednji dan. Vjerujem, da je nebeski zaručnik, Isus Krist primio svoju vjernu zaručnicu sestru LJILJANU na  svadbenu gozbu u nebesima. Neka nama i svima koji za njom tuguju Gospodin udijeli utjehu Duha Svetoga. Amen.

s. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gsope uputila je oproštajni govor: 

Poštovani oče biskupe Franjo Fazekaš, poštovani mons. Stjepane Beretiću, dugogodišnji župniče, u katedralnoj župi sv. Terezije Avilske, poštovana braćo svećenici, drage sestre Matilka i Kata, brate Nikola, snahe Marlenka i Stanka sa svojim obiteljima, dragi župljani i prijatelji, drage moje sestre!

Lijepa, pitoma, plodna i rodna bačka ravnica, 30. lipnja 1940. godine postala je bogatija za život male Ane, rođene od oca Alojzija i majke Jozefine, u Aleksandrovu, u Subotici. Ana je drugo od šestero djece u  obitelji  Miković. Kao sve obitelji toga vremena, tako je i obitelj Miković svoju djecu odgajala u pravom kršćanskom duhu i strahopoštovanju prema Bogu i čovjeku. Svećenik Josip Miloš po svom dolasku u župu Aleksandrovo brzo je uočio Aninu pobožnost i revnost oko kuće i doma Gospodnjega. U svojoj preporuci za ulazak u samostan, ističe kako je svakodnevno dolazila na sv. misu, osim kad je zbog posla bila spriječena. Upoznavši Anine roditelje, župnik naglašava kako je obitelj zdrava, pobožna, pravedna i odana Svetoj Crkvi u kojoj se vrši Božji zakon i crkvene zapovijedi.

Iz takve obitelji Ana je odlučila da u svojoj 22 godini, obiteljski dom zamijeni redovničkom obitelju. U Družbu sestara naše Gospe u Zagrebu primljena  je 15. rujna 1962. godine, gdje započinje kandidaturu i postulaturu, a na Snježnu Gospu 5. kolovoza 1964. ušla je u novicijat, obukla redovničko odijelo te dobiva ime s. Ljiljana. Nakon dvije godine novicijata 5. kolovoza 1966. položila je prve, a 13. kolovoza 1971. doživotne zavjete u Zagrebu.

s. Ljiljana bila je vrsna, vrijedna i požrtvovna kuharica i domaćica. Nakon položenih prvih zavjeta, po potrebi Družbe s. Ljiljana bila je u Rumi i Starom Žedniku kod Subotice, a 1973. godine došla je u Zagreb, u kuću Maticu za glavnu kuharicu gdje je bila do 1978. godine. U jesen te godine vratila se u svoju rodnu Suboticu i preuzela kuhanje u Župi sv. Terezije Avilske u Harambašićevoj ulici u kojoj se nalazio i Dom za starije i nemoćne svećenike.

S. Ljiljana bila je osoba molitve. Svoj život obogaćivala je duhovnom literaturom za koju je imala veliki interes. U molitvi i razmatranju nadahnutih tekstova otkrivala je volju Božju za svoj život i pronalazila smisao za svoja traženja i razumijevanje života te trpljenja u trenucima bolesti koja ju je pohodila 1989. godine. Bila je jasna u svojim izričajima i stavovima, topla i odmjerena u komunikaciji, pravedna i sućutna. Takvu sam je upoznala u vremenu moga boravka i službovanja u Subotici, u Domu za starije i nemoćne svećenike u Harambašićevoj ulici, gdje smo četiri godine lijepo surađivale kada se Hrvatska borila za svoju samostalnost. Razumjela je svaku moju strepnju kada zbog prekida komunikacije s Hrvatskom nisam imala kontakta sa svojim roditeljima, braćom i sestrom. Razumjela me je u doba moje mladosti.  Doživljavala sam ju kao majku: brižnu i nenametljivu. 

U ljeto 1999. godine, sestre iz zajednice u Harambašićevoj premještene su u naš samostan Anuncijata, u ulici Marije Bursać - Župa Isusova Uskrsnuća. Tu je s. Ljiljana živjela i radila do onog trenutka kada je bolest počela otežavati njezin život i rad pa je 8. lipnja 2023. godine zbog zdravstvene njege premještena u Dom za starije i nemoćne osobe „Vila Vesta“, gdje se vrlo brzo snašla i prilagodila u novoj sredini Uznapredovala bolest učinila je njezin život sve bližim onom vječnom životu te je u zagrljaj svome Zaručniku pošla u popodnevnim satima u nedjelju 5. listopada 2025. godine, u 86. godini života i 59. godini redovništva. Za susret sa svojim Zaručnikom izabrala je Marijin mjesec jer se cijelog života stavljala pod njezinu zaštitu. Uvijek joj je na usnama bila molitva Zdravo Marijo, Sveta Marijo Majko Božja moli za nas grešnike! 

Vjerujem da sada u krilu milosrdnog Oca uživa nebesko kraljevstvo. Svi mi koji ju ispraćamo na posljednji počinak, u ovim trenucima prebiremo lijepe uspomene na njezin život, rad, molitvu i susrete. U svoje ime i u ime svih nas ovdje prisutnih zahvaljujem joj za samozatajan ali bogati život kako u našoj redovničkoj zajednici, tako i u zajednici Crkve.

Od srca zahvaljujem mons. Stjepanu Beretiću, katedralnom župniku sv. Terezije, koji je s puno poštovanja, pažnje i iskrenosti surađivao sa s. Ljiljanom u vrijeme njezinog djelovanja u župi i u Domu „Jozefinum“.

Zahvaljujem vlč. Vinku Cvijinu, župniku župe Uskrsnuća Isusova, koji ju je posjećivao u domu i krijepio sv. sakramentima.

Zahvaljujem medicinskim sestrama Jeleni Dulić i Jeleni Bašić Palković, te gđi. Ljubici Stipančević i g. Josipu Kopiloviću koji su s puno ljubavi i pažnje uvijek i rado bili na usluzi. Dragi naši, vi ste dio naše obitelji. Hvala Vam!

Zahvaljujem gđi. Ruži Sudarević koja je za vrijeme bolesti s. Ljiljane preuzela dužnost kuharice u samostanu Anuncijata.

Zahvaljujem dr. Žoltu Sabolčkom i osoblju doma „Vila Vesta“ koji su brinuli da patnja i bol s. Ljiljani bude podnošljiva!

Zahvaljujem sestrama Bernardici i Karmeli, koje su sa s. Ljiljanom dijelile lijepo i ono manje lijepo te bile jedna drugoj Šimun Cirenac u svakodnevici. 

Draga s. Ljiljana, hvala ti za sve čime si obogatila svoju bačku ravnicu i Družbu sestara Naše Gospe! Molim Te da nam oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega susestrinstva i zajedničkoga života. To i mi sa svoje strane činimo prema tebi. Pođi u miru svome Zaručniku kojem si vjerno za svoga života služila.

Do našega ponovnoga susreta u svojim Te molitvama prate Tvoje Sestre!

Nakon pogreba, svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Isusova Uskrsnuća predvodio je mons. Franjo Fazekaš, subotički biskup u zajedništvu sa svećenicima, časnim sestrama, obitelji, rodbinom i prijateljima pokojne s. Ljiljane.

S. M. Ljiljana (Ana) Miković rođena je 30. lipnja 1940. godine u Subotici. U samostan sestara Naše Gospe primljena je 15. rujna 1962. godine u Zagrebu. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1966., a doživotne 13. kolovoza 1971. godine. Službu kuharice vršila je u svim zajednicama u kojima je boravila: Stari Žednik, kuća matica u Zagrebu, u Subotici (Harambašićeva 7; samostan Anuncijata u ulici Marije Bursać 38) pa sve do 2023. godine kad je zbog bolesti umirovljena i smještena u dom Vila Vesta.

Počivala u miru Božjem!

Prilog sinodalnoj preobrazbi i poslanju Crkve u 21. stoljeću, nova je knjiga autorice dr. sc. Ane Thee Filipović, profesorice na KBF-u u Zagrebu koja je plod višegodišnjeg teološkog istraživanja te donosi relevantna promišljanja o nizu aktualnih tema važnih za Crkvu, teologiju i religiozno obrazovanje.

Homilija: „U Kristovom pogledu prepoznala je poziv“

Na početku mise Jugović je izrazio sućut sestrama DSNG (šest zajednica) i vrhovnoj glavarici s. Zrinki Šestak, pokojničinoj sestri Mariji, nećacima, nećakinjama i članovima obitelji te kazao: „Želimo se ponajprije ovdje, okupljajući uz odar s. M. Blaženke Ruže Dubravac, prisjetiti svetoga života, odnosno života koji je težio k svetosti zbilje. Kako i na koji je način to, draga pokojnica, ostvarivala u svojemu životu i svome poslanju kroz službe i kroz ljude koje joj je Bog na njen životni put slao, to je samo moguće shvatiti i razumjeti u Božjoj pravednosti. A mi da bismo se predali, kao što se i ona predavala toj Božjoj pravednosti, ljubavi i milosrđu, uistinu odvažili ići putem križa i nastavili svjedočiti ono što je i sama pokojnica za života činila, zavirimo u svoje srce i, odričući se od vlastitih grijeha, pokažimo da i moje srce želi da Bog u njega uđe kao što je ušao i u kuću Marte, Marije i Lazara.“

„Isusov pogled koji se zaustavlja nad konkretnom situacijom ljudskoga života, reći ću, i privlači čovjeka. Vjerujem da je tako taj jedan Isusov pogled i privukao jednu malu Ružu koja je upravo u tom pogledu prepoznala poziv koji će, poput Krista, drugima biti ona(j) što uvidje njihovu potrebu i životnu okolnost i nama donosi nadu, pouzdanje, utjehu koje je Isus u drugome dijelu izreknutih blaženstva obećavao onima koji ustraju. Njezin poklad vjere, pouzdanja i povjerenja u Božju ljubav i nas danas okuplja, i svaki put uz euharistijsko slavlje. U našem životu trudimo se i nastojimo prepoznati što to Bog u toj okolnosti meni daje“, uvodno je kazao propovjednik Jugović domećući kako nije osobno mnogo poznavao s. Blaženku, no susrećući ju u Županji na nedjeljnim euharistijskim slavljima i u razgovoru s par riječi prepoznao je u njoj nešto posebno. „Što je bilo posebno u sestri Blaženki? Njen osmijeh, radost i vedrina. Samo jednom sam primijetio da osmijeha nije bilo, nakon operativnog zahvata, vidjevši da ga je uistinu teško doživjela, teško podnijela. Ovo je samo slika onoga što i kako svatko od nas u onome što od Krista primamo pozvani smo svjedočiti i donositi. Vjerujem kao što je i draga pok. sestra u svome životu uvidjela onaj Kristov pogled, isto tako i doživjela je u svom odazivu pozivu u redovničku zajednicu, da taj isti pogled dijeli i upućuje ljudima oko sebe. U kojim je to službama, trenutcima i prilikama sestra dijelila Kristov pogled oko sebe, najbolje znaju oni koji su bili oko nje. U onim trenutcima kada je kroz riječ, djelo, šutnje, trpljenje, radost i različite okolnosti službe koje je obavljala u svojoj redovničkoj zajednici, sigurno je činila što je više moguće da taj Kristov pogled kroz nju dopre do ljudi njenoga vremena, jednako tako kao što je dopro i do ljudi na Gori blaženstva i kao što je Kristov pogled dopro do njenog srca kada je primijetila da je Gospodin poziva na drukčiji oblik života i služenja. I nastojala Kristov pogled ne zaustaviti na sebi već ga dijeliti po sebi u vremenu u kojemu je živjela. Odajemo Bogu počast, zato smo došli, tako da kroz njen život slavimo Krista. Zahvaljujemo Bogu što je po njoj dopuštao da se on sam proslavi, a ona je dopuštala da se to dogodi. Svatko od nas svjestan je svoje grješnosti i slabosti. Nismo od drage pokojnice doživjeli da je zbog svoje grješnosti posustala i odustajala, već naprotiv ustrajala iznova obnavljajući se Kristovom milošću nastavljala tamo gdje bi i križ bio. Neka u tom duhu dobri Bog po riječima obećanja koje je izrekao svojim učenicima obdari milošću i radošću vječnoga Kraljevstva. Mi zagledani u Krista i promišljajući o životu drage pokojnice nemojmo previše tugovati nego obrišimo suze i nastavimo tamo gdje je ona prestala činiti na ovom svijetu za Krista, za što je živjela.“

U službi riječi sudjelovala je s. Stanka Oršolić, III. vrhovna savjetnica i tajnica DSNG, vlč. Ivan Živić navijestio je evanđelje (Mt 5, 1-11), a s. M. Blandina Vešligaj klavijaturno pratila pjevanje predvođeno brojnim redovnicama DSNG.

Na kraju mise oproštajni govor uputila je vrhovna glavarica DSNG s. Zrinka Šestak podsjetivši na pokojničin životopis i predanu zauzetost u Družbi te izrekla zahvalnost. U ime obitelji i rodbine s. Blaženke ispraćajne zahvalne riječi uputila je nećakinja Jelena Medi opisujući kako je „teta Blaža živjela život tiho, skromno i predano; svima je bila oslonac, nježnost i toplina, tihi nenametljiv anđeo koji se uvijek pojavi kada je najpotrebnije, bez mnogo riječi, ali s pogledom koji vidi i sve razumije; svi smo za nju bili jednako vrijedni i jednako voljeni; primala nas je s ljubavlju i raširenih ruku“. Sprovodni obred i ukop vodio je gunjanski župnik Živić koji je predmolio i otpjevao uskrsnu pjesmu „Kraljice neba, raduj se“.

Oproštaj glavarice DSNG s. Zrinke Šestak

„Poštovani vlč. Ivane, župniče župe sv. Jakova u Gunji i čuvaru Svetišta Majke Božje Šumanovačke, poštovani vlč. Roberte, predvoditelju ovog misnog slavlja, poštovani vlč. Pavo i braćo svećenici, poštovana Marija, sestro s. Blaženke, poštovane nećakinje i nećaci, drage moje sestre! Život svakog čovjeka na ovoj zemlji u Božjem je planu, odvija se njegovom providnošću i traje do njegove volje. U Božjoj je zamisli bio i život Ruže Dubravac, koja je 3. srpnja 1950. godine, rođena od oca Mate i majke Kate, u Gornjoj Tramošnici. Kao najmlađa, Ruža je u obiteljskom domu odrastala uz tri starija brata i sestru. Životni put obitelji bio je isprepleten teškoćama i siromaštvom. Unatoč svega, roditelji su u djecu usađivali zdrave temelje vjere od najmlađih dana. Godine 1957. Ruža je primila prvu svetu pričest i sakrament svete potvrde. U svojoj biografiji spominje da je kao mala djevojčica molila pred kipom Majke Božje za svoje potrebe i za potrebe svoje obitelji.

Onda i ne čudi da je izabrala svoj život posvetiti Bogu u Družbi sestara Naše Gospe u koju je primljena na blagdan Gospe žalosne, 15. rujna 1965. u Zagrebu. Svoju kandidaturu provela je u Subotici, a postulaturu u Zagrebu te ulaskom u novicijat i oblačenjem 5. kolovoza 1968. dobila redovničko ime s. Blaženka. To ime obilježilo je njezin život, a mi ga ovdje s poštovanjem i ljubavlju izgovaramo. Prve redovničke zavjete položila je na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza 1970., a doživotne 3. kolovoza 1975. godine u Remetama. Nakon položenih prvih zavjeta, s. Blaženka bila je poslana u Dom za starije i nemoćne osobe u Holzkirchen, kod Münchena u Njemačkoj, koji su vodile naše sestre. Zasigurno joj nije bilo nimalo lako otići u tuđi svijet bez poznavanja jezika, ali uz pomoć sestara Vianee  i Josipe te uz svoju prirođenu spretnost u kuhinji brzo je usvojila sve što je bilo potrebno te se dobro snašla u novoj sredini.

Naš samostanski život nije statičan tako ni s. Blaženka nije dugo ostala u Njemačkoj. Po potrebi Družbe, u jesen 1978. premještena je u Remete, zatim u zagrebačku župu sv. Blaž, odakle je uz posao pohađala i završila srednju ugostiteljsku školu u struci kuharice. Po završetku školovanja premještena je u Suboticu gdje je sedam godina bila glavna kuharica u biskupijskoj i sjemenišnoj kuhinji. Nakon toga je kratko bila u našoj kući Matici u Zagrebu, a potom 1990. odlazi u Holzkirchen gdje ostaje do lipnja 2005. te se vraća u Remete. U rujnu 2008. prihvaća premještaj u naš samostan u Osijeku gdje je živjela do predzadnjeg dana svog ovozemaljskog života. U tri mandata obnašala je službu kućne poglavarice. U kasnu večer 26. srpnja 2025. na blagdan sv. Joakima i Ane, Marijinih roditelja, Gospodar života pozvao je k sebi svoju zaručnicu. Blaženkino umorno srce prestalo je kucati za ovaj svijet. Preselila se svome zaručniku kojega je cijelog svog života ljubila i vjerno mu služila. Vjerujem da se lijepo smjestila u krilo dobrog i milosrdnog Oca gdje se sada gledaju licem u lice.

Draga Blaženka iz svoje obitelji ponijela si pregršt kvaliteta kojima si zajednički život činila ljepšim. Znala si što je rad, red i disciplina. Cijenila si to i bila cijenjena u svakoj zajednici gdje god si po potrebi Družbe bila poslana. Brinula si i skrbila da nama, sestrama i tvojim najbližima iz obitelji bude dobro. Imala si u sebi brižan majčinski duh. Služila si se talentima koje ti je dobri Bog podario i surađivala s njima na dobro svih nas. Bila si sretna i zadovoljna kad si od nas sestara i drugih ljudi prepoznala da smo zadovoljni tvojim trudom i radom. Hvala za sve u čemu smo od tebe mogle učiti i biti poučene. Možda toga nismo svjesne u ovom trenutku, ali tvoj život ostavio je neizbrisiv trag po kojem ćemo te i nadalje moći prepoznavati. Vjerujem da bi svatko od nas ovdje prisutnih imao puno toga lijepog reći. Riječi nekad ne mogu izreći onaj pravi doživljaj, ali riječ koja obuhvaća sve ono neizrečeno je hvala! Hvala dragom Bogu za tvoj život i postojanje, hvala što si bila dio naše sestrinske obitelji i tako svojim životom i radom, DSNG učinila  prepoznatljivom u domovinskoj i u inozemnoj Crkvi.

Draga Blaženka, želim ti osobno zahvaliti za sve lijepe trenutke provedene s tobom, jer sam po s. Patriciji, mojoj teti, bila na osobit način dio vaše grupe i zajedništva. Draga s. Blaženka, iznenadila si nas i rastužila svojim prebrzim odlaskom. Tvoje plemenito srce koje je kucalo za nas sestre, za tvoju obitelj, tvoje prijatelje i poznanike, odlučilo je stvarnost ovozemaljskog života zamijeniti onom ljepšom, boljom i blaženijom. Čvrsto vjerujem u Isusove riječi: „Ja sam uskrsnuće i život; koji vjeruje u mene, živjet će ako i umre. I nijedan koji živi i vjeruje u me neće umrijeti dovijeka“. Sada kad nas promatraš iz svoje blažene vječnosti, i znaš sve naše potrebe, zagovaraj nas kod dobrog Oca! Zagovaraj za nova duhovna zvanja koja će moći nastavljati živjeti karizmu naših utemeljitelja prilagođenu današnjem vremenu.

Zahvaljujem sestrama Vianei, Veroniki i Mariji s kojima si živjela u Osijeku i koje su ti bile na pomoć kad god je to bilo potrebno. Zahvaljujem našim susjedima Nevenki i Zlatku te Nadi koji su u svakom trenutku spremni priskočiti u pomoć sestrama. Zahvaljujem obiteljskoj liječnici dr. Albini za sve ispisane uputnice, recepte i preporuke o liječenju. Izražavam iskrenu kršćansku sućut sestri Mariji, nećakinjama i nećacima te svoj bližoj i daljnjoj rodbini. A sada s ovog mjesta uime svih sestara, draga Blaženka, molim te da nam oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega sestrinstva i zajedničkoga života. I mi tebi opraštamo! Pođi u miru svome Zaručniku kojemu si vjerno služila za života.“ 

Nevenka Špoljarić

Preuzeto: Đakovačko-osječka nadbiskupija

https://djos.hr/misa-zadusnica-i-sprovodni-obredi-s-blazenke-ruze-dubravac/

U Družbu sestara Naše Gospe-Zagreb primljena je dana 15. rujna 1965. godine. Redovničku pripravu u kandidaturi započela je u Subotici, a postulaturu i novicijat obavila je u Zagrebu. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1970., a doživotne zavjete 3. kolovoza 1975. godine. U Zagrebu je završila srednju ugostiteljsku školu, smjer kuhar te je u svim zajednicama vršila dužnost kuharice. Od 1970. do 1978. boravila je u Caritasovu domu za starije i nemoćne osobe u Holzkirchenu, u Njemačkoj; od 1978. do 1981. u Remetama-Zagrebu; od 1982. do 1983. u župi sv. Blaž, Zagreb; od 1983. do 1990. u biskupiji i sjemeništu u Subotici, zatim u Zagrebu dva mjeseca te od studenoga 1990. do lipnja 2005. u Holzkirchenu. Od 1999. obnašala je dužnost kućne poglavarice u Holzkirchenu. Od 2005. boravila je u Remetama-Zagreb do kolovoza 2008. kad je premještena u samostan u Osijeku gdje je boravila do svoje smrti. Od 2013. do 2017. u Osijeku obnašala je dužnost kućne poglavarice. 

Do zadnjih dana svoga ovozemaljskog života, svoj život posvetila je Bogu služeći u svakoj zajednici u kojoj je boravila te je u svom srcu nosila članove svoje obitelji.

Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi su u utorak 29. srpnja 2025. godine u 14:00 u Gunji na groblju Šumanovci.

Vječnu radost, daruj joj Gospodine!

U okviru programa Mediteranskih teoloških susreta koji se održavaju u Lovranu od 13. do 19. srpnja 2025. godine u četvrtak, 17. srpnja 2025. u 19 sati održano je predstavljanje dviju novih knjiga koje su nedavno objavljene, a koje su važan doprinos teologiji.
Zbornik radova u čast dr. sc. Jadranki s. Rebeki Anić prigodom 65. obljetnice rođenja, pod naslovom "A ti, sestro, govori", koji je objavila Hrvatska sekcija Europskog društva žena u teološkom istraživanju u suradnji s nakladnikom Ex libris iz Rijeke predstavila je s. Thea Filipović kao jedna od urednica zbornika te sama slavljenica s. Rebeka Anić.
Knjigu Ane Thee Filipović "Crkva i teologija u svijetu koji se mijenja. Prilog sinodalnoj preobrazbi i poslanju Crkve u 21. stoljeću" koja je objavljena u suizdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti predstavio je recenzent knjige prof. dr. sc. Marko Medved iz Rijeke te sama autorica s. Thea Filipović.
Predstavljanje je proteklo o slavljeničkom raspoloženju s čestitkama na vrijednim djelima.

Dana 8. srpnja 2025. godine ispratile smo našu s. M. Nives Kuhar i od nje se oprostile na groblju Mirogoj zajedno s njenom obitelji, prijateljima, župljanima župe sv. Blaž, suradnicima i svećenicima.

s. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe uputila je oproštajni govor:

"Poštovani mons. Ivane Mikleniću, poštovana braćo svećenici, poštovani nećaci s. Nives, Željka i Siniša s Vašim obiteljima, poštovani kolege s. Nives iz nakladničke kuće Glas Koncila, poštovani i dragi prijatelji i župljani Župe sv. Blaža, drage moje sestre!  

Svaki život na ovoj zemlji ima svoj početak, tijek i završetak. Život naše s. Nives, Vide Kuhar započeo je u Marijinom mjesecu, 19. svibnja 1935. godine, u Zagrebu, gdje je rođena od oca Mateja i majke Cecilije. Svoje djetinjstvo i mladenaštvo s roditeljima i starijim bratom provela je u Trnju u Župi Krista Kralja, u Zagrebu. Nakon završene srednje škole, sa svojih 19 godina, Vida je odlučila roditeljski dom zamijeniti samostanom. 

U Družbu sestara Naše Gospe, primljena je 31. svibnja 1954. godine u Primorskoj ulici, gdje započinje svoju redovničku formaciju. U novicijat je ušla 14. kolovoza 1955. godine, gdje svoj život posvećuje Bogu i dobiva redovničko ime s. Nives. Prve redovničke zavjete položila je na svetkovinu Uznesenja BDM - Veliku Gospu 1956., a doživotne 1962. godine, na istu svetkovinu, u Kući matici u Primorskoj. 
Kao juniorka studirala je engleski i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1962. godine stekla diplomu profesora talijanskog i engleskog jezika. Kao profesorica spomenutih predmeta radila je u gimnaziji „Marianum“ i u srednjoj vjerskoj školi za franjevce trećoredce, a istodobno je podučavala i djecu u samostanu u Primorskoj ulici u Zagrebu.

Od 1969. do 1979. godine bila je tajnica liturgijske komisije u izdavačkoj kući „Kršćanska sadašnjost“, a potom je do umirovljenja 2001. godine, radila u „Glasu Koncila“ kao tajnica redakcije, korektorica i lektorica te prevoditeljica. S pokojnim don Lukom Depolom neumorno je radila na prevođenju i uređivanju pripovijetki i stripova za djecu koji su izlazili u Malom Koncilu. 

Zajedno s tadašnjim glavnim urednikom Glasa Koncila, don Živkom Kustićem, prevodila je crkvene dokumente i papine govore održane na generalnim audijencijama srijedom te pisma od kojih su nastajale knjige. Sudjelovala je u prevođenju i drugih knjiga. Za  nas, Sestre Naše Gospe, značajan je prijevod knjige: „Ljubav ne može čekati, koju je prevela s engleskog 1997. godine povodom 200. obljetnice rođenja bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger, utemeljiteljice naše obnovljene družbe. 

Koliko je pak s. Nives kao osoba značila za Kršćansku sadašnjost i Glas Koncila, to najbolje znaju njezini suradnici, a mi na temelju spomenutih djela vidimo njezin značajan doprinos Katoličkoj crkvi u Hrvata. Na tome joj mi Sestre naše Gospe od srca zahvaljujemo. 
 
Uz svoj redoviti posao u Kršćanskoj sadašnjosti, a zatim u Glasu koncila, s. Nives je u Družbi obnašala odgovorne službe. U više mandata bila je savjetnica vrhovne glavarice. Voljela je ljude te je svoje darove rado s njima dijelila. Osim toga bila je sućutna prema siromašnima, kojima je uz pomoć zajednice te uz darežljivost prijatelja i poznanika rado pomagala.

Ulaskom u mirovinu s. Nives nije se prepustila mirovanju nego je i dalje željela biti korisna. Rado je preuzela odgovorni posao župne administratorice u Župi sv. Blaža, koji je obavljala punih 16. godina, a potom je i po potrebi prevodila za župne potrebe te ispisivala uspomene za krštenje.

Dob i bolest ostavile su na njoj traga. Bila ih je svjesna. Posljednjih nekoliko mjeseci već se teže snalazila pa je znala reći: „Ti mi samo reci što trebam činiti?“
Takva je bila i u trenutku kad sam joj priopćila da će poći u naš samostan Remete jer su uvjeti u Primorskoj za nju postali preteški. Nije se opirala, ali dobro znam da joj nije bilo lako. Gospodin joj je podario snagu da u svojoj 90. godini prihvati i pođe u Remete.

Hvala sestrama u Primorskoj zajednici koje su s njom molile krunicu te ju često posjećivale i bile na usluzi. Nakon popodnevnog odmora s drugog kata bi zamirisala kava i čulo se čavrljanje iz njezine sobe.
S. Nives bila je sva sretna kad joj neka od sestara pokucala na vrata, a onda bi rekla: „Sam te anđeo donio k meni!“ Riječ hvala bila je uvijek u njenom srcu i na ustima za sve što smo joj učinile. Znala je pitati: „Što ja tebi mogu dati i za tebe učiniti? Uzmi ovu čokoladu! Kud žuriš? Ostani još malo sa mnom.“
Zahvaljujem s. Nadi kućnoj poglavarici u Primorskoj, koja je svojom prisutnošću te s puno ljubavi i pažnje u svakom trenutku bila velika pomoć s. Nives u svim njenim potrebama.
 
Hvala s. Stanki koja joj je svaki dan nosila sv. pričest te s puno pažnje i diskrecije pomagala i bila u kontaktu s liječnicom obiteljske medicine u narudžbi lijekova.

Hvala p. Zdravku Laziću, našem ispovjedniku i vlč. Anđelku Katancu, njenim ispovjednicima koji su je bodrili u svim duhovnim poteškoćama.

Hvala župnicima župe sv. Blaža mons. Zvonimiru Sekelju i mons. Zlatku Korenu koji su s poštovanjem i zahvalnošću surađivali sa s. Nives.

Hvala svim župljanima koji su je cijenili i bili zahvalni za njezinu zauzetost oko svake situacije u kojoj su se našli jer su znali da će riješiti sve što je bilo moguće.  

Hvala gđi. Mariji Grabić, koja je s velikom ljubavlju pratila njezin život i bila joj oslonac.

Zahvaljujem zajednici u Remetama i kućnoj poglavarici s. Martini Koprivnjak, što je s puno razumijevanja prihvatila preseljenje i njegu s. Nives u toj zajednici kroz zadnja dva tjedna njezina života. 

Hvala s. Zdravki koja je vodila brigu o njoj u njezinim zadnjim danima i s njegovateljicom gospođom Andrejom, bila prisutna u času njezinog prelaska u vječnost.

Draga s. Nives, molim Te da nam svima oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega susestrinstva i zajedničkoga života. To i mi sa svoje strane činimo prema tebi. Pođi u miru svome Zaručniku kojem si vjerno služila. Do našega ponovnoga susreta u svojim Te molitvama prate Tvoje Sestre!"

Mons. Ivan Miklenić, dugogodišnji direktor Glasa koncila u ime suradnika oprostio se od s. Nives:

"U netom pročitanom evanđelju čuli smo Isusovu riječ: „Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac“. Dok se danas tužna srca opraštamo od drage, jake žene i vjerne redovnice Družbe sestara Naše Gospe, s. Nives Kuhar, ova nas Isusova riječ ispunja utjehom - jer naša s. Nives željela je i uspijevala služiti Isusu posve predano, vjerno, mogli bismo reći strastveno. 

Ne ulazeći u njezin osobni intimni odnos s Isusom Kristom, koji potpuno poznaju samo ona i Gospodin, ne smijemo previdjeti njezino predano, vjerno i strastveno služenje Crkvi, koja je Tijelo Kristovo. Već sam njezin odaziv na Božji poziv da svoj život posveti redovničkom putu u Družbi sestara Naše Gospe, vanjska je potvrda da je željela služiti Isusu Kristu. Njezina redovnička zajednica omogućila joj je da razvije talente koje joj je Bog podario kao ljudskoj osobi te je njezino služenje Kristu, kao služenje Crkvi, bilo veoma plodno i bogato. 

Premda je svim srcem ljubila svoju redovničku zajednicu i uvijek joj željela sve najbolje, nikada nije dopustila da je zarobe grupni, partikularni interesi u Crkvi, već je razvila autentičnu crkvenost i zato je u svako svoje djelovanje unosila svu svoju ljubav, predanost i strastvenost u služenju Crkvi Kristovoj. Takva njezina crkvenost bila je snažno prisutna i vidljiva u njezinom 21-godišnjem radu u Glasu Koncila.

Ojačana susretom s Isusom u svakodnevnoj pričesti na misi u zagrebačkoj katedrali na posao u Glas Koncila dolazila bi prva i pripremala radne uvjete za kolege koji su stizali poslije nje. Kad je došla raditi u Glas Koncila u redakciji su bili zaposleni isključivo svećenici, jer laici nisu mogli biti sigurni bi li našli drugi posao, ako bi Glas Koncila, država zabranila. Unoseći svoj ženski genij brzo je popravila i ispravila stanovite previde dotadašnje redakcije prema pojedinim čitateljima koji su od Glasa Koncila tražili određene usluge. Kao tajnica, u ono doba kad je najbolje sredstvo komunikacije bio fiksni telefon, bila je ne samo glas, nego često i pravo lice redakcije Glasa Koncila prema pozivateljima: uvijek je bila ljubazna, susretljiva, razborita i mudra na telefonu. Kao tajnica redakcije uspješno je držala sve nevidljive konce zajedništva, odgovornosti i ispunjavanja obveza u redakcijskom poslu, osobito je surađivala s vanjskim suradnicima, često studentima, te je njezina nazočnost u redakciji bila pravi blagoslov.
Budući da je novinarstvo i rad u redakciji takav posao u kojem dobro dolaze sva znanja, sve sposobnosti, svi talenti, njezino poznavanje talijanskog i engleskog, a osobito hrvatskoga jezika, bilo je više nego dragocjeno. Vrlo brzo po dolasku u Glas Koncila počela je svojim prijevodima zanimljivih pripovijesti i stripova obogaćivati Mali koncil – Mak, crkveni dječji mjesečnik koji je imao impresivnu nakladu više od 150 tisuća primjeraka po broju i bio najbrojniji i najčitaniji dječji list u ovom dijelu Europe. Njezino poznavanje stranih jezika dobro je došlo i brojnim prevođenjima papinskih i crkvenih dokumenata, različitih članaka i više knjiga, bilo da je prevodila sama bilo su urednikom Živkom Kustićem ili s kojim drugim suradnikom. Blagodat za Glas Koncila bilo je i njezino dobro poznavanje hrvatskoga jezika te je marljivo, strpljivo i vrlo angažirano sudjelovala u lektorskim i korektorskim poslovima.

Novinarski i redakcijski posao često nema radnoga vremena pa je s. Nives, kad je to bilo potrebno, ostajala na poslu ne samo pojedina popodneva, nego i velike dijelove noći, a sutradan opet bi bila prava na radnom mjestu u redakciji. 
Kao osoba široke kulture i velike načitanosti, neprestano se i teološki izgrađivala, da bi i na taj način bila što korisnija ne samo Glasu Koncila nego i čitavoj Crkvi u našem hrvatskom narodu. Premda je bila visoko obrazovana, nikada joj nije bilo teško sjesti za pisaći stroj i zapisati što bi joj urednik ili koji novinar diktirao. Doživjela je i informatičku transformaciju redakcije te je brzo usvojila rad za kompjutorom, uvijek spremna da sve bolje služi Crkvi. 
Opraštajući se danas od naše drage s. Nives, želio bih joj iskreno zahvaliti što je svojim životom tako snažno svjedočila svoju crkvenost, što je učinila neizmjerno mnogo dobra svojim radom u Glasu Koncila ne samo za Zagrebačku nadbiskupiju nego i za čitavu Crkvu u Hrvata. Isusova riječ: „Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac“, daje nam snažnu nadu će s. Nives iskusiti počast Oca nebeskoga, ali nas i potiče i poziva da i mi rado, ustrajno i predano razvijamo svoje talente i ugrađujemo ih u izgradnju Kraljevstva Božjega. Amen."

Nakon pogreba, svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Blaža u Zgarebu predvodio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkoga mons. Zvonimir Sekelj koji je 14 godina surađivao da se s. Nives u župi sv. Blaž te se također od nje oprostio na sveto misi ovim riječima:

"Važno je iskustvo Isusa Krista kojeg je imao apostol Pavao, i to raspetoga, ne povijesnoga, nego nadpovijesnoga, onoga s kojim se komunicira, kako je i rekao: „Ne živim više ja, nego živi u meni Isus Krist.“ Isus je rekao: „Tko blaguje moje tijelo ima život vječni.“, zato ne trebamo tugovati više jer ne gubimo, nego dobivamo. 

s. Nives blagovala je kruh sa stola, imala učešća na Kristovu božanstvu i besmrtnosti, u euharistiji i po tom opredjeljenju slijedila njega na specifični način. Naravski da je za svoju inteligenciju zahvaljivala njemu i s njim surađivala kako bi mogla doprinijeti kvaliteti svoga rada i postojanja.

To nek bude svima nama u jednom podcratavanju svega onog što je Isus Krist rekao čovjeku da prihvatiti njega i blagovati  njega znači postojati trajno, čovjek živi vječno.

s. Nives zahvaljujem jer smo 14 godina surađivali, ponosan što imam jednu inteligentnu časnu sestru od koje mogu puno naučiti. S. Nives, hvala lijepo na svemu i vječno živite u onoj radosti kao što je na osmrtnici lijepo napisano."

"U izdanju Kršćanske sadašnjosti i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objavljena je nova knjiga prof. dr. sc. Ane Thee Filipović pod naslovom Crkva i teologija u svijetu koji se mijenja. Prilog sinodalnoj preobrazbi i poslanju Crkve u 21. stoljeću. Riječ je o djelu koje snažno odjekuje u suvremenom teološkom i crkvenom prostoru, nudeći duboko promišljen i temeljit doprinos razumijevanju mjesta i poslanja Crkve u vremenu brzih i sveobuhvatnih društvenih promjena.

Autorica, istaknuta teologinja i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u ovoj knjizi sažima plodove svojega dugogodišnjeg istraživačkog i akademskog rada, stvarajući sveobuhvatan teološki traktat koji nudi relevantne odgovore na izazove s kojima se Crkva danas suočava. Knjiga tematizira ključna pitanja suvremene ekleziologije, s posebnim naglaskom na potrebu sinodalne preobrazbe Crkve i njezine sve dublje ukorijenjenosti u svijetu u kojem živi i djeluje.

Crkva i teologija u svijetu koji se mijenja nudi detaljnu analizu uloge teologije i Crkve u vremenu koje karakterizira dinamička interakcija religijskih, kulturnih, političkih i društvenih promjena. Djelo polazi od ključnog pitanja: kako kršćanski život i djelovanje mogu biti vjerodostojan odgovor na izazove suvremenog svijeta? Autorica na to odgovara promicanjem dubljeg poznavanja vjere, teološkog razvoja temeljnih pitanja i aktualnog nauka Crkve, s ciljem da se kršćanska poruka spasenja uprisutni u stvarnosti današnjeg čovjeka.

Znanstvena vrijednost knjige

Jedna od glavnih vrijednosti ove knjige jest u tome što nudi čvrst teološki temelj za razumijevanje i implementaciju sinodalnog hoda Crkve, posebno u hrvatskom kontekstu. U tom smislu, knjiga se može čitati i kao svojevrsni putokaz za teološko-pastoralno djelovanje u duhu Drugoga vatikanskog koncila, a osobito pod utjecajem pontifikata pape Franje koji je snažno promicao sinodalnost, dijalog i otvorenost Crkve.

Posebnu znanstvenu vrijednost knjige čini bogat bibliografski aparat te sustavna i temeljita analiza pojmova i procesa koji oblikuju suvremenu ekleziologiju. Iako se knjiga temelji na znanstvenim tekstovima nastalim tijekom posljednjih godina, autorica ih uspješno povezuje u koherentnu i tematski zaokruženu cjelinu, omogućujući čitatelju da uđe u dublje razumijevanje Crkve u svijetu koji se mijenja.

Sadržaj knjige: od pitanja žena u Crkvi do puteva teološke izobrazbe

U prvom poglavlju prvog dijela ove knjige, s glavnim naslovom Iznova učiti biti Crkvom, propituje se odnos sinodalne prakse i razumijevanja Crkve te analizira primjena sinodalne metodologije u pripremi i provedbi XV. redovne opće skupštine Biskupske sinode, koja je održana od 3. do 28. listopada 2018. godine o temi Mladi, vjera i razlučivanje zvanja. Drugo poglavlje obrađuje slike, modele i paradigme Crkve od njezinih početaka do danas iz različitih kutova i na temelju relevantnih izvora i autora. Treće poglavlje tematizira pitanje žena u Crkvi u etapama Sinode o sinodalnosti Crkve. Ono ujedno pruža priliku da se usporede pitanja Crkve u Hrvatskoj s pitanjima koja se javljaju u Crkvi u drugim zemljama Europe i svijeta. U četvrtom poglavlju analizira se recepcija sinodalnog procesa u Crkvi u Hrvatskoj te pokušavaju objasniti neki razlozi zbog kojih koncept sinodalne Crkve u našem kontekstu nailazi na poteškoće prihvaćanja i provedbe, a povezan je s prevladavajućim modelom Crkve naroda i etnoreligioznosti, koju zapažaju sociolozi religije.

Drugi dio knjige posvećen je Crkvi u poslanju u svijetu koji se mijenja. U drugom poglavlju tog dijela knjige prikazuje se sudjelovanje žena u dušobrižničkom djelovanju u nekim etapama povijesti Crkve koje su važne za današnju crkvenu praksu. Prikazuje se angažman žena kao pastoralnih pomoćnica u razdoblju sve veće sekularizacije, kada je Crkva na Zapadu počela sve snažnije poticati apostolat vjernika laika u prvoj polovici 20. stoljeća, a zatim se prikazuju promjene koje se događaju koncilskim redefiniranjem evangelizacijskog poslanja kao zadaće svih članova i članica Crkve. Naposljetku se govori o crkvenopravnom definiranju pastoralnih službi i djelovanja žena. U trećem dijelu knjige riječ je o značenju teologije i putovima teološke izobrazbe u Crkvi, koja se razumijeva u stanju poslanja i nalazi se u svijetu koji se mijenja.

Kao što sama autorica ističe, knjiga je ponajprije namijenjena Crkvi i teologiji u Hrvatskoj, ali je njezina relevantnost šira – odnosi se i na pitanja religioznog obrazovanja, teološke izobrazbe i oblikovanja vjernika koji su sposobni razumjeti i svjedočiti svoju vjeru u suvremenom kontekstu. 

Crkva i teologija u svijetu koji se mijenja knjiga je koja će zasigurno obilježiti domaću teološku scenu i postati nezaobilazna literatura za sve one koji se bave ekleziologijom, pastoralnom teologijom i suvremenim teološkim izazovima. Knjigu potražite u svim knjižarama ili web knjižari Kršćanske sadašnjosti."

https://www.ks.hr/blog/nova-knjiga-ane-thee-filipovic-crkva-i-teologija-u-svijetu-koji-se-mijenja--n1747?_gl=1*vsospd*_up*MQ..*_gs*MQ..&gclid=EAIaIQobChMIufDjk8awjgMVhSF7Ch2zmh_YEAAYASAAEgJfyvD_BwE&gbraid=0AAAAApGg8-9PgSQ-tZ4ARsv_pk6LcHl6v

Preuzeto: Kršćanska sadašnjost, 7. 7. 2025.

s. M. Nives (Vida) Kuhar preminula je u samostanskoj zajednici u Zagrebu u srijedu, 2. srpnja 2025. godine u 91. godini života i 69. godini redovništva.
Sprovod drage nam pokojnice bit će u utorak 8. srpnja 2025. u 9.00 u Zagrebu na groblju Mirogoj s ispraćajnog trga. Misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u župnoj crkvi sv. Blaža, u Prilazu Gjure Deželića 64.

S. M. Nives (Vida) Kuhar rođena je 19. svibnja 1935. godine u Zagrebu. U samostan sestara Naše Gospe primljena je 31. svibnja 1954. godine u Zagrebu. Prve redovničke zavjete položila je 14. kolovoza 1956., a doživotne 15. kolovoza 1962. godine. Studirala je i diplomirala engleski i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Te je jezike potom predavala u gimnaziji „Marianum“, a istodobno je podučavala i djecu u samostanu u Primorskoj ulici u Zagrebu. Nakon toga je radila u Kršćanskoj sadašnjosti, a zatim je bila tajnica u izdavačkoj kući Glas Koncila. U zajednici je jedan mandat obnašala službu kućne poglavarice, a u više mandata službu vrhovne savjetnice u Družbi. Nakon umirovljenja, od 2002. do 2019. godine radila je kao župna administratorica u župnom uredu sv. Blaža.

Počivala u miru Božjem!

Dvadesetprvi  Generalni izborni i radni kapitul Družbe sestara Naše Gospe koja ima svoje sjedište u Zagrebu, Primorska 20, održan je od petka, 20. lipnja do nedjelje 22. lipnja 2025. u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.

Na Kapitulu je u subotu, 21. lipnja, izabrana Vrhovna uprava Družbe:

s. M. Zrinka Šestak, izabrana je za vrhovnu glavaricu,
s. M. Thea Filipović je vrhovna zamjenica i I. savjetnica,
s. M. Nada Šestak je II. vrhovna savjetnica,
s. M. Stanka Oršolić je III. vrhovna savjetnica i tajnica 
s. M. Vianea Pezer je IV. vrhovna savjetnica,
s. M. Justina Šišić je vrhovna ekonoma.

Na Kapitulu je predstavljeno stanje Družbe i zajednica, razmotrene su konkretne mogućnosti i novi izazovi za djelovanje sestara. Donesene su preporuke i odluke za iduće četverogodište. Družba broji 40 sestara. Sastoji se od šest zajednica. Pet  u Hrvatskoj i jedna u Republici Srbiji, u Subotici. Sestre su aktivne na području odgoja u širem smislu, kao i u župnom pastoralu. U prijepodnevnom radu Kapitula, u nedjelju, 22. lipnja 2025., usvojeni su prijedlozi i odluke Kapitula za djelovanje Družbe i sestara u iduće četiri godine. U 12.00 sati uslijedilo je misno slavlje kojim je predsjedao mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebačke nadbiskupije u koncelebraciji s pravnikom fra Ratkom Radišićem. 

Korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i redovnica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije održan je u ponedjeljak 7. travnja 2025. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. U ime redovnica pozdrav je uputila s. M. Zrinka Šestak, poglavarica Družbe sestara Naše Gospe. 

Poštovani oče nadbiskupe, Dražene Kutleša, poštovani fra Jure Šarčeviću, povjereniče za redovnike, poštovani preć. Ivane Lukiću, domaćine ovog susreta, poštovane i drage sestre redovnice!

„Nada ne razočarava“ (Rim 5,5)

Geslo je to, kojim je papa Franjo proglasio godinu jubileja 2025. U vremenu u kojem živimo, punom neizvjesnosti i straha, ove tri riječi su nama redovnicama pravi putokaz i ohrabrenje. Naša redovnička pravila po kojima se trudimo živjeti, teško su ostvariva bez teologalnih kreposti: vjere, nade i ljubavi. Stoga su nam one pravi poticaj da premislimo gdje smo u odnosu na ove tri kreposti, i što nam je činiti da one, prvo nama budu jasne a onda iz jasnoće koju živimo, vidljive onima s kojima živimo i s kojima se susrećemo; na radnom mjestu, na ulici u prolazu. Redovnica nade hodeći ovom zemljom nosi radost u srcu koja je vidljiva po osmjehu na licu. Ona razmišlja pozitivno, živi život koji svojim hodom ohrabruje korak svakoga koga susretne. Redovnica nade i u trenucima neizvjesnosti i straha osjeća Božju prisutnost te ima povjerenja da Bog vodi ljudsku povijest. Ona je spremana Bogu reći DA i onda kada ne razumije. Redovnica nade za svakoga čovjeka ima riječ koja budi život! Istina, nismo uvijek prave glasnice nade, ali sa sv. Pavlom možemo reći: „Po njemu, u vjeri, imamo i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.“ (Rim 5,2)

Živimo vrijeme korizme, vrijeme u kojem na Križnom putu s Kristom, promišljamo svoj hod i hod svojih zajednica. Redovničke poglavarice i poglavari, svjesni korizmenog puta svojih zajednica i pojedinaca, dan prije duhovnih vježbi za vrhovne poglavarice, 29. ožujka ove godine, u Novigradu na Dobri, u organizaciji HRK, okupili smo se na Stručnom skupu s temom: „Posvećeni život pred psihološkim izazovima“. U predavanjima i raspravama dotakli smo ili potaknuli u sebi problematiku koja nas sve zaokuplja. Povrede iz prošlosti otežavaju zajednički život jer nismo na vrijeme stvari nazvale svojim imenom i tako ih stavile na pravo mjesto. Unatoč svih naših mana, svjesne smo da smo i takve potrebne zagrebačkoj Crkvi u kojoj ulažemo svoj veliki doprinos iako nas je sve manje. Svjesne smo, koliko smo potrebne čovjeku u našim župnim zajednicama; svojom blizinom i riječju koja daje nadu. S vjerom da nas korizma dovodi do Uskrsa, želimo biti glasnice nade, nade koja ne razočarava.  

Poštovani oče nadbiskupe, s ovim Vam mislima u ime svih redovnica Zagrebačke nadbiskupije čestitam Uskrs sa željom da svi zajedno udružimo snagu, koju nam donosi radost uskrslog jutra, te budemo iskreni i istinski glasnici nade, svijetli primjer Crkve zagrebačke, i čitave Crkve u Hrvata. U ime redovničkog zajedništva, poklanjam Vam, Posljednju večeru i Krista u nošenju križa. Rad je to s. Samuele Premužić, članice Družbe sestara Naše Gospe.

Neka nam svima vrijeme do Uskrsa bude plodonosno, a Uskrs obasja vjeru, nadu i ljubav!

Okupljenima se obratio i fra Jure Šarčević, OFMCap., povjerenik za posvećeni život i družbe apostolskog života. Zahvalio je svima na dolasku, kazavši kako je uvijek dobro biti uz svoga pastira. "To je garancija da nećemo odlutati, niti se udaljiti od Crkve i od onih koji je predvode kao nasljednici apostola. Pripadnost svojoj zajednici ili Crkvi neće dopustiti da nas najamnik ugrozi."
Istaknuo je kako ovaj susret ne progovara o bilo kakvom zajedništvu, već "o novoj duhovnoj kvaliteti, o duhovnosti zajedništva, koja jedina može iznutra obogatiti i izmijeniti međuljudske odnose u Crkvi i u društvu. U tom je smislu važno da redovničke zajednice, pa i naše župne zajednice, postanu pravi centri duhovnosti, da postanu, kako je govorio sveti papa Ivan Pavao II., dom i škola zajedništva među ljudima."

Nadbiskup Kutleša u korizmenom je nagovoru naglasio: "Ako je redovništvo srce Crkve, srce redovništva je u Srcu Isusovu u kojemu, drage sestre, možete prepoznati same sebe i od kojega možete naučiti ljubiti. Korizma je poziv da u tišini srca razmišljamo o Isusu i njegovoj ljubavi - da mu se približimo, da upoznamo njegovo otvoreno i ranjeno srce koje nas ljubi, koje je živo u Euharistiji, koje živi u Crkvi i koje nas uvijek strpljivo čeka. U vremenu koje je izgubilo srce (usp. Dilexit nos, br. 9), posvećeni život, a osobito žensko redovništvo, poziv je na proroštvo srca, na svjedočanstvo da se i danas može ljubiti do kraja, biti s Kristom u njegovoj samilosnoj nježnosti i živjeti iz istine vlastitoga bića."
"Srce redovnice treba postati srce koje nije zarobljeno u prolaznosti, nego uronjeno u vječnost. Uzor mu je Marijino srce, srce prve Gospodinove službenice koja je čuvala i promišljala sve što je proživjela s Isusom (usp. Lk 2,19)", kazao je nadbiskup Kutleša i dodao kako je redovnica, "poput Marije, žena duhovnog razlučivanja koje se događa u srcu i oblikuje ga po Srcu Isusovu. (...) Redovnica nije samo osoba u posebnom odijelu koja svjedoči drugačiji život, nego žena koja ima srce koje drugačije ljubi, drugačije suosjeća i drugačije moli."
Ističući majčinsku dimenziju redovnica Nadbiskup je istaknuo kako u trenutku kada "Crkva izgubi dodir s majčinstvom, postaje hladna i birokratska. Kada vi redovnice živite svoje duhovno majčinstvo, Crkva ponovno postaje mjesto prihvaćanja, nježnosti i milosrdne blizine. Vaše brižne ruke, vaši pogledi bez osude, vaša tiha molitva, vaša srca koja kucaju za druge, neprocjenjiv su dar Crkvi. Današnji čovjek, i kada toga nije svjestan, traži upravo majku i majčinsku blizinu. Ne onu koja moralizira, nego onu koja tješi. Ne onu koja govori prva, nego onu koja sluša. Ne onu koja se nameće, nego onu koja grli i vida rane ranjenih. Vaša snaga nije u strategiji niti u društvenoj moći, nego u majčinskoj prisutnosti koja nikada ne odustaje."

Na kraju, govoreći o redovnicama kao svjedokinjama nade, nadbiskup Kutleša poručio je okupljenim sestrama da u njima "Crkva prepoznaje čuvarice nade koja se rađa u vjeri ukorijenjenoj u Raspetome. Vi ste one koje iz klauzure, iz misija, iz služenja, iz svakodnevice - govore svijetu: „Bog nije daleko. On ima Srce koje kuca za tebe.“ Vaš život postaje proročka prisutnost upravo po tome što ne ovisi o trendovima, učinkovitosti ni priznanjima, nego o vjernosti. I to je vaša snaga. Jer dok svijet nudi spektakle, pojedinci čeznu za svjedočanstvom osoba koje su iskusile Božju ljubav i odlučile je živjeti do kraja. U vašoj kontemplaciji Crkva nas uči kako gledati. U vašoj službi Crkva nas uči kako se darivati. U vašoj tišini Crkva nas uči kako slušati. U vašoj vjernosti Crkva nas uči kako ustrajati."
Na kraju susreta Nadbiskup je sestrama zahvalio na prisutnosti, vjeri, davanju te ih zamolio da nastave ljubiti, moliti, "biti prisutna ljubav u srcu naše mjesne Crkve."
 

S. Admirata je sahranjena 1. travnja 2025. godine u Zagrebu na groblju Mirogoj u sestarki grob. Sprovodne obrede vodio je o. Zlatko Pletikosić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama. U koncelebraciji su bili o. Ilija Tipurić, karmelićanin, o. Nikola, karmelićanin, vlč. Denis Barić i vlč. Josip Firšt, župnik iz Taborskog.

Sv. Misu zadušnicu u samostanskoj kapelici na Bukovačkoj 316 slavio je o.Ilija Tipurić. Na sprovodu su bile Sestre iz Zagreba, rodbina i prijatelji. 

O životu s.Admirate je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.

Poštovani oci karmelićani: župniče Zlatko, p. Ilija i Nikola, poštovani i dragi p. Drago, poštovana rodbino: sestre Alojzija i Elizabeta te brate Alojzije, drage nećakinje i nećaci, dragi svi Vi koji ste s. Admiratu poznavali i sa njome gajili prijateljstvo. Drage moje sestre!

Svidjelo se Svemogućem Bogu, našu s. Admiratu u 93. godini života i 72 redovništva, pozvati k sebi. Njezin je ovozemaljski život po ocu Ignacu i majci Matildi započeo 1. studenoga 1932. godine, na lijepom i pitomom zagorskom brijegu, u mjestu Orešje, u župi Taborsko, gdje je na krštenju dobila ime Ana. Tu je provela svoje djetinjstvo sa svojih osmero braće i  sestara. Pučku školu do četvrtog razreda pohađala je u Taborskom, a potom je u Krapini nastavila daljnje školovanje u Nižoj realnoj gimnaziji. Svoju redovničku formaciju u Družbi sestara Naše Gospe, započela je 20. rujna 1946., primanjem u kandidaturu, u Primorskoj 20, u Zagrebu, gdje je nastavila daljnje školovanje te je godine 1952. stekla diplomu na Učiteljskoj školi. Iste godine u rujnu, Ana je ušla u novicijat i dobila redovničko ime s. Admirata. Sljedeće godine, 1953., položila je prve redovničke zavjete te ostala u kući Matici u Primorskoj 20, gdje se bavila crtanjem i obnašanjem dužnosti poslužiteljice. 

Zbog velike neimaštine u Domovini, poglavari su s. Admiratu s još tri sestre, 1956. godine poslali u Belgiju, u augustinsku opatiju kod Bruxellesa, gdje su radile sve potrebne poslove. Zasigurno, nije bilo lako živjeti u tuđini bez poznavanja jezika i kulture. Ubrzo se međutim  sestrama ukazala prilika te su one prešle u Liège, u Isusovački Cellège Saint-Louis, gdje su preuzele poslove domaćinstva. U kapelici spomenutog Koleža, s. Admirata je 8. rujna 1959., položila doživotne zavjete. Okolnosti nisu sestrama dale mirovati, pa su tri od njih, u mjesecu studenome 1961., otišle u Herbeumont, gdje su osnovale novu zajednicu kojoj je s. Admirata bila poglavarica, a zajednica je preuzela vođenje općinskog Doma za starije i nemoćne osobe. Iz Herbeumonta se s. Admirata nakon šest godina vratila u Liège, gdje je pohađala medicinsku školu te je godine 1971. stekla diplomu medicinske sestre - bolnički smjer. Radila je u staračkom domu koji su vodile sestre Francuskinje, a potom se zaposlila u bolnici u Liège. Uz svoj posao u zahtjevnoj medicinskoj struci, s. Admirata i susestre, mnogo su vremena posvetile našim iseljenim Hrvatima. S. Admirata je njihovoj djeci predavala hrvatski jezik. U Hrvatskoj katoličkoj misiji u Liège i u Bruxellesu, gdje su se okupljali naši ljudi, uvijek je bilo živo. Isusovački misionar, p. Drago Rogina, ostvario je iskrenu i lijepu suradnju s našim sestrama, pa su oni zajedničkim snagama, radili na vjerskom i kulturnom  održavanju identiteta naših radnika. U tom je radu svoj veliki doprinos davala s. Admirata. Voljela je svoj posao i ljude koje je susretala i za koje je radila. Dala je sebe u potpunosti, ne gledajući na nerazumijevanja.

U vrijeme Domovinskoga rata, sestre su s p. Roginom odigrale značajnu ulogu u prihvatu protjeranih sa svojih ognjišta i slanju humanitarne pomoći za Hrvatsku. Uvjereni smo da će im dobri Bog obilato uzvratiti za sve ono što su učinili za naše ljude u tako strašnoj nevolji.  I s ovoga mjesta, od svih nas hvala im na tome!  

S. Admirata je na Kapitulu godine 1987. izabrana za vrhovnu glavaricu naše Družbe te je tu službu obnašala odgovorno, strpljivo i predano punih deset godina. Uvjerena sam da nama sestrama još uvijek u ušima odzvanjaju njezine riječi: „Tiho mi budi!“ One su nam bile znak da ni o kome ne želi negativno slušati a niti govoriti.S. Admirata bila je poglavito ČOVJEK! Zračila je pozitivnošću i blagošću. Njome je susretala svoje sestre te strpljivo i mudro rješavala probleme. Bila je žena vjere, molitve, praštanja, ogledalo poniznosti i marljivosti. Hvala Ti, draga s. Admirata!

Nakon završetka našega dugogodišnjega djelovanja u Belgiji, sestre su se, godine 2007., vratile u Domovinu. Svojom prisutnošću, radom i dosjetljivošću, pridonosila je izgradnji svake zajednice u koju je po Božjoj volji u poslušnosti poglavarima prihvaćala premještaj. Najprije je to bila zajednica sestara u Osijeku, a godinu dan poslije, i samostan u Remetama, gdje je njegovala naše bolesne sestre, potom od 2013 – 2019. i njezina rodna župa Taborsko, gdje je obnašala službu kućne poglavarice i kuharice. S. Admirata je zatim, nakon zatvaranja zajednice u Taborskom premještena u Remete, odakle je nakon potresa 2020., zajedno s desetak susestara smještena u Caritasovu kuću za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamillo de Lellis“ u Vrbovcu, a potom i u Samostan Marijinih sestara u Blaškovcu kod Zeline, gdje je boravila od travnja do rujna 2020. Kada su ponovno stečeni uvjeti da se Sestre smjeste u naše zajednice, s. Admirata je bila dodijeljena zajednici sestara u Davoru, gdje je prema svojim mogućnosti bila od koristi sestrama, župniku i župljanima, ponajviše svojom blagom riječi osmjehom i molitvom.

U studenom 2021. je prilikom pada zadobila frakturu bedrene kosti koju je operirala u Općoj bolnici Nova Gradiška, iz koje je upućena na rehabilitaciju u Daruvarske toplice nakon čega je godinu dana provela u kući Matici u Primorskoj, a u siječnju 2023., se zajedno sa svim Sestrama vratila u obnovljenu remetsku kuću.Tijekom posljednje godine s. Admirata je vidno oslabila zbog bolesti i poodmakle dobi, ali   je strpljivo očekivala kraj ovozemaljskog života. On je i nastupio na blagdan Navještenja Gospodinova uz molitvu krunice, koju su s. Zdravka i nećakinja Snježana, zajedno s njom molile uz njezinu bolesničku postelju, u KBC-u Rebro. Kako je tiho i mirno živjela, tako je i prešla u vječnost. Uvjerena sam da je našu dragu s. Admiratu dobri Bog svojom milosrdnom i nježnom rukom primio u svoj zagrljaj, nagradivši ju tako za sve dobro koje je u svojoj Družbi i tolikim ljudima učinila za vrijeme ovoga prolaznoga života. 

Draga s. Admirata, molim Te da nam svima oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega susestrinstva i zajedničkoga života. To i mi sa svoje strane činimo prema tebi. Pođi u miru svome Zaručniku kojem si vjerno služila. Do našega ponovnoga susreta u svojim Te molitvama prate Tvoje Sestre!

Zahvaljujem s. Martini, kućnoj poglavarici remetske zajednice i s. Zdravki koje su s velikom ljubavlju i pažnjom brinule o s. Admirati i olakšavale joj sve poteškoće koje su godine i bolest donosile, za vrijeme njezina života u samostanu ali i u trenucima kada je zbog svoje bolesti bila u ustanovi za starije i nemoćne osobe.

Zahvaljujem Sestrama Tarziciji, Fidelis i Blandini, koje su ju revno posjećivale i bile joj na pomoć. U ovu zahvalu uključujem s. Mihaelu i sve sestre s bolesničkoga kata koje su zajedno sa  s. Admiratom provodile vrijeme u molitvi, šetnji, razgovoru i praćenju Laudato Tv, živeći tako s Crkvom.   

Zahvaljujem ujedno i svim onim sestrama koje svojim prihvaćanjem starijih i bolesnih, pomažu olakšavati život svakoj onoj sestri koja nosi križ bolesti.

Zahvaljujem glavnoj sestri Katarini i osoblju Doma za starije i nemoćne osobe „Bene Vita“, gdje je s. Admirata provodila svoje zadnje ovozemaljske dane.

Velika hvala rodbini s. Admirate, što su svojom blizinom, pažnjom i ljubavlju pratili svaki dan njezina približavanja vječnome cilju.   

Od srca zahvaljujem p. Dragi, koji je lijepi broj godina surađivao sa s. Admiratom u Belgiji, i poznavao njezinu plemenitu dušu. Zahvaljujem mu što je s puno pažnje i poštovanja redovito posjećivao s. Admiratu dok je bila u našem samostanu, kao i u domu „Bene Vita“ i bolnici Rebro.

Zahvaljujem svima vama što ste s ljubavlju i pažnjom prema sestrama, došli ispratiti našu s. Admiratu na vječni počinak.

Volonteri Župe sv. Blaža iz Zagreba, koji redovito brinu o urednosti župne crkve, rado su se odazvali na poziv s. Justine, koja aktivno djeluje u župi, da jednodnevnim izletom u Slavoniju budu dragi gosti njezinoj obitelji u rodnom joj Davoru. Župnik, preč. Borna Puškarić, podržao je taj prijedlog te je organizirao autobus kojim je u subotu, 22. ožujka 2025. godine, četrdesetak zadovoljnih uglavnom župljanki, krenulo na put. U društvo volontera bile su pozvane s. Marijana, s. Fidelis i s. Zrinka. Po dolasku u Slavoniju, najprije smo posjetili Franjevačku crkvu u Cerniku te u sklopu samostana, Biblijsko – arheološki muzej, koji je nastao vrijednim radom i zalaganjem dr. fra Tomislava Vuka, profesora na Fakultetu za biblijske znanosti i arheologiju u Jeruzalemu.

Nakon obilaska muzeja krenuli smo prema Davoru gdje smo imali nezaboravan doček. Taj dan je ujedno bio i dan u kojem su župljani Župe Orubica i Davor, tradicionalno hodali za Križem, od Orubice do Davora i razmatrali Isusovu muku. Svi zajedno slavili smo Euharistiju koju je predvodio preč. Borna Puškarić u koncelebraciji s domaćim župnikom, vlč. Mariom Cimbalom uz pjevanje Mješovitog zbora župe Sv. Marije kraljice i sv. Jurja iz Davora. Obitelj s. Justine priredila je veliku gozbu za sve nas, naše sestre Margaretu i Dubravku, koje djeluju u Davoru i župnika, vlč. Maria Cimbala.

Nakon ručka, krenuli smo u obilazak Davora uz stručno vodstvo šogora s. Justine, gosp. Krune Simića, koji je nastavnik zemljopisa u OŠ „Matija Antun Relković“ u Davoru. Obišli smo šetnicu na Savi, a zadnja postaja prije polaska za Zagreb bila je rodna kuća s.Justine.

Lijepo je bilo provesti dan u društvu župljana koje susrećemo i znamo samo iz viđenja. To je apostolat koji ne treba tražiti nego samo prihvatiti. Biti s ljudima u svakodnevici. Lijepo je bilo i u društvu obitelji s. Justine koji su potpuno dali svoje srce i vrijeme za nas. Hvala im! A dobri Bog neka im bude nagrada za sav trud i ljubav koju su nam pružili.

Slike će reći više od riječi.

Dana 23. ožujka 2025. godine u samostanu Marijinih sestara održana je mjesečna duhovna obnova koju je predvodio don Josip Radić. Susret smo započeli molitvom Vječne devetnice, potom je don Josip imao nagovor o važnosti oproštenja, naglasivši kako mi teško opraštamo sitnice, a kako ima ljudi koji su po Božjoj milosti oprostili velike uvrede i zločine.
Potom je uslijedilo svjedočanstvo Jozefine Glasnović duhovne majke zajednice Omnia Deo. Koja je posvjedočila o čudesnom ozdravljenju od tumora. Kad je njezino peto dijete imalo tek godinu i pol dana, Jozefina se razboljela. Tumor. U njoj je samo bio strah što će biti s njenom djecom, kako će ostati Božji u ovom opakom svijetu… Bojala se umrijeti, a onda je 1990. godine, na blagdan Bezgrešnog začeća, u potpunosti se predala Bogu. Obećala je svakodnevno ići na misu, da će se bezuvjetno darivati svima, ako je volja Božja neka je ostavi na životu da se djeca ne izgube… Ali bila je spremna i na smrt. Obećala je otići i na hodočašće u Međugorje. Otišla je godinu nakon, a kad se vratila posjetila je doktora koji joj je rekao da bolesti više nema….
Zatim je uslijedila sv.Misa koju je predvodio don Josip. Hvala svima koji su se odazvali i proveli subotnje popodne s Gospodinom.
Milostinju koju su skupljale pod sv.Misom išla je za njihove sestre u Ukrajini koje žele osigurati dostojan smještaj za beskućnike o kojima brinu. Na duhovnoj obnovi su bile i sestre Naše Gospe iz Osijeka.

Neka je svima blagoslovljena treća korizmena nedjelja.
 

RENATE (Religious in Europe Networking Against Trafficking and Exploitation)
Autor: s. Stanka Oršolić DSNG

Od 10. do 14. ožujka 2025. godine s. Stanka Oršolić DSNG, sudjelovala je na godišnjem sastanku Upravnog odbora i Radne skupine Religious in Europe Networking Against Trafficking and Exploitation (RENATE), u Ateni, u Grčkoj, u svojstvu predstavnice Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i članice Radne skupine RENATE, na kojem je podnijela izvješće o godišnjem radu i planovima te sudjelovala u kreiranju daljnjih planova rada Udruge. Na sastanku je s. Stanka izabrana za članicu Upravnog odbora RENATE na mandat od tri godine. Ove godine na sastanku je sudjelovalo 23 člana iz 17 europskih zemalja. Teme su bile: godišnja izvješća Upravnog odbora i financijsko izvješće, izvješća predstavnika zemalja i 7 radnih skupina (zagovaranje, sigurne kuće, molitvena skupina, pravna skupina, odnosi s javnošću, podizanje svijesti, Council of Europe), predstavljanje udruga, razvojni planovi te izlaganja gostiju: protestantski pastor iz Atene, bračni par iz udruge Damaris, predstavnice organizacija Salvation Army i Nazoi te predstavnica iz Ministarstva za migracije i azil u Grčkoj. Gosti izlagači su svaki na svoj način predstavili situacije i problematiku trgovanja ljudima u Grčkoj te približili poteškoće s kojima se u svom radu i zalaganju nalaze. Svetu misu predvodio je don Oscar Toscano SDB, iz Indije, jedan od prvih misionara salezijanaca u Grčkoj i član prve salezijanske zajednice u Grčkoj uspostavljene u listopadu 2024. Po završetku sastanka, sudionici su posjetili Akropolu i muzej Akropole te udrugu Damaris.
Budući da su s. Stanka Oršolić DSNG i s. Viktorija Šimić SCSC jedine članice RENATE iz Hrvatske, s. Stanka je predstavila njihov rad na podizanju svijesti o problemu trgovanja ljudima.
U 2024. godini s. Stanka Oršolić DSNG sudjelovala je na Drugoj Generalnoj skupštini Talitha Kum mreže u Rimu, od 18. do 24. svibnja 2024. godine u svojstvu delegatkinje za Europu, kao predstavnica mreže RENATE gdje je tema bila Journeying Together to End Human Trafficking: Compassion in Action for Transformation. Na Skupštini su bili sudionici iz više od 90 zemalja svijeta, sa svih naseljenih kontinenata, njih više od 170. Cilj Skupštine bio je dijeljenje uspjeha i izazova, slušanje dublje realnosti i novih glasova, određivanje prioriteta, identificiranje nepovoljnih okolnosti i različitosti, naglasak na učinkovitosti u suzbijanju trgovanja ljudima, zahvaljivanje i molitva za preživjele, suradnike i donatore. Temeljni dokument koji su delegati donijeli bio je Deklaracija (izglasalo 153 delegata iz 71 zemlje), u kojoj su istaknuli prioritete za razdoblje od 2025. do 2030. godine, a to su: sustavna promjena u oblicima novih ranjivosti, holistički pristup i pristup usmjeren na preživjele, proširivanje suradnje i partnerstva. Na kraju Skupštine, tri sestre: s. Grasy Luisa Rodrigues FDCC iz Indije, s. Anne Victory HM iz SAD-a i s. Marie Claude Naddaf RGS iz Libanona, primile su nagrade za svoj predani rad i zalaganje na području suzbijanja trgovanja ljudima.
U sklopu projekta Awareness Raising in Schools 2023-2024, koju je inicirala udruga RENATE, a sufinancirala Conrad Hilton Foundation, provedena je dvogodišnja inicijativa podizanja svijesti o problemu trgovanja ljudima u školama s učenicima i učiteljima 28 europskih zemalja, u kojima djeluju članice udruge RENATE. Cilj inicijative bio je preveniranje iskorištavanja, pomaganje žrtvama i potencijalnim žrtvama, edukacija o ljudskim pravima i promoviranje socijalnih aktivnosti te edukacija mladih o problemu trgovanja ljudima radi suzbijanja i preveniranja ovog zločina. U 2024. godini s. Stanka Oršolić DSNG održala je radionice u Bosni i Hercegovini (BiH) i u Republici Srbiji od 18. do 20. studenoga 2024. U BiH je održala radionice u sljedećim školama: Osnovna škola „Stjepan Radić“, Oštra Luka-Bok (9. a i b razred), Osnovna škola „Ruđer Bošković“, Donja Mahala (8. razred) i u Školskom centru „Fra Martin Nedić“ Orašje (2. razred Ekonomske škole i 4. razred Opće gimnazije). U Republici Srbiji održala je dvije radionice u 5. i 7. razredu Osnovne škole „Sečenji Ištvan“ u Subotici. Za boravka u Orašju, održan je i sastanak sa voditeljem Tima za sprječavanje trgovine ljudima u Županiji Posavskoj te je dogovorena daljnja suradnja na podizanju svijesti o problemu trgovanja ljudima. U svim je školama uspostavljen određeni oblik suradnje sa pedagozima, psiholozima i vjeroučiteljicama te je dogovorena daljnja suradnja neovisno o projektu jer je važna za učenike i djelatnike škola.
Sestra Viktorija Šimić SCSC u sklopu istoimenog projekta provela je radionice u 10 osnovnih škola u Slavoniji te održala izlaganja krizmanicima, dala dva intervjua u novinama i jedan za Hrvatski katolički radio te organizirala Dan molitve u Hrvatskoj provinciji družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.
Kročeći putem apostola Pavla u Ateni i razmatrajući govor Atenjanima pred Areopagom, o žrtveniku s natpisom Nepoznatom Bogu, kojim se poslužio kako bi smiono navijestio istinskog Boga, naočigled nije imao puno uspjeha i nije bio prihvaćen, no i dandanas je ostavio traga u atenskoj povijesti zbog osnivanja atenske zajednice, predvođenoj Dionizijem Areopagitom i Damarom (Damaris). U kontekstu Pavlovog mjesta navještaja, areopaga, suzbijanje trgovanja ljudima čini moderni areopag kao mjesto traženja Boga i navještaja Radosne vijesti onima koji ga traže u sebi, onima koji im mogu pomoći da se spase iz situacija u kojima su se našli, onima koji traže milost i oproštenje zbog zločina koje su počinili i onima koji nastoje dobro činiti jer Bog nije daleko ni od koga od nas i želi da se svi obrate.
 

U našem samostanu u Remetama, Bukovačka 316, dvadeset sestara obavlja duhovne vježbe. Voditelj je p. Mirko Nikolić DI. 

S. Gracija je sahranjena u ponedjeljak, 1. srpnja 2024. godine. Sahranjena je na mjesnom groblju u Slavonskom Brodu u sestarki grob. Sprovodne obrede vodio je vlč. Anđelko Cindori, župnik župe od Gospe od Brze pomoći. Sv. Misu zadušnicu u kapeli na mjesnom groblju slavio je vlč. Ivan Stipić, župnik iz Oprisavaca. Homiliju na sv. Misi imao je bivši župnik iz Oprisavaca, vlč. Stjepan Sokolović. Na sprovodu su bile Sestre iz Zagreba i Osijeka te rodbina. 

O životu s.Gracije je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.

Poštovani vlč. Anđelko, ožalošćeni: nećakinje Ana, Marica, Marija i Ana te nećaciAntun, Vinko i Pero, pranećaci i ostala tugujuća rodbino drage nam s. Gracije. Drage moje Sestre!

„Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1 Kor 2, 9)
Velika je to tajna koja je za Mariju Šainčević započela rođenjem i krštenjem, 21. kolovoza 1937. godine, u Oprisavcima kod Slavonskog Broda. Od osmero djece u obitelji Marina i Stane Šainčević, Marija je bila najmlađa, a time i najduže uz svoje roditelje u svim poslovima. Drugi svjetski rat pa i vrijeme nakon rata odnijelo je mnoge živote. Tako je jednog dana Marija na kućnom pragu zatekla ubijena dva
brata. Njezino mlado srce i um trebalo je u sebi, na pravo mjesto, smjestiti taj preteški događaj i nastaviti živjeti, što nije bilo nimalo lako.Dugo je u sebi nosila želju o odlasku u samostan, ali obiteljske prilike nisu bilepogodne da ode od kuće i svoj život posveti Bogu i ljudima u redovničkom zvanju. Kad se pokazala prilika Marija je svojim roditeljima izrekla svoju želju jer Bog za nju ima drugačiji put. Odvažila se, te je na Žalosnu Gospu, 15. rujna 1965. godine, stupila je u Družbu sestara Naše Gospe u Zagrebu, Primorska 20, gdje je obavila potrebnu redovničku formaciju. Na Snježnu Gospu, 5. kolovoza 1966. obukla je redovničko odijelo i dobila ime s. Gracija po kojemu ju i danas zovemo. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1968., a doživotne 1973. godine u Remetama.
Zasigurno nije bila svjesna svega što ju čeka u životu, ali s pouzdanjem u Boga i Majku Mariju prihvaćala je svaki posao koji su joj poglavari povjeravali i savjesno ga vršila do zadnjeg dana. Nakon položenih Prvih zavjeta, po potrebi Družbe premještena je u Njemačku, u Offenburg, gdje je radila u samostanskoj kuhinji do 1968., kada je premještena u Garmisch-Partenkirchen za njegovateljicu u Staračkom domu. Godine 1970. premještena je u Holzkirchen, nedaleko od Münchena, gdje naše sestre preuzimaju vođenje Caritasovog staračkog doma, sv. Ana. Vjerujem da joj nije bilo nimalo lako iz ravne Slavonije i svoje ikavice, poći u nepoznati svijet bez poznavanja jezika i upućenosti u posao, koji je trebala obavljati. Međutim, njega starijih i bolesnih korisnika doma ubrzo su je naučili i jeziku i poslu koji je s ljubavlju, samozatajno i s puno pažnje prema korisnicima, radila do zaslužene mirovine u koju je ušla 1999. godine. Ulaskom u mirovinu, s. Gracija se vratila u Zagreb, u kuću Maticu gdje je nastavila s starijih i bolesnih sestara te je pomagala u praonici. Kada više nije bilo potrebe za njegom bolesnih sestara u Primorskoj, potpuno je preuzela brigu o pranju i glačanju rublja do 2020. godine, kada je iscrpljeno tijelo počelo gubiti potrebnu snagu. Unatoč svoje tjelesne slabosti, ali vedrog duha s. Gracija se nije potpuno odrekla svoje dužnosti. Radila je koliko je mogla. Željela je biti korisna. Još prošli ponedjeljak, kad je već jedva hodala i pomalo gubila orijentaciju, zatekla sam je kako glačala i slaže netom osušene ručnike. U svojoj samozatajnosti nikada nije davala do znanja da je nešto boli, premda se vidjelo da teško hoda i da ima zdravstvenih poteškoća s kojima se do kraja nosila onako kako je najbolje znala i mogla. I u zadnjim trenucima mislila je na druge. Liječniku iz Hitne pomoći rekla je: Nemojte gubiti vrijeme sa mnom. Ima puno mlađih kojima ste potrebniji vi i lijekovi koje bi meni dali.Bila je velika moliteljica. Sa radija koji je slušala i pratila sav katolički tisak bila je upućena u sva svjetska i crkvena događanja za koja je u zajedničkoj molitvi u našoj samostanskoj kapelici, svaki dan imala svoj zaziv za aktualne potrebe. Suosjećala je sa svakom patnjom, znajući što je patnja.
Sa prozora svoje sobe imala je pogled na naš mali samostanski cvijetnjak u kojem je špilja Gospe Lurdske, kojoj se rado molila i svakodnevno palila lampione. Jedno vrijeme vodila je brigu i o cvijetnjaku, a često je bila viđena kako oko Gospine špilje mete lišće. Bila je pažljiva. Kad bi nas u ljetnim mjesecima bilo manje sestara u kući zbog odlaska na godišnji odmor, a sve dužnosti ostale kao da smo sve u kući, sama je znala reći sestri koja bi preuzela brigu o blagovaonici, neka ona samo ide za svojim poslom, jer ona to može napraviti i ima više vremena.Nemoguće je obuhvatiti svaki segment osobnosti s. Gracije. Nije puno govorila, ali je voljela biti u zajednici. Pokazivala je oduševljenje kada bi o imendanima sestara pri kraju ručka zapjevali koju pjesmu. Dok je mogla svakodnevno je odlazila u crkvu sv. Blaža, gdje se pridružila moliteljicama krunice i aktivno sudjelovala moleći deseticu prije večernje sv. Mise. U sjećanju župljana koji su je poznavali, ostala je kao samozatajna i topla osoba. I još mnogo skrivenog, a pozitivnog nosila je u sebi naša s. Gracija. Za sve to vrijeme što je živjela među nama, i ostavila svoj pečat na ovoj zemlji, mi, sestre Naše Gospe zahvaljujemo s. Graciji i dobrom Bogu. Kao što je tiho i samozatajno živjela, tako se u ranim jutarnjim satima, 26. lipnja, smireno i tiho privila na grudi Srcu Isusovu. Neka ju Isusovo milosrđe i ljubav nagradi za sve što je učinila Njemu na slavu! Zahvaljujem s. Nadi, kućnoj poglavarici Samostana u Primorskoj i s. Stanki, koje su s puno ljubavi, brige i razumijevanja, brinule o s. Graciji u danima kad je to bilo
potrebno! Iskrenu sućut izražavam svoj rodbini i svima vama koji ste poznavali s. Graciju!

Draga s. Gracija želimo Vam radostan susret sa Zaručnikom. Do ponovnog susreta za Vas mole, Vaše Sestre!

Danas je u našoj župi bilo svečano i raspjevano. Na svetoj Misi na poseban smo način u molitve stavili naše časne sestre, Sestre Naše Gospe, koje već 23 godine djeluju u našoj župi. Posebnu zahvalu uputili smo našoj sestri Dubravki koja danas slavi veliki jubilej – 50 godina redovničkog života. Na početku Mise kratko smo se prisjetili njezinog životnog puta od rođenja u Subotici do danas. Posebno smo joj zahvalili za veliki broj djece i mladih koje je pripremala za svete sakramente, a nadasve za glazbene talente koje je prepoznala u našoj djeci te ih uvela u svijet glazbe učeći ih svirati. Na kraju svete Mise djeca orguljaši koje je ona naučila svirati zahvalili su joj i predali svoj poklon.

U ime Župe riječ zahvale uputila je vjeroučiteljica Ljerka Furić.

" Dragi župljani, danas prilikom dolaska u crkvu sigurno ste primijetili kako je naš oltar okićen na jedna poseban način. Djeco, koja se brojaka nalazi ovdje? Što mislite, jel to veliki broj? Itekako veliki! Ili možda pod školski znači da je netko prošao sa 5,00? Slažem se s vama! To je veliki broj, a može označavati i prolazak s 5,00. No, danas ovaj broj označava jedan veeeliki jubilej, veliku godišnjicu i to 50 godina redovničkog života jedne nama jako poznate i drage osobe.A to je naša sestra Dubravka! Zato danas na ovoj svetoj misi želimo na poseban način u svoje molitve staviti naše časne sestre, Sestre Naše Gospe,  koje već 23 godina djeluju i rade u našoj župi na dobrobiti svih nas vjernika. A posebno želimo zahvaliti sestri Dubravki koja je jučer sa svojim sestrama u Remetama proslavila svoj jubilej - 50 godina redovničkog života. Stoga joj od srca, u ime svih vjernika, djece i mladih ove župe želim čestitati taj veliki jubilej.

Draga sestro Dubravka! Proslavom ovog svečanog jubileja želimo na kratko zastati i prisjetiti se vašeg životnog puta. Prije 50 godina, polaganjem svojih prvih redovničkih zavjeta započeli ste svoj redovnički hod u zajednici Sestara Naše Gospe.Sestra Dubravka rođena je u Subotici (1955. g.) od oca Vinka i majke Milke. Na krštenju je dobila ime Anica. Nakon završene osnovne i srednje škole u kolovozu 1970. godine dolazi u Zagreb u kandidaturu i postulaturu. A u  novicijat je ušla 1972. godine gdje dobiva ime s. Dubravka. Prve zavjete je položila 4. kolovoza 1974. godine u Remetama u Zagrebu. Nakon položenih prvih zavjeta upisuje Katehetski institut i Institut za crkvenu glazbu.  Po završetku studija ´78. godine odlazi u Garešnicu gdje služi kao katehistica i orguljašica. Godine1980.  ponovno je vraćena u Remete gdje kod otaca Karmelićana predaje vjeronauk i orguljašica je u crkvi Majke Božje Remetske do ´84. odakle je ponovno premještena u Garešnicu gdje ostaje godinu dana, a potom dobiva premještaj u Gunju gdje je bila do 1990. godine. Tada je ponovno vraćena u Zagreb u Župu svetog Blaža gdje uz katehezu i sviranje vrši sakristantsku službu i gdje je bila kućna poglavarica i vrhovna savjetnica u dva mandata. Nakon 19 godina u Zagrebu  ponovno je došlo vrijeme za premještaj. Godine 2009.  premještena je u jedno malo, ali veselo i raspjevano selo u Slavoniji, premještena je u naš Davor gdje i danas živi i radi već punih 15 godina.

Draga Sestro, vjerujemo kako nije  jednostavno živjeti punih 50  godina redovničke zavjete, znamo kako to sa sobom nosi velika odricanja, osobito u ovo današnje vrijeme koje ne razumije vrijednosti poslušnosti, siromaštva i čistoće, ali ljubav prema Bogu i bližnjima Vama daje motivaciju za to. Posebno smo Vam zahvalni za veliki broj djece i mladih koje ste odgojili i pripremili za svete sakramente, a posebno za glazbene talente koje ste prepoznali u našoj djeci i nije vam bilo teško odvojiti svoje vrijeme kako biste ih uveli u svijet glazbe jer znate da mi Davorci volimo pivat i da nam misa nije svečana ako netko na njoj ne zasvira. Sestro, hvala Vam za 50 godina redovničkog života i najiskrenije čestitke u ime cijele župne zajednice  s molbom da vas dragi Bog čuva i obdari svojim darovima, a najviše zdravljem, mirom i strpljenjem. Ostanite uvijek nasmijani, vedri i veseli i čestitamo Vam prvih 50 godina vaših redovničkih zavjeta! Neka vas i dalje u vašem životu prati zagovor svetog Jurja i Blažene Djevice Marije Kraljice  i neka vas dragi Bog čuva i blagoslovi."

U samostanu u Bukovačkoj 316 održan je od utorka 25. lipnja do subote 29. lipnja 2024. turnus duhovnih vježbi za sestre. Voditelj je bio vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Zadnjeg dana duhovnih vježbi, za vrijeme sv. mise u 11 sati s. Jelena Markić, s. Jasminka Ereiz i s. Dubravka Kopilović zahvalile su Bogu za 50 godina redovničkog života. Uz vlč.Odilon-Gbènoukpo Singbo je u koncelebraciji bio vlč. Mario Cimbal, župnik župe Marije Kraljice i sv. Jurja u Davoru. 

Na slavlju su bile Sestre iz svih zajednica. 

  s. M. Gracija Šainčević

redovnica Družbe sestara Naše Gospe

nakon strpljivog podnošenja svoje bolesti, okrijepljena svetim Otajstvima, blago u Gospodinu preminula

26. lipnja 2024. u 87. godini života

i 56. godini redovništva.

     Sprovod drage nam pokojnice bit će u ponedjeljak 1. srpnja 2024. godine u 11:00 na

      Gradskom groblju u Slavonskom Brodu.

    Misa zadušnica bit će nakon sprovoda u Kapelici na groblju.

       VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

S. Cecilija je sahranjena u utorak, 21. svibnja 2024. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Miroševac i sv. Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi slavio je don. Anton Šuljić u nazočnosti  svećenika, redovnica iz raznih zajednica, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života Cecilije. Članovi ansambla Collegium pro musica sacra pjevali su na sprovodu i sv. Misi zadušnici.

O životu s.Cecilije je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.

Poštovani preč. Vlado Mikšiću, izaslaniče zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, poštovani dekane Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Josipe Šimunoviću, poštovani don. Antone Šuljiću, poštovane profesorice i profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, poštovana braćo svećenici i sestre redovnice, dragi župljani koji ste poznavali i u svojim uspomenama prebirete lijepe i sadržajne trenutke provedene s našom i vašom s. Cecilijom, draga rodbino: sestre Marica, Mandica i Katica te braća Vlado i Slavko, drage nećakinje i nećaci, dragi članovi Collegiuma pro musica sacra i svi vi ovdje nazočni! Drage moje sestre! Ljudski život svoj početak i kraj ima u Gospodinu. U Njegovim je rukama i život Dragice Pleša, koja je rođena 17. travnja 1946. godine, po ocu Andriji i majci Ani u Ramljanima, kod Otočca. Dovršivši svoju ovozemaljsku pjesmu, u Marijinu mjesecu, naša je s. Cecilija, strpljivo podnoseći svoju tešku bolest, u rano pred-duhovsko jutro, 18. svibnja 2024. godine, u 79. godini života i 54. godini redovništva, pošla u vječni zagrljaj svome Zaručniku s kojim će zauvijek pjevati pjesmu hvale. Dragica je sedmo od desetero djece u obitelji Pleša. Troje je umrlo u prvoj godini života. Uz svoje roditelje, tri starija brata i tri mlađe sestre, Dragica je živjela u Ramljanima, gdje je pohađala osnovnu školu. U svojoj biografiji piše kako joj nije bilo nimalo lako pohađati školu i pomagati u svim poslovima koje je iziskivao život na selu. Učila bi u večernjim satima i uz neznatno svijetlo lampe ponekad bi zaspala, za stolom, te ostala do ranih jutarnjih sati. Ona nam svjedoči: „Iako sam bila živog temperamenta, ipak sam nosila u dubini svoje duše jednu dobru klicu – Božji dar, privrženost k molitvi i čitanju vjerskih knjiga.“ Bogu odani roditelji su bili prvi savjetnici i vjeroučitelji a zajednička obiteljska molitva bila joj je veza s Crkvom. Prilika za susret sa svećenikom bila je rijetka zbog daljine crkve. U sedmom razredu osnovne škole u Dragici se rađa želja za redovničkim pozivom u čemu su je njezini roditelji podržavali i ohrabrivali u danima kušnje. U Družbu sestara Naše Gospe primljena je 1. listopada 1961. godine u Zagrebu. S. Imakulata je u kandidatici Dragici otkrila pjevački talent te ju zamolila da nešto otpjeva. Dragica ju pita: a mora li pjesma biti sveta? Ne mora, odgovori s. Imakulata, a Dragica zapjeva: „Kopa cura vinograd…“ i na audiciji je dobila čistu peticu. Upisala je Muzičku školu Vatroslav Lisinski, nastavnički odjel. Nakon završene muzičke škole, upisala je studij na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu, Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu, i do lipnja 1967. godine stekla Diplomu o završenim naukama crkvene glazbe te postigla višu stručnu spremu crkvenog glazbenika. Godine 1968. započela je novicijat i dobila ime s. Cecilija te je po tom imenu poznata svima nama. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1970., a doživotne 3. kolovoza 1975. godine u Remetama. Nakon položenih Prvih zavjeta nastavila je svoje glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji i postigla Diplomu iz solo pjevanja (mezzosopran) u klasi prof. Marije Borčić te orgulja u klasi prof. Žarka Dropulića. Od 1975. radila je kao pedagog na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta, gdje je predavala orgulje i pjevanje. Kao profesorica na Institutu za crkvenu glazbu, sa žarom i marom radila je poučavajući mnoge studentice i studente crkvenoj glazbi do svoje mirovine u koju je ušla 2009. godine. Svoj glazbeni i pjevački dar s. Cecilija je uz s. Imakulatu, posvetila ansamblu „Collegium pro musica sacra“ koji je osnovan o Božiću 1972. godine te je od tada  redovita članica, vokalna solistica i umjetnička suradnica. S ansamblom je nastupala po crkvama i koncertnim dvoranama diljem Hrvatske i šire te za iseljenu Hrvatsku u Zapadnoj Europi, Kanadi i dijelu Sjeverne Amerike, pjevajući crkvene, rodoljubne i narodne pjesme. Rado se odazivala na poziv župnika rodne joj Župe o blagdanu Gospe Karmelske i sv. Mihovila Arkanđela i na poziv drugih svećenika kada bi ju pozvali da animira pjevanje na svečanim misama u raznim prigodama. Rado je posjećivala dječji onkološki odjel u Dječjoj bolnici Klaićeva odakle stiže zahvala. „Posebno smo ti zahvalni, mi tvoji prijatelji i dječica sa onkologije gdje si nam godinama uljepšavala misna slavlja sa svojim glasom i sviranjem.“ S. Cecilija je svojim glasom slavila Gospodina u svakoj prilici. Ulaskom u mirovinu, ona je u Župi sv. Blaža na jutarnjoj i dječjoj nedjeljnoj misi, a potom u Župi sv. Kvirina na Pantovčaku, u Zagrebu, sviranjem i pjevanjem nastavila svoje glazbeno djelovanje do kraja 2018. godine kada je premještena u Remete. Uz svoj angažman na Institutu za crkvenu glazbu i u Collegiumu, ona je u svojoj zajednici u dva mandata obnašala službu kućne poglavarice u kući Matici. Bila je animatorica svih svečanosti na planu Družbe i u svagdanjim liturgijskim slavljima. U molitvi časoslova rado je pjevala himne, psalme i antifone, osobito o svetkovinama i blagdanima. Svojom spontanošću i jednostavnošću, pjesmom i susretom, dopirala je do svake duše. U naše redovničko zajedništvo unosila je radost, vedrinu, smijeh, a o prigodi Družbinih blagdana, slavlja sestarskih imendana i jubileja, napisala bi prigodnu reportažu u koju bi se uključila cijela zajednica pjevajući refren. Kad god je bila prilika, rado je otpjevala svima nama tako dragi psalam 23: „Gospod Bog je pastir moj, plašit se neću nevolja“, a koji ćemo zajedno otpjevati u slavlju sv. mise. Svojom bojom glasa toj pjesmi, a i svakoj drugoj, davala je posebnu ljepotu i značaj. Lijepi broj notnih zapisa ostavila je u posjed Družbi sestara Naše Gospe. Riječ je o Himnama naših utemeljitelja, himnima, psalmima, antifonama, euharistijskim pjesmama, molitvama, jubilarnoj misi o 200 obljetnici rođenja bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger, obnoviteljice našeg reda, kojom ćemo slaviti misu zadušnicu. Meni je osobito dragi prepjev Završne molitve časoslova Jutarnje od subote drugog tjedna: „ Nek' te proslave, Gospodine, usta naša; nek' te slavi Gospodine, duša i život naš. Tvojim smo darom ovo što jesmo; nek' tebi na slavu bude sav naš život. Amen. Njezin umjetnički rad dokumentiran je s više snimaka: radio i TV emisija, kaseta, gramofonskih i kompaktnih ploča. Od 1999. godine, umjetnička je voditeljica ansambla „Collegium pro musica sacra“ s kojim je u jesen 2022. godine, Okruglim stolom i Svečanim koncertom, u crkvi sv. Križa u Sigetu u Zagrebu, proslavila 50 godina uspješnog djelovanja i zauzimanja za istinsku crkvenu glazbu. Draga s. Cecilija, od roditeljskog doma prihvaćala si život u punini, lijepe i one manje lijepe trenutke svoga ljudskog i redovničkog života. Prihvatila si trenutak saznanja svoje dijagnoze te se hrabro i s povjerenjem predala Gospodinu. Bila si svjesna da je to bolest koja ne traje dugo i zahvalna Bogu što ti je poklonio vrijeme u kojem si mogla pripremiti sebe i sve nas na trenutak prelaska. Ne tako davno drhtavim glasom rekla si mi, kako si svjesna da bolest napreduje te da se tvoj put nastavlja do Božje volje.  Sada kada je dobri Otac, Tvoje tijelo primio u svoje krilo, a Ti sretna zbog susreta sa svojim Zaručnikom, prepusti se slušanju pjesme hvale kojom su te dočekali korovi anđeoski. Dok Bogu zahvaljujem za Tvoje postojanje i život u Družbi sestara Naše Gospe, u svoje ime, i u ime svih sestara, zahvaljujem Ti za sve ono što si bila među nama. Zahvaljujem Ti za Tvoj doprinos našem zajedništvu, za svaku poticajnu riječ, svaki primjer, svaku notu i pjesmu koju si nas učila! Možda nam se ponekad činilo da od nas previše tražiš, a nismo baš toliko talentirane otpjevati svaku notu i neumu. Ti si znala da mi to možemo. Danas s ponosom mogu reći da nije bio uzaludan ni Tvoj ni naš trud  na tome Ti od srca zahvaljujemo! Oprosti nam sve ono čime smo te za života povrijedile! I mi Tebi opraštamo! Pođi u miru!  A sada iz jedne druge stvarnosti moli za naše jedinstvo, razumijevanje i prihvaćanje. Moli za duhovna zvanja koja će odano i velikodušno služiti Bogu i Crkvi u našoj Družbi u dragoj nam Domovini Hrvatskoj! Iskrena hvala svima Vama koji ste došli počastiti život i djelo s. Cecilije i ispratiti je u ljepši i bolji život – život s Bogom u punini! Iskrenu sućut izražavam obitelji i rodbini! Budite ponosni na svoju sestru, tetu i pra-tetu, s. Ceciliju! Od srca zahvaljujem liječničkom i medicinskom osoblju KBC-a Rebro, koji su s puno pažnje i zauzetosti brinuli o s. Ceciliji. Hvala dr. Višnji Bešlić koja ju je od početka njezine bolesti pratila i podržavala. Hvala gđi. Lidiji Petrač, medicinskoj sestri u miru, koja je nakon operacije bila prva njegovateljica i vidateljica njezine rane. Od srca zahvaljujem s. Asumpti, koja je neumorno, s puno ljubavi i pažnje, svoje vrijeme i snagu darovala s. Ceciliji i bila uz nju u svakom trenutku njezine bolesti. Hvala s. Nadi, kućnoj poglavarici i sestrama u kući Matici, za brigu i razumijevanje u počecima bolesti, kada je s. Cecilija bila u Primorskoj zbog obnove Remetske kuće od potresa. Hvala s. Martini, kućnoj poglavarici i sestrama remetske zajednice koje su joj bile duhovni oslonac i podrška do njezinog prijelaza u Vječnost. Draga s. Cecilija želimo ti radostan susret sa Zaručnikom. Do ponovnog susreta za tebe mole, tvoje sestre!

Uslijedio je govor i dekana KBF-a Josipa Šimunovića.

Na kraju sv. Mise, u ime zagrebačke nadbiskupije sućut je izrekao preč. Vlado Mikšić, izaslanik, koji je ujedno pročitao sućut kardinala Bozanića: 

Poštovana s. M. Zrinka Šestak,

izražavam kršćansku sućut Vama i cijeloj Družbi Sestara Naše Gospe zbog smrti s. M. Cecilije Pleša. Saznavši za smrt s. M. Cecilije, pomolio sam se za vječni pokoj njene plemenite duše i preporučio je Božjem milosrđu. S. M. Cecilija svoj je život posvetila glazbi, tom velikom Božjem daru čovjeku. Stoga je njena služba na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zatim u ansamblu Collegium pro Musica Sacra, kao i sveukupna promocija crkvene glazbe, dragocjeni doprinos pozivu Crkve u naviještanju Evanđelja i oplemenjivanju društva. Zahvaljujući za dar njezinog života i redovništva s. M. Cecilije, molim Gospodina da ju primi u Vječnu radost, a sve koji su joj bili životom blizu utješi uskrsnom nadom.
Vas i sve Sestre Družbe Naše Gospe srdačno pozdravljam u Gospodinu!
+  Josip kard. Bozanić

U ime Mariološkog instituta čija je članica bila s. Cecilija, izraz sućuti pročitala je tajnica instituta s. Valerija Kovač.
Poštovana i draga s. M. Zrinka Šestak,

Vijest da se s. Cecilija preselila Gospodinu možda i nije bila iznenađenje, budući da je nažalost bila jako bolesna, ali to ne umanjuje žal za ovom divnom osobom, između ostaloga i vrijednom članicom našega Hrvatskoga mariološkog instituta. Bila je uistinu divljenja vrijedna članica HMI-a! Kada smo se prije oko tri mjeseca čuli telefonom i dogovarali se o njezinu sudjelovanju i svjedočenju za 50. obljetnicu HMI-a, rekla mi je da bi rado došla, kao što je uvijek rado dolazila na skupove Instituta, ali da nažalost nije sigurna da će moći; i nije mogla zbog bolesti, nažalost! A imala bi i te kako mnogo za reći i posvjedočiti o svom članstvu u HMI-u, koje je bilo obilježeno ustrajnim radom i djelovanjem! Ja sam uvjeren da sada u zajednici svetih, zajedno i sa s. Imakulatom, prebire sjećanja i na HMI!
Koliko god bio privremen, rastanak s dragom i voljenom osobom kakva je bila s. Cecilija težak je i tužan! No, osim tuge, naša nam vjera govori da je Vaša cijenjena s. Cecilija prešla svom Dobrom Pastiru na „obilne pašnjake […] gdje smrti, ni boli, ni tuge više nema“! Vjera i nada u budućnost s dragim Bogom i sa svetima utjeha su i snaga u takvim teškim trenucima! Uz molitve za Vašu s. Ceciliju, želim Vama, svima Vašim sestrama, kao i njezinoj obitelji izraziti iskreno kršćansko i ljudsko suosjećanje, moleći dragoga Boga da Vam udijeli utjehu i snagu!
Naša liturgija kaže da se „vjernima život mijenja, a ne oduzima“ te se čvrsto nadamo i vjerujemo da je i s. Cecilija u zajedništvu s Bogom i svim svetima! Ta vjera neka Vam bude oslonac i potpora!"

S poštovanjem i srdačnim pozdravima,
Fra Ivan Karlić,
predstojnik Hrvatskoga mariološkog instituta

U ime Colegiuma riječ sućuti je uputila gđa. Vjera Mrvelj. 
Izraze sućuti uputili su: s. Lidija Bernardica Matijević, predsjednica HRK, dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjosti.
 

Sprovod će biti u utorak 21. svibnja 2024. godine u 12:30 na Miroševcu.

Misa zadušnica bit će nakon sprovoda u crkvi sv. Leopolda Mandića.

VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

Kratki životopis:

Cecilija Dragica Pleša rođena je u Ramljanima kod Otočca 17. travnja 1946. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1970., a doživotne zavjete 1975. godine. 

Članica je prve grupe studenata na Institutu za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, koji je otvoren 1963. godine, gdje je 1967. postigla diplomu s nazivom diplomirani crkveni glazbenik.

Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je solo pjevanje u klasi prof. Marije Borčić, te orgulje u klasi prof. Žarka Dropulića, pri čemu sa obje diplome postiže stručni naslov: akademski muzičar – profesor glazbe.

Od 1975. do 2005. godine radila kao pedagoginja na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je predavala pjevanje i orgulje.

Osim pedagoškim radom, bavila se i interpretacijom sakralne glazbe u ansamblu Collegium pro musica sacra, u kojem djeluje od njegova osnutka 1972., te u svim projektima surađivala kao vokalna solistica i umjetnička suradnica, a od 1999. godine i kao umjetnička voditeljica. Svoju pjevačku karijeru (mezzosopran) ostvarila je u ovome ansamblu brojnim koncertima i samostalnim nastupima u zemlji i inozemstvu (Europa, Kanada, Amerika). Njezin je umjetnički rad dokumentiran s više snimaka, među kojima se posebno ističu Pjevajte Gospodu (1974.), Najljepše Mariji (1978.), Zemljo moja (1982), Sacrae cantiones, 14 odabranih moteta I. M. Lukačića (1987.) i Sacrae cantiones, integralna izvedba 27 moteta I. M. Lukačića (1993.). U 2000. jubilejskoj godini Isusa Krista zajedno sa s. Imakulatom Malinka (Duo sestara Naše Gospe) snimila je album Emanuel – S nama Bog.

Najnoviji nosač zvuka pod nazivom Biblijske pjesme Antonina Dvořáka, uz klavirsku pratnju profesorice Konstilije Nikolić Markota, snimila je 2008. u izdanju nakladničke kuće HUM.

Kao redoviti član Mariološkog Instituta KBF-a aktivno je sudjelovala na Mariološko-marijanskim domaćim i međunarodnim kongresima: kao vokalni interpretator – mezzosopran, izvodeći djela Marijanske tematike, te kao predavač s tematskim referatima.

https://ika.hkm.hr/novosti/preminula-s-cecilija-dragica-plesa/

U Kući matici, Primorska 20, Zagreb, 10. svibnja 2024. godine, prigodom blagdana  bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger, svečano euharistijsko slavlje  predvodio je bjelovarsko-križevački biskup, mons. Vjekoslav Huzjak.

U svojoj homiliji istaknuo je, kako je bl. Terezija Gerhardinger svoje uporište i čvrsti oslonac imala u Gospodinu. Vjerom je živjela siromaštvo za svijet a bogatstvo za Boga. Bogatstvo za Boga je služenje čovjeku, a za nju je to bilo služenje siromašnoj djeci. U vjeri je odvažno i hrabro prevladavala sve teškoće svojega vremena. Snagom Duha krenula je u otvaranje škola što nije bilo nimalo lako i tražilo je od nje veliki napor i strpljivost. Uz sve poteškoće, znala je što hoće. Bila je svjesna svog poslanja. Znala je da su djeca bila zanemarena u kućnom i duhovnom odgoju pa je s puno ljubavi i požrtvovnosti darovala svoje vrijeme odgajajući i poučavajući u školi. Nije se žalila, a ni štedjela.  

I vi, Sestre Naše Gospe, u današnje vrijeme, imate svoje poslanje. Kao što je Terezija bila ispit savjesti za svoje vrijeme, tako i vi u današnje vrijeme individualizma budite znak duhovnog optimizma i snaga zajedništva koje svjedoči za Boga. Odreći se sebe znači, prionuti uz Krista, prionuti uz križ i sebe prepoznati u Kristu.  

Molimo zagovor bl. Terezije Gerhardinger, da vršimo poslanje i prigrlimo svoj dio odgovornosti za boljitak Crkve i društva u kojemu živimo.

Srdačno Vam čestitam blagdan i želim da duh i karizma koju je ona živjela, živi u vama i u svima onima kojima ste poslane.

Nakon sv. mise imali smo zajednički doručak i ugodno druženje, što je vidljivo na fotografijama koje Vam šaljemo.

Pozdravljamo i molimo za sve pratitelje naše zajednice!

Gospićko-senjska biskupija i grad Gospić domaćini su 12. Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se održao u Gospiću u subotu 4. svibnja 2024. godine pod geslom „Raduj se za svoje mladosti“ (usp. Prop 11,9). I naša Družba je bila zastupljena po našim članicama, s. M. Zrinkom Šestak, vrhovnom glavaricom, s. M. Stankom Oršolić i s. M. Vianeom Pezer. Imale smo priliku biti s maldima i darovati im nešto od rukotvorina naših starijih sestara koje su dale veliki doprinos i na taj način bile dionice SHKM. A kako nam je bilo fotografije sve govore. 

Prilažemo "Riječ dobrodošlice" odbora za organizaciju SHMK u Gospiću.

Uz euharistijsko slavlje Nedjelje muke Gospodnje (24. ožujka) u našoj župnoj crkvi Župna dramska skupina scenski je uprizorila postaje u igrokazu „Križni put“.
Scenske prikaze u igrokazu su s djecom uvježbavale voditeljice Župne dramske skupine s. Vianea Pezer, redovnica Sestre naše Gospe i vjeroučiteljica u OŠ „August Šenoa“, te Sanja Srnović, vjeroučiteljica u OŠ Ivana Filipovića.
„Križni put“ u crkvi su pod misom oživjeli vjeroučenici: Lucija Hrženjak i Ana Orkić (čitačice), Petar Babić (Isus), Iva Juroš (Marija), Lucija Lugarić (Veronika), Vito Babić (Pilat), Mia Alerić (Pilatova žena), Petar Bošković, Lovro Štulac, Petar Zeko i Nikola Erdeljić (vojnici), Luka Babić (drugi razbojnik), Klara Zeko, Marta Erdeljić, Kristina Rack, Marta Penavin, Lara Sršić i Petra Cembauer (jeruzalemske žene).
Nakon izvedbe, zanimljive dojmove rekoše maleni glumci. „Meni je ova uloga Isusa jako puno značila i doživio sam zapravo to zašto je Isus umro za sve nas. Vježbali smo približno dva mjeseca, ali tekst nije bio toliko težak, ono što je zapravo bilo teško je izvedba svega ovoga“, kazao je Petar Babić, a Iva Juroš, koja je glumila Isusovu majku Mariju, je dodala: „Nadam se da će ova uloga svima pokazati veličinu Isusa i Marije u otkupiteljskom planu.“ Ulogu Pilata približio je Vito Babić rekavši: „Osjećao sam se jako tužno i jako nemoćno; tužno zato što sam osudio nevinog Isusa, a u ulozi Šimuna osjećao sam se nemoćno jer nisam mogao pomoći da on ne umre“. „Rimski vojnici su više vjerovali svom vladaru nego samom Bogu, iako im je Bog bio ravno ispod nosova, no oni su odlučili ponašati se kao da su slijepi i nisu uopće ništa napravili, samo su pratili njihovog vladara. To nas ne treba obeshrabriti, pošto Isus čak i na križu oprašta svima koji mu se obrate i pokaju“, zaključio je Petar Bošković.
Izvođenje evanđeoskih prizora u našoj župi, koja se ponosi imenom Uzvišenje sv. Križa časti sveti Križ, potaknuo je i podržao župnik preč. Ivan Jurić koji je naposljetku svima zahvalio, zaključivši: „Okupili smo djecu da uprizore Isusovu muku jer ako to djeca čine i uče te uloge, djeca moraju svladati uloge ne samo učeći tekst napamet, nego vjerujem da će uloge proći kroz njih i zapamtit će ih za cijeli život.“
Gromoglasni pljesak vjernika naposljetku mise potvrdio je nesvakidašnji doživljaj prisutnih obitelji i najviše djece koji su na misi putem igrokaza sudjelovali u zahvali Bogu na poseban duhovni način.
Doživljaju događaja suđenja, Isusove muke i otkupiteljske smrti na križu uz slušanje potresnih biblijskih redaka pridružilo se pjevanje vjeroučenika uz ravnanje s. Vianee Pezer. Misno slavlju Cvjetnice u 11 sati, jedno od četiriju, predvodio je župni vikar Vladimir Sabo, poslušana su čitanja i evanđelje (Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku, Mk 14,1 – 15,47), a pjevao je Dječji župni zbor uz ravnanje prof. Marijane Matijević.
Na župnoj misi u 9 sati Muku je pjevao Župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka. Uz večernju misu, koju je predvodio vlč. dr. Davor Vuković, pjevao je Zbor mladih uz ravnanje Biljane Grašić. Pod svim misama svećenici su blagoslovili maslinove grančice (pet tisuća) koje je za retfalačku župu osigurala Zajednica Cenacolo u Biogradu.
Priredila: Nevenka Špoljarić
Fotografije: Župljani

https://youtu.be/GVFbcPShEUY

U prilogu je s. Thea sažela izlaganje koje je održala kao
pozvana predavačica na skupu koji je održan 18. i 19. rujna 2023.
godine u Leipzigu u Njemačkoj, a okupio je - uživo i online - oko 600
sudionika i sudionica, uz tridesetak predavačica i predavača iz 18
zemalja i s pet kontinenata.

Navedeni tematski broj časopisa objavljen je
u dvije inačice: na njemačkom i na engleskom jeziku.

Inačica na
engleskom jeziku dostupna je besplatno na poveznici:
https://www.herder.de/hk/hefte/thema/.

Predavačica je prikazala društvene i kulturne promjene koje su pridonijele prepoznavanju kateheze odraslih kao glavnog oblika kateheze u Crkvi od koncilskog razdoblja do danas na razini crkvenih dokumenata, ali i u mnogim katehetskim naporima u mjesnim Crkvama.

Govoreći o značenju II. vatikanskog koncila, prof. Filipović rekla je da se u brojnim dokumentima govori o katehezi, iako nije izdan nijedan isključivo katehetski dokument. „Nova slika Crkve koja se zasniva na temeljnoj jednakosti svih vjernika na temelju krsne milosti i dostojanstva, kao subjekt crkvenog života i djelovanja, omogućila je osmišljavanje novih didaktičkih modela koji se zasnivaju na dijaloško-partnerskom stilu katehetskog naviještanja“, kazala je. Istaknula je da je kateheza odraslih u prvoj fazi nakon Koncila doživjela „svoje proljeće“ te predstavila načine djelovanja Crkve u tom vremenu.

„Katehetski dokumenti nakon Koncila, svi odreda, naglašavaju da je kateheza odraslih glavni oblik kateheze“, naglasila je predavačica navodeći potom konkretne brojeve određenih dokumenata poput Općeg direktorija za katehezu.

Govoreći o aktualnoj Sinodi o sinodalnosti Crkve, prof. Filipović poručila je da se ona nadovezuje na još neispunjenu zadaću komunitarne preobrazbe Crkve te je usredotočena na iskustvo Crkve kao zajednice. Naglasila je da obitelj i dalje ima glavnu ulogu u prenošenju vjere, ali i navela neke od brojnih pokreta i inicijativa Crkve danas.

Tko je bila bl. Alix le Clerc?

NAKON TEŠKE BOLESTI UKAZALA JOJ SE BLAŽENA DJEVICA MARIJA

Blažena Alix Le Clerc, francuska redovnica, utemeljiteljica Kanonkinja svetog Augustina, Kongregacije sestara Naše Gospe, rođena je 2. veljače 1576. u Remimerontu u imućnoj obitelji, kao jedino dijete Jeana Le Clerca i Anne Sagay. Živahna i bistra djevojčica, omiljena u društvu, izvrsna pjevačica i plesačica, tek je u dvadesetoj godini osjetila Božji poziv koji joj je posve promijenio život. To se je dogodilo nakon teške bolesti, kad joj se ukazala Blažena Djevica Marija, pa je Alix počela razmišljati o smislu života. 

POLAGANJE PRIVATNIH ZAVJETA U BOŽIĆNOJ NOĆI

Presudan je bio susret sa svetim svećenikom Petrom Fourierom, tadašnjim župnikom u obližnjem Mattaincourtu. Velečasni Petar Fourier, poznat kao „dobri otac iz Mattaincourta“, našao je u lijepoj i mladoj Alix izvrsnu suradnicu. Ona je pod njegovim vodstvom, s još četiri prijateljice, u svetoj božićnoj noći 1597. godine, započela svoj blagotvorni apostolat – kršćanski i socijalni. Tada su te djevojke u župnoj crkvi u Mattaincourtu položile svoje privatne zavjete pred velečasnim Fourierom. Posvetile su se besplatnom poučavanju siromašnih djevojčica, u vremenu kad su žene bile itekako zapostavljene.  Već naredne godine, 2. srpnja 1598., Alix Le Clerc otvorila je svoju prvu školu u obližnjem Poussayu, a nacrt pravila za novu družbu sastavio je Pierre Fourier, prema pravilima svetog Augustina. U njegovu župu, Mattaincourt, stiglo je, 1599. godine, pet redovnica koje su osnovale prvi samostan, a njihov nesebični i požrtvovni rad urodio je velikim uspjehom. Otvarale su nove samostane i škole, a sve su nosile ime Naše Gospe (Notre-Dame).

ODOBRENJE PAPE PAVLA V.

Novu redovničku zajednicu, Kanonkinje svetog Augustina kongregacije Naše Gospe, odobrio je 1616. godine i papa Pavao V. U studenom 1617. osnovan je prvi službeni samostan družbe s klauzurom, a Alix Le Clerc započela je s drugim sestrama godinu novicijata. Svečane je zavjete položila 2. prosinca 1618. i uzela redovničko ime Terezija od Isusa. Izabrana je za generalnu poglavaricu i tu je službu obavljala do prosinca 1621. godine. Na svojem životnom i redovničkom putu pretrpjela je mnoge neugodnosti. Preminula je na današnji dan, 9. siječnja 1622., u glavnom samostanu svoje družbe, u Nancyju, u sjeveroistočnoj Francuskoj.

Pripisuju joj se mnoga čuda. Njezine relikvije danas se nalaze u kapeli katedrale u Nancyju. Blaženom ju je 1947. proglasio papa Pio XII. Posvećene su joj mnoge župe, crkve, kapele i samostani u Francuskoj i svijetu. Njezino djelo dobilo je s godinama na značenju, a sestre Naše Gospe ostavile su neizbrisiv trag u župnom apostolatu, osobito kao vrsne vjeroučiteljice i voditeljice crkvenog pjevanja. Njihove škole i samostani otvoreni su diljem Europe i svijeta. Družba sestara Naše Gospe uspješno djeluje i u hrvatskim krajevima. Nastala je 1930. godine u Subotici, a danas je raspoređena u 8 zajednica – tri su zajednice u Zagrebu, jedna u Subotici, Osijeku, Gunji, Davoru i Bjelovaru, s 43 sestre. 

Danas je blagdan naše utemeljiteljice bl. Alix le Clerc. Vrhovna glavarica S. M. Zrinka Šestak uputila je prigodnu čestitku svojim Sestrama: 

" Drage moje Sestre, čestitajući Vam blagdan Majke Alix, želim i molim svima nama da Isus poraste u našoj duši, kako bismo mogle Njegovu ljubav, milosrđe i praštanje nositi u sebi, za druge! 
Želim Vam blagoslovljeni dan! "

Želimo i Vama, dragi čitatelji, to isto kako biste u svojim životima " mogli  Njegovu ljubav, milosrđe i praštanje nositi u sebi, za druge. "

Župni zbor iz Taborskog, Hum na Sutli, u pratnji župnika vlč. Josipa Firšt, 7. siječnja 2024. u kapelici našeg samostana, Bukovačka 316,  održao je božićni koncert. Za sklad i ljepotu pjevanja svoje vrijeme, trud i svu ljubav uložila je voditeljica zbora naša s. M. Blandina Vešligaj. Čestitamo voditeljici i zboru na skladnom pjevanju. U nastavku možete poslušati neke od pjesama. 

https://www.dsng.hr/images/uploads/VID-Radujmo_se.mp4

https://www.dsng.hr/images/uploads/VID-Poslušajte_svi_sada.mp4

https://www.dsng.hr/images/uploads/VID-Potecite_pastiri.mp4

https://drive.google.com/file/d/1GdkuY1NWturzXVCzIq-ZMR7X_ej4Xvlo/view?usp=drive_link

https://drive.google.com/file/d/1fPhmvPU_DAIGp59-0sbCfMdsy9QwRQd3/view?usp=drive_link

" Doista, on je mir naš..."  _{Ef 2,14} 

U vremenu užurbanosti, tjeskobe i neizvjesnosti, potreban nam je mir.

Pravi mir daje samo Bog!

Osłonimo se na novorođenog Kralja koji se iz Ijubavi za nas, rodio u štali te s mirom pođimo ususret Ijudima kojima nas šalje, a koji su potrebni naše smirenosti i podrške!

Blagoslovljen Božić i mirom Božjim ispunjenu Novu 2024. godinu, žele Vam

Sestre Naše Gospe

s. M. Zrinka Šestak

vrhovna glavarica

Uoči blagdana svete Terezije Avilske, zaštitnice Požeške biskupije, u požeškoj je Katedrali 7. listopada 2023. održan susret malih crkvenih zborova. Sudjelovao je i mali zbor Župe Marije Kraljice i Sv. Jurja iz Davora s voditeljicom s. Dubravkom Kopilović i orguljašem Mihaelom Tankosićem. Predstavili su se pjesmom “Ja te ljubim, o Marijo”. 
Nakon koncerta i kviza sudjelovali su na euharistijskom slavlju koje je predvodio požeški biskup msgr. Antun Škvorčević.
Pozdravljajući mlade pjevače, biskup je kazao da ih s radošću prima u Katedrali, ustvrdivši da im se zacijelo raduje i sv. Terezija, ne samo zato što su joj danas došli na hodočašće, nego što nastoje u svojim župama i školama pjevanjem otvarati dušu Bogu i svjedočiti mu kako su mu blizu, te očitovati drugima kako je lijepo biti blizu Bogu. Zahvalio im je za služenje koje vrše svojim pjevanjem, osobito na svetim misama. Također im je zahvalio za žrtvu koju prinose vježbajući da bi što bolje mogli slaviti Boga u svetim slavljima. Osvrćući se na njihov nastup u Dvorani sv. Terezije, kazao je kako je on bio lijep jer su pjevali jedni drugima a potom i svi zajedno Bogu. Potaknuo ih je neka ljepotu očituju i svojim čistim srcem, kajući se za sve ono što je nedostojno njih i Boga.

Hrvatska sekcija Europskog društva za katoličku teologiju organizirala je svoj V. Colloquium theologicum, o temi „Zloupotreba moći, tijela i savjesti u Crkvi“ koji je započeo u subotu 7. listopada 2023., na privremenoj lokaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Voćarska 106, Zagreb).
Na početku teološkog kolokvija okupljenima se obratio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Josip Šimunović te pozvao na molitvu prije održavanja kolokvija.
Prof. dr. sc. Ana Thea Filipović uvodeći u otvaranje ovog teološkog kolokvija uputila je pozdrav okupljenim sudionicima i predavačima. “Poštovane kolegice, poštovani kolege, dragi svi sudionici i sudionice ovog skupa! Drago mi je da ste ovu subotu odlučili posvetiti temi ,,Zloupotrebe moći, tijela savjesti u Crkvi” o kojoj ćemo danas slušati i raspravljati. Prošlogodišnji IV. teološki kolokvij u organizaciji Hrvatske sekcije Europskog društva za katoličku teologiju bio je posvećen temi Teologija i praksa sinodalnosti u Crkvi”, rekla je Filipović te u nastavku podsjetila na sinodski radni dokument koji otvoreno kaže: „U mnogim su krajevima Crkve duboko pogođene krizom uzrokovanom raznim oblicima zlostavljanja poput spolnog zlostavljanja, zloporabe moći i savjesti, ekonomskog i institucionalnog zlostavljanja. To su otvorene rane s čijim se posljedicama tek valja do kraja suočiti. S traženjem oprosta od žrtava trpljenja koje je prouzročila Crkva, mora se združiti zalaganje oko obraćenja i reforme kako bi se izbjeglo da se slične situacije događaju u budućnosti.” (IL, 4, također 23) Na drugom mjestu govori se o ,,sablazni zlostavljanja” i obvezi skrbi za žrtve kao djelu pravde. Mislimo da kao teološko društvo moramo govoriti i o ovim temama, kako god one bile mučne i osjetljive. Zloupotrebe autoriteta i moći koja se izražava u raznim oblicima nasilja (psihičkog, duhovnog, seksualnog, ekonomskog, institucionalnog itd.) događa se u svim zajednicama i društvima i nije nešto specifično katoličko. No, neka obilježja katoličanstva pogoduju zlostavljanju. To je primjerice strogo vertikalna struktura vlasti u kojoj nije predviđena kontrola vlasti odozdo, na nižim razinama, iz baze. Katolička crkva je vrlo normirana institucija i institucija koja normira”.
“U uobičajenom hijerarhijskom shvaćanju Crkve biskupi i svećenici su njeni glavni predstavnici. Tradicionalni katolički vjernici teže za takvim autoritetom kojeg idealiziraju. Od katoličkog crkvenog službenika očekuje se da bude trajni savršeni moralni uzor, što ga može zavesti da na to se pokazuje moralnijim nego što zaista jest. Magično djelovanje autoriteta i moći ponekad čini da ljudi često dugo ne primjećuju zloupotrebu moći, tijela i savjesti. A institucionalno prikrivanje nasilja živi od toga što o njemu nitko ne govori. Sve dok je zlouporaba tabu, svi se prave kao da ona ne postoji. Slučajevi zlostavljanja u Crkvi ukazuju i na strukturu koja podržava tabuiziranje nasilja”, rekla je prof. Filipović te u nastavku najavila teme predavača o kojima će se raspravljati na kolokviju.
“O odnosu Katoličke crkve prema fenomenu zlostavljanja: od zataškavanja do priznanja i zaštite žrtava govorit će prof. dr. sc. Tonči Matulić, pročelnik Katedre moralne teologije ovdje na Fakultetu, koji je objavio i knjigu pod naslovom ,,Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi”, a u drugom predavanju doc. dr. sc. Martina Ana Begić, također s Katedre moralne teologije govorit će o odnosu Crkve prema tijelu i seksualnosti koji je često obilježen potiskivanjem i dvostrukim moralom. U povijesti kršćanstva norme koje su se odnosile na područje seksualnosti često su bile idealizirane i apsolutizirane, gotovo da su zamjenjivale samu vrijednost seksualnosti kao dara i zadatka, koji zahtijeva kulturu i oblikovanje u skladu s odabranim načinom života. Iskazi žrtava seksualnog nasilja pretrpljenog od strane crkvenih službenika pokazuju da seksualnom zlostavljanju obično prethodi ono duševno i duhovno. Dušobrižnički odnosi i grupne konstelacije uvijek su obilježeni odnosima moći i zato mogu biti zloupotrijebljeni. Zloupotreba duhovne moći događa se onda kada se odnos osobe s Bogom instrumentalizira za vlastite ciljeve i potrebe. Zato je dušobrižnički odnos nužno kritički propitivati kroz razgovore, superviziju i kritička pitanja o granici između duhovnog praćenja i zadiranja u savjest i napada na intimu osoba. Pastoralni odnos i duhovnu pomoć uvijek valja shvaćati kao potporu rastu i zrelosti vjere, čiji je subjekt ponajprije sama osoba. Zato je unaprjeđivanje teološkog znanja, vjerske i liturgijske zrelosti te duhovne samostalnosti vjernika ujedno prevencija protiv duhovnog zlostavljanja. Duhovno zlostavljanje do sada je većinom istraživano u duhovnim i redovničkim zajednicama, ali ga treba proširiti na sve vrste pastoralnog odnosa i vodstva, a posebno u kontekstu sakramenta pomirenja”, naglasila je Filipović.
“O temi moći u dušobrižničkom djelovanju i duhovnom zlostavljanju govorit će doc. dr. sc. Ante Bekavac, s Katedre moralne teologije, franjevac i dugogodišnji pastoralni djelatnik. U zadnjem predavanju bit će govora o nasilju nad redovnicama, i njegovoj (de)tabuizaciji, o oblicima strukturnog i osobnog nasilja nad redovnicama u Crkvi. Ono je dakako povezano i s odnosom prema ženama u Crkvi. To će predavanje održati dr. sc. Jadranka Rebeka Anić, zn. savj. u Institutu za društvena istraživanja Ivo Pilar. ,Ali sada, sestro moja, šuti…!” (2 Sam 13,20). (De)Tabuizacija strukturnog i osobnog nasilja nad redovnicama U raspravi i skupinama imat ćemo priliku produbiti neka pitanja i osvrnuti se na njih u konfrontaciji s vlastitim iskustvima”, zaključila je prof. dr.sc, Filipović.
Na teološkom kolokviju sudjelovala je s. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica, s. Nada Šestak i s. Stanka Oršolić.
 

Nadbiskupijski susret osoba posvećenoga života s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije u sklopu XXXIX. redovničkih dana, održan je u subotu 7. listopada, na Spomen Blažene Djevice Marije od Krunice, u Svetištu Gospe Šumanovačke koje ove godine obilježava 650 godina postojanja.
Tema redovničkih dana je „Duhovnost pustinje za obnovu Bogu posvećenoga života“. Susret je započeo okupljanjem u 8.30, uslijedila je molitva Trećeg časa i dva predavanja. Dr. s. Silvana Fužinato održala je predavanje na temu "Značenje i uloga pustinje u Sveto Pismu", a križevački vladika Milan Stipić "Pustinjaštvo na kršćanskom Istoku". Potom je bila molitva krunice i euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Stipić. Nakon zajedničkog ručka bila je pobožnost Skrovitoj Gospi Šumanovačkoj koju je predvodio vlč. Ivan Živić, župnik i upravitelj svetišta.
Okupio se velik broj redovnica i redovnika među kojima smo bile i mi: s. Jasna, s. Blaženka, s. Marija, s. Milka i s. Vianea.
 

S. Celina Posavec je sahranjena u srijedu, 5. srpnja 2023. godine, u Pregradi.  Sprovodne obrede na mjesnom groblju i misu zadušnicu u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pregradi vodio je župnik vlč. Ivan Mikec u nazočnosti velikog broja redovnica iz naših zajednica i sestara dominikanki, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života s. Celine. 

O životu s. Celine je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.

Pjesmu " I ja ću otići " koju je napisala pokojna s. Celina kod mrtvačnice je recitirala s. Martina Koprivnjak.

U nastavku donosimo govor Vrhovne glavarice u cijelosti.

Poštovani gospodine župniče, draga sestro Pepice, i braća: Franjo, Stjepan, Stanko i Josip; drage nećakinje i nećaci, i svi vi ovdje nazočni koji ste susretali, poznavali i u svojim uspomenama prebirete lijepe i ugodne trenutke provedene s našom i vašom s. Celinom, drage moje sestre! Svidje se Gospodinu našemu, u predvečerje blagdana sv. Tome apostola, 3. srpnja 2023. u 93 godini života i 72 godini redovništva, s ovoga svijeta, u svoj vječni zagrljaj pozvati svoju zaručnicu, s. Celinu Posavec, koja je rođena 21. lipnja 1931. godine, u Pavlovcu kod Pregrade, kao prvo, od devetero djece, oca Mije i majke Ljubice. Krštena je istog dana u rodnoj župi, pod okriljem sv. Marije u Vinagori, te je postala dijete Božje i od roditelja dobila ime Ana. Svoje, ne lagano djetinjstvo, u vremenu između dva svjetska rata, sa svojim roditeljima, braćom i sestrom provela je u pitomim zagorskim bregima, u blizini Pregrade gdje je pohađala i osnovnu školu.  Sa svojih 12 godina, 7. rujna 1943. godine, ušla je u Samostan sestara Naše Gospe u Zagrebu, u Primorskoj ulici, odakle je pohađala Žensku gimnaziju kod sestara milosrdnica  i privatno položila klavir do drugog razreda srednje škole. Na Marijin blagdan Blagovijest, 25. ožujka 1949. primljena je u postulaturu, i u jesen iste godine na blagdan Male Gospe ušla je u novicijat i dobila ime, koje ovdje s poštovanjem i ljubavlju izgovaramo s. Celina. Godinu dana kasnije, na blagdan Male Gospe, položila je prve redovničke zavjete, a   doživotne zavjete na isti blagdan 1956. Život i djelovanje s. Celine u Družbi sestara Naše Gospe, nakon položenih Prvih zavjeta 1950., započeo je u Kući matici gdje je bila sakristanka i vratarica. Služila je sestrama, svećenicima i svima koji su pozvonili na vrata samostana, do 1952. godine. Kao orguljašica i katehistica, djelovala je u više župa. U župi sv. Marka, u Starom Žedniku, kod Subotice, bila je do 1955. godine, odakle je premještena u Garešnicu do 1963., a od 1963. do 1968. godine bila je u Osijeku. Nakon Osijeka po potrebi Družbe premještena je u Rumu kod Novog Sada, za kućnu poglavaricu i orguljašicu, a 1972. ponovno se vraća u Kuću maticu na službu kućne poglavaricu. U tom periodu ukazala se potreba da Družba ima kuću za odmor sestara na toplom jugu, lijepe nam Domovine. S. Celina bila je spremna poći u istraživanje za mjesto mira, tišine, blizine crkve i mora. Takvo prikladno mjesto našla je u Živogošću, koje i danas služi za otisnuti se iz burne svakodnevice i odmoriti dušu i tijelo. Samo njoj je znano s koliko muke je od štale za koze, nastajala kuća za boravak dviju sestara u Živogošću, do nadogradnje prostora koji sestrama služi za odmor. Mi joj na tome danas i s ovog mjesta iskreno zahvaljujemo! U potrebi za apostolatom i izvorom sredstava za život, s. Celina je preuzela katehizaciju djece i sviranje u samostanskoj Župi sv. Križa u Živogošću, koju su vodili Franjevci Presvetog Otkupitelja. Celina, kako su je zvali, svojom je jednostavnošću, spontanošću i otvorenošću duha privukla mnoge Živogošćance da upoznaju Boga i sakramentalni život Crkve. S. Celina je bila spremna svoje sposobnosti ugraditi i na drugim mjestima gdje su sestre djelovale. Nakon Živogošća, godinu dana je bila u Remetama u našem dječjem vrtiću, a nakon toga je bila premještena u Garešnicu za orguljašicu i katehisticu i imenovana kućnom poglavaricom zajednici sestara.  Početkom Domovinskog rata premještena je u Gunju za orguljašicu i katehisticu. Njen ponovni povratak u Živogošće bio je 1993. gdje je bila do jeseni 2016. godine kada se sticanjem okolnosti završio život i djelovanje sestara te zajednice. Kronološki gledano, ona je bila kod osnivanja i kod zatvaranja Živogošća, koje je za nju bilo lijek za dušu i tijelo. Od 2016. do potresa 2020. bila je u našoj kući za starije i bolesne sestre u Remetama. Nakon potresa, kada smo sve sestre morali raseliti zbog obnove kuće, njeno novo mjesto koje je iznimno zavoljela, bila je Kuća za starije i nemoćne osobe, sv. Kamilo de Lellis u Vrbovcu. Nakon obnove našeg samostana u Remetama, vratila u svoju sobu odakle je u predvečerje blagdana sv. Tome apostola, otišla u zagrljaj svome Zaručniku.

Draga naša Celina! Tvoja oslonjenost na Boga, tankoćutna i  plemenita duša, tvoj pogled, osmjeh, tvoja jednostavnost i duhovitost, bili su magnet koji je privlačio djecu, mlade i odrasle. Imala si puno darova kojima si darivala i obogaćivala znane i ne znane na tvom putu. Imala si nježnu i mirnu ruku za prebiranje po tipkama klavira, kao i za stvaranje slika od različitog prešanog cvijeća. Imala si smisao za glumu i dar za poeziju. Sve to ostaje nam kao lijepa i bogata baština. Po tome si bila prepoznatljiva,  cijenjena, draga i Bogu i ljudima. Tvoje skupljene pjesme, u izdanju Družbe, s uredničkim potpisom Stjepana Lice, 2000. godine, tiskane su pod naslovom: „Suncu i stijeni“. U pogovoru zbirke pjesama urednik ističe: „Duša pjesme Ane Celine Posavec ni u čemu se ne zaklanja pred čitateljem. Ona ne prešućuje ni krhkost ni snagu svoju. Ona je i krvava i zanosna, i zahvalna i tjeskobna istodobno. I ne odustaje od istine, ma kako god bolna bila, jer su u njoj blagoslovljenost blizinom i pouzdanje jače od svake boli.“ „Pjesme su tragovi koje život ostavlja u čovjekovoj duši … ističe Stjepan Lice. Jedan takav trag u duši naše Celine prepoznatljiv je u pjesmi pod naslovom:

I ja ću otići

Sestro mala

Ja ću otići

Možda će to biti ljetna večer

Preplavljena pjesmom zrikavaca

Možda u suton

Da

Ja ću otići bijelim nepoznatim stazama

Pratit će me večernji smiraj sunca

Daleka pjesma šuštavih jela

Ritam zaborava

Pratit će me i tvoja suza

S nama će poći

I mnoge oči koje smo voljeli

One ruke što su se sklapale

Sjaj nevinih

Doći će čas rastanka

Čas kidanja

Suza

U šutnji ćemo poći

Svaki na svoju stranu

A za nama će lepršati mirisi

Sjećanja i uspomena

Da

Sestro mala

Doći će dan

I ja ću otići

I došao je dan. Otišla si! Otišla si upravo tako kako si u nepoznato vrijeme zapisala u svojoj pjesmi: I ja ću otići. Draga Celina, zahvaljujemo Bogu što smo te imali! Zahvaljujemo tebi što smo mogli živjeti u tvojoj blizini! Zahvaljujemo ti na svemu što si ti bila! Osobno ti zahvaljujem, što si mi dopustila osjetiti i doživjeti bilo tvoje duše, u našim susretima i ranije, a osobito u zadnje vrijeme, vrijeme tvoje slabosti i pripreme za odlazak. Oprosti nam svima sve ono što nije bilo tebe dostojno! Oprosti sve naše vidljive i skrivene propuste i sve ono čime smo ranile tvoju tankoćutnu dušu.  Pred licem Svevišnjega zagovaraj svaku pojedinu, i cijelu Družbu! Ti si otišla! I mi ćemo otići u svoje vrijeme. Do ponovnog susreta bit ćeš u našim molitvama. Izražavam iskrenu kršćansku sućut sestri, braći, nećacima i svoj rodbini! Budite ponosni na svoju sestru i tetu, kojoj sada tijelo predajemo zemlji a dušu Bogu u kojega je imala veliko pouzdanje. Neka je nagradi za sve dobro koje je za zemaljskog života učinila, i bude joj milosrdni Otac. Zahvaljujem sestrama iz remetske zajednice koje su je svakodnevno posjećivale i bile molitvena podrška. Osobito zahvaljujem  s. Martini i s. Zdravki koje su svojom pažnjom i brigom blažile njezinu bol, slabost i nemoć. 

U nastavku donosimo: sprovodni govor Župnika i propovijed na misi zadušnici.

Psalam pod sv. Misom solirala je s. Vianea.

Pjesmu "I ja ću otići" recitira s. Martina Koprivnjak. 

https://drive.google.com/file/d/1j3bGs1wyRIIA19W4N0GNrqsKOZmYVh5S/view?usp=drive_link

https://drive.google.com/file/d/1ipR_F1l-7amIdI15kVkBuL4wjHkhrRqi/view?usp=drive_link

https://drive.google.com/file/d/1j397pUvoJeBMMEuim4T2QTiigY_V9ojV/view?usp=drive_link

https://drive.google.com/file/d/1jCFGiiq0lLnjWNMoFLunfJG6MPA2I4ew/view?usp=drive_link

s. M. Celina Posavec

redovnica Družbe sestara Naśe Gospe okrijepljena svetim Otajstvima, strpljivo podnoseći svoju bolest,

blago u Gospodinu preminula 3. srpnja 2023. u 93. godini zivota i 73 godina redovniśtva.

Sprovod će biti u srijedu 5. srpnja 2023. u 15:00 sati na groblju u Pregradi. 

Misa zadušnica bit će nakon sprovoda u crkvi Uznesenja BDM - Pregrada. 

VJEČNU  RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

„Oblikovanje budućnosti katoličkih sveučilišta: novi pristupi i izazovi,“ - međunarodnu radionicu organizirao je Katoličko sveučilište Pázmány Péter, Fakultet informacijskih tehnologija i bionike (Pázmány ITK) od 12. do 16. lipnja. U programu su sudjelovali i djelatnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Katoličkog sveučilišta u Portugalu, Katoličkog sveučilišta Ivana Pavla II. u Lublinu i Katoličkog sveučilišta u Ukrajini. Na seminaru je sudjelovala i naša s. Stanka Oršolić, zaposlenica na HKS-u.

Link: 

https://itk.ppke.hu/en/about-our-faculty/news/shaping-the-future-of-catholic-universities-new-approaches-and-challenges

s. Thea Filipović bila je od 6. do 12. lipnja 2023. godine na službenom putu u Seoulu u Republici Koreji, gdje je sudjelovala na međunarodnoj konferenciji iz područja praktične teologije o temi „Praktična mudrost na živoj mreži antropocena". S. Thea je na konferenciji održala predavanje na engleskom jeziku o temi „Religioznost kao resurs socijalno-emocionalne otpornosti i osobnog rasta za vrijeme pandemije Covid-19? Istraživanje na uzorku hrvatskih adolescenata“. Sa sestrama želi podijeliti nekoliko fotografija s ovog obogaćujućeg skupa, koji je okupio praktične teologe i teologinje gotovo sa svih kontinenata.

Redovnica Družbe sestara Naše Gospe (DSNG) s. Vianea Ana Pezer proslavila je u nedjelju, 18. lipnja, srebrni jubilej redovničkih zavjeta na euharistijskom slavlju u 11 sati u retfalačkoj župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku. O jubilejskoj prigodi obnove redovničkih zavjeta s. Vianeje retfalačku su župu pohodile sestre Naše Gospe, predvođene vrhovnom glavaricom časnom majkom M. Zrinkom Šestak iz glavne kuće matice u Zagrebu, te je ujedno svečano proslavljen susret župljana i redovnica redovničke zajednice pastoralnoprisutnih u Retfali šezdesetak godina. Svečanu pjevanu svetu misu, otvorenu procesijom mnoštva ministranata, svećenika, redovnica i slavljenice uz ulaznu pjesmu „Pjevajte, pjevajte Gospodu pjesmu novu“, predvodio vlč. Robert Almaši, župni upravitelj župe Snježna Gospa u Harkanovcima i upravitelj Svetišta Majke Triput Divne u Ivanovcima. Misno slavlje s nakanom za nova ipostojeća redovnička zvanja su suslavili: retfalački župnik vlč. Ivan Jurić, vlč. Ivan Živić, župnik Župe sv. Jakova u Gunji i upravitelj svetišta Gospe Šumanovačke, fra Zoltán Dukai, ispovjednik u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Tvrđi, salezijanac don Dragutin Detić i retfalački župni vikar vlč. Florijan Zagorščak.

„Redovnice i redovnici posebno pozvani pridonositi svetosti Crkve“
„Zaustavljamo se danas, u slavlju ove euharistije i u ovom svetom i svečanom činu obnove redovničkih zavjeta i divimo se velikim Božjim djelima među nama. Okupljeni smo u ovoj retfalačkoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u duhu slavlja, molitve, radosti, ljubavi i prijateljstva zajedno s Kristovom izabranicom, s. Vianeom Pezer koja, nakon 25 godina, zahvaljuje na daru redovničkog poziva i obnavlja svoje zavjete životnog predanja Bogu i zajednici DSNG“, uvodno je rekao predslavitelj Almaši. Nakon zborne molitve, u službi riječi su sudjelovali: Nevenka Iličić (slavljeničina sestra), s. Tarzicija Tunjić, i vlč. Ivan Živić navijestivši sveto Evanđelje po Mateju (Mt 9,36-10,8), propovijedao je predslavitelj Almaši koji je potaknut poslušanim odlomkom razmatrao o suosjećajnoj Isusovoj ljubavi prema masi naroda, pastirskoj službi i pozivu na služenje. „Isusova dobrota ne iscrpljuje se u suosjećajnoj ljubavi, već djelatno intervenira da ublaži ljudsku patnju. Mnoštvo je tu, ali nema pastira. Žetva preobilna, a žeteoci i žetelice u neznatnu broju. Zato Isusov poticaj učenicima na pouzdanu molitvu da Gospodar žetve pozove i pošalje djelatnike u njivu svoju. Njegova je njiva, njegova žetva, njegovi radnici. Njegovo je mnoštvo. A on jedini zna i ima potpuno rješenje. Ovdje vidimo da šalje svoje apostole ne samo zato da šire Radosnu vijest, već da pomognu nevoljnima, potrebitima, bolesnicima. Zato ih je posebno ovlastio. Isus nam je rekao da molimo Gospodara žetve da on pozove radnike na svoje gospodarstvo. Sve je njegovo. Vjerujemo da Bog poziva brojne kandidate i kandidatice kako njegova Crkva ne bi ostala bez svećenika, bez redovnika i redovnica. Odakle onda činjenica da se mnogi ne odazivaju? Mnogo zvanih, malo izabranih; (Mt 22,14). Molimo stoga Gospodara svega da bude ne samo dosta pozvanih, nego dosta i izabranih. Svi smo pozvani na svetost samim krštenjem. Ali, redovnice i redovnici posebno su pozvani da kao zavjet polažu evanđeoske savjete čistoće, siromaštva i posluha da pridonesu svetosti Crkve. Da Crkva bude ne samo jedna katolička i apostolske, nego osobito sveta! Dobro je ovdje upitati se svaki dan: Koliko mi, svećenici, redovnice i redovnici, kao i ostali vjernici svojim životom i primjerom, molitvom ili zanemarivanjem molitve potičemo ili priječimo očitovanje takvih zvanja u našoj svakodnevnoj konkretnoj praksi, umjesto da se, kako sv. Pavao danas kaže dičimo u Bogu po Gospodinu našem Isusu Kristu? Tko se od nas diči, ponosi svojim Bogom, svime što čini za nas? Tko prije svega u vjeri ima to: ponos što je tako moćan i dobar Bog izabrao baš nas pozvati k sebi? Oduševljenje nad onim što nam nudi i priprema za budućnost! Imamo li to? Ili smo preokupirani svojim brigama, dužnostima, strahovima…svećenici i redovnici brigom oko stada, strahom od neuspjeha, pada ugleda… Čak i ozbiljni vjernik, predan radnik na njivi Gospodnjoj, može upasti u zamku i vrtjeti se sam oko sebe, umjesto da stoji pred svojim Bogom, Njemu se divi, uživa i odmara dušu na njegovim bogatstvima. I onda od njega živi. Ne od sebe, u rješavanju svojih problema, koji uglavnom dolaze odatle što se vrtimo sami oko sebe. Umjesto na Boga, navezani na same sebe“, razložio je Almaši.

„U hodu za Kristom više služe koljena nego stopala, tražite ga u molitvi i kruhu života“

Posebno je naglasio kako se „danas smijemo dičiti i kao župna zajednica, osobito redovnička zajednica SDNG, što proslavljamo četvrtstoljetnu navezanost na Boga s. Vianee Pezer“ te je, čestitajući joj veliku obljetnicu, izrazio uzajamnu radost i zahvalnost Trojedinom Bogu za redovnicu, pripominjući kako srebrno slavlje „jubilarku vraća na korijene u rodnu Gunju, na godinu rođenja 1976., na skrovitu Gospu Šumanovačku, drage pokojne roditelje Stjepana i Cvitu, obiteljski dom odakle je sve počelo i odrastanje sa sestrama Dubravkom, Mirjanom i Nevenkom“. Pojasnio je kako u središtu današnjeg slavlja nije slavljenica, već je to Uskrsli Isus i njegova milost za kojom je krenula s. Vianea skušajući njegov glas „kao ono nekada Abraham bez karte života i adrese poslanja pred sobom, ali s povjerenjem u Gospodina; poput Mojsija, s istom vjerom da je on Jahve, Prisutni, koji u stupu od oblaka ide pred nama, ali po potrebi i za nama“. „Da, Gospodin nas je zaveo, ali nam nije ništa oduzeo od onoga što je naše, dio naše osobnosti, nego je dopustio da u nama raste izvanredna sloboda, koju treba uvijek iznova svakoga dana živjeti, opredjeljujući se svakodnevno za služenje Kristu i njegovoj Crkvi. Kako to Gospodin zavodi? Što je to privlačno bilo za vas, s. Vianea, u Božjem pozivu da ste se posve mlade glave odlučili odazvati? Što je to privlačno u karizmi vaših utemeljitelja sv. Petra Fouriera i bl. majke Alix Le Clerc? Svećenik Petar Fourier, dar Božji onoga vremena svijetu i Crkvi odredio je geslo te program života i rada sestrama: Svakome koristiti, nikome ne škoditi! Činiti svako moguće dobro!, kazavši kako svaka članica Družbe mora imati „dušu djevice i srce majke“. Upravo je to spoznala kao svoje zvanje suutemeljiteljica s. Alix le Clerc: besplatno poučavati siromašne djevojčice, u vremenu kad su žene bile itekako zapostavljane. U duhu pravila sv. Augustina čija su pravila u temeljima družbinih Konstitucija, sestre trebaju imati duh koji je on preporučivao: ljubav prije svega, i to ljubav koja rađa radošću. Vi, draga sestro, ne biste ispunili karizmu vaših utemeljitelja da ste samo obnašali službe odgojiteljice postulantica, kasnije mladih sestara u junioratu ili pak kao kućna poglavarica nekoć u Davoru, danas ovdje u Retfali ili službu vrhovne tajnice Družbe ili vjeroučiteljice više od 20 godina. I te službe su velike, zahtjevne i blagoslovljene. (…) Današnji je dan obnove zavjeta, da ćete se Kristu – Zaručniku još više suobličavati. Zahvalni smo Bogu na daru Vašeg života, na spremnom odgovoru na Božji poziv i na nasljedovanju svoga Zaručnika u siromaštvu, poslušnosti i čistoći“, podsjetio je vlč. Almaši te u obraćanju svečarici i časnim sestrama zaključujući poručio: „Bog kome se danas posvećujete je Bog Isusa Krista, Bog Petra Fouriera i Alix Le Clerk, Bog vaših svetih utemeljitelja i svih onih koji se posvećuju službi drugima. Svaki dan idite za Kristom! Hodajte za njim, a kad jasno ne vidite kamo i kako dalje, kleknite. U našem hodu za Kristom više služe koljena nego stopala. Tražite ga u molitvi i ljepoti, u bjelini i jasnoći hostije u Presvetom sakramentu, tom kruhu života i čudesnom znaku trajne njegove nazočnosti među nama. U molitvi i klanjanju razabirite, otkrivajte i produbljujte svoj odnos sa Zaručnikom svoje duše. Slijedite Gospodina u svim okolnostima i do kraja života.“

Nakon propovijedi, molitve Vjerovanja slijedio je obred obnove zavjeta s Vianeje, zbor je potom gromoglasno s narodom zapjevao Veliča liturgijske i liturgijske su čitačice Nevenka Špoljarić i Ivana Lendić predmolile molitva vjernika. Ljepotu pjevanog liturgijskog slavlja darovao je župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović.

Župnik Jurić zahvalio sestrama Naše Gospe za prisutnost u retfalačkoj župi Na kraju slavlja župnik Jurić je čestitao jubilarki s. Vianeji kazavši kako evanđeoski odlomak govori o molitvi Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu svoju i „danas nam je drago, kao što bilo čak i u komunističkim vremenima, da se časne sestre kreću ulicama i imali su veliko poštovanje prema njima, a mi, pogotovo Retfala neizmjerno cijenimo sestre prisutne ovdje više od šezdeset godina“. „Nezamisliva je ovdje župa bez sestara koje, zaista, puno daju, ali kad gledamo sestre i računamo njihovu životnu dob, pitanje je koliko ćemo ih vidjeti ovdje u župi, a još rjeđe ćemo ih vidjeti na našim ulicama. A drago nam je kad sestre drže starački dom, svi bi išli u taj dom; kada drže dječji vrtić, svi bi išli u taj vrtić; drago nam je vidjeti časnu sestru u školi, međutim nema sestara i sami vidimo. Kad bih sagledao samo ovih 25 godina zavjeta, ove jeseni pet  djevojaka otišlo bi k sestrama Naše Gospe. Što je pet djevojaka za Retfalu koja ima petnaest tisuća stanovnika!? Nismo u dubini povjerovali u Isusove riječi molite Gospodara žetve. Ne molimo mi Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu  prvi se pred vama ispovijedam da baš na tu nakanu slabo molim. A kada bismo stvarno počeli molili, stvorili molitveno ozračje, onda bismo se mogli radovati naslijeđima, zavjetima i polaganju prvi zavjeta. Drage sestre, hvala vam za vašu prisutnost u ovoj župi. Nekako ste mi pri srcu jer sam kao dječak rastao ondje gdje i sestra Vianeja, često bio uz vas i jučer smo zajedno bili u Šumanovcima gdje smo, gledajući Gospu zahvalili za puno toga što smo tamo primili i dobili svoja zvanja. Ovdje je i s. Tarzicija Tunjić koja je ispjevala pjesmuTebi Gospo Šumanovačka moje srce dvaput pjeva. Vjerujem, draga s. Vianeja da danas i vaše srce ovdje u retfalačkoj crkvi pjeva. Čestitamo i radujemo se što ste prisutni u našoj župi,“ kazao je župnik praćen pljeskom vjernika i objavljujući darivanje slavljenice darovima župne zajednice koje je uz čestitku predao vikar Zagorščak.

„Neka molitvena povezanost bude uzajamna“
Slavljenica je naposljetku zahvalila „dobrom Bogu za dar života udijeljen preko roditelja“, sestrama s obiteljima, redovničkoj zajednici koja joj je tijekom svih 25 godina bila podrška i poticaj, rodbini, prijateljima, kolegicama iz nastavnog kolektiva, sestrama iz drugih redovničkih zajednica za dolazak na slavlje (Marijine sestre čudotvorne medaljice), „pjevačima u zboru i Ivanu Bošnjaku, ministrantima, čitačima, članovima župnih vijeća koji su osobiti ures ove zajednice“. Osobito je zahvalila „predvoditelju misnog slavlja našem bivšem župnom vikaru vlč. Robertu Almašiju te prisutnim svećenicima i župniku vlč. Ivanu Juriću koji je s otvorenošću i radošću podržao moju želju da proslavim svoj srebrni jubilej u župi“, zaključivši.

 „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. - čuli smo Isusov poziv. Imat ćemo toliko i takvih svećenika, redovnica i redovnika kako i koliko budemo molili. Dok zahvaljujem na molitvenom zajedništvu, na radosnim susretima u proteklom desetljeću, želim vas zamoliti da molitvena povezanost bude uzajamna. Hvala Vam na svemu.“

Nakon svečanog blagoslova i završne pjesme „Tebe Boga hvalimo“, radosno zajedništvo je nastavljeno druženjem i svečanom gozbom ispred crkve te u župnomu prostoru. Jubilejskom slavlju u Osijeku (kao i prethodnoga dana o 650. jubileju Svetišta Gospe Šumanovačke) slavlju su nazočile redovnice DSNG iz kuća u Hrvatskoj: Primorska (Zagreb) - s. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica, s. Nada Šestak, vrhovna zamjenica i savjetnica, s. Aleksija Renić, s. Stanka Oršolić, vrhovna ekonoma, s. Marijana Đukić; Remete - s. Martina Koprivnjak, s. Julijana Parić, vrhovna savjetnica, s. Jasminka Ereiz, s. Valentina Birtić, s. Jelena Markić, s. Blandina Vešligaj, s. Lidija Filipović; Sv. Blaž - s. Fidelis Delonga; Bjelovar - S. Tarzicija Tunjić, s. Edith Budin; Davor:  S. Margareta Jurić; Gunja: s. Jasna Blažević, s. Milka Zečević-Tadić; Osijek: s. Marija Jerković, s. Veronika Vidaković i s. Blaženka Dubravac.

Prigoda je iz slavljeničina životopisa spomenuti da je Ana Pezer, najmlađa među četirima kćerima pok. roditelja Stjepana i Cvite Pezer, odrasla u katoličkoj obitelji i revno odgajana u duhu vjere uz Gospu Šumanovačku. Za redovnički život odlučila se 1992. godine kada dolazi u Zagreb i započinje redovničku formaciju. Nakon godinu dana postulature (1995.-1996.), odnosno formacije prije novicijata u Osijeku, u novicijat ulazi 1996. i uzima ime s. Vianea. Prve redovničke zavjete polaže 1998., doživotne 2004. u crkvi Uznesenja BDM u Remetama, u Zagrebu. Od 2012. u retfalačkoj župi služi Crkvi, ispunjavajući družbino poslanje odgojem stvarati novi, Božji svijet i njegovati crkveno pjevanje u duhu redovničkoga gesla „Svakome koristiti, nikome ne škoditi.“ (sv. Petar Fourier, utemeljitelj DSNG).

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Koncelebrirali su đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, te tridesetak svećenika, među kojima drenovački dekan i župnik u Drenovcima Željko Šimić i domaći župnik Ivan Živić. U misnom slavlju sudjelovalo je i mnoštvo ministranata iz cijelog drenovačkog dekanata.

Za nas Sestre ovo je bio Dan Družbe. Toga dana okupio se velik broj naših Sestara iz svih naših zajednica. 

Više o tome možete pogledati  na poveznici ispod. 

https://djos.hr/proslava-650-obljetnice-svetista-gospe-sumanovacke/

Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.

Sestre u vodstvu iz šest kongregacija Notre Dame sa zajedničkim korijenima sastale su se u Generalatu SSND-a od 8. do 11. svibnja 2023. Sestra Roxanne Schares, generalna poglavarica Školskih sestara Notre Dame, bila je domaćin i vodila susret. Ostale sudionice bile su:

Cécile Marion, CND-CSA, vrhovna poglavarica Kongregacije Notre Dame – kanonice sv. Augustina (Francuska) i s. Marie-Alexia Nguyen, CND-CSA, prevoditeljica.
M. Regina Greefrath, CSA, predstavnica Federacije kanonica sv. Augustina (Njemačka)
M. Metoda Piatničková, CSSND, vrhovna poglavarica, Kongregacija Školskih sestara Notre Dame (Češka) i s. Miriam Bombová, CSSND, prevoditeljica.
S. Zrinka Šestak, DSNG, vrhovna poglavarica Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb (Hrvatska) i s. Thea Filipović, DSNG, prevoditeljica.
M. Lívia Vicsek, SNDB, vrhovna poglavarica Družbe sestara Naše Gospe u Bačkoj (Srbija) i s. M. Elvíra Tóth, SNDB, prevoditeljica.

Prihvaćanje ranjivosti na sinodskom putu bila je tema koja je vodila njihova razmišljanja. Dani su uključivali dijeljenje članka “Mudrost za sinodalno putovanje” dr. Jessie Rodgers i predstavljanje informacija o svakoj kongregaciji. Sestre su posjetile Međunarodni novicijat SSND-a i svojom nazočnošću počastile zajednicu Generalata za proslavu blagdana bl. Terezije od Isusa Gerhardinger 9. svibnja.

Vrhunac njihovih zajedničkih dana bila je prilika da prisustvuju općoj audijenciji pape Franje na Trgu svetog Petra 10. svibnja, nakon koje je uslijedilo izlaganje na temu “Sv. Augustin i sinodalnost” od vlč. Joea Farrella, OSA pri augustinskoj kuriji. Otac Joe također je sestre poveo u obilazak kuće, uključujući prekrasan pogled sa krovne terase na Trg svetog Petra koji oduzima dah te je za njih slavio euharistiju u kapelici Kurije. Nakon zajedničkog ručka, sestre su imale vremena posjetiti posebna mjesta u Rimu.

Sastanak je zaključen u podne11. svibnja s planovima o budućem sastanku u svibnju 2025. kako bi nastavili jačati njihov odnos.

S. Marisstella Neral je sahranjena u ponedjeljak, 24. travnja 2023. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Mirogoj vodio je župnik župe sv. Blaža vlč. Borna Puškarić u nazočnosti velikog broja svećenika, redovnica iz naših zajednica, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života s. Marisstelle. 
Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Blaža u Zagrebu slavio je vlč. Borna Puškarić uz koncelebraciju svećenika koji su poznavali s. Marisstellu, živeći i djelujući u župi sv. Blaža  kao župnici ili kapelani. 
O životu s. Marisstelle je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak. U nastavku donosimo govor u cjelosti.

Poštovana braćo svećenici, poznavaoci s. Marisstelle, poštovana sestro Barica, nećaci, pranećaci, poštovana rodbino, dragi župljani Župe sv. Blaža i svi vi ovdje nazočni koji čuvate lijepe uspomene na našu dragu s. Marisstellu. Drage moje sestre!  U popodnevnim satima 19. dana mjeseca travnja, 2023. godine, svidjelo se Gospodinu, našu s. Marisstellu u 93-oj godini života, pridružiti svojoj uskrsnuloj slavi. Njezin život bio je ispunjen dobrim djelima, ljubavlju i požrtvovnošću, kako za čovjeka tako i za poslove koji su joj bili povjereni. U bolesti je bila obazriva prema drugima, kako ne bi bila na teret i brigu. Veronika Neral, svoj je ovozemaljski život, po ocu Franji i majci Tereziji rođ. Kuharić, započela 23. ožujka 1931. godine u Strmcu Pribićkom, u pitomom Krašićkom kraju, poznatom po dvojici kardinala na glasu svetosti: kardinalu Alojziju Stepincu i kardinalu Franji Kuhariću, koji je bio njezin ujak. Svoje djetinjstvo i mladost u teškim vremenima siromaštva, provela je u svom rodnom Pribiću, uz pobožne roditelje i devetero braće i sestara. Od svoje 12-e   godine živjela je kod ujaka Antuna u Vinkovcima, a od 17-e do 21-e godine kod ujaka Mate u Zagrebu, pomažući u kućanskim poslovima i u odgoju njihove djece. Verica je boraveći u Zagrebu, živjela u okrilju Župe sv. Blaža i Samostana sestara Naše Gospe u Primorskoj, gdje je imala priliku susretati časne sestre i upoznavati način redovničkog života. U svojoj 21-oj godini, odlučila je ostaviti svjetovni život te je 7. lipnja 1952. godine, pokucala na vrata samostana sestara Naše Gospe u Primorskoj 20, gdje je svoju redovničku formaciju započela kandidaturom. Godinu dana kasnije, na Svijećnicu, 2. veljače 1953., i ona je sebe prikazala Gospodinu, odlučujući se za daljnji korak redovničke formacije, te je ušla  u postulaturu. Na Malu Gospu, 8. rujna 1953., stupila je u novicijat, i dobila ime s. Marisstella. Nakon godinu dana, na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1954., položila je Prve redovničke zavjete. Prvo polje rada u njezinom redovničkom životu, bio je Samostan u Primorskoj, gdje je bila kuharica godinu dana. U jesen 1955., po potrebi Družbe odlazi u Stari Žednik kod Subotice, a 1956. u katedralnu župu sv. Terezije Avilske u Subotici do 1957. godine. Zbog siromaštva koje se u poratnim godinama jako osjetilo u Domovini, nekolicina sestara radila je u Koležu, San Lui, u Belgijskom gradu Liježu. Poglavari su kao pomoć sestrama poslali s. Marisstellu koja je bila u kuhinji i pomagala u ostalim poslovima koje su sestre preuzele, učeći francuski jezik. Godine 1969., premještena je iz Liježa u Herbeumont, gdje je stekla diplomu njege starijih i bolesnih te je kao njegovateljica, požrtvovno, strpljivo i s puno ljubavi, danju i noću bila na usluzi bolesnima i nemoćnima u Staračkom domu, sve do zaslužene mirovine u koju je ušla 1992. godine. Nakon ulaska u mirovinu, s. Marisstella je zamolila tadašnje vodstvo Družbe, da ostane u Belgiji kod sestara Trapistkinja u Bujonu, što joj je bilo i omogućeno. I to je zasigurno bilo iznimno iskustvo jednog putovanja i hoda s Bogom, samo njoj znano ali i darovano. Hvala mu! Dolaskom u Domovinu 1994. godine, njezin aktivni život se nastavlja u Župi sv. Blaža, gdje je do 2022. godine, radila s puno srca i požrtvovnosti, sve što joj je bilo povjereno i što je vidjela da treba raditi. Njezina prvotna dužnost bila je pranje i peglanje crkvenog ruha i ostalog rublja svih ukućana koji su živjeli u župskoj kući, te spremanje svećeničkih prostorija i dijela župne kuće. Imala je veliku ljubav i oko za sve što je crkveno. Na oltarima su uvijek bili  besprijekorno ispeglani i pod crtu stavljeni oltarnici. Sve je bilo onako kako treba biti, a kod župljana je to izazvalo divljenje i hvalu. A nije samo crkveno ruho bilo ogledno. Ogledno je bilo sve što je njezina ruka dotakla. Mnogi od vas ovdje prisutnih, sigurno se sjećate kako su pokrajnji oltari srca Isusova i srca Marijina zasjali nakon njezinog ručnog rada, koji je bio odrađen u trećoj smjeni, po noći. U odsutnosti s. Mihaele, rado bi pripremila ručak za župsku družinu stvarajući opušteno ozračje. U svakom svom poslu znala je uživati, a briga oko cvijeća bila joj je posebni užitak.  S puno poštovanja, ljubavi i diskrecije susretala je svećenike. U arhivi s. Marisstlle ima puno spomen sličica USPOMENA NA MLADU MISU. Rado je odlazila na Mlade mise svih đakona koji su bili na praktikumu u župi sv. Blaža i tako ih pratila svojom molitvom u njihovom svećeničkom životu. U svojoj jednostavnosti i duhovitosti bila je izvrsno društvo svakome tko se našao u njenoj blizini. Imala je široku lepezu interesa za mnoge događaje u svijetu, Crkvi i svojoj Družbi. Zanimala se gotovo za sve. Voljela je raspravljati o dubokim teološkim temama, bila je suvremena u razmišljanjima i draga sugovornica. 

Draga s. Marisstella, živeći 16 godina svog života u zajedništvu s tobom, u tvojoj blizini, sada ti bez zadrške i s lakoćom mogu reći Ti, kako si to više puta od mene tražila, a zbog tvoje dobi i poštovanja nisam to mogla. Život s tobom bio je lijep, pun pozitivnih i duhovitih trenutaka, zabavan i ugodan. Ponekad smo bile teške i neprihvatljive jedna drugoj, ali i to je cjelina i ljepota zajedničkog života. Sve to predajmo Bogu. I Ti, i ja! Molim te da mi oprostiš svaku moju tvrdoglavost, a isto to i ja tebi opraštam. Idi u miru! Vjerujem da si se lijepo smjestila i opustila u toplom krilu i zagrljaju Dobrog Oca i Majke Marije, koju si štovala i zazivala u svojim potrebama. U ime svake pojedine sestre, molim te oproštenje za sve ono, čime smo te povrijedile i ražalostile. I mi tebi opraštamo i molitvom te pratimo na putu u vječnost. Do ponovnog susreta! Zagovaraj nas kod Oca nebeskog! Vjerujem da svi mi koji smo došli počastiti život s. Marisstelle i ispratiti je na vječni počinak, nosimo puno lijepih sjećanja i trenutaka provedenih s njom. Vjerujem da bi svatko od nas imao puno toga lijepog reći o njenom životu. Sada joj samo želimo reći naš veliki HVALA, što smo imali milost živjeti u njezinoj blizini. S ovog mjesta, u ime s. Marisstelle i u svoje ime, zahvaljujem s. Martini i s. Zdravki koje su s velikom pažnjom i ljubavlju njegovale njezine bolne rane. Zahvaljujem sestrama iz sv. Blažu, s. Justini i Fidelis kao i zajednici sestara u Remetama, koje su svojom blizinom bile uz nju u teškim trenucima. Zahvaljujem župnicima sv. Blaža, mons. Zvonimiru Sekelju i mons. Zlatku Korenu za lijepo ostvarenu suradnju sa s. Marisstellom u vremenu zajedničkog suživota i djelovanja u župi. Hvala i sadašnjem župniku preč. Borni Puškariću, za suradnju i razumijevanje u trenutku kada  nismo bili u mogućnosti naše dvije bolesne sestre s. Marisstellu i Mihaelu, premjestiti u naš samostan u Remetama, jer radovi na obnovi samostana koji je stradao u potresu nisu bili završeni. Hvala vlč. Anđelku i vlč. Ivanu, kao i svim župnim vikarima koji su se izmjenjivali u službi, za susretljivost i pažnju prema s. Marisstelli!  Izražavam iskrena kršćansku sućut njezinoj sestri Barici, nećacima i svoj rodbini! Budite zahvalni Bogu i ponosni što ste imali tetu Vericu!

redovnica Družbe sestara Naśe Gospe okrijepljena svetim Otajstvima, strpljivo podnoseći svoju bolest,

blago u Gospodinu preminula 19. travnja 2023. u 93. godini zivota i 68 godina redovniśtva.

Sprovod će biti u ponedjeljak 24. travnja 2023. godine u 10:50 na Mirogoju.

Misa zadušnica bit će nakon sprovoda u crkvi sv. Blaža u 12:15.

VJEČNU  RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

U samostanu u Bukovačkoj 316 održan je od nedjelje 19. ožujka do subote 25. ožujka 2023. turnus duhovnih vježbi za sestre. Sudjelovalo je 25 sestara a voditelj je bio vlč. Jakov Rađa, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Zadnjeg dana duhovnih vježbi, za vrijeme sv. mise u 11 sati s. Samuela Premužić i s. Margareta Jurić  zahvalile su Bogu za 50 godina redovničkog života. Uz vlč. Jakova  je u koncelebraciji bio o. Ilija Tipurić, karmelićanin.

Na slavlju su bile Sestre iz svih zajednica. 

VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

s. M. Mirela Šokčević

redovnica Družbe sestara Naše Gospe

okrijepljena svetim Otajstvima, strpljivo podnoseći svoju bolest,

preminula 9. siječnja 2023. u 84. godini života

i 55. godini redovništva.

Tijelo drage nam pokojnice bit će 11. siječnja 2023. godine

 izloženo u kapelici Gospe Šumanovačke a u 13.30 sati sv. misa zadušnica.

Posmrtni ostaci bit će položeni na groblju u okrilju Gospe Šumanovačke – Gunja.

VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

POVEZNICA: 

https://djos.hr/sprovodni-obredi-i-misa-zadusnica-za-s-mirelu-sokcevic/

I ovog Božića podsjeća nas Riječ da je tijelom postala te se želi nastaniti u nama. Riječ želi u nama oblikovati svoju ljubav prema svakom čovjeku, pokazati svoju jednostavnost i poniznost u našoj svakodnevici, očitovati svoju žrtvu na slami i hladnoći usred našeg nezadovoljstva, svoju slavu, koju ima kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine, obznaniti usred naših padova i neistinitosti.

Radostan dolazak Boga u naš život neka bude blagoslov za nadolazeću 2023. godinu!

U ime Družbe sestara Naše Gospe,

s. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica.

Danas u jutarnjim satima, zajedno s našim župnikom i župljanima krenule smo put Gunje. Župnik vlč. Ivan Jurić organizirao je župno hodočašće u svetište Gospe Šumanovačke. Bio je to dan duhovne obnove koja se sastojala od molitve krunice, pjesme, križnoga puta i euharistije u samom svetištu. Posjetili smo župu sv. Antuna Padovanskoga u Otoku. Tamo nas je dočekao nas je vlč. Antun Knežević, župnik, koji nam je dao kratki  povijesni presjek župne crkve. Po povratku kući posjetili smo rodno mjesto našega Župnika, selo Đurići i selo Račinovci, te Vrbanju. Tamo nas je dočekao vlč. Matija Aušić, naš bivši kapelan. 

Molitvom trećega časa u petak 23. rujna, u franjevačkom Samostanu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi počeli su 38. Redovnički dani u Zagrebu.

Tema ovogodišnjih Redovničkih dana bila je „Posvećeni život u sinodalnoj Crkvi: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“.

Nakon molitve časoslova, pozdravnu riječ dobrodošlice u svoje i u ime predsjednika Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavka Sliškovića nazočnima uputila je potpredsjednica s. Gordana Igrec. Pozdravivši sve prisutne, počevši od zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška, osvrnula se na svrhu i temu Redovničkih dana.

Kazala je da je tema o kojoj će promišljati ova dva dana aktualna te se na poseban način uklapa u ozračje sinodskog hoda koji je započeo u listopadu prošle godine, a zaključit će se biskupskom sinodom u listopadu sljedeće godine.

„Sinodski hod u svojoj prvoj fazi obilježen je savjetovanjem s Božjim narodom kroz različite tematike koje su bile baza toga savjetovanja, a ujedno su i teme ovogodišnjih redovničkih dana: od uloge redovničkih zajednica u mjesnoj Crkvi, njihovog pravnog položaja u Crkvi i društvu, do zajedničkog slušanja Božje Riječi i slavlja vjere, osluškivanja periferija, razlučivanja i odlučivanja te odgoja za sinodalnost. Vjerujemo da su u tom procesu savjetovanja s Božjim narodom velik doprinos dali i nadalje daju i mnogi redovnici i redovnice na području mjesnih crkava, pa i naše zagrebačke Crkve, u kojoj živi i djeluje najveći broj redovnica i redovnika u našoj domovini“, rekla je s. Gordana.

Potpredsjednica HRK kazala je da je stoga posebno draga prisutnost zagrebačkog nadbiskupa, kojemu je tom prigodom čestitala 25. obljetnicu nadbiskupske službe. „Radosno i ustrajno sudjelujmo u poslanju ljubavi, zagledani u Isusa Krista, ikoni vjernosti Bogu Ocu i izvršenju njegove volje“, zaključila je te je izrazila dobrodošlicu svima prisutnima.

Kardinal Josip Bozanić zahvalio je za čestitku te je pozdravio sve nazočne. 

Program prvoga dana nastavio se predavanjem Redovničke zajednice u mjesnoj Crkvi: Širenje prostora razgovora u Crkvi i dijaloga u društvu zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška. 

Sljedeće predavanje u prijepodnevnim satima održala je doc. dr. sc. s. Vinka Bešlić, članica Mostarske provincije Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Sestra Vinka je govoreći o temi Slaviti: Zajedničko slušanje Riječi i slavlje vjere osobito naglasila važnost šutnje i osluškivanja kao preduvjete za susret s Bogom u liturgijskim slavljima.

U popodnevnim satima predavanje Razlučivati i odlučivati: Transparentnost zajedničke poslušnosti Duhu održao je doc. dr. sc. o. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. 

Nakon predavanja o. Dalibora Renića, predavanje je održala mr. sc. Marina Šijaković, donedavna voditeljica programa Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Predavačica se u izlaganju Osluškivati: Periferije u zajednici na osobit način fokusirala na moguće oblike manipulativnih ponašanja koji među ostalim mogu uzrokovati stvaranje perifernih ozračja u redovničkim zajednicama. 

U subotu 24. rujna predavanja su održali fra Ivan Ivanković dipl. iur. et mag. theol., član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda  i dr. sc. s. Ozana Krajačić, članica Družbe Kćeri Božje ljubavi. Fra Ivan je govorio o temi Suputnici: Pravni položaj redovničkih zajednica u Crkvi i u društvu, a s. Ozana o temi Odgajati se za sinodalnost: Duhovnost zajedničkog hoda kao odgojno načelo. 

38. Redovnički dani zaključeni su euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Slaven Brekalo gvardijan Franjevačkog samostana u Dubravi.

Dvodnevna proslava zlatnog jubileja katedralnog zbora i ansambla Collegium pro musica sacra počela je u petak 23. rujna u crkvi Svetoga Križa na zagrebačkom Sigetu okruglim stolom i predstavljanjem novog nosača zvuka Missa franciscana. Proslava se nastavila u subotu 24. rujna slavljenjem svečane mise s početkom u 18.30 nakon koje je uslijedio koncert.

Niz sudionika okruglog stola je, svaki iz svojega kuta, rasvijetlio same početke Collegiuma i ono što je ponajviše obilježilo njegovu polustoljetnu povijest. U ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i Zagrebačke nadbiskupije, pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u pozdravnom je govoru Collegiumu čestitao zlatni jubilej i zahvalio na pedesetgodišnjemu svjedočanstvu služenja crkvenom glazbom. „Crkvena se glazba tiče svih oblika djelovanja Crkve: naviještanja Kristova otajstva, odnosno evangelizacije, njegova slavljenja i pobožnosti te očitovanja kršćanske ljubavi. Glazba koja u život ljudi unosi Božju blizinu slobodno se ubraja među najljepša djela milosrđa”, istaknuo je biskup Šaško.

U svom govoru naslovljenom „Kolegij za novu pjesmu” s. Cecilija Pleša, poslužila se riječima Psalma: „Išli smo plačući noseći sjeme sjetveno. Vjerovali smo da ćemo se vraćati s pjesmom, noseći snoplje svoje.”

S . Imakulata Malinka i s. Cecilija Pleša kao članice Družbe sestara Naše Gospe utemeljile su Collegium s jasnom idejom. „Prva je namjera bila približiti ljudima Boga u ruhu svete glazbe.” Započele smo u ime Isusa i Marije i upravo je na čast Mariji Collegium objavio prvu LP ploču pod nazivom „Najljepše Mariji”, podsjetila je s. Cecilija.

Colegium je krenuo s drvenim križem koji je im je darovao nadbiskup Franjo Kuharić, napomenula je s. Cecilija ističući da je to bio siguran znak Božje prisutnosti. Pročitala je i posvetu nadbiskupa Kuharića koja glasi ovako: „Blagoslovio sam ovaj studio za Collegium pro musica sacra i neka blagoslov ostane.” Dodala je: „S tim svetim znakom križa zajedno smo krenuli u Božju avanturu. Sve više mladih ljudi dolazilo je. Pjevali smo, održavali koncerte, sudjelovali u liturgijskom slavlju i raznim slavljima Crkve.”

S. Cecilija je u svom govoru citirala riječi o. Bonaventura Dude kada je 1983. godine o kolegiju rekao: „Kolegij je skup vjernika koji rastu i u svom čovještvu i u svojoj vjeri. Ta zajednica nije s neba pala, nego se sa zemlje diže k nebu. I to je djelo Duha.” Kolegij je rastao brojčano, dodala je s. Cecilija, ali sve više i u vjeri. „Bog nas je krijepio vodom čistom da budemo čisti u životu, riječi i pjesmi. Davao nam je uvijek novo srce i nov duh nadahnjivao u nama. Htio je da budemo njegov narod, a On je bio naš Bog.

S. Cecilija je govor zaključila riječima: I, sada nakon 50 godina, po obećanju Njegovu iščekujemo nova nebesa i novu zemlju gdje pravednost prebiva. I Collegium je upravo stvoren za tu novu pjesmu, za tu novu zemlju i za to novo nebo. To je bio i ostao – Kolegij za novu pjesmu.”

U organizaciji Hrvatske sekcije Europskog društva za katoličku teologiju održan je 17. rujna 2022. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu IV. Teološki kolokvij o temi „Teologija i praksa sinodalnosti u Crkvi“. Nakon uvodnog pozdrava dekana Fakulteta prof. dr. sc. Josipa Šimunović u temu i rad kolokvija uvela je predsjednica Hrvatske sekcije navedenog Društva prof. dr. sc. Ana Thea Filipović, naglasivši aktualnost i važnost teme za Crkvu u sadašnjem trenutku te istaknula nužnost doprinosa teologije razumijevanju i ostvarivanju sinodalnosti. Tema je obrađena kroz četiri predavanja koja su održali članovi Društva te rasprave i rad u skupinama. Izlaganja su se dotaknula važnih aspekata sinodalne ekleziologije: biblijskih paradigmi sinodalnosti, teologije zajedništva te sinodalnog procesa u kontekstu mjesnih Crkava Njemačke i Hrvatske u perspektivi sinodalne preobrazbe.

https://www.kbf.unizg.hr/iv-teoloski-kolokvij-teologija-i-praksa-sinodalnosti-u-crkvi-2/
 

Ne oklijevajući na poziv koji je preko HRK uputila Bjelovarsko-križevačka biskupija povodom Susreta HKM, te dijela programa pod nazivom „Sajam zvanja“ prijavili smo sudjelovanje u tom projektu. Bez velike predodžbe kako bi to trebalo izgledati pripremile smo radove naših sestara, naša izdanja knjiga o utemeljiteljima, brošure koje smo u nekoliko navrata tiskali, albume slika iz svakog vremena naše bliže povijesti, plastificirane privjeske za ključeve te označivače za knjige s poticajnim tekstovima naših utemeljitelja i naših sestara. Na isti način u 10 kartica ukratko je bila prikazana naša povijest i mjesta gdje smo mi kao Sestre Naše Gospe prisutne i još puno, što krupnih što sitnih stvarčica koje su darovale sestre. Štand koji su Sestre Naše Gospe imale na raspolaganju bio je pun, a susret s mladima bio je vrlo zanimljiv i živahan, opuštajući za nas i za mlade. Mladost koja je obilazila sve štandove, unatoč kiše nije se dala smetati u svojoj spontanosti koja je i nas opustila i vratila u našu mladost. Zadovoljstvo koje osjećamo nakon tog susreta je neizmjerljivo. Zahvaljujemo Dobrom Bogu na tom lijepom i bogatom iskustvu. Zahvaljujmo za sve darove kojima nas je obdario i koje koristimo Njemu na slavu i do Njegove volje!
 

Redovnica Družbe sestara Naše Gospe s. M. Patricija Ana Šestak preminula je, okrijepljena svetim sakramentima, u srijedu 1. lipnja 2022., u 74. godini života i 52. godini redovništva. Tijelo pokojne sestre bilo je izloženo u župnoj crkvi sv. Jakova apostola u Gunji u četvrtak 2. lipnja od 9 sati, a misa zadušnica započela je u 15 sati koju je predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić.  Poslije mise zadušnice sprovodni obredi bili su na groblju Šumanovci koje je predvodio vlč. Željko Šimić, župnik župe u Drenovcima. 

S. Patricija utkala je svoj život služeći Bogu i ljudima u župi Gunja. Bila je premještena u dva navrata na službu orguljašice, katehistice i sakristanke. Od 1999. kada je po drugi puta bila premještena u župu Gunja sve do 1. lipnja 2022. kada ju je Bog pozvao k sebi.

Bilo je uistinu dirljivo i poticajno ponovno upoznati i susresti s. Patriciju u srcima, očima, sjećanjima i govorima njene obitelji, sestara, župljana, svećenika i ukućana. U svom govoru od pokojne s. M. Patricije Šestak oprostili su se mons. Đuro Hranić, župnik vlč. Ivan Živić, gđa. Marijana Tumačić u ime Zbora i s. M. Nada Šestak u ime Družbe. S. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica i nećakinja pokojne s. Patricije, izrekla je riječi zahvale mons. Đuru Hraniću koji je predvodio euharistijsko slavlje, župniku Ivanu Živiću, ostalim svećenicima i župljanima župe Gunja i okolnih župa koji su se okupili u velikom broju. Okupio se velik broj naših sestara, 27. članica Družbe kao i članica iz drugih redovničkih zajednica. 

U okolnostima u kojima živimo i ovoga Božića, sve ono što nas uznemiruje, opterećuje i lomi, uskladimo s Riječju Božjom koja je tijelom postala i ostala s nama!
Blagoslovljen Božić te  Ljubavlju Božjom ispunjenu Novu 2022. godinu, u ime Družbe sestara Naše Gospe, želi Vam  

s. M. Zrinka Šestak
vrhovna glavarica

Proslavile smo blagdan našeg utemeljitelja sv. Petra Fouriera. U našim zajednicama molilo se za vrijeme euharistijskog slavlja za duhovne i materijalne potrebe naše Družbe.
U kapelici Sestara Naše Gospe u Primoskoj 20, sv. Misu u 17 sati predslavio je o. Dalibor Renić, provincijal Družbe Isusove.
U Osijeku, u našoj kapelici posvećenoj Bezgrešnom začeću BDM, euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Krešimir Iljazović, župni vikar župe Uzvišenja svetog Križa.
U Bjelovaru mons. Vjekoslav Huzjak predvodio je misno slavlje u sestarskoj kapelici.
Neka nam sv. Petar izmoli milost radosnog služenja čineći svako moguće dobro, upravo kako je On to činio.
 

Došašće - vrijeme priprave za dolazak Onoga kojemu je do svakoga stalo. Vrijeme kada imam priliku potruditi se oko sebe.
Dozvoli da se dogodi promjena u tvom odnosu, u tvom pogledu, u tvojim riječima, glede onih s kojima živiš!
Blagoslovljeno vrijeme Došašća žele vam Sestre Naše Gospe! 

Dvadeseti Generalni izborni i radni kapitul Družbe sestara Naše Gospe koja ima svoje sjedište u Zagrebu, Primorska 20, održan je od petka, 4. lipnja do ponedjeljka 7. lipnja 2021. u Pastoralnom centru Varaždinske biskupije u Ludbregu.

Na Kapitulu je u nedjelju, 6. lipnja, izabrana Vrhovna uprava Družbe:

s. M. Zrinka Šestak, izabrana je za vrhovnu glavaricu,

s. M. Nada Šestak je vrhovna zamjenica i I. savjetnica,

s. M. Thea Filipović je II. vrhovna savjetnica,

s. M. Julijana Parić je III. vrhovna savjetnica a

s. M. Vianea Pezer je IV. vrhovna savjetnica i tajnica,

s. M. Stanka Oršolić je vrhovna ekonoma.

Na Kapitulu je predstavljeno stanje Družbe i zajednica, razmotrene su konkretne mogućnosti i novi izazovi za djelovanje sestara. Donesene su preporuke i odluke za iduće četverogodište.

Družba broji 49 sestara i prisutna je Hrvatskoj na 7 mjesta i u jednom samostanu u Subotici, u Republici Srbiji. Sestre su aktivne na području odgoja u širem smislu, kao i u župnom pastoralu.

U prijepodnevnom radu Kapitula, u ponedjeljak, 7. lipnja 2021., usvojeni su prijedlozi i odluke Kapitula za djelovanje Družbe i sestara u iduće četiri godine. U popodnevnim satima je uslijedilo misno slavlje kojim je predsjedao mons Bože Radoš, varaždinski biskup u koncelebraciji sa pravnikom fra Ratkom Radišićem i vlč. Markom Domiter, biskupovim tajnikom.
Nakon sv. pričesti smo svi zapjevali: Tebe Boga hvalimo i završili ovaj važni i svečani susret.
 

U Kući za duhovnih susreta Marijinih sestara od čudotvorne medaljice u Blaškovcu, od 22. do 26. ožujka, održane su duhovne vježbe sestara Naše Gospe. Nadahnuti voditelj je bio isusovac o. Anto Mišić. Na završetku ovih lijepih dana tri su sestre Bogu zahvalile za 50 godina života u redovničkim zavjetima. To su: s. Lidija Filipović, s. Fidelis Delonga i s. Tarzicija Tunjić. Zajednica je zahvalila za njihov doprinos ostvarivanju poslanja zajednice i svjedočanju Evanđelja radosnim životom! Neka ih dragi Bog i ubuduće uzdrži u dobru zdravlju i vjernosti položenim zavjetima!
 

U tebe se, Gospodine, uzdam!
Svim sestrama, rodbini i prijateljima javljamo da je naša draga 
s. M. Terezija, Iva Lončarević, redovnica Družbe sestara Naše Gospe,
okrijepljena svetim Otajstvima, blago u Gospodinu preminula 20. veljače 2021., u 95. godini života i 71. godini redovništva u Karitasovoj kući za starije i nemoće sv. Kamilo de Lellis u Vrbovcu.
Bit će sahranjena na Mirogoju u srijedu, 24. veljače 2021. u 10,50 sati.

Vječnu radost daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila joj!
 

Poštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu,

drage sestre i draga braćo u Kristu!

1. Kad smo vam prošle godine upućivali Poruku za Dan posvećenog života, nismo mogli niti slutiti pred kakvim će kušnjama biti svijet, naša domovina, a s njome i Crkva. Još smo uvijek svjedoci pandemije koja je pogodila cijeli svijet i koja nam je bitno promijenila način života, način kako se susrećemo, pa i način kako slavimo Božja otajstva. Mnogi su se razboljeli, a velik je broj naših sugrađana i umro. Među njima bile su i Bogu posvećene osobe. Osim toga, našu su domovinu pogodili razorni potresi, najprije onaj u Zagrebu i okolici, a onda i onaj u Petrinji, Sisku i Glini s okolicom. Mnogi su ostali bez krova nad glavom, a nekoliko je osoba i smrtno stradalo. U ovim okolnostima bili smo svjedoci solidarnosti koju su iskazali redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu. Premda su često i njihove zajednice bile pogođene ovim nevoljama, nisu prestajali gledati na druge te su nastojali pomoći i biti blizu. Potičemo vas da i dalje nastojite ohrabriti sve oko sebe, pružajući i duhovnu i materijalnu pomoć. Upravo se u ovim nevoljama vidi kako je važna nenavezanost na materijalno i sloboda za Boga i za brata čovjeka.

2. Prošle godine papa je objavio encikliku Fratelli tutti, pozivajući se već i naslovom na riječi Opomena svetog Franje Asiškog upućene njegovoj braći: »Svi, braćo (tal. fratelli tutti), gledajmo dobrog pastira, koji podnese muku križa da spasi ovce svoje. Za Gospodinom su išle ovce njegove u trudu i naporu, u sramoti i gladi, u slabosti i kušnji i u svemu ostalome, i za to su od Gospodina primile život vječni. Stoga je velika sramota za nas sluge Božje što su sveci učinili djela, a mi želimo odatle primiti čast i slavu samo pripovijedajući ih i propovijedajući o njima« (Opomene 6). Sveti Franjo promatra svoju braću na evanđeoski način, kao ovce čiji je Pastir za njih podnio muku. Uspoređuje ih s prvim učenicima koji su, također poput ovaca, slijedili Pastira i u nevoljama. Bogu posvećene osobe uvijek su pozvane da budu zagledane u Gospodina, da njega nasljeduju i u nasljedovanju njega da znadu prihvatiti i nevolje koje ih snalaze. To se ostvaruje u bratstvu i sestrinstvu, u međusobnim odnosima, a ne bježeći od njih. Još više, prema papinoj viziji, ova dimenzija bratske ljubavi ostvaruje se u otvorenosti prema drugima (usp. Fratelli tutti, 6). Papa stoga poziva na svjetsko bratstvo (usp. isto, 8). Ni osobe posvećena života ne mogu prema tom pozivu ostati ravnodušne. Potrebno je najprije članove vlastite zajednice doista prepoznati kao braću, kao sestre, kao dionike istog duhovnog poziva i poslanja. Takvo življenje bratstva i sestrinstva sa svojom nesebičnom ljubavlju ima misijsku snagu svjedočenja evanđelja. Ljubav se po svojoj naravi ne može živjeti samo u jednom zatvorenom krugu, nego se nužno mora širiti prema van. Stoga je potrebno doživljavati i sve pripadnike Crkve i sve kršćane kao braću i sestre koji su krenuli na put nasljedovanja stopa Gospodina našega Isusa Krista, bilo da je riječ o članovima crkvene hijerarhije, bilo da je riječ o ostalim vjernicima. Bratska ljubav isključuje svako ogovaranje i ocrnjivanje, a podrazumijeva opraštanje i zauzetu molitvu za svakoga. Konačno, u papinoj viziji, svi su ljudi braća jer im je Bog svima Stvoritelj. Ovo univerzalno bratstvo stoji kao poziv i pred Bogu posvećenim osobama. Upravo bi one trebale svjedočiti takvu otvorenost, polazeći od uvjerenja kako Bog želi da se svi ljudi spase. Isus nam svojim primjerom pokazuje da vječno spasenje neke osobe započinje i tako što se prepoznaju njihove konkretne potrebe, pa liječi bolesne, poučava, oprašta grijehe. Prepoznati potrebe drugoga, bez razlike je li vjernik ili nije, znak je bratske ljubavi koju trebamo svjedočiti.

3. Već smo zašli u Godinu svetog Josipa. U svome apostolskom pismu Patris corde kojim je najavio ovu Godinu, papa predstavlja svetog Josipa kao voljenog oca i nježnog oca punog ljubavi, pa polazeći od njegova primjera kaže: »Zli nas tjera da svoju slabost gledamo negativno, dok je Duh nježnom ljubavlju iznosi na vidjelo. Nježnost je najbolji način da dodirnemo ono krhko u nama. Upiranje prstom i osuđivanja, što često koristimo u odnosu prema drugima, znak su nesposobnosti da u sebi prihvatimo vlastitu slabost, vlastitu krhkost« (Patris corde, 2). Prihvatiti vlastitu krhkost bitan je korak na putu osobnog obraćenja i na putu prihvaćanja drugih kao braće i sestara s njihovim slabostima i krhkostima. Papa podsjeća i da se sveti Josip »zaziva kao zaštitnik nesretnika, potrebitih, prognanika, nevoljnika, siromaha i umirućih. Prema tomu, Crkva ne može ne pokazati posebnu ljubav prema našoj najmanjoj braći i sestrama, jer je Isus pokazivao osobitu brigu za njih i osobno se poistovjećivao s njima. Od svetog Josipa moramo naučiti tu istu brigu i odgovornost. Moramo naučiti voljeti dijete i njegovu majku, voljeti sakramente i milosrđe, voljeti Crkvu i siromašne. Svaka od tih stvarnosti uvijek je dijete i njegova majka« (Patris corde, 5). Bogu posvećene osobe pozvane su živjeti svoj zavjet djevičanstva sa sviješću da su istovremeno pozvani biti očevi i majke svima koji su u potrebi i u njima prepoznati Isusa o kojem se sveti Josip brinuo.

4. Stoga vas potičemo, braćo i sestre, da u razdoblju koje je pred nama uzmete k srcu primjer svetog Josipa, da znadete, poput njega, u sjeni, ne težeći za slavom, u životu za druge, biti braća i sestre svim ljudima i sve ljude prepoznati kao braću i sestre. Osobito je to potrebno u odnosu prema onima koji su pogođeni nedavnim nevoljama. Sveti Josip, koji nije mogao do kraja razumjeti tajnu Isusova utjelovljenja i Marijina poslanja, neka nam bude poticaj da s pouzdanjem prihvatimo i tajnu vremena u kojem živimo i nevolja s kojima se susrećemo.

Želimo vam s takvim pouzdanjem proslavite i Dan posvećenog života!

28. siječnja 2021.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života,

msgr. Zdenko Križić, predsjednik

U ime Hrvatske redovničke konferencije,

o. Slavko Slišković, predsjednik

U skrovitosti naše samostanske kapelice u Primorskoj 20 u Zagrebu, ne izlažući nikoga riziku zaraze i poštujući sve epidemiološke mjere, proslavile smo u subotu 26. rujna 2020. zlatni jubilej zavjeta naših četiriju sestara: Cecilije Pleša, Patricije Šestak, Blaženke Dubravac i Jasne Blažević.
Misno slavlje u 11 sati predslavio je fra Zdravko Lazić OFM a koncelebrirali su vlč. Tomica Šestak i vlč. Ivan Živić a za orguljama je bila dr s. Katarina Koprek.
Zahvaljujući za vjernost i ustrajnost naših sestara, molile smo za njihov daljnji životni put, za blagoslov njihovog djelovanja i za nova zvanja u našoj Družbi i u Crkvi.
 

“Doticaji s ranjivošću u vjeroučiteljskom pozivu” tema je jednodnevne Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama koju u utorak 25. kolovoza u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na zagrebačkom Kaptolu organiziraju Nacionalni katehetski ured HBK i Agencija za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. 

„Trenutačno smo svi u situaciji koja nas je osvijestila o vlastitoj ranjivosti i prisilila nas da naučimo što znači ranjivost. U ovoj trenutačnoj pandemijskoj krizi puno toga izašlo je na vidjelo. Između ostaloga, naša svijest, osobito europska i zapadnjačka, gdje smo mislili da krize ovakvoga tipa pripadaju prošlim vremenima i drugim prostorima tzv. Trećega svijeta, a ne našima u kojima je medicina napredovala. Međutim, sada smo se susreli s time da kriza pogađa svakoga od nas i ne bira. Iako, kao što je Papa od početka govorio, kriza iznosi na vidjelo i stanje našega svijeta.”

Tim je riječima prof. Filipović objasnila razloge za izbor teme ranjivosti u vjeroučiteljskom pozivu. Napomenula je kako je poticaj za to dobila početkom godine kada se, putujući u Australiju na konferenciju o vjeronauku u školama, na putu u zračnoj luci u Hong Kongu susrela s mjerama zaštite od virusa, a kod nas se to još činilo dalekom temom. Suočavajući se s tom novom situacijom, te poznavajući iskustva vjeroučitelja proteklih godina, prepoznala je ranjivost kao potrebnu temu za Školu. „Vjeroučitelji se osjećaju ranjivima jer pripadaju dvama sustavima, i školi i Crkvi, i nekako se osjećaju i nesigurni i izloženi, nekada i prepušteni sami sebi, prozivani s jedne i druge strane”, napomenula je prof. Filipović i osmislila taj stručni skup koji će govoriti o četiri ranjivosti: ranjivost zemlje (dr. sc. Đurica Pardon), čovječanstva (doc. dr. sc. Katica Knezović), Crkve (doc. dr. sc. Josip Bošnjaković) i vjeroučitelja (doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski). Izbor te teme dodatno je učvrstio i potres u Zagrebu 22. ožujka, sa svim posljedicama koje je ostavio.

Katehetska ljetna škola održat će se u skladu s epidemiološkim mjerama i bit će drugačija od dosadašnjih: „Naziv skupa ostaje Škola, što asocira na dugotrajniju edukaciju. Međutim, ove godine smo zbog epidemioloških mjera bili upućeni na skraćivanje toga godišnjeg skupa za sve vjeroučitelje iz cijele Hrvatske koji rade u srednjim školama na jedan dan, da se ograniči broj sudionika, osigura prostor s razmakom i prozračivanjem, bit će sredstva za dezinfekciju, a obvezno je i nošenje maski.” Osim što traje jedan dan, u njoj neće biti uobičajenih interaktivnih radionica. Zamijenit će ih izlaganja o primjerima dobre prakse u iskustvu vjeroučitelja proteklih mjeseci: „Primjere dobre prakse predstavit će kolege vjeroučitelji (Ivana Hac, Tomislav Šegina i Petar Smontara). Pokazat će ono što se događalo u posljednjim mjesecima u nastavi vjeronauka u vrijeme pandemijske krize: za srednje škole to je bila online nastava. Govorit će o prilagodbi kurikulumskog planiranja, o načinima upotrebe videolekcija u različitim uvjetima rada, i o toj situaciji u kojoj su se našli između ranjivosti i otpornosti s obzirom na njihove pedagoške kompetencije.”

Poticaj promišljanju sudionika Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama je i govor pape Franje 27. ožujka na Trgu Svetog Petra u Vatikanu koji je tada bio potpuno prazan, a Svetog Oca putem izravnog prijenosa pratio je cijeli svijet: „Vidjeli smo od početka ove krize da se Papa pokazao kao, mogli bismo reći, duhovni vođa čovječanstva i jedan od lidera koji je prepoznat u svjetskim razmjerima. On je od početka govorio o kreativnosti ljubavi koja nas vodi kroz ovu krizu i neizvjesnost, i uvijek je gledao naprijed, govorio je o tome kako je kriza razotkrila stanje našeg planeta. I poziva, ne da se vratimo gdje smo stali, jer to svi očekuju da se vratimo ‘normalnosti’ i nastavimo dalje, nego poziva na novi početak upravo na temelju boljega osvješćivanja o vlastitoj situaciji, situaciji našega svijeta.”

Razgovor s prof. Theom Filipović bio je prilika i za komentar na zahtjevnost vjeroučiteljskog poziva u ovom trenutku: „U trajnoj izobrazbi vjeroučitelja vidimo da su trajno prisutna oba sustava – i škola i Crkva – koja rade zajedno i koja su okvir koji daje sigurnost, ali ponekad i ograničava. Možda to u javnosti ne dolazi do izražaja, ali naši vjeroučitelji su u školama uglavnom jako cijenjeni i poštovani, uvijek su tu kad su u pitanju pedagoške potrebe, vrlo osjetljive situacije i teme. Oni su sugovornici ravnateljima, kolegama i roditeljima. Tako se i u ovoj situaciji naši vjeroučitelji dobro snalaze i nose, i dio su općenito nastavnika u školama koji uvijek moraju odgovarati na aktualne situacije i uvijek ostati mladi prilagođujući se novim okolnostima.”

Najavljujući Katehetsku školu o ranjivosti u vjeroučiteljskom pozivu prof. s. Thea Filipović podsjetila je da je njihova snaga u duhovnosti, u dubokoj ukorijenjenosti u Bogu iz koje proizlazi hrabrost za djelovanje. I zaključuje: „Ranjivost zahtjeva hrabrost. Ako smo preradili svoje rane, a to znači suočili se s njima, promišljali o njima i radili na njihovom iscjeljivanju, onda će ljudi osjetiti da smo istiniti i da smo im bliski jer smo povezani s njima.”

U prostorijama Tajništva HRK u Zagrebu, u četvrtak, 18. 6. 2020. u 19 sati predstavljena je knjiga Milosrdne sestre sv. Križa s. Kriste Mijatović: "Razumijevanje i ostvarenje poslanja kod redovnica u Hrvatskoj danas" . Knjiga donosi doktorsku disertaciju s. Kriste. Mentorica joj je bila s. Thea Filipović a knjigu je izdao Glas Koncila.
U predstavljanju su sudjelovale s. Thea Filipović, s. Valentina Mandarić te mons Ivan Miklenić, glavni urednik GK. Moderatorica je bila s. Slavka Sente a za glazbeni dio bila je zadužena s. Elizabeta Perišić i Redovnički band aid.
Recenziju za knjigu napisale su prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić i prof. dr. sc. Ana s. Thea Filipović.
Predstavljanju su prisustvovale brojne više redovničke poglavarice i redovnice raznih zajednica. S. Krista je zahvalila svim redovnicama koje su sudjelovale u istraživanju jer bez njih ne bi bilo moguće napraviti tako vrijedan rad i dobiti tako vjerodostojne podatke koji mogu sada poslužiti onima koji se žele baviti ovom temom. 
Naglašen je velik doprinos ovog rada redovničkoj temetici kako u teorijskom dijelu tako i u iznošenju rezultata velikog istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 660 redovnica iz 24 redovničke zajednice.

Družba sestara Naše Gospe hrvatska je redovnička zajednica sa sjedištem u Zagrebu. Sestre su posvećene odgoju u širem smislu, radeći na župama te u državnim i crkvenim ustanovama sa svim uzrastima djece, mladih i odraslih vjernika.

Razorni potres 22. ožujka 2020. godine napravio je veliku štetu u dva najveća samostana u Zagrebu i na zgradi dječjeg vrtića te je ostavio trideset sestara bez krova nad glavom i bez mogućnosti zajedničkog redovničkog života i vršenja svoga poslanja.Na sam dan potresa sestre su smještene na razna mjesta. Iako je prošlo već mjesec dana od potresa, većina se sestara još ne može i nema kamo vratiti. 
Kuća Matica u Primorskoj ulici 20 treba velike popravke da bi se u njoj moglo opet živjeti.
Samostan u Bukovačkoj 316 je privremeno neupotrebljiv. Potrebna je temeljita obnova i rekonstrukcija nosivih dijelova kuće, temelja, zidova, stepeništa i krovišta. 
Manja zgrada u Bukovačkoj 316 koja je 50 godina služila kao dječji vrtić potpuno je izvan upotrebe. Među komadima žbuke stoje dječje igračke i njihovi crteži, ali bez temeljite rekonstrukcije svih važnih, nosivih dijelova ni djeca ni odgojiteljice se tamo ne mogu vratiti. 
Ovog časa smo pred početkom radova na Kući Matici u Primorskoj koju će biti lakše obnoviti jer je očuvana statika zgrade. Nakon toga počinje proces obnove većeg samostaan u Remetama, Bukovačka 316. To će biti veliki i dugotrajni radovi na obnovi samostana u Zagrebu u kojima je do 22. ožujka boravilo 30 članica Družbe a u vrtiću je bilo više od šezdesetoro djece vrtićke i jasličke skupine. Za veći broj sestara trebalo je naći dugotrajniji smještaj i uspostaviti redovnički život. 
Pet starijih i bolesnih sestara (najstarija ima 94 godine), zbrinuto je u Karitasovoj kući za starije Sv. Kamilo de Lellis u Vrbovcu. Devet sestara smješteno je u Duhovni centar Marijinih sestara od čudotvorne medaljice u Blaškovcu. Ostale su sestre raspršene kod rodbine i dobročinitelja u čijim su se domovima privremeno smjestile. 
Od svojih skromnih primanja i mirovina, bez pomoći prijatelja i dobročinitelja nećemo moći obnoviti svoje samostane i plaćati smještaj i opskrbu za raseljene sestre. Zahvaljujemo za sve iskazane znakove pažnje i podrške te ćemo molitvom uzvratiti za svu pruženu pomoć. Za pomoć u obnovi samostana sestara Naše Gospe u Zagrebu, svoje darove možete uplatiti na žiro račun Družbe kod Zagrebačke banke, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb: 
IBAN: HR0323600001101399620 
SWIFT/BIC: ZABAHR2X

Uskrs 2020.

„Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: 'Mir vama'!" Iv 20,19

Dragi prijatelji, suradnici, rodbino naših sestara, draga braćo i sestre!

Uskrsli Isus, u ovom posebnom životnom trenutku, dolazi među nas zabrinute i uplašene i govori nam „Mir vama!“

Neka nam dani proslave uskrsnog otajstva, koji nas ove godine osobito usmjeravaju na našu nutrinu i osobnu otvorenost Božjem spasiteljskom djelovanju, budu put prema vlastitom uskrsnuću. Neka uskrsne naša prva ljubav i predanje Bogu, da zablista na licima našim lice Uskrslog Krista. To Vam žele i s Vama za to mole,

vrhovna Uprava i članice Družbe sestara Naše Gospe

Razorni potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. nanio nam je veliku štetu i raspršio sestre iz naša dva najveća samostana od okolice Zagreba pa sve do Osijeka. Nakon što su stručnjaci za statiku izvršili prvi pregled naših objekata u Zagrebu, za tri smo zgrade dobili različite oznake za stupnjeve oštećenja:  Kuća Matica u Primorskoj ulici treba velike popravke da bi se u njoj moglo opet živjeti.
Samostan u Bukovačkoj 316 je  privremeno neupotrebljiv zbog toga što su krajnji nosivi stupovi na uglovima kuće svi puknuti i zarotirali se. Potrebna je rekonstrukcija stepeništa koje je puknulo a u kapelici i ispod nje nosivi zidovi imaju duboke pukotine zbog kojih je vrlo opasno kretati se u blizini.

Manja zgrada u Bukovačkoj 316 koja već 50 godina služi kao dječji vrtić potpuno je izvan upotrebe. Potrebna je temeljita rekonstrukcije puknute konstrukcije i svih važnih, nosivih zidova. Bez toga neće biti više biti za upotrebu.

Zahvalne Bogu što nam je spasio živote, suočene smo sa velikim i dugotrajnim radovima na obnovi svih naših nekretnina u Zagrebu u kojima je do 22. ožujka boravilo 30 članica naše Družbe i više od šezdesetoro djece vrtićke i jasličke skupine. 
Ti će radovi sigurno potrajati pa za veći broj sestara iz naših najvećih zajednica trebamo naći prikladni smještaj i uspostaviti redovnički život. 
Zaahvalne smo Bjelovarsko križevačkoj biskupiji koja nam je u Karitasovoj kući za starije Sv. Kamilo de Lelis u Vrbovcu već u nedjelju, na dan potresa, osigurala  prikladan smještaj za 13 starijih i bolesnih sestara. Zahvalne smo i rodbini i dobročiniteljima naših sestara u čijim su se domovima privremeno smjestile ostale sestre iz naših zagrebačkih zajednica. 
Zahvaljujemo i svim dragim i dobrim ljudima koji su nam uputili poruke podrške i za nas molili u ovim teškim danima. Zagovor naše drage Gospe neka nas prati dok otkrivamo što u ovom trenutku Duh Božji od nas traži. Molite s nama da čujemo Njegov glas i u dubini duše Mu se odazovemo na novost života. 

Dan Posvećenog Života -
U Vrbovečkoj Dubravi su 2. 2. 2020. sestre iz Bjelovara (s. Tarzicija, s. Edith i s. Stanka)  svjedočile su o redovničkom pozivu i o našoj Družbi uz prezentaciju s. Stanke. Molimo svi za nova zvanja te zdravlje svih redovnica i za radosno svjedočenje.

Svečano euharistijsko slavlje u nedjelju, 2. veljače na blagdan Prikazanja Gospodinova u zagrebačkoj prvostolnici proslavljen je Dan posvećenog života u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U zajedništvu s više provincijala i svećenika-redovnika slavlje je predvodio  pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško. 

U uvodnom dijelu slavlja, biskup Šaško je blagoslovio svijeće, te je u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića prisutnim redovnicima i redovnicama čestitao njihov Dan.

Ovdje smo, braćo i sestre, jer želimo biti u Božjim rukama, nošeni Duhom Svetim, prikazati sebe iznoseći svjetlo svojih života, poziva, nastojanja, svojih ranjenosti i grijeha, svojih povrataka Ocu i obnove za nove početke. Svatko će od nas gledati plamičak svijeće u svojim rukama. Što će u njemu vidjeti? Možda nešto što ne uspijeva rasvijetliti, prepoznati; možda život koji smo pozvani promicati i štititi od njegova začeća, možda živote za koje smo mislili da su ugašeni ili one koji trebaju našu toplinu. Bilo kako bilo, u rukama nam je svijeća na kojoj primamo dar svjetla od drugih. To budi u nama poniznost. Uđimo zahvalno u ovo slavlje, s radošću što je Krist ušao u naše živote i pobijedio svaku tamu, rekao je biskup Šaško.

Na početku homilije je naglasio da kada nastojimo izreći posebnost redovnika i redovnica da ju najčešće saživamo u tri zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti usmjerenih prema Božjemu kraljevstvu; življenih snagom privučenosti nebeskim kraljevstvom. Ono je središte traženja, nalaženja i prinošenja. To je stavio u kontekst Isusova poslanja prikazanjem u Hramu koje se „očituje prinošenje sebe Ocu i slika je onoga što je ostvareno u njegovu Vazmu, u muci, smrti i uskrsnuću, u cjelini otajstva Krista: u Božanskome trojstvu, u utjelovljenju, u Crkvi“. 

Kratko se osvrnuo na tri životna puta opisana u misnome evanđelju. Prvi, Marije i Josipa „koji osluškuju Boga i slijede njegovu volju, znajući da to Dijete nije dano njima 'na raspolaganje'; ponizno žive ljubav jedno prema drugomu, pouzdajući se u Gospodina“. Potom, drugi starca Šimuna „koji iščekuje, nada se, nosi u sebi sigurnost darovanoga sna i živi blaženstvo utjehe i sreće“, te treći Ane, „koja je živjela mladost, bračno zajedništvo, smrt supruga, povučenost u samoću. Spoznala je da se ostvarenost njezina života nalazi samo tamo gdje je Gospodin. Tada ni osamljenost više nije teret, nego prostor hvalospjeva“.

Biskup je pojasnio, kako je odnos s Bogom ono što je zajedničko tim trima životnim putovima. „Gledajući današnje tri temeljne poteškoće Crkve, pojedinaca i društva, zbog kojih nema radosti i oduševljenja, lako vidimo u nedostatku odnosa prema Bogu i prema vječnosti. Radosti nema tamo gdje se ne traži Božja volja i ne osluškuje Božji plan s nama; radosti nema tamo, gdje smo odbacili snove, gdje smo se odrekli čežnje, gdje je nada svedena na prolaznost želja; radosti nema tamo gdje se ne dopuštamo osloboditi od sebičnosti“ posvijestio je propovjednik, te naglasio kako svaki od tih putova u sebi nosi pitanja, ranjenosti i nesigurnosti, ali nas upućuju na povezanost očiju i srca ili bolje: srca i očiju, je treba krenuti od srca. „Marija i Josip u srcu su susreli Gospodina; u srcu su živjeli sigurnost i onda kada su očima gledali nerazumljivosti, nejasnoće, suprotnosti.  Šimun je konačno očima vidio ono što je u srcu gledao cijeli život. I Ana je u hvalu prenijela ono što je srcem dodirnula, tako živo da joj dodir rukama nije bio potreban, baš kao ni apostolu Tomi pred uskrslim Gospodinom!“.

Biskup je ukazao na još jedan, kako je rekao „znakovit trolist“ koji nalazimo u evanđelju, a to je svjetlo, Duh Sveti, iščekivanje. „On se tiče mogućnosti da čovjek ono što upućuje na Boga zatvori u prolaznost. Puno je svjetala koje stvara čovjek, a koje ne dopiru do ljudske tame, svjetla koja zasljepljuju, svjetla koja stvaraju novu tamu. Duh Sveti je začetnik dolaska Svjetla, koje ima Isusovo lice, koje je utjelovljena Riječ i zajedništvo ljubavi. I u svome duhovnom životu, u crkvenim planovima možemo se zavaravati svojim zamislima i provedbama. Tamo gdje Duh nije začetnik, Inicijator, svaka je inicijativa besplodna. I iščekivanje je važno. Čovjek koji ne iščekuje je nepokretan, a nepokretnost je znak da nema ljubavi. Tako smijemo reći da naš poziv i život Crkve zamire tamo gdje nema iščekivanja“.

Vračajući misao na evanđeoske savjete, naglasio je kako „ne bismo se smjeli u našim susretima i slavljima zaustaviti na onome što nam djeluje neostvarivo, očajavati zbog onoga što naše oči vide kao prijetnju, nemogućnosti i neprilike“, jer nastavio je biskup „tim pogrješnim pristupom stvoren je dojam da se danas govor o pozivu u Crkvi često svede na pitanje o broju svećenika, redovnika i redovnica koji nam nedostaju, umjesto da se radujemo prisutnosti onih koji su tu. Božji neprijatelj, koji i Isusa iskušava, započinje upravo onim što oči vide: bilo lijepo, bilo ružno. A Isus mu odgovara onim što vidi srce, onim što vidi vjera i pouzdanje u Gospodina“.

Današnja Radosna vijest nam dopušta vidjeti srcem i redovničke zavjete. Svaka spomenuta osoba u sebi sadrži sva tri zavjeta, ali možemo vidjeti i zasebne naglaske. 

„Marija i Josip odražavaju čistoću, jer u njihovu srcu nema zamjene za Boga; jer njihov pohod Hramu ne slijedi njihovu volju, nego Božju. Šimun odražava siromaštvo, jer mu nije potrebno ništa drugo, osim blaženstva ispunjenosti spasenjem; ništa drugo osim blizine lica Iščekivanoga. Ana odražava poslušnost, to jest pravu slobodu, u kojoj ne gleda sebe, nego drugima pripovijeda o Djetetu“, rekao je biskup, te na kraju homilije redovnicima i redovnicama poručio kako u tome duhu vidi ovaj dan. „I čestitam vam na jedini smislen i primjeren način: zahvalom Bogu za vas. Ostanite osporavani znak po kojemu nas Bog obnavlja svojim Duhom i raduje vječnošću“.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelju slavlja izrekao je potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković. Podsjetio je, kako je Dan posvećenoga života 1997. godine ustanovio papa Ivan Pavao II. Povezujući da s blagdanom Prikazanja Gospodinova u hramu. „Mi koji nastojimo slijediti evanđeoske savjete, nalazimo stalnu inspiraciju u događaju opisanom u evanđeoskom ulomku. Rado se prepoznajemo u starcu Šimunu, jer eshatološko iščekivanje jedino daje pravi smisao našem življenju. Želimo biti njegov znak u ovome svijetu. No, kako ono ne bi bilo pasivno čekanje trudimo se u skladu s karizmama naših utemeljitelja poput proročice Ane danju i noću služiti Gospodinu, jednako tako željeli bismo nasljedovati kao trajni uzor Blaženu Djevicu Mariju, te svim svojim bićem upućivati naše suvremenike na Marijine riječi „što god vam kaže, učinite“. Nadalje, u duhu netom proslavljene Nedjelje Božje riječi naglasio je, kako su se i Bogu posvećene osobe prepoznale u poticaju otkrivanja bogatstva u njoj sadržanoj. Na tom tragu je i poruka povodom Dana posvećenog života koju je uputila HRK i Vijeće HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.  

Prije blagoslova, prisutni redovnici i redovnice obnovi su Bogu dana obećanja.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao združeni zbor redovnika i redovnica pod ravnanjem s. Vlaste Tkalec uz orguljsku pratnju s. Elizabete Peršić.

Autor: jutarnji.hr
Objavljeno: 27. 01. 2020 - 12:06

Ispovijest sestre Stanke: 'Gledala sam ožiljke od bičevanja, psihički uništene žrtve...'

Nedjeljni sa sestrom Stankom Oršolić, jednom od dviju hrvatskih redovnica koje su članice europske mreže RENATE koja svakodnevno pomaže žrtvama najgoreg organiziranog kriminala

Kad joj je rekla da je teologinja, jedna žena žrtva trgovaca ljudima u sigurnoj kući u Londonu pitala je časnu sestru Stanku Oršolić što to znači. Što ti ljudi rade? Frizeri šišaju, zidari zidaju, liječnici liječe... Ali što rade teolozi?

- Duboko sam se zamislila. Doista, što je to? Prošla sam u glavi kroz sve što sam na fakultetu učila i jedini odgovor koji sam mogla zamisliti bio je da teolozi moraju služiti ljudima socijalnim angažmanom Crkve.

Tako svoju misiju opisuje sestra Stanka, redovnica Družbe sestara Naše Gospe, s kojom smo se susreli u malenoj redovničkoj zajednici smještenoj pokraj katedrale u Bjelovaru, gdje živi s još dvije sestre. Ona je jedna od dviju redovnica koje su članice europske mreže RENATE, Redovnice Europe u borbi protiv trgovine ljudima. Za tu se mučnu i tešku temu zainteresirala još 2012., netom pošto je završila teologiju, a već iduće godine završila je kao volonterka u Ujedinjenom Kraljevstvu, u sigurnoj kući na tajnoj adresi, gdje je svakodnevno pomagala ženama žrtvama najgoreg organiziranog kriminala - krijumčarenja i trgovine ljudima, prisilne prostitucije, tjelesnog zlostavljanja svake vrste...

Riječ je o organizaciji The Medaille Trust, prvoj i najvećoj takvoj u Velikoj Britaniji, koja raspolaže s pet sigurnih kuća za žene žrtve trgovaca ljudima, tri za muškarce te jednim obiteljskim centrom, s ukupnim kapacitetom od 109 kreveta. U jednoj od kuća za žene Stanka je tijekom 2013. godine provela dva mjeseca. To ju je iskustvo duboko promijenilo.

Teške psihičke posljedice

- Pomagala sam tim nesretnim ženama koje su dolazile iz svih krajeva svijeta, od Afrike i arapskih zemalja do Tajlanda. Sve su one imale strašne, vrlo potresne priče. Bilo je teško. Ti su ljudi jedva preživjeli. Većina ih je u raljama krijumčara ljudi bila dvije-tri godine. To uključuje i mukotrpan put do Europe. Mučenje, ponižavanje i zlostavljanje kojima su bile izložene te žene toliko su zastrašujuća da nisam mogla vjerovati da čovjek to može učiniti drugom čovjeku. Neke su bile pune rana, ožiljaka od bičevanja, teško bolesne... Osim fizičkih, imale su i teške psihičke posljedice, samopouzdanje im je bilo ravno nuli. Često bismo mi sestre bile sretne kada bi žrtve uopće ustale iz kreveta, pojesti doručak, popiti kavu, popričati... To je bio velik uspjeh - prisjeća se sestra Stanka, koja proteklih godina radi kao voditeljica Caritasove kuće za stare i nemoćne u Vrbovcu.

Kaže kako su mnoge od tih žena bile u toliko teškom psihičkom stanju da bi dobile napade panike kad bi se našle u društvu muškarca. I njima, sestrama, bilo je teško zadobiti njihovo povjerenje. Pomagale su im u svakodnevnim potrebama, vodile ih po državnim institucijama, a na radionicama i terapijskim susretima pokušavale im povratiti makar dio narušenog samopouzdanja, osjećaj vlastitog identiteta koji im je oduzet od robovlasnika.

- Iako ne tijekom moja dva mjeseca u Londonu, znam da je bilo i pokušaja samoubojstva. Mnoge od tih žena imale su problema s pamćenjem. Mozak im je bio uništen jer su ih njihovi “vlasnici” drogirali i alkoholizirali kako bi lakše manipulirali njima. To im je naročito teško padalo, jer mnoge od njih bile su jako frustrirane kad na nekim od tečajeva koje smo organizirali ne bi mogle nešto zapamtiti - opisuje sestra Stanka.

Riječ je uglavnom o mlađim ženama, neke su u svijet seksualne eksploatacije uvučene još kao maloljetnice. Prisjeća se jedne trudne djevojke koja je dijete dobila uslijed uzastopnog silovanja od više muškaraca. Nije znala tko je otac. Dijete je ipak odlučila zadržati.

- To dijete, s kojim je živjela u našoj sigurnoj kući, bilo je centar njezina svijeta - govori nam plemenita sestra.

Za njih su one roba

Kaže kako žene kao žrtve završavaju na najrazličitije načine. Neke krenu kao migranti, izbjeglice, na put prema Europi, a umjesto da ih “samo” prokrijumčare, kriminalci odluče na njima zaraditi pretvarajući ih u roblje. Jedna je žena, tako, bila primorana pobjeći iz jedne arapske zemlje nakon što se suprotstavila očevoj odluci o dogovorenoj udaji. Umjesto slobode, krijumčari su je odveli u Veliku Britaniju i prisiljavali na prostituciju.

- Mnoge od tih žena često uopće ne znaju u kojoj se zemlji, a kamoli u kojem gradu se nalaze. Voze ih u kamionima. Za njih su one roba. Ne zadržavaju ih dugo na istom mjestu, sele ih kako se zločin ne bi otkrio. Dovode im klijente u stanove ili bordele, a često su u takvom stanju da se gotovo ničega i ne sjećaju - govori nam sestra Stanka.

Mnoge od žrtava spase se gotovo samo srećom i slučajnošću. Katkad naiđu na dobronamjernog klijenta kojem se povjere što im se događa, a on im pomogne, a neke iskoriste nepažnju robovlasnika i daju se u bijeg na gradske ulice, gdje od prolaznika mole pomoć. Osim što često ne znaju gdje su, dodatni je problem ako ne znaju  ni jezik zemlje u kojoj se nalaze. Kako bi osigurali svoju “robu”, kriminalci se služe zastrašujućim metodama - žigošu ih ili tetoviraju.

- Sestre iz drugih zemalja, članice RENATE, otkrile su mi kako u novije vrijeme trgovci čak i umeću mikročipove pod kožu tih žena kako bi ih pronašli ako se drznu pobjeći.

Kako bi se izbjegla svaka mogućnost otkrivanja lokacije sigurne kuće, u njoj vladaju vrlo stroga pravila. Mobiteli, laptopi i, zapravo, svaka komunikacija s vanjskim svijetom strogo je zabranjena. Nije to zatvor, žene su ovdje dragovoljno, no pravila su tu s razlogom, jer krijumčari ne prezaju ni od čega kako bi povratili svoje “vlasništvo”, odnosno izvor nemalih prihoda.

Dodatni je problem, kaže sestra Stanka, što mnoge od žrtava ponovno završe u lancu prostitucije. Naivno povjeruju da će ih netko spasiti, a zapravo upadnu u ralje novog zločinca. Riječ je o golemim kriminalnim lancima, koji se ne bave samo prostitucijom nego i prodajom droge, švercom oružja... Žena je za njih, poput naoružanja ili opijata - resurs.

- Jako je važna edukacija ljudi. Na tome mnogo radimo u našoj mreži. Educiramo hotelsko osoblje da prepozna znakove prisilne prostitucije. Organiziramo radionice za liječnike na kojima ih educiramo kako prepoznati simptome da je netko žrtva trgovine ljudima. To je izuzetno važno, a imamo i dobru suradnju s policijom - kaže Stanka Oršolić.

Tjelesni čuvari žena

Iako zvuči malo nevjerojatno, one često služe i kao “bodyguardi”, odnosno tjelesni čuvari žrtava.

- Kada moraju, primjerice, biti deportirane u svoju zemlju, časne diljem Europe se organiziraju. Jedna ženu otprati na aerodrom, druga je dočeka ondje gdje sleti i tako do krajnjeg odredišta. Nekada s nama idu i svećenici, redovnici, kako bi bile sigurnije - kaže sestra Stanka.

Cilj je ove jedinstvene redovničke grupe raširiti mrežu na sve europske zemlje. Zasad su aktivne u 31 zemlji, a ima ih 136. Hrvatski ogranak, koji, uz sestru stanku ima još i sestru Viktoriju Šimić iz okolice Đakova, sada radi na uspostavi mreže u Bosni i Hercegovini, jer se procjenjuje da je stanje tamo trenutno najteže. Migrantska kriza kojoj se ne nazire kraj zastrašujuće je plodno tlo za trgovce ljudima, a dodatni problem stvaraju i romske zajednice u čijoj je kulturi posve normalno dogovarati brakove 10-godišnjakinja za novac. No ne može se reći ni da je stanje dobro u Hrvatskoj. Svjetske agencije, otkriva nam sestra Stanka, procjenjuju da je na godišnjoj razini u Europi oko 47 milijuna modernih robova, a u Hrvatskoj ih je čak 15 do 16 tisuća godišnje. Osim seksualne, tu je i eksploatacija prisilnim ili dječjim radom. Riječ je o ljudima koji su doslovce zarobljeni, bez dokumenata, bez plaće, natjerani na teški fizički rad kao robovi.

Sama mreža RENATE osnovana je 2009., s ciljem suzbijanja trgovanja ljudima i eksploatacije. Kampanjama, inicijativama, projektima te preventivnim djelovanjem nastoje osvijestiti postojanje modernog ropstva, doprijeti do potencijalnih žrtava te suzbiti problem. Rade na oslobađanju žrtava iosnaživanju onih čiji se glas ne čuje. Mreža je ujedno članica Talithe Kum, svjetske mreže posvećene borbi protiv trgovine ljudima što je projekt Međunarodne unije vrhovnih glavarica koji se samo 2018. godine pružio pomoć oko 15 tisuća žrtava, a u preventivne programe širom svijeta uključio više od 235 tisuća osoba.

Sestra Stanka hvali papu Franju, koji je, kaže, učinio mnogo za žrtve trgovine ljudima. Još 2014. s njime se susrela u Vatikanu, gdje je iznijela svjedočanstvo svog volonterskog rada u Londonu. Kaže kako je papa, dijelom i zbog kraja iz kojeg dolazi, vrlo senzibiliziran za ovu važnu temu. Na papin poticaj njome se bavi i Papinska akademija znanosti i umjetnosti, a donesene su i Pastoralne smjernice o trgovanju ljudima te organizirana mreža mladih protiv ropstva.

- Čestitam vam na ovom važnom poslu koji obavljate na kompleksnim i dramatičnim područjima. Brojne kongregacije koje su radile i još uvijek rade protiv pošasti trgovanja ljudima zaslužuju zahvalnost. To je primjer za cijelu Crkvu, također i nama - muškarcima, svećenicima, biskupima. Samo tako nastavite - poručio im je papa prošle godine, na desetu obljetnicu osnutka mreže Talitha Kum.

Pomoć odbačenima od društva

Katolička crkva pritom izričito napominje kako ne pravi nikakve razlike između pripadnika bilo koje vjerske zajednice. Riječ je o problemu koji je predubok i na kojem moraju raditi sve konfesije. Crkva u Hrvatskoj zasad nema sigurnih kuća ni kapaciteta za zbrinjavanje žrtava trgovaca ljudima, no sestra Stanka kaže kako aktivno rade na edukaciji i senzibilizaciji ljudi o ovom problemu.

Po povratku iz Engleske, sestra Stanka nije mnogo mirovala kada je u pitanju pomaganje onima u najtežoj situaciji. Tijekom prvog migrantskog vala volontirala je u kampovima diljem Hrvatske, a u sjećanje joj se ponajviše urezao Opatovac. Tamo je, na kiši i u blatu, dijelila hranu izbjeglicama s drugog kraja svijeta.

- Bilo je hladno, blatno, a roditelji i djeca hodali su u japankama. To sustrašni prizori - prisjeća se. Za volontiranje trenutno nema vremena jer uz posao u Vrbovcu radi na poslijediplomskom studiju socijalne politike pri centru za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu. No kaže, ne isključuje mogućnost da se još jednom otisne, ako treba i na drugi kraj svijeta, kako bi pomogla onima kojima je pomoć najpotrebnija.

- Želim pomagati marginaliziranima, onima kojima drugi ne pomažu, koji su odbačeni od društva. Možda ne možemo mnogo, ali najvažnije je da radimo, trudimo se i dajemo potporu. To je moje poslanje - kaže sestra Stanka Oršolić.

Znanstveno-projektna konferencija "Prevencija trgovanja ljudima" u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Komisije Hrvatske biskupske konferencije "Iustita et pax", Hrvatskog Caritasa, Sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela Čuvara i Nadbiskupijskog pastoralnog instituta održana je u ponedjeljak 20. siječnja u Dvorani Vijenac pastoralnog instituta u Zagrebu.
Prigodne pozdrave na početku konferencije uputili su dekan KBF-a u Đakovu izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, pročelnik Katedre pastoralne teologije prof. dr. sc. Josip Šimunović, vrhovna poglavarica sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela Čuvara s. Jaka Vuco, prodekanica za nastavu i studente KBF-a u Đakovu te predsjednica znanstveno-organizacijskog odbora konferencije izv. prof. dr. sc. Suzana Vuletić te ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijan Svalina.
Mons. Svalina izrazio je zadovoljstvo što se o tako važnoj temi suvremenog ropstva nastavlja raspravljati na konferenciji u Zagrebu, nakon onih održanih od 17. do 18. siječnja u pastoralnim prostorima pri Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku. Naglasio je također napore koje Hrvatski Caritas uvijek iznova ulaže za one u potrebi.
Izv. prof dr. Suzana Vuletić navela kako je trgovanje ljudima primjer organiziranog kriminala koji je globalno rasprostranjen diljem svijeta. Naglasila je da je problem prepoznat u Republici Hrvatskoj, ali da je potrebno još pozornosti posvetiti mjerama prevencije trgovanja ljudima i podizanju svijesti javnosti te da se KBF u Đakovu, sukladno odredbama Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima Vlade Republike Hrvatske odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, odlučio uključiti te kroz trogodišnji niz aktivnosti, organizirati osvješćivanje javnosti o ovoj problematici. Posebna pozornost usmjerena je na vulnerabilne skupine, odnosno djecu, mlade, žena i muškarce, nezaposlene i, kako je navela Vuletić, one naivne, kako ne bi bili zavedeni neutemeljenim ponudama, vrbovanjima i uvučenosti u eksploatacijske mreže “ljudskih dilera”.
Posljednje predavanje “Duhovna potpora u kriznim situacijama” održala je s. Stanka Oršolić, članica Družbe sestara Naše Gospe, poslijediplomantica na specijalističkom studiju iz socijalne politike te članica Udruge RENATE. “Uključivanjem vjerskih zajednica, osobito ženskih redovničkih zajednica, i pape Franje te njegove administracije u suzbijanje zločina trgovanja ljudima Katolička Crkva daje nemjerljiv doprinos razumijevanju problema i pruža podršku žrtvama”, rekla je među ostalim s. Stanka te naglasila da Crkva intervenira u svim fazama procesa rješavanja problema trgovanja ljudima, posebice pružanjem duhovne pomoći žrtvama kojima treba pomoći zacijeliti nanesene rane, izbrisati stigmu iskorištavanja, odagnati osjećaj krivice i pronaći zajedno izlaz iz društvene izolacije kako bi započele novi život, ali im i osigurati skrb, sigurno sklonište ili pokrenuti socijalno poduzeće. Duhovna dimenzija integrirana je u djelovanje i programe svih organizacija i inicijativa unutar Katoličke Crkve, a pozitivni rezultati rada njihovih članova i članica te brojnih volontera sa žrtvama trgovanja ljudima vidljivi su u suradnji s civilnim društvom, vjerskim organizacijama i vjerskim vođama, poslovnim sektorom, medijima, o čemu svjedoče primjeri dobre prakse koju provode organizacije, mreže i inicijative poput: Talitha Kum, RENATE, Medaille Trust, Fundación de Solidaridad Amaranta, Isusovačka služba za izbjeglice.
IKA

Prvoga dana dvodnevne konferencije “Prevencija trgovanja ljudima” koja je održana u Osijeku, nakon pozdravnih govora te inicijalnog predstavljanja skupa, uslijedilo je plenarno predavanje na engleskom jeziku generalne tajnice Europske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (UCESM) s. Marjolein Bruinen na temu „Trgovanje ljudima – iskustva iz prakse“. 
Tijekom izlaganja s. Marjolein prikazala je film pod naslovom „Ballerina“ tematiziran trgovinom ljudima, a zatim je ovo moderno ropstvo ocrtala u brojkama, navela uzroke i vrste trgovine ljudima te se osvrnula na iskorištavanje na poslu (dužničko ropstvo i prisilni rad u poljoprivredi, ugostiteljstvu, građevinarstvu, ribarstvu); dječje ropstvo (vojačenje djece, prisilni brakovi, robovi u roditeljskom domu), zločinačko iskorištavanje (prosjačenje, trgovina organima, surogatstvo, nogomet) te seksualno iskorištavanje. „Trgovanje ljudima može se definirati kao regrutiranje, premještanje, primanje te smještanje osoba uz uporabu sile (u širem smislu) radi iskorištavanja pojedinih osoba. Može se dogoditi na bilo kojem mjestu, a nalazimo ga u školi, na radnom mjestu ili u najbližem susjedstvu. To je u biti jedan dobro skriveni problem. 
Moderatori drugog dijela znanstveno projektne konferencije bili su doc. dr. Davor Vuković s KBF-a u Đakovu te Ivana Žavcar, predstavnica Studentskog zbora KBF-a u Đakovu. Uslijedilo je izlaganje prof. dr. Marija Vinkovića s Pravnog fakulteta – Osijek na temu „Pravno-socijalni aspekti trgovanja ljudima“. 
Tema izlaganja izv. prof. dr. Vladimira Dugalića, dekana KBF-a u Đakovu te doc. dr. Martine s. Ane Begić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu bila je „Pitanje savjesti kod trgovaca ljudima. Psihijatrijsko-moralni aspekti”. 
Prof. dr. Dugalić pojasnio je kako je s moralnoga aspekta riječ o činovima koji su objektivno uvijek u sebi zli, jer sedma zapovijed zabranjuje činove ili pothvate koji, iz bilo kojega razloga, sebičnoga ili ideološkoga, trgovačkoga ili totalitarnoga, vode k zarobljavanju ljudskih bića, nepriznavanju njihova dostojanstva, njihovoj prodaji ili zamjeni kao da su trgovačka roba.
O „Oblicima iskorištavanja žrtava trgovanja ljudima” izlaganje je održala prodekanica KBF-a u Đakovu izv. prof. dr. Suzana Vuletić. Pojasnila je da se trgovina ljudima smatra najunosnijim ilegalnim poduzećem transnacionalnih zločinačkih organizacija i time predstavlja ozbiljan društveni moralno-bioetički problem socijalne patologije modernoga ropstva jer pogađa gotovo sve zemlje svijeta i nanosi ozbiljnu psihološku i emotivnu štetu žrtvama trgovine ljudima. 
Posljednje predavanje prvog dana održao je prof. dr. Davor Derenčinović, predstojnik Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Skupine stručnjaka Vijeća Europe za borbu protiv trgovanja ljudima – GRETA. Prof. dr. Derenčinović svoje bogato iskustvo iznio je pod naslovom „Međunarodni pravni standardi za suzbijanje trgovanja ljudima”. 
Posljednje predavanje drugog dana održala je s. Stanka Oršolić, poslijediplomantica na specijalističkom studiju iz socijalne politike te članica Udruge RENATE, a govorila je o „Duhovnoj potpori u kriznim situacijama“. „Uključivanjem vjerskih zajednica, osobito ženskih redovničkih zajednica, i pape Franje te njegove administracije u suzbijanje zločina trgovanja ljudima Katolička Crkva daje nemjerljiv doprinos razumijevanju problema i pruža podršku žrtvama“, naglasila je. U predavanju se moglo čuti kao Crkva intervenira u svim fazama procesa rješavanja problema trgovanja ljudima, a „osobit vid pomoći jest pružanje duhovne pomoći žrtvama u navedenim fazama, kojima treba pomoći zacijeliti nanesene rane, izbrisati stigmu iskorištavanja, odagnati osjećaj krivice i pronaći zajedno izlaz iz društvene izolacije kako bi započele nov život te im nerijetko osigurati skrb, sigurno sklonište i pokrenuti socijalno poduzeće. Duhovna dimenzija integrirana je u djelovanje i programe svih organizacija i inicijativa unutar Katoličke Crkve, a pozitivni rezultati rada njihovih članova i članica te brojnih volontera sa žrtvama trgovanja ljudima vidljivi su u suradnji s civilnim društvom, vjerskim organizacijama i vjerskim vođama, poslovnim sektorom, medijima, o čemu svjedoče primjeri dobre prakse koju provode organizacije, mreže i inicijative poput: Talitha Kum, RENATE, Medaille Trust, Fundación de Solidaridad Amaranta, Isusovačka služba za izbjeglice.
https://ika.hkm.hr

Dana 14. siječnja 2020. u emisiji  "Pozvani i poslani"  predstavila se Družba Sestara Naše Gospe - Zagreb

http://www.redovnistvo.hr/pozvani-i-poslani/emisija/emisija-14.-1.-2020 

U nedjelju 12. siječnja nakon večernje mise u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu održan je koncert božićnih pjesama „Svijeta razveselitelj“ koji već drugu godinu zaredom na blagdan Krštenja Gospodinova priređuje zbor Collegium Pro Musica Sacra iz Zagreba.

Riječ je o koncertu tradicionalnih božićnih pjesama koji je nastao nadahnut knjigom fra Bonaventure Dude istovjetna naslova „Svijeta razveselitelj“ (u izdanju Kršćanske sadašnjosti iz 1998.) u kojoj fra Bonaventura Duda piše o petnaest najpopularnijih hrvatskih božićnih pjesama dajući pritom duhovni, povijesni, književno-umjetnički i teološki kontekst.

Ovaj koncert stoga je na neki način zahvala fra Bonaventuri Dudi za sve ono što je učinio u svom bogatom redovničkom, svećeničkom, profesorskom, glazbeno-kulturnom i duhovničkom životu. Fra Bonaventura je bio dugogodišnji duhovnik i podupiratelj zbora Collegium Pro Musica Sacra koji je od samog osnutka pridonosio razvoju i populariziranju hrvatske sakralne vokalne glazbe.

Ovogodišnji koncert bio je i u znaku prisjećanja na nedavno preminulu utemeljiteljicu i dugogodišnju umjetničku voditeljicu zbora s. Imakulatu Malinku iz Družbe sestara Naše Gospe koja je upravo s fra Bonaventurom surađivala dugi niz godina. Mješoviti zbor Collegium Pro Musica Sacra ansambl je crkvene glazbe iz Zagreba osnovan upravo o Božiću 1972. godine. Uz s. Imakulatu Malinku od samih početaka u organizaciji zbora bila je i s. Cecilija Pleše, sadašnja umjetnička voditeljica.

Koncert se sastojao od petnaest tradicionalnih hrvatskih božićnih popijevaka, četveroglasno pjevanih uz orguljsku pratnju prof. Božidara Ljubenka. Dirigent prof. Tihomir Prša i orguljaš prof. Božidar Ljubenko izveli su i samostalne instrumentalne dionice na orguljama i to Simfoniju iz Božićnog oratorija J. S. Bacha (u izvedbi prof. Tihomira Prše) i stavak iz koncerta u G-duru J. S. Bacha (u izvedbi prof. Božidara Ljubenka). Moderator koncerta fra Ivan Majić u najavama božićnih pjesama citirao je fra Bonaventurinu knjigu „Svijeta razveselitelj“ čime je na neki način i fra Bonaventurina ozarenost Božićem i hrvatskom božićnom tradicijom izrečena u tekstu povezana sa izražajnim i umjetnički dorađenim muziciranjem zbora Collegium Pro Musica Sacra.

Na kraju koncerta zbor je zajedno s vjernicima u zajedništvu otpjevao pjesmu U to vrijeme godišta čime je na najljepši mogući način, pjesmom, duhovnim zajedništvom i prisjećanjem na pokojnog fra Bonaventuru Dudu završilo božićno vrijeme u crkvi sv. Franje u Zagrebu.

(IKA) 

Svim našim suradnicima,

svim dragim prijateljima, 

rodbini sestara i

svima koje susrećemo u svom životu i radu, 

želimo da nam u duši odjekne radosna vijest

da je zadnja Božja riječ milosrđe;

ne neka beskrajna daljina između Boga i stvorenja,

nego neopisiva i neizreciva blizina,

ljubav po kojoj On sama sebe daruje nama. 

U Novoj 2020. godini neka vam Bog bude Emanuel,

prisutni i blizi Bog koji s nama nosi naša bremena i

pomaže nam da ih nosimo jedni s drugima!

U ime svih članica Družbe sestara Naše Gospe, 

s. M. Martina Koprivnjak

Autor: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Objavljeno: 18. 12. 2019 - 14:33

Emanuel, Bog s nama

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u srijedu 18. prosinca u Nadbiskupskome dvoru u Zagrebu s predstavnicama redovničkih zajednica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije. Uime okupljenih sestara Kardinala je pozdravila i čestitku povodom svetkovine Spasiteljeva rođenja izrekla s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi čija Provincija Božje providnosti ove godine proslavljaju stotu obljetnicu osnutka.

– Svake godine u Božiću dolazi nam ista poruka: Isus Krist, utjelovljena ljubav Očeva, svojim rođenjem postao nam je blizak - Emanuel, Bog s nama. Ta poruka uvijek iznova ista je ali i drugačija, jer i mi se mijenjamo! Ova godina je i za Vas, Uzoriti, bila posebna i bremenita lijepim i značajnim obljetnicama koje obilježavaju Vaš život. – kazala je s. Igrec, čestitajući Kardinalu 70. rođendan i 30. obljetnicu biskupskoga ređenja uime redovnica grada Zagreba. Istaknula je kako je tradicionalni susret božićnoga čestitanja ujedno i prigoda u kojoj zahvaljuju Gospodinu za dar Kardinalova života, za dar svećeničkoga poziva i služenja Crkvi u službama koje su mu povjerene te za očinsku i pastirsku brigu za sve redovnice u Zagrebačkoj nadbiskupiji i odvojeno te darovano vrijeme zajedničkih susreta.

Govoreći o trenucima zajedništva, s. Igrec je izdvojila susret u Krašiću prilikom kojeg je Kardinal s tri stotine redovnica predvodio molitvu križnoga puta i predslavio euharistijsko slavlje. – Tom prigodom zahvalili ste Gospodinu na daru redovnica koje su bile prisutne u životu Blaženika kao neodvojiva sastavnica njegova životnoga puta, službe i mučeničkoga svjedočanstva. Sestre redovnice svojom karizmatskom prisutnošću to žele biti i danas, budno osluškujući što Duh Sveti govori i nadahnjuje, u sredinama gdje se traže nove prisutnosti. Ta novost odzvanja u našim srcima kao jeka nakon završene Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koju ste Vi otvorili i priveli kraju. – kazala je s. Igrec te, citirajući Kardinalove riječi kako Sinoda nije završena, već se, s nakanom da Crkva bude iz dana u dan sve više onakva kakvu je Krist želi, nastavlja u zajednicama, župama, obiteljima, naglasila kako redovnice Zagrebačke nadbiskupije žele nastaviti hodati otvorena srca, prepoznavati Božje darove i njegov poziv te izvršiti ono što im je povjereno.

– Stvarnost u kojoj živimo stavlja pred nas sve više izazova. Osjećamo da kao crkvena zajednica trebamo više zajedničkog promišljanja, molitve i planiranja te traženja odgovara i suradnje na svim razinama kroz dosljednost, vjernost, strpljivost življenja u povjerenom nam pozivu. – posvjedočila je provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi. Posjetivši kako je priprema za slavljenje Božića uvijek povlašteno vrijeme za razmatranje dubine i ljepote Božje ljubavi prema čovjeku, potaknula je da i ovoga Božića dopustimo da nas dotakne Njegovo svjetlo, ohrabri Njegova božanska prisutnost, ispuni Njegova radost, privuče Njegova ljepota i zagrije Njegova ljubav.

Prenoseći pozdrave sestara koje ostvaruju svoje poslanje na povjerenim im dužnostima te bolesnih koje strpljivo i ustrajno mole za potrebe i nakane Svete Crkve i Nadbiskupije, s. Igrec je uime svih redovnica Crkve zagrebačke zaželjela Kardinalu čestit Božić i Božjim blagoslovom ispunjenu 2020. godinu.

Kardinal Bozanić je, upućujući čestitku redovnicama, istaknuo koliko je njihov poziv i svjedočanstvo važno za Crkvu današnjice te, referirajući se na riječi s. Igrec, podsjetio kako je Božić uvijek nov jer Bog koji je isti jučer, danas i sutra, dolazi i kuca na vrata srca na novi, drugačiji način, pozivajući da ga se nasljeduje. Stoga su, napomenuo je Kardinal, posljednje Marijine riječi zapisane u Evanđelju, koje su ujedno i geslo Susreta hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu sljedeće godine, „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5), poticaj i poziv na ustrajnost, vjeru i slijeđenje. Zahvalivši se na čestitkama i zajedništvu susreta, Kardinal je redovnice Zagrebačke nadbiskupije pozvao da se u svojemu pastoralu također odazovu domaćinstvu, molitvama i priprema te sudjelovanju na velikome nacionalnom događaju vjere u glavnome gradu Republike Hrvatske za koji se mladi radosno pripremaju.

ŽUPANJA (TU) – Nadbiskupijski susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu 12. listopada 2019. u Županji. Kao i prethodnih godina nadbiskupijski susreti se organiziraju u suradnji s Hrvatskom redovničkom konferencijom, u sklopu redovničkih dana. Tema ovogodišnjih 35. redovničkih dana bila je „’Radujte se i kličite’“ – Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?“ Susret je započeo okupljanjem i molitvom trećeg časa u dvorani pastoralnog centra župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja. U ime Povjerenstva za osobe posvećenog života u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji nazočne je pozdravila s. Marta Kovačić, te zahvalila domaćinima za gostoprimstvo i otvorenost. Dobrodošlicu uime župe izrazio je župni vikar vlč. Leon Sagbohan Noudeviwa, a gospodin Zvonimir Stjepanović ukratko je iznio osnovne informacije o župi, kao i o samom gradu Županji. S. Marta također je zahvalila i pomoćnom biskupu mons. Ivanu Ćuriću za svu organizaciju i podršku koju je pružao kako bi ovaj dan bio zaista lijepo osmišljen.

Prigodnim riječima nazočnima su se potom obratili predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, te voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca.

Program se nastavio predavanjem doc. dr. sc. s. Ane Begić, sestre dominikanke, Kongregacije sv. Anđela Čuvara. Tema predavanja bila je: „Redovnički identitet danas?“ S. Ana pristupila je spomenutoj temi na razumljiv i jasan način, progovorivši vrlo životno te ponudivši moguće smjernice, kako bi redovnički život mogao još više rasti i napredovati u svetosti.

Uslijedila je okrijepa, sv. ispovijed te priprema za sv. misu, koju je u zajedništvu s petoricom franjevaca i župnim vikarom predvodio biskup Ivan Ćurić. Oslanjajući se na liturgijska čitanja iz Djela apostolskih i Lukinog Evanđelja, biskup je istaknuo tri važna naglaska: Živjeti i nasljedovati iskustvo apostolske vjere, imajući neprestano pred očima činjenicu da su krsni poziv, kao i svi naši posebni pozivi, najprije Božji dar. Zatim važnost slušanja i vršenja Riječi, u čemu nam je Blažena Djevica Marija najizvrsniji uzor i zagovornica, a homiliju je zaključio mislima da trebamo neprestano imati u središtu Krista. Pozvao je sestre da uvijek žive upravo od toga zajedništva s Kristom.

Nakon sv. mise, sudionici susreta uputili su se do Zavičajnog muzeja, gdje su od kustosice Marte Huber imali priliku više saznati o specifičnostima županjskog kraja, njegovoj povijesti i zanimljivostima. Uslijedio je zajednički ručak, a u poslijepodnevnom dijelu programa sudionici su posjetili drugu županjsku župnu crkvu, sv. Nikole Tavelića. Budući da spomenuta župa slavi svoju pedesetu obljetnicu te da je ujedno i pedeseta obljetnica kanonizacije hrvatskog sveca sv. Nikole Tavelića, bila je izvrsna prigoda svratiti u nju, pomoliti se te zapjevati dragom hrvatskom zaštitniku i svecu.

Posljednje odredište dana bilo je svetište Gospe u Šumanovcima. Na ulazu u svetište srdačnu dobrodošlicu izrekao je upravitelj svetišta i župnik u Gunji vlč. Ivan Živić, koji je ispričao kratku povijest i značenje toga svetišta. Budući da je susret u mjesecu listopadu te da su bili u marijanskom svetištu, okupljeni su izmolili krunicu i litanije te zapjevali pjesmu Majci Božjoj.

Završni blagoslov i riječ zahvale svima koji su bili uključeni u organizaciju ovog susreta izrekao je biskup Ćurić. U povratku su okupljeni su svratili u središte župe u Gunji, gdje ih je dočekala okrijepa, a radosno zajedništvo nastavilo se još neko vrijeme uz pjesmu i veselo druženje.

„Zahvaljujemo dragom Bogu za ovaj dan, za mnoštvo lijepih i bogatih sadržaja koje smo primili, napose za ljepotu zajedništva. Neka to bude razlog da još više slavimo Gospodina“, zaključili su sudionici susreta.

s. Doroteja Krešić

U nedjelju 13. listopada 2019. na večernjoj sv. Misi u zagrebačkoj katedrali su se okupili brojni bivši i sadašnji članovi Collegiuma pro musica sacra u molitvi za osnivateljicu zbora CPMS koja je preminula 23. kolovoza ove godine i sahranjena je na Miroševcu 27. kolovoza.
Misu je predslavio povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije vlč. Jakov Rađa a koncelebrirao je kanonik mons Zvonko Sekelj i karmelićanin o. Mato Miloš.
Vlč. Rađa je u propovijedi o ozdravljenju desetorice gubavaca jasno istaknuo razliku između ozdravljenja koje su primili svih desetorica gubavaca i spasenja koje je prihvatio samo jedan. Taj spašeni je bio Samarijanac, stranac, koji je sa zahvalnošću prihvatio ozdravljenje i dopustio da ga Isus iznenadi svojim zahvatom. Nije to uzeo zdravo za gotovo.

Članovi Collegiuma su veličanstvenim pjevanjem ispunili svodove katedrale a s. Cecilija Pleša, umjetnička voditeljica Collegiuma otpjevala je dobro poznati psalam: Gospod Bog je pastir moj.
Vjernici su nakon sv. mise u predvorju mogli nabaviti monografiju koja je nastala uz 45. godina djelovanja Collegiuma: Vjera kao pjesma
Nakon sv. Mise kolegijevci su se zadržali u druženju i obnovili lijepe uspomene koje ih vezuju uz godine provedene u ovom zboru.

SUBOTICA(IKA)  08.10.2019. Komorni ansambl Collegium Musicum Catholicum koji djeluje u okviru Katoličkog društva „Ivan Antunović“ priredio je, 7. listopada u katedrali-bazilici svete Terezije Avilske u Subotici, svečani koncert Vidakoviću u čast u povodu 105. rođendana Albe Vidakovića i 25. obljetnice djelovanja ansambla. Okupljene ljubitelje djela Albe Vidakovića i brojnu publiku koja prati rad komornog ansambla na početku programa pozdravio je vlč. dr. Ivica Ivanković Radak, predsjednik Katoličkog društva „Ivan Antunović“. U svome pozdravnome govoru na osobit način pozdravio je s. Bernardicu Đukić, iz Družbe sestara Naše Gospe, na čiji poticaj je osnovan zbor.

Zbor Collegium Musicum Catholicum osnovan je 1994. u Župi Uskrsnuća Isusova s željom njegovanja sakralne glazbe među mladima. Zborom je u početku ravnala s. Bernardica Đukić iz Družbe sestara Naše Gospe, zatim Nela Skenderović a danas zborom ravna mo. Miroslav Stantić. Na repertoaru zbora nalaze se skladbe od gregorijanskih, preko skladbi iz svih epoha i stilova, do suvremenih skladatelja našeg doba. Collegium je kao ansambl uzeo zadatak sačuvati skladbe Albe Vidakovića, hrvatskog  muzikologa i skladatelja, rodom iz Subotice. Zbor kojim dirigira mo. Miroslav Stantić ustrajno radi na ostvarenju svojih ciljeva. I ovaj koncert je veliki doprinos tomu. Sa zborom nastupa i mr. Kornelije Vizin na orguljama kao stalni suradnik i član instrumentalnog ansambla Collegiuma, te je tako bilo i ove večeri. Uz orgulje nastupio je i gudački sastav profesora Muzičke škole u Subotici: Tamás Kiss i Slobodan Steafanović na violini te Krisztina Szabó Tokodi i Adriana Županek na violončelu. 

Kroz 25 godina izveden je veliki broj skladbi Albe Vidakovića kako u Subotici tako i diljem Vojvodine, Hrvatske i Europe, a neke od njih su u Subotici doživjele i svoju praizvedbu. Collegium je ovu večer posvetio Vidakoviću u proslavi svoga 25. godišnjeg djelovanja izabranim  djelima iz  njegova opusa, koja čine na poseban način krunu Vidakovićevih sakralnih skladbi: stavci iz Treće straoslavenske mise (Gospodi pomiluj, Svet i blagoslovljen), moteti Juravit Dominum, Magnificat, Zdravo o moj anđele, Nebeskog dvora poslanik, kao i njegove obradbe iz zbirke Parnasia militia hrvatskog ranobaroknog skladatelja Vinka Jelića (Probasti Domine i Audivi vocem).  Orguljaš Kornelije Vizin maestralno je izveo Fantaziju i fugu u f molu.

Albe Vidaković u rodnoj Subotici dolazi u prvi doticaj sa glazbom, gdje dobiva i prve glazbene poduke u Glazbenoj školi, ali i privatno kod istaknutih subotičkih glazbenika. Bio je svećenik, glazbu je učio u Zagrebu i Rimu gdje je diplomirao kompoziciju i gregorijanski koral na Papinskom institutu za crkvenu glazbu. Djelovao u Zagrebu kao srednjoškolski i visokoškolski nastavnik na Bogoslovnom fakultetu. Bio je osnivač i predstojnik Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te urednik časopisa Sv. Cecilija. Skladao je pretežito sakralnu glazbu gdje se ističe niz misa (Staroslavenske, Gregorijana, Gecilijana i dr.). Kao zborovođa zagrebačke katedrale znatno je unaprijedio razinu muziciranja i proširio repertoar katedralnoga zbora. Svoj veliki doprinos dao je i kao znanstvenik i muzikolog.

Održavanje koncerta i srebrnog jubileja su pomogli Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine-nacionalne zajednice.

U svojoj 25. godini djelovanja komorni ansambl Collegium Musicum Catholicum  piredio je već  koncert pod nazivom Marijanska nadahnuća u Župi Uskrsnuća Isusova u Subotici, 2. lipnja 2019. Osim koncerta u čast Vidakoviću, u planu je i izdavanje monografije o povijesti zbora, te završni jubilarni koncert koji će se održati u prosincu sa Subotičkim komornim orkestrom, na kome će Collegium izvesti kantatu Gloria in excelsis Deo koju je ovom jubileju Collegiuma posvetio skladatelj i emertitus profesor Akedemije umjetnosti u Novom Sadu prof. Svetozar Saša Kovačević.

ZAGREB (IKA) 27.09.2019.

Uoči Svjetskog dana selilaca i izbjeglica Isusovačka služba za izbjeglice – JRS organizirala je okrugli stol „Nije riječ samo o migrantima“ koji se održao u petak 27. rujna u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.

„Cilj okruglog stola jest podijeliti s javnošću sadržaj Papine ovogodišnje poruke za Svjetski dan selilaca i izbjeglica te sadržaj ‘Pastoralnih smjernica o trgovini ljudima’ nastalih pod okriljem Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj Svete Stolice”, rekao je ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu o. Tvrtko Barun SJ.

Predstavljajući poruku pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica (obilježava se 29. rujna), naslovljenu „Nije riječ samo o migrantima“, o. Barun istaknuo je da je jedna od stvari na koju Papa upućuje globalizacija ravnodušnosti s obzirom na naše brige koje su većinom brige lagodnosti, ljepšega života. „Ponekad zbog utjecaja medija i drugih elemenata, zaboravljamo na one koji su u goroj situaciji od nas, koji su isključeni, marginalizirani, koje se diskriminira. Papa Franjo nas poziva da se otrgnemo od te ravnodušnosti i učinimo se osjetljivima za one koji su u potrebi”, istaknuo je o. Barun.

Hrvatski prijevod publikacije „Pastoralne smjernice o trgovini ljudima“ predstavila je s. Stanka Oršolić, članica organizacije Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovanja ljudima i iskorištavanja (RENATE) i urednica hrvatskog izdanja publikacije. Svrha pastoralnih smjernica je omogućiti prepoznavanje i shvaćanje trgovine ljudima. Dokument daje jasne upute za sve pastoralne djelatnike koji se žele zauzeti na tom području.

„Smatram da je dokument jako važan. On je veliki doprinos Katoličke Crkve i poglavito pape Franje koji je o ovoj problematici godinama govorio i još uvijek govori. Papa je podržao održavanje brojnih konferencija te je otvorio vrata Katoličke Crkve suradnji s mnogim drugim religijama, državama, stručnjacima koji se bave ovom problematikom. Smjernice su rezultat cijelog tog doprinosa i truda koji je uložen da se pridonese suzbijanju trgovine ljudima”, istaknula je Oršolić.

Na okruglom stolu predstavljena je i audio/video instalacija Tranzit autorice Arijane Lekić Fridrich, koja tematizira izbjegličko iskustvo na nesigurnom putu prema željenom miru i zaštiti, praćenom krijumčarima i životnoj ugroženosti.

„Riječ je o putovanju jednog migranta od Sirije do Hrvatske i prikazuje jedan težak put, način na koji ti ljudi putuju. Cilj je senzibilizirati hrvatsku javnost na naše nove sugrađane. I mi smo imali nedavno slično iskustvo, ali čini se da nam treba ponovno približiti na način da nas podsjeti kako je bilo nama prije 20-ak godina”, rekla je Lekić Fridrich.

Druga europska konferencija Formacija i prevencija – Moć kao služenje, u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Sveučilišta, uz podršku Kongregacije za kler, Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu Gregoriana, Vijeća europskih biskupskih konferencija, znanstveno supokroviteljstvo Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te materijalnu podršku zaklada „Renovabis“ i „Kirche in Not“, na HKS-u održana je od četvrtka 19. do nedjelje 22. rujna. Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio nadbiskup zadarski i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, a okupljenima su se obratili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, tajnik za sjemeništa Kongregacije za kler mons. Jorge Carlos Patrón Wong, voditelj Centra za zaštitu djece pri Papinskom sveučilištu Gregoriana prof. dr. sc. Hans Zollner, rektor HKS-a prof. dr. sc. Željko Tanjić te koordinator prve Konferencije liječnik prof. Stefano Lassi i koordinator druge Konferencije doc. dr. sc. Josip Bošnjaković. 

Pozdravivši sve sudionike, organizatore, podupiratelje, koordinatore i predavače Konferencije, u pozdravnome govoru Kardinal je zahvalio svima koji su HKS prepoznali kao primjerenu instituciju i prikladno ozračje za održavanje ovog znakovitog skupa ne samo za Crkvu, nego i za društvo, kako hrvatsko tako i europsko. U govoru je sintetizirao naslov Konferencije, obrazloživši da plodonosna napetost između moći i služenja proizlazi iz specifičnosti kršćanskoga otajstva jer je „svemogući Bog svoju svemoć po utjelovljenoj Riječi očitovao u bespomoćnosti i obespravljenosti, to jest u sebedarnoj ljubavi, nespojivoj s nasiljem.“ 

Nakon svečanoga su otvaranja Konferencije zaključenoga molitveno-meditativnim dijelom, održana dva uvodna predavanje o smislu i značenju služenja, bibličarke doc. dr. sc. Silvane Fužinato s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te pomoćnoga biskupa u Košicama, teologa i psihologa mons. Mareka Forgáča. 

Konferencija u Zagrebu svoje temelje ima u zaključcima Prve europske konferencije Formacija svećenika i prevencija seksualnog zlostavljanja maloljetnih koja je 2017. održana u Firenci. Njezin je cilj promišljanje o razumijevanju moći kao služenja u Katoličkoj Crkvi, načinima suočavanja njezine zloupotrebe, ali i njegovanja duha autoriteta življenog u radosnom služenju. Stoga je važna zadaća Konferencije istaknuti važnost početne i trajne ljudske formacije klerika, redovnika i redovnica kako bi bili sposobniji u svojemu radu slijediti primjer Isusa Krista te poruku Radosne vijesti.

Drugi dan Konferencije bio je posvećen temi vlastite ranjivosti i ranjivosti drugih kao sastavnom dijelu egzistencije, dok je tema trećega dana bila radost zvanja i služenja. Konferencija Formacija i prevencija – Moć kao služenje završila je u nedjelju zajedničkim euharistijskim slavljem koje je u Zagrebačkoj katedrali u 10 sati predslavio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Budući da su u četverodnevnom programu Konferencije, s područja trajne formacije katoličkih odgajatelja i srodnih tema, sudjelovali stručnjaci laici, biskupi, svećenici, redovnice i redovnici, rektori bogoslovija iz Italije, Hrvatske, Albanije, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Malte, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Španjolske, Velike Britanije, Ukrajine i Islanda, posebnost Konferencije je, uz znanstvena i stručna predavanja s radionicama u grupama i plenarnim diskusijama, integracija vremena za promišljanje i molitva na četiri jezika: engleskome, talijanskome ukrajinskome i hrvatskome.

http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti

U auli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu u utorak 17. rujna započeo je trodnevni radni Susret animatora za duhovna zvanja (nad)biskupijskih i redovničkih zajednica, u organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije, na temu “Christus vivit” – teorija i praksa. 

Susret je započeo u poslijepodnevnim satima, a otvorila ga je s. Danijela Anić, tajnica Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK, a potom je poticajnu riječ okupljenima uputio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Nakon zaziva Duha Svetoga pozdrave i dobrodošlicu uputili su poglavari Bogoslovnog sjemeništa: rektor Stjepan Radić i vicerektor Krešimir Čutura. Uslijedio je radni dio susreta tijekom kojega je prof. s. Veronika Gašpar održala predavanje u kojem je naglasila izazove današnjice s kojima se suočavaju mladi, ali i odrasli. Istaknula je kako postoji rivalstvo između istinske teologalne vjere i duhovnosti sekularnog društva. U kršćanstvu je temelj odnos s Bogom, pa onda i s bližnjima, dok je u „duhovnosti“ modernog čovjeka on sam sebi bog sa svojim prohtjevima. U sekularnom svijetu nema mjesta za bližnjega, nema evanđeoske ljubavi kao ni milosrđa, sućuti i solidarnosti. S. Veronika citirala je papu Franju, dijelove njegove pobudnice mladima „Christus vivit – Krist živi“, gdje ih bodri da se ne boje „trčati brže od sporih i bojažljivih i da uvijek čuvaju odnos sa Sinom Božjim koji se daruje u euharistiji, koja je središte kršćanskog života…“. 

U večernjim satima svećenici, redovnici i redovnice molili su zajedno Večernju u sjemenišnoj kapelici Bezgrešnog začeća BDM te slavili euharistiju, kojom je predsjedao nadbiskup Hranić. Koncelebriralo je 19 svećenika, uz ministriranje i pjevanje đakovačkih bogoslova. IKA/ZAGREB

"Mješoviti zbor zagrebačke župe sv. Blaža, čije smo članice i nas dvije: sestre Zrinka Šestak i ja - s. Justina, već dugi niz godina, odlazi pjevati večernju misu prigodom proslave sv. Eufemije, zaštitnice rovinjske župe i Grada Rovinja. Tako je bilo i ove godine uoči 16. rujna. Organizator trodnevnog puta je bio voditelj zbora maestro Ronald Braus, a s nama je bio i naš vjerni orguljaš maestro Davor Ljubić.
Vrijeme smo provele u zajedništvu sa članovima zbora gdje smo kroz druženje i duhovnu okrepu postali još bliži te smo radosna i otvorena srca slavili Boga i tako ga svjedočili svim ljudima među kojima smo se našli. Zahvalne smo Bogu na lijepom doživljaju jer je učinio da je nas trideset bilo kao jedan; svi smo težili za istim ciljem: da pjevajući slavimo i hvalimo Isusa Krista u kojega vjerujemo, a oko kojega nas je u svečanom ozračju u Rovinju okupila sv. Eufemija. Njoj smo radosno pjevali: „Gle, u taj čas pred Božijim prijestoljem, moli za nas“. 

S. JUSTINA ŠIŠIĆ 

Danas, 7. rujna 2019. zahvalnim smo misnim slavljem u kući Matici, u Zagrebu, proslavile 25 godina redovničkih zavjeta i 50. rođendan naše s. Mirjane Gosarić . Misnom slavlju predsjedao je mons Zvonimir Sekelj, kanonik i donedavni župnik Župe sv. Blaža. S. Mirjanu smo ujedno preporučili zaštiti Blažene djevice Marije jer sutra, na Malu Gospu, slavi svoj imendan!
U našoj radosti i zahvaljivanju pridružile su nam se sestre iz zajednice u Remetama, iz Župe sv. Blaža i iz Bjelovara.
Živjela i bila od Boga blagoslovljena!
Donosila blagoslov svojim životom svima koje susreće!

Zagreb, crkva sv. Leopolda Mandića, 27. kolovoza 2019.

»Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.« Završni redak Psalma 17, koji smo dijelom čuli u ulaznoj pjesmi, divno pristaje trenutku u kojemu sa zahvalnošću i vjerom proslavljamo otajstveni prijelaz liturgijskoga glazbenika iz zemaljskoga života u slavu neba, pred Očevo lice. Poput glazbenikova traganja za Gospodinom, psalmist otkriva da je sav život na zemlji otkan od slušanja i zazivanja, skladan slušanjem Riječi i oblikovanjem riječī koje slave Gospodina. A kad umine ovo zemaljsko slušanje i pjevanje, nastupit će gledanje. Onaj koga smo za života tražili posluhom, i susretali se s njime u riječi, često sklopljenih očiju kako bismo ga jasnije čuli, po smrti i milosti uskrsnuća darovat će se našemu gledanju.

Zato su dva retka psalma »Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti: prikloni mi uho i čuj riječi moje« i »Kad se probudim, naužit ću se pojave tvoje« (Ps 17, 6.15) dvije strofe kršćaninova života. Sestra Imakulata otpjevala je prvu strofu, osluškujući Gospodina i proslavljajući ga glasom i zvukom, a sada je, vjerujemo, u strofi milosnoga gledanja njega, licem u lice.

U rasponu od deset i pol oktava njezinoga života, prodahnutih slušanjem i razigranih ljepotom glasa i veličanstvenošću orguljskoga zvuka, životni crescendo dao je mjesta i za piano i za forte, i za largo i za allegro, povezujući u skladbu života trenutke koji su tražili ili nametali životni sostenuto i one koji su dopuštali vivace e maestoso. Registar njezinoga života ujedinio je u divno suzvučje vox humana i vox caelestis, suzvučje otpjevano glasom i udahnuto u orguljski zvuk, a nadasve utkano u životno svjedočenje.

I mogli bismo ovako jezikom glazbe ispripovjediti čitav njezin život, sjećajući se dionica koje je vezala uz život svoje redovničke zajednice, uz Institut za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta, uz ansambl Collegium pro musica sacra, ali i uz mnoge druge ustanove i ljude, skladajući i promičući ljepotu slavljenja Boga. Ovdje, u ime dekana Katoličkoga bogoslov­noga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Marija Cifraka, u ime cijeloga zbora nastavnika, a osobito u ime Instituta za crkvenu glazbu, njegovih nastavnika i studenata, želim izraziti zahvalnost s. Imakulati za više od trideset godina darovanih životu i radu Instituta. U te četiri oktave zdušnoga nastavničkoga i odgojnoga djelovanja predavala je niz kolegija: orgulje, klavir, analizu glazbenih oblika, estetiku glazbe i dirigiranje, doprinoseći svojim darom i žarom razvoju Instituta.

Iskreno je željela i neumorno se trudila da liturgijska glazba pronađe više mjesta u duhovnosti i u životu naših zajednica, a nadasve u slavlju vjere, znajući da je »bogoslužje bez pjevanja kao dan bez sunca« (A. Bugnini). Otkrivši ljepotu i bogatstvo crkvene glazbene baštine hrabro se zauzimala da ona ne bude zaboravljena u oblikovanju hrvatske kulture te se s nemalom smjelošću upustila u stvaranje ansambla Collegium pro musica sacra, okupljajući u zajedništvo liturgijske glazbe glazbene profesionalce i amatere, s dubokom sviješću da liturgija u pjevanju divno združuje professio, ispovijedanje vjere, i ono što je vlastito onomu koji je amateur, ljubitelj, zaljubljenik. S tom ozbiljnošću vjere i ljubavlju pristupala je uvijek liturgijskoj glazbi. Vrijedno je spomenuti da je njezin ansambl nastalo u glazbeno ‘razigrano’ i nemirno pokoncilsko vrijeme kada je bilo izazovnije i cjenjenije, pa i zahvalnije, djelovati solistički, autorski, vokalno ili instrumentalno, ili pak u malim skupinama, sastavima ili »bandovima«. Premda je tomu izazovu mogla lako odgovoriti, osobito imajući uza se vjernu pratiteljicu i sustvarateljicu s. Ceciliju, nije se dala zavesti, nego je odabrala teži put, opet svjesna da je liturgija – jer je djelo Krista u Crkvi i djelo Crkve – u svojoj naravi ansambl, zajedništvo, koje ne dopušta nadmetanja, nego otvara prostor služenju. Htjela je pokazati da je glazba u liturgiji služenje i da smo tako može biti liturgijskom glazbom.

Dobro je razumjela tada programatske riječi svetoga pape Pavla VI. da u liturgijskome pjevanju zajedništvo pronalaze i grade tri glazbene sestre: gregorijansko pjevanje, polifonija (klasična i suvremena) te pučka popijevka. Njezin rad na Institutu, umjetničko usmjeravanje ansambla, njezini koncerti kao i angažman u pastoralu, u vođenju župnih zborova, to vjerno pokazuju. Nije se zatvorila u ono što je najviše umjela, u orguljsko koncertiranje, nego je htjela nesebično služiti onomu što liturgijskoj zajednici u slavljenju glazbom uistinu treba.

Njezin pedagoški rad na polju liturgijske glazbe sezao je onkraj Instituta i ansambla. Bila je predana odgoju za liturgijsku glazbu, djelujući na brojnim tečajevima za crkvene glazbenike, za crkvene orguljaše, za voditelje župnih zborova, na danima crkvene glazbe, a osobito u formaciji redovnica, ne samo u svojoj Družbi. Godine 1971. skupini novakinja, uvodeći ih u ljepotu liturgije, ovako je govorila: »Na ovo slavlje, na ovo oblikovanje pozvane smo mi redovnice od sada pa do vječnosti i preko vječnosti. Zato neka se nijedna od vas ne ispriča slabim sluhom, slabim glasom kako je to običaj, jer od sv. glazbe ne možete biti dispenzirane i ne možete pobjeći, čim stupite na tlo redovništva. Slava Božja pjesmom i životom! – to je naš poziv. Nemojmo zaboraviti da smo pozvane na gozbu svete glazbe sve i svaka od nas, da smo pozvane na primjer čitavom Božjem narodu, ne kao bolje od njega, nego kao one koje žele njemu savršeno služiti u jednom životnom oduševljenju.« Potičući i ohrabrujući sestre nije se bojala izustiti rečenicu jednoga srednjovjekovnoga pisca: »Nije manja sramota ne znati pjevati od ne znati čitati i pisati.« (Sveta glazba u liturgijskom i privatnom životu redovnice, u: Sveta Cecilija, XLI(1971) 1, 24).

Te poticajne riječi vjerno opisuju njezin život marljivosti, oduševljenja i služenja. Svemu je pristupala ponizno ali odlučno, hrabro ali nenametljivo, svakodnevno učeći u liturgijskoj školi služenja, ali tražeći nadahnuća i u primjeru svetih, na poseban način u služenju Presvete Djevice – s kojom je krsnim imenom povezana po svetoj Bernardici Lurdskoj –  osobito dajući se u radu Hrvatskoga mariološkoga instituta, te u primjeru časnoga sluge Božjega oca Ante Antića, kojemu se iskreno i ustrajno molila (a nas, članove samostana Majke Božje Lurdske, nazivala »braćom oca Ante Antića«, kako je i napisala u posveti jedne knjige koju nam je darovala prije dvije godine).

Odlučnost i poniznost upisane su u važne datume njezina života. Izdvajam samo dva trenutka. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 24. lipnja 1965., na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, dan kojega je liturgijski himan Ut queant laxis resonare fibris još od 11. stoljeća, umnošću benediktinca Guida iz Arezza, utkan u glazbenu kulturu, dajući početke glazbenoj solmi­zaciji i novomu načinu zapisivanja neuma, nota na crtovlju od četiri crte. Taj himan kojega su početni slogovi dali nazive tonovima u glazbenoj ljestvici, divno pjeva život s. Imakulate: Da uzmognemo zanosnom ti pjesmom čudesna djela pravo opjevati…

Taj njezin diplomski da uzmognemo, usmjeren je prema Gospodinu, upravo kako je Ivan Krstitelj rekao za Gospodina: »On treba da raste, a ja da se umanjujem«. Zato je čudesno da je ljetni solsticij, o kojemu je diplomirala, pronašao snažan odjek i odbljesak u zimskome solsticiju, kada slavimo otajstvo Gospodinova utjelovljenja. Naime, na dan 24. prosinca, u slavlju Gospodinova rođenja, zabilježen je prvi nastup njezinoga ansambla, kao duhovno-glazbeni uvod u misu polnoćku, ponizno i skrovito, u kapeli Sestara Naše Gospe u Primorskoj ulici u Zagrebu.

U programu toga koncerta našla se i skladba Artura Schnabela Transeamus usque Betlehem, u čijim stihovima odzvanjaju dva snažna poziva: transeamus, audiamus (pođimo i počujmo) te transeamus et videamus (pođimo i vidimo). U ovom slavlju vjere, ispovjeđene glazbom, slavimo transitus, prijelaz s. Imakulate u Očevu vječnost. Dovršetak prve strofa njezinoga života, strofe slušanja (audiamus), daje nam iskusiti ljepotu druge strofe u kojoj odzvanja i njezin transeamus et videmus, kazujući nam da je ondje gledanje Boga licem u lice. Život je glazba, slušanje, koje vodi gledanju – onkraj ovoga što sada vidimo.

Puno je onih koji se danas osjećaju zahvalnima na onomu što nam je Gospodin darovao u s. Imakulati. Ne zahvaćajući svu tu širinu zahvalnosti, izdvajam riječi Oscara Sigmunda, profesora (kasnije i ravnatelja) Instituta za crkvenu glazbu iz Regensburga, koji je još 1971., nakon jednoga njezinoga koncerta (održanoga 4. kolovoza 1971. u zagrebačkoj katedrali, kao prilog Međunarodnome Mariološkome kongresu), zapisao da je »dostojno i izvrsno zastupala svoj Red, Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu, kao i Zagrebačku nadbiskupiju«. Od tada je njezino djelovanje i služenje preraslo granice Nadbiskupije i Domovine.

Sestra Imakulata, hvala Vam na svemu za što ste tisuću puta čuli riječ hvala, nakon više od tisuću koncerata. Hvala Vam i za ono na čemu niste uvijek doživjeli zahvalnosti, u neumornosti odgajanja za ljepotu liturgije i liturgijske glazbe. Nadasve, hvala Vam za ono čega niste bili svjesni da zaslužuje hvalu, a to je radosno služenje u poniznoj odlučnosti i odlučnoj poniznosti, svjedočeći ljepotu liturgije, koja puno zahtijeva, ali još više daje. Neka Gospodin i dalje bude hvaljen po svemu što ste nam ostavili, a Vas neka nagradi radošću gledanja njegova lica.

fra Ante Crnčević

pročelnik Instituta za crkvenu glazbu
Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

S. Imakulata je sahranjena u utorak, 27. kolovoza 2019. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Miroševac vodio je biskup u miru mons Valentin Pozaić u nazočnosti velikog broja svećenika, redovnica iz raznih zajednica, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života s. Imakulate. Mnoštva bivših i sadašnjih članova ansambla Collegium pro musica sacra pjevalo je na sprovodu i misi zadušnici, pod vodstvom dirigenta Tihomira Prše i uz pratnju orguljaša Božidara Ljubenka. 
O životu s. Imakulate je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Martina Koprivnjak. 
Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi slavio je mons Pozaić uz koncelbraciju dr Ante Crnčevića, pročelnik a Instituta za crkvenu glazbu; o. Srećka Rimca, provincijala Hrvatske karmelske provincije i još desetak svećenika. 
Homiliju je imao dr Ante Crnčević: "Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.« Završni redak Psalma 17, koji smo dijelom čuli u ulaznoj pjesmi, divno pristaje trenutku u kojemu sa zahvalnošću i vjerom proslavljamo otajstveni prijelaz liturgijskoga glazbenika iz zemaljskoga života u slavu neba, pred Očevo lice. Poput glazbenikova traganja za Gospodinom, psalmist otkriva da je sav život na zemlji otkan od slušanja i zazivanja, skladan slušanjem Riječi i oblikovanjem riječī koje slave Gospodina."

Na kraju sv. Mise svoje iskustvo s. Imakulate iznijela je Mr. art. Eva Kirchmayer Bilić a u ime Collegiuma je govorio Sead Ivan Muhamedagić. Naglasio je: "Njezina trajna zasluga što proizlazi iz osebujna shvaćanja glazbenog apostolata u tome je što je sakralnu glazbu iz crkvenih prostora odvela u koncertne dvorane, a ogroman niz cjelovečernjih koncerata, između ostaloga i u u Hrvatskom glazbenom zavodu, našoj najuglednijoj glazbenoj instituciji, smjerokazno je uprisutnio sakralnu glazbu u široj kulturnoj javnosti. U svojstvu glazbenice i dirigentice ova je redovnica dala ogroman doprinos mijenjanju pojavne slike časnih sestara u široj javnosti koja je barem donekle shvatila koliko je posvema neprimjereno s omalovažavanjem ih nazivati „opaticama“ i „švorama“, jer su sposobne svijet oko sebe obogaćivati prvorazrednim dometima na umjetničkom, znanstvenom i općeljudskom planu. Izražavajući u ime svih „kolegijevaca“ duboku zahvalnost Božjoj miljenici s kojom sam prijateljski surađivao više od četiri desetljeća, svjestan sam potrebe da svi mi koji smo je cijenili, poznavali i voljeli, u skladu s vlastitim sposobnostima i od Boga darovanim talentima, nastavimo djelovati u duhu glazbenog apostolata."

Svim sestrama, rodbini i prijateljima javljamo da je naša draga s. M. Imakulata, Bernardica Malinka, redovnica Družbe sestara Naše Gospe, okrijepljena svetim Otajstvima, nakon duge bolesti, blago u Gospodinu preminula 23. kolovoza 2019., u 85. godini života i 61. godini redovništva u KBC Rebro.
Sprovod drage nam pokojnice bit će u utorak, 27. 8. 2019 u 14.10 na Miroševcu. Sv. Misa zadušnica slavit će se nakon ukopa u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića,
Sv. Leopolda Mandića 41, 10040 Zagreb-Dubrava.
VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

Kratki životopis: 

Bernardica je rođena u Novoj Gradiški, 21. veljače 1935. godine, kao šesto dijete u obitelji Rudolfa i Marije rođene Kovačević. U obitelji je primila duboke temelje kršćanskog života koji je izrastao u radikalan odgovor na Božju ljubav u redovničkom zvanju. Ono se rađalo, raslo i razvijalo u nenaklonjenim vremenima za Crkvu i redovništvo. Bernardica je ušla u samostan sestara „Naše Gospe“ u Zagrebu 25. 8. 1951. godine. Tu se nastavio njezin rast u vjeri, redovništvu i u glazbenoj struci.

Poslije srednje škole uslijedila je redovnička formacija. Prve redovničke zavjete položila je 24.8.1958., a doživotne zavjete 1964. godine. Za vrijeme juniorata studirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1960. - 1965.) gdje je diplomirala orgulje i glazbeno teorijske predmete u klasi prof. Vlaste Hranilović. Od 1965. – 1967. godine, djeluje kao orguljašica i dirigentica u Župi sv. Blaža u Zagrebu.

Godine 1967. odlazi u Regensburg (Njemačka) gdje pri Papinskom institutu za crkvenu glazbu usavršava sakralnu glazbu. U razdoblju od 1968, do 1999. djeluje kao profesorica glasovira, orgulja i teorijskih predmeta na Institutu za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Od godine 1963. redovito priređuje samostalne orguljaške koncerte u zemlji i inozemstvu. Godine 1972. osnovala je ansambl Collegium pro musica sacra.

Kao umjetnička voditeljica sa Collegiumom je ostvarila više od tisuću nastupa u crkvenim i koncertnim prostorima u Domovini i inozemstvu.

Kao vrsna glazbenica trajno je usmjeravala Collegium da ostane vjeran svojoj prvotnoj ideji: kvalitetnim i stilski primjerenim izvođenjem sakralne glazbe naviještati Radosnu vijest Isusa Krista. Ovaj rad ansambla Collegium pro musica sacra pod njenim vodstvom okrunjen je 1996. i međunarodnim priznanjem - srebrnom medaljom - u okviru natjecanja crkvenih zborova Perluigi da Palestrina u Jeruzalemu u jubilarnoj 2000. godini postojanja grada Jeruzalema.

Osim pedagoškog i dirigentskog bavljenja sakralnom glazbom, autorica je i većeg broja stručnih radova nastalih kontinuirano od 1968. godine. Surađivala je i na izdavačkom području kao priređivačica priručnika za glazbeni odgoj u redovničkim novicijatima, Zagreb, 1980. Određeni dio njezinih radova posvećen je duhovnosti Časnoga sluge Božjega oca Ante Antića. Sudjelovala je na međunarodnim mariološkim kongresima.

U redovničkoj zajednici s. Imakulata je najveći dio života provela u Zagrebu u kući matici  Primorska 20. Nakon ulaska u mirovinu od 1999. do 2005. bila je u Živogošću a od 2005. do kraja života  u zajednici na Bukovačkoj. U Družbi je vršila službu generalne savjetnice, kućne poglavarice, odgojiteljice juniorki te brigu za glazbeni odgoj u Novicijatu.

U našem samostanu u Remetama, Bukovačka 316 u Zagrebu, održane su od 23. do 29. lipnja 2019. duhovne vježbe za naše sestre. Voditelj je bio policijski kapelan iz Policijske uprave osječko-baranjske vlč. Željko Rakošec. Sudjelovalo je 15 sestara a zadnjeg dana su im se pridružile i druge sestre da bi sa zlatojubilarkama zahvalile dragom Bogu za milost poziva i 50 godina ustrajnosti u redovničkom životu po zavjetima. To su s. Julijana Parić, s. Blandina Vešligaj i s. Zvonimira Ilić.

Misno je slavlje, na blagdan svetih Petra i Pavla, u samostankoj kapelici predvodio fra Danijel Patafta a koncelebrirali su: vlč Denis Barić, vlč Željo Rakošec i vlč. Josip Firšt, župnik iz Taborskog.

Fra Danijel je u homiliji povezao povijesni razvoj svjedočkog življenja vjere koji se najprije očitovao u mučenicima, a kasnije u povijesti u osobama posvećenog života. Potaknuo je slavljenice da svoju uronjenost u život Crkve žive u rastu prema svetosti na koju smo svi pozvani. I kad se promijene naše mogućnosti, kad dođu godine i imamo manje snage za razne vrste služenja, uvijek nam ostaje molitva i otvorenost Božjem svjetlu koje preko nas želi doći u svijet. 

U Mađarskoj je od 16. do 19. svibnja 2019. održan susret kongregacija Naše Gospe koje su potekle iz istog korijena: od Kongregacije kanonikinja svetog Augustina koja je osnovana u Francuskoj u 16. stoljeću. Danas je devet kongregacija koje se prepoznaju kao "sestrične" a njihove zajednice sežu po cijelom svijetu. 
Susret je organizirala Kongregacija Školskih sestara Naše Gospe čije je sjedište u Budimpešti a odazvale su se sestre koje imaju svaoja sjedišta u iz Rimu, u Essenu u Njemačkoj, u Češkoj, Slovačkoj, Srbiji - Bačkoj i Hrvatskoj.

Radni sio susreta bio je u pastoralnom centru nedaleko Budimpešte, a sestre su bile i u cjelodnevnom pohodu samostanu i sestarskoj školi u Kaloči gdje je bila prva kuća Matica ove kongregacije u Mađarskoj. U raznolikosti povijesnih nastanaka i opstanaka, zajedničkih inspiracija u svetačkim likovima osnivatelja i obnovitelja, i danas je prepoznatljiva i živa odgojna karizma. 
U Budimpešti, koja obiluje mostovima preko veličanstvenog Dunava, sestre su se radovale jer ono zajedničko je kao most koji premošćuje odvojenost i razlike nastale uslijed raznih povijesnih okolnosti.

A Majka Marija je ona koja i danas govori: "Učinite sve što vam kaže"!

Nauk pape Franje o pozivu na svetost

U Duhovnom centru Gospe karmelske u Krku od 6. do 9. svibnja 2019. održan je seminar za redovnice, vrhovne i kućne poglavarice, članice Hrvatske redovničke konferencije. Seminar je vodio o. Jakov Mamić, OCD, na temu: Nauk pape Franje o pozivu na svetost. Uz predsjednicu Konferencije i regionalnu poglavaricu Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb s. Anu Mariju Antolović na seminaru je sudjelovalo dvadeset vrhovnih poglavarica - ili predstavnica vrhovnih poglavarica zajednica koje nemaju vrhovnog poglavara u Hrvatskoj. 

Otac Jakov je razlažući nauk pape Franje o pozivu na svetost najprije sestrama iznio teološki govor o svetosti iznoseći što Drugi vatikanski sabor govori o svetosti. Nakon toga govorio je o devet obilježja lica svetosti posvećenog života: teocentričnosti, kristocentričnosti, pneumatološkoj crti svetosti, teologalnoj (vjera, ufanje i ljubav) crti svetosti. Zatim o kontemplativno-molitvenom sadržaju svetosti posvećenog života, o askezi posvećenog života, o apostolskoj i proročkoj crti svetosti posvećenog života, te o marijanskoj crti svetosti posvećenog života. 

U zadnjem izlaganju dr. Mamić je govorio o blaženstvima u svjetlu posvećenog života, sadržaju i hodu svetosti posvećenih osoba.

U srijedu, 1. svibnja 2019., sastale smo se u Vukovaru mi, članice Družbe sestara Naše Gospe iz različitih zajednica, na godišnjem susretu koji nazivamo Dan Družbe. Provele smo ga u zahvaljivanju i spomenu na velika djela Božja i pobjedu dobra, života i nesebičnog darivanja života za druge. 
Došle smo iz Zagreba, Osijeka, Gunje, Bjelovara i Davora te smo svoj susret započele u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova gdje nas je bratski dočekao fra Ivica Jagodić. Pokazao nam je video o stradanju Vukovara u Domovinskom ratu i njegovoj obnovi nakon povratka.
U 11 sati smo sudjelovale na misnom slavlju o blagdanu zaštitnika župe sv. Josipa Radnika, u Borovu Naselju. 
U tišini i divljenju veličini Božje ljubavi koja se očitavala kroz ljudsku krhkost, pohodile  smo Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti i Vukovarsku bolnicu a zatim molile za sve poginule i nestale na Memorijalnom groblju i na Ovčari. 
U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa smo kušale kako je dobro kad sestre borave zajedno i s okusom radosti zbog doživljenih susreta krenule iz Vukovara put Aljmaša. 
U Aljmašu nam je župnik Ante Markić približio povijest i sadašnjost ovog drevnog marijanskog svetišta. Pred likom Gospe od Utočišta molile smo za cijelu Hrvatsku, za sve koji se utječu zagovoru Nebeske Majke i za one kojima je njezin zagovor u ovom trenutku najpotrebniji.

Dragom Bogu i jedna drugoj smo na rastanku mogle iz dna duše reći veliki HVALA! Zahvalnost nas ispunja i zbog susreta sa svima koje smo susrele i koji su nam bili na raspolaganju u našem pohodu Gradu heroju.

U molitvenom zajedništvu sa sestrama drugih redovničkih zajednica, sa našim suradnicima, prijateljima i članovima obitelji naših sestara, zazivamo u srca svih svjetlo uskrsne vjere i Isusovu prisutnost u svim trenucima života.

Sretan vam Uskrs svima! 

Cvjetni aranžmani iz kuće Matice u Zagrebu, rad su dragih i marljivih sestara.

Redovnice su neodvojiva sastavnica Stepinčeva životnog puta, službe i mučeništva

Više od tri stotine redovnica s područja Zagrebačke nadbiskupije hodočastilo je u subotu 6. travnja u Krašić.

Po dolasku u rodnu župu i mjesto uzništva i smrti blaženog Alojzija Stepinca redovnice su sudjelovale u pobožnosti križnog puta, koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Zajedno s kardinalom bili su zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac te domaći župnik Ivan Vučak.

Nakon križnog puta uslijedio je kratki osvrt s. Marije Katarine Penić Sirak na život bl. Alojzija Stepinca, s posebnim naglaskom na njegov odnos s redovničkim zajednicama u Hrvatskoj. (vidi ovdje)

Služavke Malog Isusa, koje su brinule o nadbiskupu Stepincu od njegova dolaska u Krašić 1951. pa sve do smrti 1960. godine, bile su mu pomoć u svim njegovim potrebama. Starije su sestre svjedočile kako su one različite načine pomagale svećenicima i ljudima koje je nadbiskup primao na razgovore, budući da to redovitim putem nije bilo moguće, rekla je s. Marija Katarina, dodajući da ako je župnik Josip Vraneković zasužnjenom nadbiskupu bio Šimun Cirenac, onda su služavke Malog Isusa bile Veronike.

U više navrata, nastavila je, nadbiskupu su dolazile i sestre karmelićanke i kandidatice iz Brezovice, a kad ga je jednom prigodom posjetila vrhovna poglavarica služavki Maloga Isusa s. Maristela Goić žaleći se da im vlasti žele oduzeti samostan Antunovac u Zagrebu, Stepinac je izjavio: „Ne dati se – ne popustiti! Neka vas bace, ako hoće na ulicu. Služavke ste Malog Isusa, a svi koji hoće pobožno služiti Kristu, trpjet će progonstvo!“

Svoj nagovor završila je željom da današnje redovničke zajednice resi duh jednostavnosti, poniznosti, požrtvovnosti i mira, kako je to Družbi služavki Malog Isusa poželio blagopokojni kardinal Kuharić u pismu provincijalki prigodom smrti s. Honorate Matice – jedne od pet sestara koja je bila najviše uz nadbiskupa Stepinca u njegovoj bolesti.

Središnji događaj hodočašća bilo je euharistijsko slavlje, koje je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio kardinal Bozanić. On se na početku homilije osvrnuo na evanđeoski ulomak u kojem pred optužbama, koje očito nemaju opravdanja, Nikodem svojim poštenjem pokušava obraniti Isusa pa i sam biva zahvaćen optužbom. Oni koji napadaju odaju dojam da su sigurni u svoje stavove i u svoja tumačenja prošlosti, ali se pritom zapravo zatvaraju istini i budućnosti, kazao je kardinal. Drage sestre redovnice, Isus koji je put, istina i život, ne dopušta ravnodušnost i traži našu odluku. U tome je smislu donio mač. Zapravo je njegov križ razdjelnica po kojoj se ostvaruje novo zajedništvo, građeni na istini.

Kardinal je istaknuo kako je posebno vrijedno u današnjem evanđeoskom ulomku prepoznati podudarnost glavnih crta odnosa svećeničkih glavara i farizeja prema Isusu s onime kako su se vlasti, posebice komunističke, odnosile prema nadbiskupu Stepincu. Kao ni Isusa, nadbiskupa komunisti nisu uhitili odmah nakon što su preuzeli vlast, jer su dobro znali da za to nema temelja i da je narod uz njega. Trebalo je napraviti spletku i zaplašiti one koji bi svjedočili njemu u prilog. No u konačnici se potvrdilo da, poput Isusa, kršćanski sveti mučenici svoj život daruju.

Govoreći o Krašiću kao školi otajstva života i otajstva kršćanskog i redovničkog poziva, kardinal Bozanić napomenuo je kako su redovnice prisutne u blaženikovu životu kao neodvojiva sastavnica njegova životnog puta, službe i mučeničkog svjedočanstva.

Danas zahvaljujemo Gospodinu na daru redovnica koje su vjerno živjele svoj poziv, prateći molitvom, življenjem svoje karizme, blizinom i svekolikom pomoći kardinala Stepinca. Sigurni smo da blaženi Alojzije svojim blagoslovom prati redovnice i danas, pozivajući da se utječemo Gospodinu po njegovu zagovoru, naglasio je kardinal Bozanić.

U nastavku homilije podsjetio je na poticajne naglaske koje je nadbiskup Stepinac u raznim prigodama upućivao redovnicama. Uvijek je naglašavao duhovne vrednote i savjesno poštovanje redovničkih pravila, u borbi protiv duha Zloga. Kroz sve se njegove misli može nazrijeti privučenost uzorom Blažene Djevice Marije, rekao je te zaključio: Našega su kardinala mučenika u njegovoj službi pratile redovnice: neke od njih tako da su bile uz njega, u dužnostima kojima su bile izravno uključene i pomagale, a sve molitvom i radom u zvanjima diljem nadbiskupije.

Prije završnog blagoslova predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović  zahvalila je kardinalu Bozaniću što je inicirao to hodočašće te uime svih redovnica poručila kako će i dalje moliti za pastire Crkve, posvećene osobe, kao i za naše obitelji. Vjerujem da ćemo svi s ovog mjesta otići ohrabreni i ponosni što je Bog našem narodu dao takvog velikana – bl. Alojzija Stepinca.

Autor: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije/HRK 
Objavljeno: 06. 04. 2019 - 19:40 

Zagreb, IKA

Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u petak 29. i subotu 30. ožujka održan je Međunarodni višejezični istraživački kolokvij profesora i studenata zagrebačkog KBF-a i Teološkog fakulteta Katoličkog sveučilišta u Eichstättu – Ingolstadtu. Tema kolokvija, nadahnuta na temi nedavno održane XV. redovne Biskupske sinode »Mladi, vjera i razlučivanje zvanja«, bila je naslovljena »Sinodalni put kao paradigma crkvenog pastorala (mladih)«.

Na početku kolokvija riječ dobrodošlice uime domaćina izrekao je dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. fra Mario Cifrak koji je predstavio život i djelatnost Fakulteta te profesore i studente koji će sudjelovati u radu Kolokvija, zahvalivši posebno prof. dr. Ani s. Thei Filipović, predsjednici znanstveno-organizacijskog odbora za uloženi trud u organizaciju Kolokvija.

Prof. dr. Sebastian Kießig, član znanstveno-organizacijskog odbora Kolokvija, s Teološkog fakulteta Katoličkog sveučilišta u  Eichstättu – Ingolstadtu predstavio je život i djelatnost Fakulteta i Sveučilišta te dvanaestero studenata diplomskog i poslijediplomskog studija koji će sudjelovati u radu Kolokvija. Nakon uvoda u temu, u kojemu je prof. Filipović naglasila paradigmatsku važnost sinodalnog procesa za pastoralnu praksu te istaknula aktualnost teme s obzirom na objavljivanje postsinodalne apostolske pobudnice »Christus vivit« 2. travnja 2019. godine, profesori i studenti obišli su Nadbiskupijski pastoralni institut, gdje su se pod vodstvom ravnatelja prof. dr. Josipa Šimunovića upoznali s područjima rada Instituta te s programima koji se trenutačno odvijaju u Institutu.

Drugog dana Kolokvija održan je niz predavanja s obzirom na temu Kolokvija te studentske radionice o tematskim jedinicama završnog dokumenta Sinode o mladima.

Prof. dr. Sebastian Kießig održao je predavanje: Synod of Bishops on Young People: From Preparatory to Final Document (Biskupska sinoda o mladima: od pripremnog do završnog dokumenta), unutar kojega je objasnio motive za održavanje Biskupske sinode o mladima, način izrade Radnoga dokumenta, tijek Sinode, sastav sudionika Sinode te usvajanje Završnog dokumenta Biskupske sinode.

Prof. dr. Ana s. Thea Filipović održala je izlaganje Synodalität als Weg des Lernens in Kirche und Gesellschaft (Sinodalnost kao put učenja u Crkvi i društvu). Uputila je na značenje i razvoj sinodalnosti u povijesti Crkve te na iskustvo biskupskih sinoda od Koncila na ovamo, pri čemu je istaknula nekoliko najznačajnijih poruka sudionika Biskupske sinode o mladima 2018. godine, povezavši ih s religijskopedagoškim konceptom transformativnog učenja te značenjem za Crkvu i njezin doprinos društvu u Hrvatskoj.

Prof. dr. Josip Šimunović izlagao je na temu Kirchliche Praxis und Modelle der Jugendpastoral in Kroatien (Crkvena praksa i modeli pastorala mladih u Hrvatskoj). Prikazao je najznačajnije modele pastorala mladih u Hrvatskoj na različitim razinama, tj. od Hrvatske biskupske konferencije preko pojedinih biskupijskih ureda za mlade pa sve do župnih zajednica, posebno upućujući na važnost susreta Hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Zagrebu 2020. godine.

Prof. dr. Ružica Razum održala je predavanje na temu Young People, Faith, Spirituality, Ecclesiality (Mladi, vjera, duhovnost, crkvenost). Iznijela je rezultate najvažnijih istraživanja s obzirom na mišljenje mladih o vjeri, pristupima duhovnosti i njihovim odnosima prema življenju crkvenosti te o izazovima koje mišljenje mladih stavlja pred pastoral mladih.

Doc. dr. Denis Barić, izlažući na temu Kulturelle Veränderungen und Jugendliche: die Bedeutung für die Jugendpastoral (Kulturalne promjene i mladi: značenje za pastoral mladih), uputio je na promjene koje su se dogodile u nekoliko posljednjih desetljeća u većini europskih zemalja na više razina (ekonomskoj, kulturalnoj, znanstvenoj, političkoj, religijskoj) te kako naspram svega toga djelovati unutar pastorala mladih, ističući nekoliko važnih smjernica: slušati mlade i ići u korak s njima, sustavnost pastorala te na stvaranje novih oblika zajedništva u kojima će se graditi autentični odnosi.

Doc. dr. Kata s. Amabilis Jurić izlagala je na temu Jugendliche und geistliche Begleitung: die Figur des Begleiters/ derBegleiterin (Mladi i duhovno praćenje: lik pratitelja/pratiteljice). Istaknula je važnost duhovnog vođenja u radu s mladima, pogotovo u vrijeme sve izraženijih promjena na svim razinama u društvu te navela koje bi kvalitete u radu s mladima duhovni voditelj trebao posjedovati.

Nakon održanih kratkih predavanja i tematske rasprave, studenti dvaju Fakulteta nastavili su s radom u skupinama u kojima su obrađivali teme iz Završnog dokumenta Sinode o mladima, odnosno proučavali materijale koje su krajevne Crkve poslale na temelju upitnika iz Pripremnog dokumenta Biskupske sinode o mladima, a rezultate su iznijeli u završnom plenumu nakon rada u radionicama, pri čemu su naglasili najznačajnije specifičnosti vlastitog jezičnog područja.

Rad Kolokvija zaključila je prof. dr. Ana s. Thea Filipović, zahvaljujući svim predavačima i studentima za sudjelovanje u pripremi i radu Kolokvija, a riječ zahvale za mogućnost sudjelovanja u radu Kolokviju uime svih studenata iz Eichstätta – Ingolstadta izrekao je prof. dr. Sebastian Kießig.

Studenti s Katoličkog sveučilišta u Eichstättu – Ingolstadtu, sudionici Kolokvija, pohađaju Teološki fakultet unutar kojega se svake akademske godine za studente pojedinoga modula organizira studijsko putovanje. Ove godine za studente pastoralno-katehetskog modula unutar Teološkoga fakulteta organizirano je devetodnevno studijsko putovanje u Zagreb (tema: pastoral mladih), Sarajevo (tema: migracije i međureligijski dijalog) i Ukrajinu (tema: ekumenizam).

https://ika.hkm.hr/novosti/odrzan-medunarodni-visejezicni-istrazivacki-kolokvij-o-pastoralu-mladih/

U izdanju Vicepostulature sluge Božjega oca fra Ante Antića s. Marija Asumpta Strukar napisala je knjigu „Milosrđa Djelitelj. Preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića“. Ovu knjigu treba promatrati kao treći dio trilogije posvećene Časnom sluzi Božjem, koju čine prethodno objavljene knjige Svećenik sam Kristov - Pisma svećenicima (2010.) i Na svetost pozvane - Pisma redovnicama (2015.). Kako ističe sama autorica, »ova jednostavna knjiga, pisana srcem, samo je jedan mali korak, nakon kojeg se može smjelije zakoračiti i dublje posegnuti u škrinju Antićeve pismene ostavštine.«

Knjiga je predstavljena u crkvi Majke Božje Lurdske u nedjelju 3. ožujka nakon večernje sv. mise. Predstavili su je novinar Neno Kužina, autorica s. Asumpta Strukar i provincijal fra Joško Kodžoman.

U kanonskom pohodu koji se održava svakih 5 godina, u Župi Uzvišenja Svetog Križa, Osijek 6, Retfala, 21. veljače 2019. godine, kanonsku je vizitaciju, u ime nadbiskupa mons. Đure Hranića, obavio mons. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, a konvizitator je bio vlč. Krešimir Čutura, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Vizitacija je započela kratkom molitvom i pozdravom s domaćinima u župnoj crkvi. Zajedno sa domaćim župnikom vlč. Ivicom Martićom vizitatori su posjetili samostan Sestara Naše Gospe, potom Osnovnu školu Retfala, gdje su se susreli s ravnateljicom i nastavnicima, a potom su posjetili Samostan Marijinih sestara Čudotvorne medaljice, uz zajedničku molitvu u kapeli. Po povratku u župni ured, nakon obilaska župnih prostora vizitacija je nastavljena pregledom župne administracije, te razgovorom sa  župnikom, župnim vikarima i đakonom.  U poslijepodnevnim su satima održani susreti s predstavnicima raznih skupina koje djeluju u župi: Čuvarima saveza Sv. Josipa, MZ Sv. Obitelji, MZ Milosrdni Otac, Pokret žive krunice, Zajednice Vjera i svjetlo - Plamen ljubavi, članovima Odbora ŽPV-a za liturgijski i molitveni život : sakristankom, voditeljicama zborova, orguljašima, voditeljima liturgijskih čitača i ministranata.  Nakon toga vizitatori su razgovarali i s članovima Odbora ŽPV-a za naviještanje: vjeroučiteljima, katehetama, voditeljima skupina (ikonosikarstvo, Grow grupa, Biblijska skupina, Planinarska skupina Ivan Pavao II, Klub ljubiteja čršćanske knjige, Pastoral mladih, KMNL) i Medijskom skupinom župe. Susret je održan i s članovima Odbora ŽPV-a za karitativnu djelatnost: članovima župnog Caritasa, volonterima i misijskom skupinom.  Nakon toga, uz nazočnost poduzetnika s područja župe Retfala predstavljen je projekt nove župne kuće i pastoralnih prostora.

https://www.zusk.hr/126-dogadanja/2019/1963-kanonska-vizitacija-u-nasoj-zupi

Pjevanom molitvom Večernje započeo je ovogodišnji Susret osoba posvećenog života osječke regije održan 17. veljače u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek. Nakon molitve i pozdrava biskupskog vikara za pastoral grada Osijeka, mons. dr. Vladimira Dugalića, prigodno izlaganje, podijeljeno u tri dijela, održao je  p. Mihály Szentmártoni, DI. Razložio je teme: „Izvori zadovoljstva u svećeničkom zvanju“, „Sjene i svjetla redovničkog života“ te „Nova evangelizacija – redovništvo i apostolat“.

Izvori zadovoljstva u svećeničkom zvanju

„Jesi li zadovoljan u svetom zvanju?” pitao je p. Szentmártoni i naglasio kako nije pitanje „Jesi li sretan?“ nego „Jesi li zadovoljan?“ te nastavio: „Sreća je vrhunac radosti, prema tome, nije stanje, nego momentalni doživljaj. Sigmund Freud je izjavio da sreća nije upisana u čovjekove gene. Sreća, kao stanje, čeka nas u nebu. Ovdje možemo imati sretne trenutke. Zadovoljstvo je, međutim, stanje, a proizlazi iz više izvora. Ono nije samostalno duševno stanje, nego plod određenih nutarnjih stavova.“ Potom je iznio psihološke, teološke i duhovne temelje zadovoljstva u zvanju. 

Izlaganje je nastavio navodeći stupove svećeničkog identiteta prikazane u tri slike: „Svećenik je drugi Krist, alter Christus – to je dostojanstvo svećeničkog zvanja; svećenik je druga Marija, Isusova Majka – to je radostsvećeničkog zvanja; svećenik je drugi Josip – to je odgovornost svećeničkog zvanja.“ Naglasio je kako se „svećenički poziv temelji na nadnaravnoj stvarnosti: ne može se protumačiti isključivo psihološkim ili sociološkim kriterijima. Uvijek moramo uzeti u obzir milosnu dimenziju. Svećenički poziv uvijek je tajna, ne samo za ljude, nego i za samog svećenika. Vlastito se zvanje ne može protumačiti samo razumski, nego srcem. Takav pristup pretpostavlja i zahtijeva poklonstveni stav: da se sam svećenik zna čuditi i diviti svom zvanju. Stoga nikakva samo ovozemaljska radost ne može jamčiti zadovoljstvo u svećeničkom životu.“

Sjene i svjetla redovničkog života

Obraćajući se prisutnim redovnicama, p. Szentmártoni je rekao: „Često se čuje riječ ‘kriza’: kriza Crkve, kriza braka, kriza zvanja, kriza redovništva, itd. Riječ je zapravo krivo upotrijebljena. Nikad nisu ustanove i vrednote u krizi; u krizi je osoba koja ne vjeruje u te vrednote.“ Potom je potaknuo na preispitivanje stava prema vlastitu pozivu i družbi s obzirom na tri vremenske dimenzije: prošlost, sadašnjost i budućnost te istaknuo napasti i pozitivna ohrabrenja. Obnova vjere – uvjerenja da je „družba Božje djelo“ i da budućnost ne ovisi o pojedincu; svijest o snazi karizme – upisane u riznicu Crkve, kao i svijest da naše zvanje dolazi od Gospodina i nada – osobno uvjerenje u vlastito zvanje koje se živi sada, a ne u budućnosti, poticaji su koje je predavač uputio.

Nova evangelizacija – redovništvo i apostolat

„Redovništvo je konkretni odgovor Crkve na potrebu u društvu koju samo društvo još nije u stanju izvršiti“, rekao je p. Szentmártoni. Podsjetio je kako su tijekom povijesti redovničke družbe činile velika djela – osnivale bolnice, škole, sveučilišta… Ali, „kad društvo doraste da ispuni navedenu potrebu, vodi navedene institucije, tada je redovnička družba dovršila svoje povijesno poslanje. Treba naći nova poslanja jer se javljaju nove potrebe“, rekao je i naveo primjer Majke Terezije, koja je uočila potrebu skrbi za siromašne u Calcutti. Među novim potrebama su i briga za starije, briga za djecu s posebnim potrebama… „Ove nove potrebe izazov su za redove i to je nova dimenzija. Hoće li na njih odgovoriti klasični redovi ili ćemo čekati nove?“ pitao je predavač. Podsjetio je i na gradnje velikih crkava te monumentalnih samostana i pojasnio kako su redovnici danas pozvani na drukčiju prisutnost osnivanja kuća ili oaza duhovnosti u koje ljudi mogu doći. Svoje izlaganje p. Szentmártoni zaključio je riječima: „Budućnost naših redovničkih zajednica ne ovisi o broju, strukturi, nego o nama. Moramo se pitati: Kakva si ti redovnica? Kakav si ti redovnik? Kakav si svećenik? M. Kuveždanin

Blažena Alix Le Clerc – Marija Terezija od Isusa, djevica, redovnica, (1576-1622)
spomendan 9. siječnja

Po svršetku II. svjetskog rata papa Pio XII. 4. svibnja 1947. uvrstio je u red blaženih Alix Le Clerc, osnivateljicu regularnih kanonikinja sv. Augustina, poznatijih pod imenom Notre Dame ili Sestre naše Gospe. Jedan njihov ogranak s kućom maticom u Zagrebu djeluje i kod nas. U proljeće 1976. naše sestre notrdamke u kući novicijata u Remetama svečano proslaviše 400. obljetnicu rođenja svoje utemeljiteljice svečanim blagoslovom i otvorenjem nove lijepe kapelice.

Alix se rodila na Svijećnicu 1576. u Remiremontu u francuskoj pokrajini Loreni. Otac joj se zvao Ivan, a majka Ana, rođena Sagay. Djevojčica je bila izvanredno živa značaja, bistre pameti, veoma ugodna u društvu, pa su je zato mnogi voljeli. Mladost je ipak provela predana ispraznim stvarnostima ovoga svijeta. Bila bi vječna šteta da se u tome i izgubila. Djelitelj milosti to nije dopustio, jer je za nju čuvao jednu važnu zadaću. Bez njegova zahvata ne možemo shvatiti silnu promjenu koja nasta u njoj u 20. godini života. Tada ju je Bog svojom milošću nadahnuo da promijeni svoj život i da mu se po zavjetu čistoće posve preda.

Bog se u ostvarenju svojih planova služi ljudima, pa kao što se kad sv. Pavla poslužio Ananijom, tako je Alixi Le Clerc dao milost da se srela sa svetim svećenikom Petrom Fourierom, koji je tada bio župnik u Maittaincourtu, također u Loreni. Taj "dobri otac iz Lorene" preuze vodstvo njezine duše. I njemu je za jedan pothvat, koji mu je toliko ležao na duši, bila potrebna velikodušna duša. Našao ju je u Alixi. I ona pod njegovim vodstvom u samoj svetoj božićnoj noći 1597. s još četiri seoske družice započe svoj blagotvorni apostolat, kršćanski i socijalni u najodličnijem smislu riječi. Bio je to apostolat besplatnog poučavanja siromašnih djevojčica. Ženski je svijet tada na polju školstva bio jako prikraćen. Alix će tome nedostatku nastojati doskočiti.

Već naredne godine mogla je u Poussayu otvoriti svoju prvu školu, dok je u isto vrijeme biskup iz Toula odobrio prvi nacrt pravila za novu ustanovu, koji je sastavio sveti Petar Fourier. God. 1599. pet redovnica dođe u Maittaincourt, svečevu župu, gdje je njihov požrtvovni i nesebični školski rad imao tako velik uspjeh da se razna mjesta i gradovi počeše otimati za te nove učiteljice.

Novu je redovničku ustanovu Sestara naše Gospe odobrio god. 1603. kardinal-legat Lorene, a g. 1615. i 1616. i sam papa Pavao V. Ta brzina najvišeg priznanja bila je znak da se u Crkvi rodilo, zaista, nešto vrijedno i zamašno. U studenome 1617. osnovan je prvi službeni samostan Družbe s klauzurom, a Alix le Clerc s drugim sestrama započe kanonsku godinu novicijata uzevši kao redovničko ime Marija Terezija od Isusa. Sljedeće godine položi zavjete, a malo zatim bi izabrana za generalnu poglavaricu i u toj službi ostade sve do prosinca 1621.

Alix je bila duboka duša. Neka o tome posvjedoče neke njezine misli:

"Uvijek me nešto vuklo da sve naše planove stavim pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Moje je pouzdanje u njezinu moć bez granica. Ona je vaša dobra Majka. Idite k njoj s pouzdanjem!

Ne mogu ništa propustiti što Bog traži od mene. Kad više nisam mogla izdržati, obratila sam se Blaženoj Djevici, Majci žalosnih. Molila sam je da mi izmoli zasluge svoga Sina da operem svoju dušu i ukrasim je njegovim milostima.

Pogrde smatram kao pripuštenje Božje koje će me predati milostima, a patnje božanstvenije vuku čovjeka Bogu.

Sve se moje nade i pouzdanje oslanjaju na Providnost i dobrotu Božju.

Shvatila sam u duši da će Družba, koju ću osnovati, pretrpjeti mnogo progona, ali se neće raspasti.

Više držim do zrna poniznosti nego do sto ekstaza. Tražimo uvijek svoje poništenje, to će nam više vrijediti nego veliki zanosi. Sjećam se uvijek svog ništavila. To je istina koja daje mir u svim prilikama, a on počiva u beskrajnoj strpljivosti.

Klanjala sam se Trojstvu u jedinstvu, a osobito sam razumjela ljubav i jedinstvo triju božanskih osoba.

Daj Gospodine, da ti budeš uvijek u meni i ja u tebi i da tako sjedinjeni ostanemo zajedno!

Ako mi Bog u svojoj dobroti oprosti grijehe, sjetit ću se pred njim sviju vas i molit ću ga da vam udijeli milost da savršeno obdržavate svoja pravila u duhu našega reda.

Što se vas tiče, ostanite uvijek u najtješnjem jedinstvu i međusobnoj ljubavi, jer ljubav i jedinstvo jedina su sredstva po kojima će se vaš red održati..."

Alix je umrla 9. siječnja 1622., oplakaše je svi koji su je poznavali. Štovali su je kao pravu sveticu. No, zbog mnogih političkih događaja i zbivanja istom je u prošlom stoljeću bilo moguće započeti kanonski postupak za njezino proglašenje blaženom. A do same beatifikacije došlo je tek  g. 1947. Djelo blažene Alix Le Clerc živi i djeluje i danas i u nas. Nadživjelo je mnoge nedaće, što je znak njegove životne snage. Sestre naše Gospe u nas sve se više uključuju u župni apostolat, osobito kao vrsne katehistice i voditeljice crkvenog pjevanja.

„Sve mogu u onome koji me jača!“ Fil 4, 13

Javljamo svim sestrama, rodbini i prijateljima da je naša draga
s. M. Elizabeta, Rosalija Wirkes 
redovnica Družbe sestara Naše Gospe, okrijepljena svetim Otajstvima, nakon duge bolesti, blago preminula 30. prosinca 2018. u 84. godini života i 55. godini redovništva u Caritasovoj kući za starije i nemoćne osobe Sv. Kamilo de Lellis u Vrbovcu.
Sprovod će biti u četvrtak, 3. siječnja 2019. u 10,50 sati na Miroševcu, a misa zadušnica nakon ukopa u crkvi Blažene Djevice Marije Kraljice mira, na Miroševcu.
VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

Slaviti Božić znači prihvatiti na zemlji iznenađenja Neba. Božićem započinje jedno novo razdoblje, gdje se život ne programira, već se daruje; gdje se više ne živi za sebe, po vlastitom ukusu, već za Boga; i s Bogom, jer od Božića Bog je Bog-s-nama. Papa Franjo.

Blagoslovljen Božić, u prihvaćanju Isusovog načina dolaska i življenja za druge, te Božju blizinu u novoj, 2019. godini, žele vam članice Družbe sestara Naše Gospe. 

Za sve svoje suradnike, dobročinitelje i suputnike u vjeri i životu ovog Božića i boćnih blagdana molimo mi, Sestre Naše Gospe u svim svojim zajednicama: U Zagrebu: Primorskoj 20, Bukovačkoj 316, Župi sv. Blaža; u Subotici, Gunji, Taborskom, Osijeku, Davoru i Bjelovaru. Božji blagoslov nek vas vodi i prati u svima danima Nove godine!

Biskup Vjekoslav Huzjak: U ljudima kojima služite nalazite Krista

U Caritasovoj kući za starije i nemoćne osobe »Sv. Kamilo de Lellis« u Vrbovcu je na svečan način obilježen Dan obitelji. To je tradicionalna manifestacija koja se održava krajem kalendarske godine za korisnike i njihove članove obitelji.

Svečanosti su nazočili mons. dr. Vjekoslav Huzjak, biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije i ravnatelj Caritasa Bjelovarsko-križevačke biskupije preč. Josip Stipančević.

Mons. dr. Vjekoslav Huzjak obraćajući se nazočnima istakao je kako su zaposlenici, korisnici i njihove obitelji u Caritasovoj kući jedna velika obitelj u koju je utkana ogromna ljubav. Naglasio je kako zaposlenici u Caritasovoj kući u ljudima kojima služe nalaze Krista.

Nazočne je pozdravio i preč. Josip Stipančević, ravnatelj CBKB i uputio božićnu čestitku.

U prigodnom programu sudjelovao je zbor korisnika i zaposlenika Caritasove kuće koje je uvježbala sr Manuela Vuljanković, glavna medicinska sestra i fizioterapeut Stefan Zadravec, a oboje su izveli duet – pjesmu »Sretan Božić svakome« te sa zborom otpjevali nekoliko prigodnih božićnih pjesama.

Nadalje je nazočne plesovima Moslavine i narodnim pjesmama uveselila folklorna skupina korisnika i zaposlenika Caritasove kuće uz pratnju tamburaša HKUD-a „Petar Zrinski“ iz Vrbovca, a folkloraše je uvježbala glavna kuharica Snježana Horvatić. Igrokaz »Lijek za srce« autora Stjepana Lice izveli su korisnica Dragica Belobrk, zaposlenica Valentina Antolić, medicinska sestre i učenica 7. razreda I. OŠ Vrbovec, Mihaela Vuljanković, a uvježbala ih je Marija Baturina, radna terapeutkinja.

S. Stanka Oršolić, voditeljica Caritasove kuće je predstavila jednogodišnji rad u Caritasovoj kući u prezentaciji naslovljenoj: »Retrospektiva u Caritasovoj kući: Stvari su oko mene duboko sadržajne«. Nazočni su imali priliku više saznati o tome na koji način funkcionira Caritasova kuća obzirom na njeno ustrojstvo, misiju, viziju, vrijednosti, ciljeve, dionike, također vidjeti strukturu korisnika obzirom na dob, spol, vrstu njege i pokretnosti te kapacitet popunjenosti. Kapacitet je 148 korisnika (od čega je rješenjem CZSS-a moguće smjestiti 38 korisnika) a trenutno je smješteno 127 korisnika (najviše je polupokretnih korisnika, a od demencija je ukupno oboljelih 23, od čega najviše s Alzheimerovom demencijom).

Predočena je i SWOT (snage, slabosti, prilike i prijetnje) analiza stanja u Caritasovoj kući. Retrospektivno uz fotografije prikazana su različita događanja ostvarena od proslave zadnjeg Dana obitelji kao prošlogodišnji Dan obitelji, mjesečna slavlja rođendana korisnika i zaposlenika, prigodne aktivnosti i događaji koji se obilježavaju (koncerti, međudomski susreti, filmski susreti, kreativne radionice, izleti, hodočašća, duhovni susreti, posjeti muzejima i manifestacijama, edukacija osoblja) te nabrojeni svi suradnici ( volonteri pojedinci, skupine, članovi udruga). Ostvarena je suradnja s volonterkama iz Marijine legije i učenicima II. OŠ Vrbovec koji redovito posjećuju i provode vrijeme s korisnicima kao dio projekta »Uljepšaj mi dan«.

S. Oršolić je nazočnima uputila i Božićnu čestitku sročenu u pabirke kristologije teologa Hansa Ursa von Balthasara i koncept: putem ljubavi, Riječ je tijelom postala univerzalna konkretnost za nas. Time je svima poželjela da putem ljubavi, koji je jedini vjerodostojni hod, kojim Bog iskazuje konkretnu ljubav nama dajući nam Isusa Krista – Riječ koja je tijelom postala, Bog nas učini otvorenijima za suživot s drugima.

Dragan Vicković, Stanka Oršolić

http://prigorski.hr/caritasovoj-kuci-starije-nemocne-osobe-sv-kamilo-de-lellis-vrbovcu-svecano-obiljezen-dan-obitelji/?fbclid=IwAR3rjeUkf8962UZhV5sqFnzgVPKJ0enEQXjgboSqPqWH5eRPr2hyyhaSpVU

Svaka sestra je Božji dar Crkvi i redovničkoj zajednici!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u petak 21. prosinca 2018. godine u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu na predbožićnom susretu s predstavnicama redovničkih zajednica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije.

U ime okupljenih sestara, Kardinala je pozdravila i izrekla čestitku sestra Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije riječima: "Promatrajući sadašnjost u kojoj živimo, a koja vapi za uzorima, za osobama za kojima bismo mogli poći i hodati i stojeći ovdje pred vama iskreno mogu ponovno reći: uzoriti. U korijenu te riječi stoji uzor i vjerujem da mogu reći ne samo u svoje ime nego i u ime ovdje prisutnih redovnica da ste nam uzor u vremenu u kojem živimo. Znali ste reći kad bi mnogi rado prešutjeli, znali ste istupiti, kad bi mnogi odstupili, znali ste ostati stajati kad bi mnogi pali, znali ste reći istinu kad bi oni koji su vas slušali radije čuli laž. Vjerujem da vam je u tome veliki uzor blaženi kardinal Alojzije Stepinac kojeg ste na hodočašću ove godine u Krašiću o 20. obljetnici njegove beatifikacije stavili kao siguran oslonac i kompas hrvatskom društvu. Hvala vam što ste na tom svetom tlu molili i za nas redovnice. Po završetku pohoda 'Ad limina apostolorum' u bazilici sv. Marije Velike na istom mjestu gdje je nekoć klečao i naš blaženi kardinal Stepinac, vi ste, osjećajući njegovu prisutnost, zajedno s njime molili Gospodina 'da po zagovoru Blažene Djevice Marije čuva Crkvu i posebno naš narod.' Na tom svetom mjestu posvećenom Službenici Gospodnjoj molili ste i za sve nas da pozornije slušamo njene riječi i da poput nje služimo, jer kako tada rekoste: 'Radost Crkve je u služenju bližnjemu.' Budući da ste Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije povjerili zagovoru našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca, vjerujemo da je on pratio svaki korak njenog puta i sretno je doveo njenom završetku, koji nije kraj nego početak nečeg novog, početak obnove na koji nas papa Franjo neprestano potiče. Vjerujemo da sada slijedi razdoblje za našu Zagrebačku Crkvu u kojoj će Gospodin po vama i vašoj apostolskoj hrabrosti, evanđeoskoj poniznosti i molitvi učiniti nešto novo. Mi, kao redovnice koje pripadamo Crkvi kojoj ste vi pastir, obećajemo da ćemo vas svakodnevno pratiti svojim molitvama i žrtvama. Neka vam Novorođeni u ove svete dane donese mir i radost koji neka vas prate kroz sve dane ove godine koja je pred nama. Sretan vam Božić!"

Zahvaljujući na riječima čestitke Kardinal je na početku obraćanja rekao kako je lijepo biti među svojima, kako je lijepo znati da čvjek nije sam, kako ta spoznaja daje snagu i hrabrost za život. Govoreći o Božiću, rekao je kako je on uvijek nov, kao što je i Bog uvijek nov i uvijek nam dolazi na nov način.

Nadovezujući se na pozdravne riječi s. Leko, Kardinal je iznio iskustvo sa susreta u Kongregaciji za biskupe s prefektom kardinalom Marcom Ouelletom koji je primijetio trend opadanja broja redovnica. "To pitanje iznosim i ovdje pred vas. Znam da ga i vi jednako osjećate. To pitanje - što učiniti - dotiče se jednako svih nas u Crkvi, jer se ne odnosi samo na redovništvo, nego ono ukazuje na jedan proces koji zahvaća cijelu Crkvu i potiče nas da još jače dolazimo pred našeg Oca Nebeskog tražeći Ga pomoć", rekao je Kardinal. 

U nastavku govora Kardinal se osvrnuo na završetak Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije izrazivši nadu da će intenzivan rad na oblikovanju postsinodalnog dokumenta biti završen tijekom predstojeće godine. Sestrama je iznio prijedlog da, kao što je u ovoj godini organizirano hodočašće svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine u Krašić, da se tako organizira u korizmenom vremenu hodočašće redovnica.

Istaknuvši da je svaka redovnica Božji dar Crkvi i redovničkoj zajednici, Kardinal je okupljenim predstavnicama i poglavaricama redovničkih zajednica rekao kako nam upravo ta svijest o darovanosti bude polazište u građenju međusobnih odnosa.

"Vremena su izazovna. Doživljavamo velike promjene. Nešto što prije nismo ni mogli pomisliti da će se događati, biti dovedeno u pitanje u društvu, događa se pred našim očima i stavlja nas ponekad u stanje zbunjenosti, obeshrabrenosti, no sve to ne smije nas pokolebati, niti smojemo posustati. Naprotiv, gledajmo uvijek naprijed s pouzdanjem u Boga tražeći nove načine kako činiti dobro, kako svjedočiti Božju blizinu i vodstvo. Isus koji se rodio kako bi nam pokazao put, svojim cijelim životom ukazuje na tu povezanost s Bogom Ocem. Imamo Boga Oca na Nebesima. Čovjek pripada Bogu i treba svakog dana svog života živjeti tu pripadnost. To nam na osobit način svjedoči naš blaženik Alojzije Stepinac. On se posvema predao Bogu. To i vama od srca želim - da slijedite Isusa u predanju i pouzdanju u Boga Oca", zaključio je svoje obraćanje i čestitku kardinal Bozanić. 

http://www.redovnistvo.hr/vijesti-hkvrpp/novosti/predbozicni-susret-zagrebackog-nadbiskupa-kardinala-josipa-bozanica-s-redov 

Autor: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupij 
Objavljeno: 21. 12. 2018 - 14:16 

Na retrospektivnoj izložbi časne sestre Samuele predstavljeni su odabrani umjetnički radovi koji uprizoruju sve atribute božićnog slavlja, od najvećih i najmanjih jaslica do kreativnih borova i božićnih ukrasa. Izložba je upotpunjena prizorima najvažnijih momenata Isusovog života prema Evanđeju, pa time ostvaruje i edukativnu komponentu. 
Jednostavnost i dostupnost prirodnih ekoloških materijala te skulptorski proporcionalno oblikovanih likova zaustavljenih u pokretu uz veličanstvenu usredotočenost na svaki detalj, dodatno posjetiteljima plijeni pozornost i pruža osjećaj bliskosti i zajedništva u danima priprema za Božić.
č.s. Samuela svojim radovima predstavljala je Hrvatsku i Zagreb na međunarodnim izložbama u gotovo svim državama Europe i u Kanadi, ostvarivši značajne nagrade i priznanja.

Izložba je otvorena od 24. studenog 2018. do 15. siječnja 2019.

Lokacija: Trg Mažuranića 14
Najljepše božićne priče 
tel:+385 1 4826 220

POSJET MUZEJU
Utorak - petak: 10,00 - 18,00 sati
Subota - nedjelja: 10,00 - 13,00 sati
Ponedjeljkom, državnim praznicima i blagdanima Muzej je zatvoren za posjetitelje.

Program tijekom adventa za građanstvo:
od 27.11. – 15.1.2019.

1.12. od 11-13 sati (subota) 
Radionica izrade božićnog nakita – za građanstvo, djecu i roditelje
Vodi: autorica izložbe č.s. Samuela 

8.12. od 11-13 sati (subota) 
Radionica izrade božićnog nakita – za građanstvo, djecu i roditelje
Vodi: autorica izložbe č.s. Samuela 

U crkvi Majke Božje Remetske je 4. kolovoza 2018. s. Marija Jerković, za vrijeme sv. mise u 11 sati, izrekla svoj neopozivi DA Bogu po doživotnim redovničkim zavjetima u Družbi sestara Naše Gospe.
Misi je predsjedao vlč Robert Almaši, župni vikar iz crkve sv. Petra i Pavla u Osijeku, a koncelebrirali su donedavni župnik sv. Blaža mons Zvonko Sekelj i sadašnji župnik sv. Blaža mons Zlatko Koren. U koncelebraciji su bila dva karmelićaniina: o. Stjepan Vidak, prior remetskog samostana i o. Zvonko Martić, prior samostana sv. Ilije u Buškom Blatu, koji je od 29. 7. do 4. 8. održao u samostanu na Bukovačkoj 316 duhovne vježbe za sestre.
Uz brojne časne sestre, slavlju su nazočili članovi obitelji s. Marije i hodočasnici Gospi Remetskoj.

S. MARIJA (Marica) JERKOVIĆ, rođena je u Kulini (Derventa), BiH. U Zagrebu je živjela i radila do listopada 2010. kad je primljena u samostan sestara Naše Gospe u Zagrebu, Primorska. U novicijat je ušla 5. 8. 2011. a prve redovničke zavjeta položila je 4. 8. 2012. u Zagrebu. Godinu dana je bila u Zagrebu, u kući Matici a onda je u kolovozu 2012. premještena u Osijek, na službu sakristanke u župnoj crkvi Uzvišenja svetog Križa i ostale poslove u dogovoru s kućnom poglavaricom. Završila je u Osijeku Školu za župne suradnike i od 2015. predaje župni vjeronauk. U kolovozu 2017. premještena je u župu sv. Blaža u Zagrebu na službu sakristanke u župnoj crkvi i vjeroučiteljice u župnoj katehezi.

U petak 22. lipnja 2018. hodočastile smo u Slavonski Brod u svetište "Gospe od "Spremne/Brze pomoći"!

Župnik vlč. Ivan Lenić dočekao nas je u svom stilu velikodušno, srdačno i s dubokom duhovnom porukom. Nakon gostoljubivog dočeka u crkvi nam je progovorio o početku štovanja Gospe od Brze pomoći. Prošle je godine obilježeno 60 godina od početka njenog štovanja u Hrvatskoj za koje su zaslužne sestre Uršulinke.
Mnoge su duhovne plodove osjetili brojni hodočasnici koji dolaze svakog 8. u mjesecu. I mi smo se u molitvenom ozračju utekle Gospi, proslavili sv. misu u njenom svetištu i to uz još dvojicu dragih prijatelja Družbe: bivšeg i sadašnjeg župnika iz Gunje, vlč. Matu Matasovića i vlč Ivana Živića koi su bili u koncelebraciji i ostali s nama u bratskom zajedništvu.
Popodne smo pohodile Župu blaženog Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu koja je utemeljena 2009. godine. Župnik vlč. Tomislav Ćurić nam je približio okolnosti i tijek rađanja Župe i žive župne zajednice. Molitvom pred relikvijama Blaženika te ugodnim druženjem sa nekoliko zauzetih župljanki oprostile smo se od privremenog liturgijskog prostora Župe te kratko posjetile novi pastoralni centar koji će, ako Bog da, biti otvoren početkom srpnja ove godine.
Zahvalne i radosne zbog međusobnom susreta sestara iz svih zajednica iz Hrvatske i obogaćene susretima i trenucima duhovnog iskustva, vratile smo se svojim zajednicama.
 

Uz rodbinu, mnogobrojne prijatelje, te osamdesetak redovnica, redovnika i svećenika pokopan je u ponedjeljak, 21. svibnja na mjesnom groblju u Cerniku fra Marijan Kovačević, svećenik franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda.

Fra Marijana su mnogobrojni vjernici iz Slavonskog Broda, gdje je bio na službi samostanskog vikara, ispratili istoga dana, sudjelujući na misi zadušnici u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva. Misno slavlje uz domaćeg gvardijana fra Klaudija Milohanovića i petnaestak svećenika predvodio je slavonskobrodski dekan Ivan Lenić.

Okrijepljen svetim sakramentima, fra Marijan je preminuo u petak, 18. svibnja u Slavonskom Brodu u 72. godini života, 55. redovništva i 46. godini svećeništva. Rođen je 16. rujna 1946. godine u Rešetarima, župa Nova Gradiška, u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Antuna i majke Marije r. Palić. Odrastao je uz još četvoro svojih braće i sestara, najstarije Ankice-Karmele, koja je redovnica Družbe sestara Naše Gospe i na službi je u Subotici, brata Ivana, koji je preminuo kao dijete te sestru Tereziju i brata Alojzija. Otac mu je preminuo 1983., dok mu je majka živa i ima 93 godine.

djos.hr 

Dana 8. 4. 2018., na nedjelju Božanskog Milosrđa,  preminula je u Subotici, u samostanu Anuncijata,
S. LEONIJA, MATIJA SKENDEROVIĆ,  
u 83. godini života i 61. godini redovničkih zavjeta. 
Bit će sahranjena u sestarsku grobnicu na Bajskom groblju u Subotici, u utorak 10. travnja u 14 sati. 
Neka počiva u miru Božjem!
U svoju vječnu radost neka je uvede Milosrdni Isus!

Svim biskupima, svećenicima, suradnicima, prijateljima i rodbini od srca želimo Sretan Uskrs!

Uskrsli Isus neka nas sve obdari obiljem svoje milosti a plodovi Uskrsa neka budu prepoznatljivi i živi u našim zajednicama, Crkvi i svijetu!

To vam žele vam članice i Uprava Družbe sestara Naše Gospe

Zagreb, (IKA) – Uskrsna izložba s. Samuele Premužić, članice Družbe Naše Gospe, postavljena je u Hrvatskoj kući „Materina priča" u Zagrebu. U nekoliko pisanica, s. Samuela „ugradila" je motive uskrsnuća: prazan grob, uskrslog Isusa i janje. Kao poseban rad predstavljena je i posljednja večera, te šestinska obitelj na uskrsno jutro. No, posebnost ovogodišnje izložbe je velika pisanica u koju je autorica postavila postaje križnoga puta, te uskrsnuće. Svi radovi su izrađeni od kukuruzne komušine i materijala iz prirode.
S. Samuela (Marica) Premužić, rođena je u Velimirovcu kraj Našica. Dio svojeg slavonskog zavičaja koji nosi u srcu darovala je gradu Zagrebu, gdje živi i predano radi već više od četiri desetljeća u samostanu sestara Naše Gospe. Uz samostanske poslove svoj život nesebično je posvetila brizi za bolesne, stare i nemoćne, a posebno kreativnom radu i poučavanju djece u dječjem vrtiću u okviru samostana. Za rad s djecom odabire prirodne i ekološke materijale, papir, slamu, kukuruzovinu, jutu, koru drveća, mahovinu, komušinu – posebice zbog njihove neškodljivosti i dostupnosti. Svoj bogati talent i stvaralaštvo usmjerila je izradi rukotvorina, uređenju cvjetnih površina i okoliša, te brojnih parkova i vrtova crkvenih i samostanskih zdanja diljem Hrvatske, od kojih je najljepši mali botanički vrt oko samostana Naše Gospe na Bukovačkoj u Zagrebu.
Posebnu ljubav i nadarenost iskazala je izradom božićnih jaslica i uskrsnih pisanica i ukrasa od prirodnih materijala – komušine, slame, kukuruzovine, grančica i panjeva šumskog drveća i drugih najdostupnijih predmeta. Od toga stvara niz scena punih dinamike i izražajnosti, osjećaja i nesvakidašnjih doživljaja, u njezinom stvaralaštvu posebno se ističu biblijski prizori i motivi. Svojim radovima inspiriranim sakralnim i prirodnim postala je uzor i učiteljica umjetničkog oblikovanja mnogim mladim umjetnicima. 
Prepoznata je i priznata kao izvorna umjetnica u stručnim i kulturnim krugovima i institucijama, ističe se njezina suradnja s Etnografskim muzejom u Zagrebu, gdje je 1997. priredila veliku samostalnu izložbu svojih radova. Posredstvom Etnografskog muzeja radovi su joj izlagani u Zagrebu, Hamburgu, Arlesu, Salzburgu, Rimu, Bratislavi, Skoplju, Sofiji, Cita di Castelu, Sutriu, Veroni. U više navrata predstavljala je Hrvatsku na Međunarodnim izložbama Božićnih jaslica u Rimu, gdje je postigla zapažen uspjeh i međunarodno priznanje, a njezine jaslice trajno su ostale u veleposlanstvu u Vatikanu. Djela su joj izlagana na brojnim izložbama diljem Hrvatske, i u inozemstvu (Italija, Kanada, SAD, Njemačka, Austrija, Makedonija, Rusija, Češka, Slovenija, Francuska, Srbija, Bosna i Hercegovina). Njezine poznate jaslice „Anđeoska štalica" 2002. g. bile su izložene u dvorani za audijencije pape Pavla VI. u Vatikanu. Stalne postave njezinih skulpturalnih scena iz Isusova života nalaze se u karmelićanskom samostanu Blažene Djevice Marije od Karmela u Krku, franjevačkom samostanu u Živogošću, te jaslice u Župi hrvatskih mučenika u Missisaugi u Kanadi. 
Za svoj predani umjetnički rad u prosincu 2017. dobila je visoko priznanje - Plaketu Grada Zagreba za izvanredni doprinos stvaranju i izlaganju božićnih jaslica u Hrvatskoj i inozemstvu. 
Izložba se može razgledati u Hrvatskoj kući „Materina priča", Preradovićeva 31 u Zagrebu do 10. travnja od ponedjeljka do subote, u vremenu od 10 do 12, te od 17 do 20 sati. Za grupne posjete mogućnost posebnog dogovora.

Korizmena duhovna obnova za redovnice grada Zagrebu u organizaciji Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju Hrvatske redovničke održana je u nedjelju, 18. ožujka  u bazilici Srca Isusova.

Nakon pozdravne riječi predsjednika povjerenstva fra Ive Martinovića, TOR, sestre i postulantice Kćeri Božje ljubavi predvodile su Večernju.

Duhovni nagovor „Poziv, poučljivost i vjera sv. Josipa kao izraz Bogu posvećenog života“ održao je o. Stjepan Vidak, OCD. Odmah na početku je podsjetio, kako smo na kraju proslave Godine sv. Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a k tomu razlog odabir primjera sv. Josipa je poticajan za redovništvo, jer „ako je ičiji život uz život BDM bio na tako intenzivan način posvećen Bogu, bio je to svakako njegov, a mi smo ti koje nazivaju Bogu posvećene osobe“.

Sv. Josip ima svoje jedinstveno mjesto u Božjem naumu spasenja. Milosrdni Bog je naumio po svome Sinu, Isusu Kristu rođenu od Marije pridobiti grešnike za svoje prijatelje. U tom naumu sv. Josip mora izvršiti svoj dio, izvršiti svoj poziv, ono što je njemu povjereno u tom naumu spasenja, rekao je o. Vidak, te posvijestio kako mi, kršćani vjerujemo da ni jedan čovjek nije izvan nauma Božjeg. „Svi smo pozvani u život, nitko to od nas nije određivao. Samim tim što postojimo, što je Bog providio da ćemo živjeti ima svoju vrijednost i važno je da mi to znamo. Možda netko to ne zna od onih koji ne vjeruju kao mi, ali mi znamo i tako moramo promatrati svakoga čovjeka. Nitko od nas nije bez veze na ovome svijetu. Mi k tome, imamo još jedan poseban poziv: mi smo Bogu posvećene osobe, redovnici i redovnice. Dano nam je kako Crkva govori: jedno posebno posvećenje koje ima izvor u krsnom posvećenju. Mi smo prepoznali da nas Bog zove na jedan intimniji suživot s Njim i rekli smo mu 'da'. Moramo biti uvjereni u tu temeljnu istinu pozvanosti da bismo mogli protumačiti svoj život.

Povezujući promišljanje o Josipovu životu i ispit savjesti, o. Vidak je postavio niz pitanja „odričemo li se mi svjetovnog poimanja redovničkog života. Ne prevladava li dobrano i kod nas mjerilo da vrijedimo onoliko koliko činimo, koliko smo aktivni, javno zamijećeni, piše li se o nama. Gubimo li smisao za ono „biti“, ne postajemo li dobrim dijelom kao svjetovne institucije, jedino što se bavimo vjerskim pitanjima, i pitanjima duhovnosti. Kakva je naša vjera kao Bogu posvećenih osoba? Jer s vjerom stoji ili pada smisao našeg redovničkog posvećenja, naših zavjeta i truda oko zajedničkog života, a posvećenje po redovničkim zavjetima i zajednički život su dva najbitnija elementa redovničkog života. Preobražava li nas naš odnos s Bogom, mijenja li nas razgovor s Bogom, molitva? Trudimo li se živjeti u Njegovoj prisutnosti drugujući s Njim, živeći od vjerovanja da je On stalno uz nas, da je On onaj koji jest, uvijek tu prisutni i da Njemu vrijedi darovati sav svoj život“. Nagovor je o. Vidak zaključio Molitvom sv. Josipu iz himna grčke tradicije.

Po završetku nagovora, okupljenima se obratila predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović zahvaljujući Povjerenstvu koje je priredilo ovaj duhovno-molitveni susret.

Prisutnim pak redovnicama zahvalila je na odazivu. „Želim da nam sv. Josip bude uzor kako naše živote staviti Bogu potpuno na raspolaganje. Molimo jedna za drugu da i današnji dan i dani koji su pred nama budu dani priprave za najveći blagdan koji slavimo, kako bi mogle ući u otajstvo slavlja Vazmenog otajstva sa dubokom vjerom, ljubavlju i pobožnošću, te da slavlje Uskrsa bide novo rođenje ljubavi, radosti, slobode i našim vjerničkim i posvećenim životima“.

U samostanu u Bukovačkoj 316 održan je od nedjelje 15. veljače do subote 3. ožujka prvi ovogodišnji turnus duhovnih vježbi za sestre. Sudjelovalo je 28 sestara a voditelj je bio vlč. Dragutin Goričanec. 
Zadnjeg dana duhovnih vježbi, za vrijeme sv. mise u 11 sati s. Mirela Šokčević je zahvalila Bogu za 50 godina redovničkog života.

Ona je u samostan došla iz Gunje gdje preko 60 godina djeluju sestre Naše Gospe. Uz vlč. Goričanca je u koncelebraciji bio vlč. Ivan Jurić, župnik iz Osijeka koji je rodom iz Đurića, filijale župe Gunja. 
Na slavlju su bili brojni nećaci i nećakinje sestre Mirela sa svojim obiteljima.

U predvečerje blagdan Svijećnice, 1. veljače 2018., okupili su se redovnici i redovnice iz Bjelovarsko-križevačke biskupije, u katedrali oko svog biskupa, mons. dr. Vjekoslava Huzjakai proslavili Dan posvećenog života.

U svečanoj pjevanoj Večernjoj molitvi sudjelovali su oci franjevci, svećenici Bjelovarsko-križevačke biskupije, sestre bazilijankei sestre kćeri Božje Ljubaviiz Križevaca, sestre klanjateljice Krvi Kristoveiz Bjelovara, sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskogaiz Grubišnog Polja, sestre Naše Gospeiz Bjelovara, te službenice Milosrđaiz Vrbovca.

Svetu misu slavili su zajedno s vjernicima, a pjevanje je uzveličao župni zbor pod vodstvom orguljašice gospođe Valentine Vedriš.

U propovijedi biskup je ohrabrio redovnike i redovnice za buduće dane pozvavši ih na radosno svjedočenje evanđelja ovom zbunjenom svijetu, rekavši: "Svjetlo koje čovjeka vodi je Krist Gospodin koji obasjava put u srcima apostola i ljudi. Vi redovnici i redovnice svjedočite svijetu svoju posvećenost i budite svjetlost na prosvjetljenje naroda, koje je vidio i sveti starac Šimun".

Nakon homilije redovnici i redovnice Bjelovarsko-križevačke biskupije obnovili su svoja zavjetna obećanja uz zapaljene svijeće, a na kraju mise zajedno s vjernicima izmolili su molitvu za nova duhovna zvanja.

Jedna od prisutnih sestara izrekla je svoju zahvalu biskupu i podsjetila na poruku pape Franje koji nam u dokumentu "Za novo vino nove mješine" poručuje da zajedno pogledamo što se događa u mješinama našega posvećenoga života. Pozvani smo točiti vino u čaše na radost svih, osobito najmanjih i najsiromašnijih. U našem redovničkom životu treba vladati zakon blaženstva, radosti i slobode koju nam donosi evanđelje.

Dragii suradnici, prijatelji i rodbino naših sestara! Dragi Bogotražitelji!

Radosno slavimo Božić, blagdan Utjelovljenja Sina Božjega, koji je naš Put prema Bogu. Slavimo Novorođenoga jer nam danas treba pružena Božja ruka; danas nam treba svjetlo koje obasjava svijet i daje nam snagu da možemo iz vjere radosno živjeti. Danas! 

Nemojmo se umoriti! Dopustimo da se Isus danas opet rodi u nama za druge, da nas obnovi svojim rođenjem za radosno življenje. Danas budimo dar jedni drugima!

Čestit Božić i blagoslovljenu novu godinu žele vam sestre Naše Gospe!

Božić je blagdan Božje dobrote

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u srijedu 20. prosinca 2017. godine u Nadbiskupskom dvoru s časnim sestrama, vrhovnim, provincijalnim i kućnim poglavaricama Ustanova posvećenog života, Družbi apostolskog života i Svjetovnih ustanova na području Zagrebačke nadbiskupije.

U ime svih redovnica grada Zagreba prigodnu riječ uputila je s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije, koja je na početku izrazila radost i zahvalnost Bogu zbog poboljšanja Kardinalova zdravstvenog stanja. Molile smo za Vas i molimo da Vas Gospodin prati svojim blagoslovom i udijeli Vam potrebnu snagu za Vašu važnu i zahtjevnu službu u našoj zagrebačkoj Crkvi – kazala je s. Antolović.

Čestitala je Kardinalu 20. obljetnicu njegove nadbiskupske službe, ističući kako su mnogi veliki događaji obilježili protekla dva desetljeća, među kojima valja izdvojiti onaj najvažniji – sazivanje, pripremu i održavanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Tema Sinode „Hodimo u novosti života“, nastavila je s. Antolović, odjekuje u našoj stvarnosti kao jaki poziv i poticaj na obnovu i traženja novih putova i načina za svjedočenje i naviještanje Radosne vijesti u svijetu u kojem živimo. Novost u kojoj trebamo hoditi i koju smo pozvani naviještati i živjeti kao kršćani, a na poseban način kao posvećene osobe, uvijek je nova, iako u ljudskim kategorijama mjerenja stara više od 2000 godina.

Naglasila je kako većina redovničkih zajednica živi među narodom i s narodom te da sestre svake Družbe nastoje otkrivati načine kako odgovarati na potrebe ljudi, a pritom posebnu pozornost posvećuju služenju najpotrebnijima i onima koji su na rubu.

Osjećamo da kao crkvena zajednica trebamo više zajedničkog razmišljanja, molitve i planiranja te traženja odgovora i suradnje na svim razinama – zaključila je s. Antolović.

U svom je prigodnom obraćanju kardinal Bozanić rekao kako je Božić blagdan Božje dobrote, navještaj da je Bog dobar te da toga trebamo biti stalno svjesni i otuda neprestano polaziti. Jer ako polazimo od toga, onda je i naš odnos prema sebi samima i prema drugima drukčiji – zaključio je kardinal Bozanić.

Za iznimmo umijeće u stvaranju božićnih jaslica izloženih na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić uručio je danas u palači Dverce Medalju Grada Zagreba sestri Samueli Premužić.

Vi se držite gesla pape Franje za prvi svjetski dan siromašnih „Ne ljubimo riječima, već djelima“. Svojim sjajnim djelima Vi ljubite ovaj narod – Vi ste donositelj radosti, rekao je gradonačelnik Bandić te joj se zahvalio što svojom izložbom u crkvi sv. Blaža pridonosi sjajnom uspjehu Zagreba koji je po treći puta zaredom osvojio prestižnu titulu kao najljepša adventska destinacija.

Sestra Samuela zahvalila se gradonačelniku Bandiću na Medalji Grada Zagreba, ali i na svemu što čini za Crkvu i Zagreb. "Želim zahvaliti dragom Bogu za dar života, dar zvanja i dar darivanja što mi je usađeno od djetinjstva i što želim dijeliti sa svima."

Kratki osvrt na rad s. Samuele Premužić iz Družbe sestara Naše Gospe dao je mons Zlatko Koren koji je rekao kako je ona poznata po izradi božićnih jaslica i božićnog nakita od prirodnih materijala koji se izlažu na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Veliko umijeće s. Samuele istaknuto je na prestižnoj jasličarskoj smotri 100 Presepi u Rimu, a posebno mjesto zauzeo je Betlehem Anđeoska štalica u dvorani Pavao VI. Godišnje izradi 100-tinjak jaslica, a u životu ih je napravila više od tisuću i sve ih je darovala.

Svoj veliki doprinos svečanom činu dala je s. Ceclija Pleša, članica naše Družbe, otpjevavši "O antifone" koje su lijepom prostoru u palači Dverce dale vjerski ugođaj. Ti kratki zazivi kojima bogoslužje Crkve u večernjoj molitvi časoslova uokviruje Marijin hvalospjev »Veliča« progovaraju o naravi iščekivanoga Mesije i odlična su priprava za Božić i božićno vrijeme.

Rad sestre Premužić može se razgledati do 3. veljače 2018. u crkvi sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, na izložbi Toplina Božića, a u okviru Adventa u Zagrebu

Nakon obiteljske sv. mise u 9 sati, na prvu nedjelju Došašća, 3. prosinca 2017.,  otvorena je, u crkvi sv. Blaža U Zagrebu, izložba radova s. Samuele. Izložba sadrži božićne motive i petnaest otajstava Gospine krunice. Sve je ukomponirano u skladnu cjelinu i poziva na meditaciju, molitvu i divljenje. Izložba se može pogledati svaki dan do 3. veljače. 

Nakon izvještaja o radu HDCG-a pristupilo se izboru novoga vodstva. Tako je za predsjednicu ponovno potvrđena doc. mr. art. Ruža s. Domagoja Ljubičić, a za dopredsjednika je izabran Tihomir Prša, prof. Za tajnika je potvrđen Kristijan Palčec, mag. mus, a za članove Upravnog odbora su izabrani Petra Hrvačić, mag. mus. i prof. dr. sc. s. Katarina Koprek. Za članove Nadzornog odbora izabrani su don. Ivan Urlić, mag. mus., Niko Luburić, prof. i Lovro Srdarević, student KBF-a u Zagrebu. U Stegovno povjerenstvo su izabrani Ivan Ščepanović, student Instituta za crk. glazbu u Zagrebu, Tatijana Gačeša, prof. i s. Ivana Pavla Novina, mag. phil.

Prvi edukacijski seminar za odgojitelje na temu „Formacija kandidata prema smjernicama novog  Ratio Fundamentalis Instutionis Sacerdotalis“ održan je od 3. do 5. studenoga 2017. u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Seminar su organizirali Centar za savjetovanje Riječke nadbiskupije i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. Na susretu se okupilo 43 odgojitelja iz redovničkih zajednica i nadbiskupijskih odgojnih ustanova.

U subotu, 5. studenog Svetu misu je predslavio riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je tom prigodom istaknuo kako su izazovi našeg vremena veliki te da su kandidati i kandidatice „djeca svoga vremena“, stoga je razborito i neophodno u radu s njima koristiti sve psihološke, pedagoške, sociološke i druge odgojne znanosti. 

Voditelji seminara bili su: dr. Sanda D. Smoljo (teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja), voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i vlč. Đuliano Trdić (liječnik, psiholog) voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije.

Na seminaru je kao predavač sudjelovala i dr. Ljiljana Moro, neuropsihijatrica i subspecijalist iz psihoterapije, koja je iz perspektive psihijatrijske struke i bogatog profesionalnog iskustva održala predavanje na temu: Latentni i manifestni indikatori psihopatologija. U okviru svog predavanja dr. Moro je posebno obradila četiri psihopatološka stanja (šizofrenija, bipolarni poremećaj, paranoja i parafilije) koja novi Ratio Fundamentalis indicira kao zapreku za pripuštanje u proces formacije svećeničkih kandidata (usp. RF, br. 191). Kroz trodnevnu edukaciju upriličena su i predavana na teme: Zrela i nezrela struktura kandidata, Parafilije s naglaskom na strukturalnu i nestrukturalnu homoseksualnost, Kompenzacije afektivnih poteškoća, Od kompenzacije prema integraciji.

Uz prigodna predavanja odgojitelji su sudjelovali u radionici, u interaktivnim diskusijama, te su također imali priliku i za individualne razgovore i supervizijsko savjetovanje.

U okviru evaluacije seminara razgovaralo se i o budućim projektima koje dva Centra - Riječki i Vrhbosanski - planiraju zajedno realizirati s ciljem pomoći odgojiteljima u usavršavanju njihovih odgojnih kompetencija u radu s kandidatima za svećenički i redovnički poziv. (kta)

GUNJA / ZAGREB (TU) - Na misijsku nedjelju, 22. listopada, mladi iz Župe svetoga Jakova, apostola u Gunji, okupljeni u skupinu „Božja Družina“, zajedno sa svojim župnikom Ivanom Živićem i časnim sestrama Naše Gospe koje djeluju u župi – s. Jasnom Blažević i s. Patricijiom Šestak, posjetili su Župu svetoga Blaža, mučenika u Zagrebu. Pri dolasku u Zagreb najprije su posjetili matičnu kuću sestara Naše Gospe, gdje su se susreli sa sestrama, razgledali njihov samostan, upoznali njihovu povijest, kao i karizmu djelovanja.

U 18.30 sati, prije početka svete mise, mladi iz „Božje Družine“ izveli su scenski prikaz pred krizmanicima zagrebačke župe. Misno slavlje predvodio je župnik Živić, koji je u homiliji među ostalim istaknuo: „Danas, na Misijsku nedjelju, svaki kršćanin treba se prisjetiti da je u svojoj biti misionar, no ne mora ići u daleku Afriku da misionari! Isus svakog kršćanina poziva da bude svjedok i misionar tamo gdje živi, u vlastitoj obitelji, na radnom mjestu, u krugu ljudi s kojima je neprestano u doticaju. Osim što ćemo danas sa svojom molitvom i jednom kunom više pomoći misionare i misijske krajeve, potrudimo se biti misionari ljubavi jedni prema drugima. To je Bogu najmilija misija.“

Misno slavlje pjesmom su animirali mladi iz Gunje, a nakon mise izveli su još jedan scenski prikaz pod imenom „Golgota“. Po završetku duhovnog programa u crkvi, mladi domaće župe, sa svojim župnikom mons. Zlatkom Korenom i župnim vikarom Martinom Krizmanićem počastili su Gunjance oko zajedničkog stola, uz radosno druženje te puno pjesme i bratskog zajedništva. 

Zlatko Nikolić

U samostanu u Bukovačkoj 316 u Zagrebu održane su duhovne vježbe za sestre od 25.6.-1.7.2017., a voditelj je bio fra Danijel Patafta, OFM Zagreb.

U subotu 1. srpnja 2017. godine za vrijeme sv. mise u 11 sati su s. Karmela Kovačević i s. Marijana Đukić proslavile  zlatni jubilej zavjeta a s. Valentina Birtić srebrni jubilej zavjeta.

Misnom slavlju predsjedao je fra Danijel a u koncelebraciji su bila braća zlatojubilarki: fra Marijan Kovačević i vlč. Marijan Đukić.
Na slavlju je uz brojne sestre bila najuža rodbina zlatojubilarki.

Devetnaesti Generalni izborni kapitul Družbe sestara Naše Gospe koja ima svoje sjedište u Zagrebu, Primorska 20, održan je od subote, 10. lipnja do utorka 13. lipnja 2017. u samostanu u Zagrebu, Bukovačka 316.

Na Kapitulu je u utorak, 13. lipnja, izabrana Vrhovna uprava Družbe:

s. M. Martina Koprivnjak, vrhovna glavarica izabrana je na treći uzastopni mandat uz dopuštenje Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života,

s. M. Nada Šestak je vrhovna zamjenica i I. savjetnica,

s. M. Edith Budin je II. vrhovna savjetnica,

s. M. Vianea Pezer je III. vrhovna savjetnica i tajnica,

s. M. Jasminka Ereiz je IV. vrhovna savjetnica a

s. M. Zrinka Šestak je vrhovna ekonoma.

Na Kapitulu je predstavljeno stanje Družbe i zajednica, razmotrene su konkretne mogućnosti i novi izazovi za djelovanje sestara. Donesene su preporuke i odluke za iduće četverogodište.

Družba broji 55 sestara i prisutna je u Hrvatskoj na 8 mjesta i u jednom samostanu u Subotici, u Srbiji. Sestre su aktivne na području odgoja u širem smislu, kao i u župnom pastoralu.

Preporučamo se i nadalje vašoj dobrohotnosti, sjećanju i molitvenoj potpori kako bismo pod vodstvom Duha Svetoga spoznale potrebe vremena u kojem živimo i prema svojim mogućnostima na njih spremno i zauzeto odgovorile.

Sprovod će biti u petak, 9. lipnja 2017. u 15,00 sati, iz mrtvačnice u Remetama.
Sveta misa zadušnica služit će se nakon ukopa u crkvi Uznesenja BDM u Remetama.

VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

Međunarodni simpozij ‘Misijsko i evangelizacijsko poslanje Crkve u suvremenom multikulturalnom i multikonfesionalnom društvu’ na Sveučilištu u Zadru koji je održan povodom 25. obljetnice teološko-katehetskog studija u Zadru i na njemu su sudjelovala 24 predavača. Organizatori simpozija su Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru, Fakultet misiologije Papinskog sveučilišta Urbaniana i Zadarska nadbiskupija.   

Između ostalih, pozdravni govor, izrekla je prof. dr. Ana s. Thea Filipović, izaslanica prof. dr. Maria Cifraka, dekana KBF-a u Zagrebu. Rekla je da zagrebački KBF od osnutka VTKŠ-a u Zadru jamči kvalitetu programa i nastave tog studija. „Mnogi su kroz zadnjih 25 godina, a Odjel ima ponosnu povijest, uložili svoj rad kako bi ta institucija stasala u današnji status Teološko-katehetskog odjela s mogućnošću suradnje s drugim studijskim smjerovima, nudeći polaznicima mogućnost dvopredmetnog studija. Time je ova institucija kao prva uspjela ostvariti ono što u drugim sredinama još nije moguće“ rekla je dr. Filipović i čestitala svima koji su tome doprinijeli. „Organizacijom tog simpozija Odjel pokazuje vitalnost, u stanju ste globalno misliti. Tema simpozija, obuhvatnost i perspektiva pokazuju njegovu osjetljivost za potrebe vemena. Neka nastavi pružati usmjerenje mladim naraštajima, pokazivati značenje teologije u društvu i tražiti puteve dijaloga na koje nas poziva kršćanska vjera. Neka nas sve u tom nastojanju u budućnosti te dične ustanove prati Božji blagoslov“ poručila je dr. Filipović.

Na Simpoziju su održana brojna predavanja o kojima se može naći više na stranici Zadaske nadbiskupije http://www.zadarskanadbiskupija.hr/.

Donosimo izvješće o predavanju naše s.Thee Filipović koje je održala u četvrtak 25. svibnja 2017.: 

Izlaganje ‘Papa Franjo i socijalna dimenzija evangelizacije’ priredli su izv. prof. dr. Ana s. Thea Filipović, DSNG i lic. catech. Antonia Miočić. Socijalna dimenzija je konstitutivna dimenzija kršćanske vjere vidljiva kroz povijest Crkve, a u novije vrijeme tu nam je dimenziju osobito otkrila Crkva u Latinskoj Americi koja je dala doprinos novom osvješćivanju socijalne i preobrazbene snage vjere u društvenom kontekstu, rekla je Filipović. Iz tog konteksta dolazi papa Franjo koji od početka svog pontifikata stavlja naglasak na preobrazbenu snagu evanđelja koja mijenja čovjeka, ne samo kao pojedinca, nego i njegovu socijalnu stvarnost. ”To čini papa svojim gestama i govorima. Dolazeći, kako za sebe kaže, s kraja svijeta, s drugog kontinenta i iz druge kulture, papa Crkvu kao cjelinu i njeno poslanje gleda iz drugačije perspektive. Stvarnost se bolje razumije iz periferije nego iz centra, ustvrdio je papa prije četiri godine” rekla je Filipović, istaknuvši da se naše vrijeme može nazvati vremenom periferija. Zato je periferija ključ interpretacije našeg vremena.

“Papa koji dolazi iz megapolisa južne hemisphere, iz Buenos Airesa, zna o čemu govori, jer u konglomeratima periferija živi ogroman broj svjetskog stanovništva. Više nego kao geopolitčki i ekonomski koncept, pojam periferija kod pape Franje omogućuje dublju spoznaju o čovjekovoj isključenosti i otuđenosti. Egzistencijalna periferija uključuje grijeh, nepravdu, svaku bijedu. Periferije nisu samo nova mjesta pastoralnog i evangelizacijskog djelovanja, već novo polazište gledanja na svijet” rekla je Filipović, dodavši da takva promjena perspektive proizlazi iz srca evanđelja. To pokazuje papina enciklika ‘Evangelii gaudium’ o navještanju evanđelja u današnjem svijetu te je Filipović predstavila njeno četvrto poglavlje koje govori o socijalnoj dimenziji evangelizacije.

Tumačeći socijalni učinak kerigme, istaknula je papinu misao da je evangelizacija uprisutnjivanje Božjeg kraljevstva  u svijetu. “Kraljevstvo Božje i svijet su prvotne perspektive vjerničkog djelovanja. Sve drugo je tome podređeno i sredstvo je ostvarivanja kraljevstva, pa i Crkva. Kerigma ima neizostavni socijalni sadržaj. U srcu evanđelja je zajednički život i zauzimanje za druge. Sadržaj prvog navještaja ima moralnu posljedicu čije je središte ljubav” istaknula je Filipović, dodavši da “evangelizacija nije samo širenje Isusovog nauka kao individualne duhovne pomoći za život niti pridobivanje novih članova Crkve, nego preobrazba vladajućih odnosa, vrijednosti koje utjelovljujemo u kulturu. Papa žali što je ta činjenica u uobičajenom crkvenom životu malo osvještena”.

“Ako se društvena dimenzija evangelizacije ispravno ne protumači, postoji opasntost da se izobliči autentično i cjelovito značenje evangelizacijskog poslanja. Socijalni angažman proizlazi iz ispovijedanja vjere” poručila je predavačica, istaknuvši da svi članci i otajstva vjere imaju socijalnu dimenziju u odnosu na međuljudske odnose. “Papa Franjo preokreće optiku u smislu da se briga vjernika ne usmjerava prvenstveno na vlastito spasenje, nego je usmjerena na dobro drugih, konkretna je u ljubavi prema bližnjemu a istovremeno se događa i ljubav prema Bogu. Vjera nije samo osobni odnos s Bogom, već obećanje da tamo gdje Bog vlada, bivaju izokrenuti vladajući odnosi te se preobražavaju u život u solidarnosti, miru i pravdi” rekla je Filipović. Biblijsko razumijevanje Kraljevstva Božjeg nije samo osobno posvećenje i ne bez posljedica, nego ljubav prema Bogu čija se slava sastoji u tome da svi ljudi imaju život.

“Kraljevstvo Božje usmjereno je na univerzalno obećanje da Otac hoće da se svi ljudi spase. Ta univerzalnost ne znači kolonijalnu ni patronatsku misiju, već spasenje svih ljudi za život u punini. U nalogu poslanja riječ je o nalogu uspostavljanja pravednih odnosa prema Isusovoj zapovijedi ljubavi i solidarnosti” rekla je Filipović, upozorivši da “istinska vjera nije lagodna ni individualistička, nego podrazumijeva želju za promjenom svijeta prenošenjem vrednota. Nauk Crkve pritom ne može ostati uopćen, nego treba imati hrabrost za konkretizaciju, kako bi imao utjecaja na društvo i povijest.

  Papa Franjo ističe tri područja konkretizacije, kao ispit postojećnih odnosa u svijetu: uključivanje siromašnih u društvo, a taj pojam se širi na sve diskriminirane i isključene, mir i socijalni dijalog. Papa govorima i gestama pokušava dati primjer tog dijaloga. U situaciji dijaloga s islamom, papa pokazuje svojim primjerom: odlazi u zemlje s većinski islamskim stanovništvom. Tamo pokazuje respekt prema islamu, ističe vrijednosti islama u štovanju Boga, ali jer s tog polazišta kreće, kaže, dužni ste štititi manjine. Dati prava manjinama. To je put društvenog dijaloga, put uključivanja koji predlaže papa, a taj put uvijek ide preko križa, preko pashalnog otajstva” poručila je Filipović.

I ove se godine, 12. i 13. svibnja, u duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici održao seminar za sestre juniorke različitih zajednica i družbi. Seminar organizira Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica, a ove je godine priprema seminara povjerena s. Benedikti Kunić, milosrdnici zagrebačke Provincije. Tema seminara bila je: Redovnica u sadašnjem trenutku prema apostolskoj pobudnici pape Franje "Evangelii Gaudium" (Radost Evanđelja).

Seminar je započeo molitvom i uvodnim predavanjem, a zajedništvo se nastavilo u slavlju svete mise i večernje molitve Časoslova. 

U subotu, 13. svibnja, nakon pjevane jutarnje molitve i Časoslova, uslijedilo je predavanje o. Zvonka Martića, OCD. Otac Zvonko progovorio je na vrlo zanimljiv način o ponudama koje suvremeni svijet stavlja pred današnje redovništvo u kontekstu Papine enciklike. Također se osvrnuo na stanje unutar redovničkih zajednica koje može dovesti do krize identiteta samih redovnika, ukoliko ne prihvate promjene koje se događaju u svijetu kojeg smo dio, ali uvijek ukorijenjeni u Evanđelju. Kako bismo mogli biti autentični svjedoci Riječi, moramo mirisati na Evanđelje i crpiti snagu iz njega kako bi se širila Božja slava, a ne bi se stavljao naglasak na samoostvarenje osobe. Predanje Bogu i bližnjima mora se događati na onaj način kako to Bog od nas očekuje, a ne po principu opravdavanja vlastitih ciljeva. Ljubav je potrebno dokazati i to po uzoru na Utjelovljenu Ljubav koja se dala razapeti na Križ.

Poslije zajedništva oko stola Riječi i Tijela, sestre su nastavile slaviti zajedništvo u druženju u lijepom perivoju dvorca.

Poslijepodnevno predavanje tematski se nadovezivalo na prijepodnevno, te je o. Zvonko govorio o radu kao važnoj dimenziji redovničkoga života. Stavljen je i naglasak na zdravu ravnotežu: molitve, rada i zajedničkoga života. O. Martić je podijelio svoje razmišljanje i doživljaj današnjih mladih redovnika i redovnica uputivši svojevrsnu kritiku i upozorivši da se ne smije događati da u obrasce svoga ponašanja mladi preuzimaju loše primjere i reproduciraju ih kako bi osigurali sebi ili vlastitim projektima mjesto u zajednici, nego da je potrebno na koljenima propitivati svoje nakane, preuzimati inicijative, davati se Bogu i bližnjemu za žrtvu. Zadaća je Bogu posvećenih osoba novo stvaranje, a to znači, svojim životom svima pružiti Isusa Krista.

Nakon predavanja bila je mogućnost za pitanja, raspravu i osvrte.

Autor: s. Gita Klobučar 

http://www.redovnistvo.hr/vijesti

Dragi prijatelji, suradnici,  dobročinitelji i svi ljudi dobre volje!

Kroz naše radosno svjedočenje

umiranja na Učiteljev način

neka mnogi upoznaju i uzljube

Uskrsloga i zamole Ga:

«Ostani s nama!».

Na životnom putu s Uskrslim,

ražarena srca naviještali mir,

radost i pobjedu Svjetla!

To vam žele članice

Družbe sestara Naše Gospe 

Collegium pro musica sacra - uz 45 godina djelovanja u monografiji don Antona Šuljića

Zagreb, (IKA) – Iz tiska je upravo izišla velika povijesna monografija Antona Šuljića „Vjera kao pjesma – Collegium pro musica sacra uz 45 godina djelovanja", o poznatome zagrebačkom ansamblu koji je utemeljen o Božiću 1972. godine u Zagrebu pod vodstvom s. Imakulate Malinke i s. Cecilije Pleše, obje iz Reda sestara Naše Gospe. Knjiga u četiri cjeline prikazuje povijest i duh ansambla, zatim Kolegijev apostolat u ozračju obiteljskoga života, što je potkrijepljeno brojnim svjedočanstvima samih kolegijevaca, nakon čega slijedi prikaz medijskih odjeka, svih Kolegijevih izdanja (gramofonskih ploča, kazeta, CD-a i knjiga), nagrada i medalja na domaćim i međunarodnim susretima i natjecanjima te popis svih vokalnih i instrumentalnih solista, profesionalnih glazbenika i solista i amatera od 1972. do 2016. godine. Knjiga je opremljena brojnim fotografijama i slikovnim prilozima, izjavama dvojice zagrebačkih nadbiskupa i kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića kao i akademika Ivana Goluba, predgovorom dr. fra Bonaventure Dude te svojevrsnim uvodom i potom pogovorom Seada Ivana Muhamedagića. Knjiga je izišla kao suizdanje ansambla Collegium pro musica sacra i Kršćanske sadašnjosti.

Collegium pro musica sacra izvodi crkvenu glazbu u njezinoj sveukupnosti: od gregorijanskoga korala preko renesanse, baroka, klasike i romantike sve do najsuvremenijih autora sakralne glazbe, pri čemu osobita pozornost pripada izvođenju hrvatske sakralne glazbene baštine. Ansambl je imao svoju pretpovijest, uglavnom vezanu uz njegovu stvarnu osnivateljicu prof. s. Imakulatu Malinku, Reda sestara Naše Gospe u Zagrebu, koja ga je vodila od osnutka sve do 1999. godine kada je u vodstvu nasljeđuje prof. s. Cecilija Pleša, redovnica iste družbe, koja je od samog početka vokalna solistica i umjetnička suradnica u ansamblu. Suosnivačem Kolegija smatra se Željko Petrač koji je osnovao njegov instrumentalni dio, sastavljen od glazbenika profesionalaca. Prema riječima utemeljiteljice Kolegija s. Imakulate Malinke, „prva je namjera Kolegija bila približiti ljudima Boga u ruhu svete glazbe". Ansambl se sastoji od mješovitog pjevačkog zbora, čiji sastav čine angažirani ljubitelji svete glazbene umjetnosti kao i profesionalni glazbenici, odnosno vokalni i instrumentalni solisti. Među angažiranim ljubiteljima svete glazbe bilo je učenika, studenata, radnika, svećenika, bogoslova, redovnika i redovnica kao i pripadnika drugih zanimanja. 

Ansambl Collegium pro musica sacra tijekom svoje 45-godišnje povijesti imao je više od tisuću koncerata i nastupa, pjesmom i sviranjem sudjelovao je na nebrojenim euharistijskim slavljima od lokalne župske do nacionalnih i međunarodnih razina, poduzeo je brojne domaće i inozemne turneje, osvojio više vrijednih priznanja i medalja od kojih valja istaknuti srebrnu medalju na četvrtom međunarodnom natjecanju crkvenih zborova Giovanni Pierluigi da Palestrina u Jeruzalemu 1996. godine u jubilarnoj 3000. godini postojanja grada Jeruzalema, zatim zlatnu medalju na natjecanju pjevačkih zborova Zagreb 2001. godine. Uz 30. obljetnicu rada Collegiuma pro musica sacra, 2004. godine, Grad Zagreb i Gradsko poglavarstvo dodijelilo je ansamblu Plaketu Grada Zagreba, a 2009. godine ansambl je osvojio srebrnu plaketu najvišeg ranga na međunarodnom natjecanju Musica sacra a Roma, potom je 2010. godine osvojio Zlatnu plaketu na 10. natjecanju pjevačkih zborova – Zagreb 2010., te Zlatnu medalju na V. Međunarodnom natjecanju zborova Musica sacra koje se 2010. godine održalo u Bratislavi. Collegium pro musica sacra snimio je 3 LP ploče, 15 audio kaseta i 5 CD-a. 

Kroz ansambl je tijekom četrdesetpetogodišnjega djelovanja prošlo preko 800 ljudi, što zborskih pjevača, što vokalnih i instrumentalnih profesionalnih solista. U više navrata ansambl je široj kulturnoj javnosti predstavio praizvedbe mnogih duhovnih skladbib uglednih hrvatskih skladatelja: Mate Lešćana, Ive Brkanovića, Borisa Papandopula, Anđelka Klobučara, Josipa Magdića, Anđelka Igreca i drugih. Tijekom rada, osim sestara Imakulate i Cecilije, u ansamblu su se izmjenjivali na kraće ili duže vremensko razdoblje poznati glazbenici, skladatelji i dirigenti: Boris Papandopulo, Sergije Rainis, Anđelko Igrec, Josip Šego, Robert Homen, Filip Pavišić i Iva Juras.

Nakon 40 godina rada u kojima se ansambl Collegium pro musica sacra od malenog komornog sastava razvio u izvođačko tijelo srednje veličine, s obzirom na buđenje zanimanja za sustavno bavljenje gregorijanskim pjevanjem i s njima povezanom srednjovjekovnom glazbom, ansambl se ponovno vraća ishodišnom modelu malog ansambla specijaliziranog za izvođenje netom spomenute glazbe. Kolegij si stavlja u zadatak ponovno otkrivanje gregorijanskog pjevanja kao temeljne okosnice europskog glazbenog identiteta. Na taj se način dublje spoznaju korijeni hrvatske glazbe kao sastavnog dijela europske glazbene kulture. Izvođenjem glazbenih primjera iz raznih srednjoeuropskih rukopisa s posebnim naglaskom na one koji potječu iz naših hrvatskih krajeva želi se senzibilizirati šira javnost za ljepotu i osebujnost gregorijanskoga pjevanja.

Ova knjiga iscrpnije prikazuje povijest, postignuća, nakane, glazbena i vjernička opredjeljenja, ljudske darovitosti i posebnosti, napore i radosti, uspjehe i neuspjehe što je sve povijesni hod i razvitak jednog ansambla koji je svojim djelovanjem označio jedno vrijeme.

Preseljenjem u Bjelovar i zaposlenjem u Caritasu Bjelovarsko-križevačke biskupije, kao voditeljica Caritasove kuće za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamilo de Lellis“ u Vrbovcu, od početka rujna 2016. godine i stihom Tina Ujevića šaljem vam djelić dubine sadržajnosti nekih dana i događaja, koji su nam ostali, vjerujem, u dragom sjećanju.

Najprije smo 19. rujna bili gosti u kratkom prilogu o našoj Kući u prvoj jesenskoj HRT emisiji „Riječ i život“ s temom „I ja ću biti star/a“.

Potom smo 30. rujna započeli s provođenjem projekta „Ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći najpotrebitijim osobama podjelom hrane i/ili osnovne materijalne pomoći“, financiran iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije – Europska unija, u suradnji s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Jednogodišnji projekt se provodi na području Bjelovarsko-križevačke biskupije, gdje želimo detektirati najpotrebitije osobe i ublažiti njihovo siromaštvo dijeleći im mjesečno pakete hrane.

Provodimo i projekt „Život s Alzheimerom“, financiran od Zagrebačke županije, u kojem nastojimo pomoći našim korisnicima oboljelima od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije, u sklopu kojeg smo, između ostalog, organizirali 19. studenoga i lutkarsku radionicu, koju je vodila katehistica i lutkarica Antonija Kušanić, o čemu donosim kratki osvrt srednjoškolke Lorene Bručić, sudionice:

Svanulo je jedno sasvim obično jutro za korisnike Caritasove kuće za starije i nemoćne „Kamilo de Lellis“. Tog dana bila je organizirana lutkarska radionica i korisnici su se okupili u prijepodnevnim satima  u glavnoj zgradi gdje smo ih dočekali mi – mladi volonteri Srednje škole Vrbovec. Naime mi smo odlučili svoju subotu iskoristiti za malo dobrotvornog rada. Gospođa Antonija, koja je pripremila radionicu, objasnila nam je na koji ćemo način raditi lutke. Zatim je počela sama izrada lutaka, a nakon toga smo ih predstavljali te imali zanimljiv igrokaz na temelju prispodobe o izgubljenoj ovci. Za mene je ovo bilo jako lijepo iskustvo. Sudjelovala sam u nečemu što je popravilo tmurne jesenske dane te donijelo osmijeh na lice korisnicima Caritasove kuće.

Uz prigodni program i druženje smo proslavili i organizirali: Međunarodni dan starijih osoba s djecom iz obližnjeg vrtića; krajem svakog mjeseca rođendane naših korisnika i zaposlenika; Dane kruha sa srednjoškolcima iz Vrbovca te kestenijadu.

Kao članica RENATE (Religious in Europe Networking Against Trafficking and Exploitation), a u svrhu stručnog osposobljavanja, sudjelovala sam na dvjema edukacijama u listopadu u Sarajevu (tema: Vodstvo) i u Beču (tema: Izgled organizacije u 21. stoljeću), u organizacije fondacije ERSTE Foundation NGO Academy, koja djeluje pri Bečkom sveučilištu za ekonomiju. U studenom sam sudjelovala na Drugoj generalnoj skupštini mreže RENATE u Rimu, gdje smo, uz bogat edukativni, teološki, molitveni, liturgijski i radni dio programa, imali i čast vidjeti papu Franju tijekom privatne audijencije u Vatikanu. 

S. Stanka Oršolić

13. manifestacija Advent u Zagorju održana je pod pokroviteljstvom Krapinsko-zagorske županije u nedjelju, 27. studenoga 2016. godine, u kinodvorani u Humu na Sutli.

Prvu svijeću na županijskom adventskom vijencu zapalio je župan Željko Kolar zajedno sa predsjednicom Europe Donna Krapina Blaženkom Jutrišom. Uz ceremoniju paljenja svijeće održan je i humanitarni koncert na kojem su nastupili Maja Blagdan, Ljubo Vuković, Dino i Karla Miklaužić, Mješoviti zbor KUD-a Rikard Jorgovanić, ŽVA Sotelia. Sudjelovao je i Župni zbor Župe Taborsko pod ravnanjem s. Blandine Vešligaj izvedbama skladbi: Gospodine daj dođi i  Već blizu je Emanuel.

Manifestacija je imala humanitarni karakter – uključivanje u nacionalnu kampanju nabavke aparata za intraoperativno zračenje, a koju pod geslom „Darujmo ružičast život“ provodi Hrvatski forum protiv raka dojke - Europa Donna Hrvatske, a za Krapinsko-zagorsku županiju Europa Donna Krapina. 

http://www.kzz.hr/odrzan-13-advent-u-zagorju

Prvi tjedan došašća u Nacionalnom svetištu svetog Josipa obilježen je bogatim duhovnim sadržajem. Između svakodnevnih svetih misa zornica i ciklusa adventskih koncerata „Convetus melici Iospehi“, u Josipovo svetište, u srijedu 30. listopada 2016. godine, pristigla je izložba „Čudo Božje krhkosti“, č. s. Samuele Premužić iz Družbe sestara naše Gospe. Izložba je otvorena u Velikoj dvorani Nacionalnog svetišta bogatim programom, a uz samu autoricu, predstavili su ju i prof. Josip Barlek, č. s. Martina Koprivnjak, poglavarica Družbe i mons. Antun Sente ml. rektor Svetišta.

Prof. Barlek predstavio je posjetiteljima autoricu, č. s. Samuelu, koju je upoznao u devedesetim godinama prošlog stoljeća kada su u nepovoljnim prilikama u Božićno i Uskrsno vrijeme postavljali izložbe u Etnografskom muzeju, a poseban doprinos dala je č. s. Samuela. Prof. Barlek istaknuo je kako izložba „Čudo Božje krhkosti“ govori i o povijesti Crkve i o Božjem nadahnuću koje je svugdje oko nas i o onome što bismo mi trebali i mogli biti, te da će svaki znatiželjnik gledavši ovu izložbu osjetiti nešto što nosi u sebi. „Kad biste vi imali duh kao ona činili biste svjetska čuda.“ – riječi su kojima je prof. Barlek opisao autoricu.

Č. s. Martina Koprivnjak istkanula je da izložba postoji već 15 godina, te da je svoje konačno odredište pronašla upravo u Josipovom nacionalnom svetištu. „Č. s. Samuela prepoznala je da će ovo Svetište imati i dovoljno hodočasnika i dovoljno prostora i dovoljno srca i duše da ju primi, da ju čuva i da podari jedan novi način kako će Gospodin biti proslavljen po svemu što je ona učinila.“ – kazala je poglavarica Družbe i pohvalila č. s. Samuelu jer svoju darovitost i talent prenosi i na druge.

Sama autorica, s. Samuela, u svom kratkom govoru zahvalila je Gospodinu na daru koji joj je povjerio i koji ona nastoji umnožiti i dijeliti drugima. Posebno je istaknula jedno od svojih 40 djela "Gospa uči Isusa hodati" te uputila poruku prisutnima da pruže svoje ruke Mariji da ih ona vodi ovom suznom dolinom i da ih vodi u nebo. "Da bismo mogli tamo doći budimo i mi dar jedni drugima i pomozimo da idemo tim putem." - poručila je autorica izložbe.

Mons. Sente, domaćin i rektor Svetiša, zahvalio se svim posjetiteljima i sudionicima programa, a na poseban način mons. Zlatku Korenu koji ga je i upoznao sa č. s. Samuelom s kojom je ovu izložbu postavio i u svojim prijašnjim župama. Posebno ga je obradovala vijest što će ova umjetnička djela ostati u trajnom vlasništvu Nacionalnog svetišta u koje sve češće pristiže velik broj hodočasnika, a ova izložba sigurno će tome još više pridonijeti. U zahvalnost za darovana djela, mons. Sente darovao je č. s. Samueli i Družbi sestara naše Gospe „zlatne zahvalnice“, koje su po prvi puta darovane darivateljima Svetišta. Dubravko Delić, dogradonačelnik Karlovca, zahvalio je svima koji su omogućili da Karlovac bude obogaćen ovakvim vrhunskim ostvarenjima koja će svjedočiti o vrlo dubokim korjenima i plodovima Duha i Božjeg djela.

U otvaranju izložbe uz spomenute predstavljače sudjelovali su glazbenim nastupom KUD „Sveta Ana“ i obitelj Klarić, te Ivana Vranešić čitajući komentar izložbe prof. Ivanke Palac, dok je kroz program vodila Lucija Vuković.

Izložba će do daljnjega biti otvorena svim posjetiteljima.

Foto: Dinko Neskusil

Napisao/la Matija Barberić

http://svetijosip.com

U ponedjeljak, 28. studenoga 2016., sestre su iz više redovničkih zajednica zajednice prisustvovale slavlju Prve pričesti male Lane koja se nalazi na liječenju na Odjelu za solidne tumore (Dječja onkologija) na Institutu za tumore u Zagrebu. Pjevanje je vodila s. Cecilija Pleša iz samostana sestara Naše Gospe u Primorskoj 20 koja tamo povremeno animira pjevanje uz sudjelovanje djece iz župe sv. Blaža i vjeroučiteljice.
"Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" (Mt 19,14)

Facebook, Kćeri Božje ljubavi

Spomendan sv. Cecilije, zaštitnice pjevača koji se obilježava 22. studenog, župljani župe Uzvišenja sv. Križa proslavili su koncertom triju župnih zborova održanim 20. studenog u župnoj crkvi.

Nakon večernjeg euharistijskog slavlja predvođenog župnikom Ivicom Martićem, vjernici su razveseljeni koncertom duhovnih skladba otvorenim repertoarom u izvedbi Dječjeg župnog zbora uz nastup violinistice i klavijaturistice Ane Rakitić te ravnanje č. s. Evice Sočković.

Zbor mladih nastupio je sa novom zboroviteljicom Andreom Opačak, prof. glazbe, a pjesme su glazbeno pratili: Ivan Šilović, Jana Dukić, Ivan Đunđa, Danijel Kalajdžić i Luka Vranješ. Iskusni veliki Župni zbor sa zborovoditeljicom sestrom Evicom Sočković te klavijaturisticom Ivanom Muha zaključio je program nagrađen pljeskom radosne publike.

Tekst: Nevenka Špoljarić
Fotografija: Zorislav Kalazić

Od nedjelje 26. 6. do subote 2. 7. održane su duhovne vježbe za sestre naše Družbe u Augustinuanumu, pastoralnom centru subotičke biskupije. Sudjelovalo je 13 sestara a voditelj je bio o. Stjepan Vidak, karmelićaniin iz somborskog samostana. Govorio je o temi Milosrdni kao Otac u godini jubileja Milosrđa
Zadnjeg dana duhovnih vježbi, u subotu 2. srpnja, svečanim je misnim slavljem, u kojem je koncelebrirao katedralni župnik mons Stjepan Beretić, obilježen zlatni jubilej zavjeta s. MIrjam Pančić i s. Ljiljane Miković. 
U radosnom zajedništvu nakon sv. mise,  sestrama su se pridružili subotički svećenici.

U prigodi proslave 100. obljetnice zagrebačke župe sv. Blaža u ponedjeljak 6. lipnja 2016. u župnoj dvorani (bivša Kinoteka) održana je svečana akademija. Uz župljane, akademiji su nazočili i nekadašnji pastoralni suradnici u župi, kao i župnici drugih zagrebačkih župa. Svojom nazočnošću svečanost su uveličali zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski i sam jedan od župnih vikara i župnika slavljeničke župe, te dubrovački biskup Mate Uzinić. 

Izražavajući dobrodošlicu, sadašnji, osmi u nizu župnik župe mons. Zvonimir Sekelj izrazio je radost zbog toga svečanog okupljanja u dvorani kina „Prosvjete” i Katoličkog doma kojega je 1944. godine blagoslovio ondašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. 
Mons. Sekelj istaknuo je kako je sama stota obljetnica župe bila protekle godine, a proslava je započela posvetom oltara i novouređenog svetišta. 
„Ovom akademijom želimo učiniti sjećanje na sve djelatnosti i djelatnike u zahvali i priznanju, jer sto godina u ovoj petoj po osnutku župi u gradu Zagrebu ima bogatu povijest koje se treba spomenuti. Koliko je kroz tih godina bogatstvo milosnog života preko brojnih svećenika zahvatilo stanovnike ove župe. Rast i svježinu, suvremenost u pastoralu donijeli su mnogi katolički intelektualci, umjetnici i drugi kulturni djelatnici, kao i redovnice Družbe Naše Gospe, i toliki neznatni, a toliko važni mali ljudi koji su ugrađeni u postojanje ove stoljetne župe. Dvojica ovdje nazočnih biskupa, dubrovački i zagrebački pridonose u kontinuitet povezanost crkvenosti, a ravnatelji i vjeroučitelji na području župe škola fakulteta i raznih zavoda pridonose širini i kvaliteti ljudskog djelovanja. Svima, ovdje nazočnima uz izraz poštovanja i zahvalnosti želim dobrodošlicu”, rekao je mons. Sekelj. Dubrovački biskup Josip Marčelić u pratnji dubrovačkih svećenika za posvetu crkve 1914. donio je skupocjeni relikvijar sa česticom sv. Vlaha. Od tada datira povezanost dva grada. 
Obraćajući se okupljenima o jubileju, dubrovački biskup Mate Uzinić spomenuo je kako je prije 1700 godina nastala neraskidiva povezanost između sv. Vlaha i kršćanskoga naroda, ali i Gospodina Boga kojemu je postao svjedok u krvi. Drago mi je da je moj prethodnik Josip Marčelić bio hrabar te je dio onog najdragocjenijeg poklonio gradu Zagrebu i ovoj župi, i da je i po toj povezanosti između Dubrovnika i sv. Vlaha i kroz tu moć nastala povezanost koja je neraskidiva između dva grada, između feste sv. Vlaha u Dubrovniku i proslave sv. Blaža u Zagrebu. Nadam se da će ta povezanost nastaviti biti živa i budućih godina”, rekao je. Čestitajući obljetnicu, biskup Uzinić poželio je da tu župu i dalje čuva moćni zagovor dubrovačkog parca sv. Vlaha. 

Tijekom programa predstavljen je župni vremeplov i župni spomenar, a svoja sjećanja na župu nekad i danas predstavili su pojedini župljani i pastoralni suradnici. Na kraju svečanost biskup Gorski i župnik mons. Sekelj podijelili su priznanja.

Redovnice Družbe Naše Gospe dobile su priznanje za požrtvovni višegodišnji rad u župi i nesebično svjedočenje Radosne vijesti, a priznanja su dobili i svi oni oblici vjerničkoga života koji danas aktivno djeluju u župi: Dječji zbor, Zbor mladih „Esprit”, Mješoviti zbor, Zajednica ministranata, Župni Caritas, Molitelji krunice, Marijina legija, Molitvena zajednica muškaraca sv. Josip, Pokret Tješitelji Milosrdnog Isusa, Biblijska grupa te župna knjižnica. 

U programu svečane akademije sudjelovao je Mješoviti zbor i gudački kvartet župe pod ravnanjem Ronalda Brausa i uz orguljsku pratnju Davora Ljubića, potom Anica Zubović, dramski umjetnik Velimir Čokljat te Marko Lubura iz Udruge studenata „Libertas". http://www.svblaz.hr/

Tijekom svečanog misnog slavlja povodom jubilejskog hodočašća dvaju osječkih dekanata u đakovačku prvostolnicu 5. Lipnja 2016. podijeljene su potvrdnice polaznicima VIII. generacije Škole za župne suradnike osječke regije.

Predstojnik Škole, dr. Stanislav Šota održao je uvodni govor, a potom je potvrdnice podijelio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Školu je završilo 23 polaznika, 8 za smjer animatora/suradnika u katehezi nižih razreda; 7 za animatora/suradnika u pastoralu braka i obitelji te 8 za animatore/suradnike u izvanliturgijskim molitvenim slavljima. 
Dr. Šota čestitao je polaznicima VIII. generacije na ustrajnosti, jer su tijekom dvije godine za Školu izdvojili 24 subote odnosno 192 sata. Redovito su pohađali predavanja i vježbe te uspješno položili predviđene ispite i napisali završni rad.

Zahvalu je uputio i profesorima na Školi, kao i tajnici Katici Filipović te koordinatorici polaznika VIII. generacije, Silviji Mašaberg. Čestitku polaznicima uputio je i biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, mons. prof. dr. Vladimir Dugalić u svom pozdravnom govoru prije početka misnoga slavlja te nadbiskup Hranić u svojoj homiliji. 

Prisutnim je hodočasnicima, njih oko 3.000 iz dvaju osječkih dekanata, predstojnik Šota pojasnio da Školu za župne suradnike pohađaju oni koji žele bolje upoznati teologiju, život i poslanje Crkve s posebnim naglaskom na produbljenje osobne suodgovornosti. Program Škole obuhvaća temeljnu teološku, pastoralnu i duhovnu formaciju, nakon koje je moguće angažirati se i sudjelovati u evangelizacijskom životu župne zajednice. 

Potvrdnice je primila i članica naše Družbe s. Marija Jerković koja djeluje u Župi Uzvišenje sv. Križa u Osijeku. Iskreno joj čestitamo i želimo plodno djelovanje u župnom pastoralu na korist svih kojima je poslana. (IKA/TU)

U Zagrebu je od 26. – 29. svibnja ove godine održan Susret kongregacija Notre Dame istih korijena. Na susretu su sudjelovale vrhovne glavarice s pratnjom iz sedam kongregacija koje imaju izvorište u odgojnoj karizmi koju su u 16. stoljeću pokrenuli sv. Petar Fourier i blažena Majke Alix le Clerc osnivajući Kanonikinje sv. Augustina.
Tijekom povijesti dogodila su se odvajanja i osnivanja novih kongregacija čije sestre djeluju u raznim dijelovima svijeta sa zajedničkim poslanjem: odgojem mijenjati svijet.
Susreti se, od 1982. godine, svake tri godine održavaju u organizaciji pojedine kongregacija. Ove je godine domaćin Susreta bila Družba sestara Naše Gospe sa sjedištem u Zagrebu, Primorska 20.
Susret se odvijao u Nadbiskupskom pastoralnom institutu u Zagrebu, Kaptol 29a. Prvi je dan bio posvećen predstavljanju trenutne situacije u svakoj družbi s obzirom na broj članica, strukture i načine i područja djelovanja. Svetu misu je prvog dana susreta u kapelici Bogoslovnog sjemeništa, kao izaslanik zagrebačkog Nadbiskupa, slavio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško.

Drugog dana prije podne sudionicama Susreta su se pridružile članice Družbe sestara Naše Gospe na hodočašću u Mariju Bistricu. Popodne je o. Dalibor Renić, isusovac, održao predavanje na temu: Međugeneracijsko zajedništvo u redovničkom životu.

U subotu uvečer je bio molitveni susret u Kući matici u Primorskoj 20 u Zagrebu za vrijeme kojeg je zbor Collegium promusica sacra, pod umjetničkim vodstvom s. Cecilije Pleša, izveo više Marijanskih himana i antifona. Pojedine je dijelove na harfi pratila te samostalno izvela nekoliko djela harfistica Mirta Lice. 
Zadnji dan, nedjelju 29. 5., sestre su provele u samostanu na Bukovačkoj 316. Nakon završenog radnog dijela su sa zajednicom sestara sudjelovale na euharistijskom slavlju kojem je predsjedao o. Dalibor Renić.

Gošće su se vratile u svoje države i zajednice radosne što su tijekom svog prvog posjeta Hrvatskoj upoznale ne samo upravu nego i velik dio članica Družbe sestara Naše Gospe. Oduševilo ih je gostoljublje kao i cijeli sadržajem susreta. 

redovnica Družbe sestara Naše Gospe

okrijepljena svetim Otajstvima, nakon duge bolesti,

blago je preminula 17. svibnja 2016. u 83. godini života

i 50. godini redovništva u samostanu u Primorskoj 20.

Sprovod je bio  19. svibnja 2016.  u 12 sati na groblju u Remetama,

a misa zadušnica nakon ukopa

u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Remetama

VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

U samostanu sestara Naše Gospe tridesestak je sestara provelo tjedan dana duhovnih vježbi od 24. do 30. travnja 2016. Voditelj je bio dominikanac o. Srećko Koralija. Tumačeći biblijske tekstove govorio je o temeljnoj stvarnosti ljudskoga života - spasenju - izraženoj u ljudskoj potrebi za cjelovitim zdravljem.

Posljednji dan duhovnih vježbi, 30. 4., za vrijeme misnog slavlja  svoj su zlatni jubilej zavjeta proslavile s. Dominika Palić i s. Salezija Kulundžić. U radosti i zahvalnosti s njima su bile sestara iz svih zajednica koje su sudjelovale u duhovnim vježbama.

Dragi prijatelji i suradnici!

Uskrs - milosni događaj uprisutnjenja dovršetka vazmenog otajstva potiče nas da životom i riječju naviještamo Radosnu vijesti da je Isus živ, da je Pobjednik nad grijehom i smrću. Kad se u životu borimo protiv grijeha u sebi i oko sebe, kad čeznemo za svetošću i zauzimamo se za život, možemo pridonijeti promjeni našeg malog ali stvarnog dijela svijeta. Možemo se otvoriti susretu s ljudima u kojima onda susrećemo Isusa Uskrsloga.

Želeći vam sretan i blagoslovljen Uskrs, s vama na sve velike nakane svijeta današnjice mole članice

Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb  

Nakon koncerta koji je oduševio sve prisutne uslijedilo je veselo  druženje s korisnicima uz prigodni domjenak. Tom prigodom članovi zbora posjetili su nekolicinu teško pokretnih i nepokretnih korisnika na odjelu za pojačanu njegu za koje je taj posjet donio vedrinu i osmjeh na lice. 

Marija Baturina

U organizaciji Povjerenstvo za trajnu redovničku formaciju Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) u bazilici Srca Isusova u Zagrebu u nedjelju, 13. ožujka održana je korizmena duhovna obnova za redovništvo.
Program je započeo zajedničkim pjevanjem Večernjem, a potom je prigodni nagovor naslovljen „Posvetimo se Onomu što nas posvećuje" održao prof. dr. sc. Nikola Stanković, DI.
Uvodno je podsjetio na činjenicu, kako su se završetak Godine posvećenog života i početak Godine milosrđa vremenski djelomično, ali i stvarno preklopile.
To, valjda, i nije slučajno. Slučajnom pojavom držimo, naime, onu kojoj ne znamo dovoljan uzrok postojanja, a s druge pak strane, i po naravnom razumijevanju i po vjerskom uvjerenju, ništa se ne događa bez dovoljnog razloga – bilo da nalazi svoje opravdanje u skrivenim zakonitostima prirode, bilo u ljudskoj samovolji, bilo pak da sam Bog intervenira iz nama nedokučivih razloga. U svakom slučaju Božji promisao je dopustio da papa Franjo proglasi te dvije godine koje se barem u vremenskim okvirima donekle preklopile, rekao je.
Nadalje se osvrnuo na sam pojam „posvećeni život". 
Nema života koji nije nečemu posvećen – od lijenosti do veoma zauzete brige, nastojanja i rada oko nečega do čega nam je stalo. Dva su načina postojanja: posvetiti se onomu što nas izgrađuje i posvećuje ili pak onomu što nas razara i upropaštava. Treći zamislivi put je lijenost, ali on se slijeva i sjedinjuje s drugim. Tako ostaju samo dva puta, odnosno, jedan je Put, a drugi je bespuće - ne vodi nikamo nego u propast. Nisu se uzalud Isusovi sljedbenici u ono vrijeme zvali Oni od Puta, naglasio je Stanković.
U ovoj prigodi se dotaknuo i redovničkih zavjeta koji „ne smiju značiti trokut ljudske ćoškaste komunikacije, ograničenja i zatvorenosti nego upravo tronožac na kojem počiva ljudska i redovnička sloboda – sloboda onih koji teže prema savršenosti".
Ako je u redovničkoj zajednici sve jasno i prozirno, ili što je jasnije i prozirnije, mnogo će se lakše održavati i siromaštvo i poslušnost i čistoća. Što je manje jasnoće i prozirnosti, život po zavjetima imati će manje šanse. Naravno, od zajednice se ne može stalno samo dobivati – valja i pridonositi zajednici pod raznim vidicima, a najviše će joj se pomoći ukoliko se sam redovnik učini redovnikom i redovito živi po pravilima zajednice transparentno. U uređenoj zajednici moguće je uredno i redovito živjeti redovničke zavjete, podsjetio je, te se u nastavku detaljnije osvrnuo na svaki od zavjeta.
Nagovor je zaključio riječima „redovnik se ni s kim ne natječe osim sa samim sobom i povjerenim mu talentima i mogućnostima. Mora gledati kako je iskoristio svoje darove. A drugi pak ima svoje darove. Jedino mjesto gdje uspravni i ispravni redovnici rastu jest zajednica zasnovana na ljubavi, razumijevanju i povjerenju. Redovnik je nezaštićeno biće, gol i bespomoćan kao Isus u Betlehemu. Samo ga ljubav njegove zajednice može spasiti. Čuvajmo jedni druge pa će i Bog čuvati naše zajednice! Tako zavjeti neće biti u začaranu krugu. Posvetimo im se pa će oni posvetiti naš život! Ako tako budemo radili, zaista će biti istinske radosti (ne tek otkačenog veseljai). Bit ćemo zahvalni za svoju prošlost, u nadi ćemo iščekivati budućnost, a sadašnjost ćemo živjeti s velikom ljubavlju.

IKA

Seminar za članice HKVRPP održan je u Duhovnom centru Gospe karmelske, u Krku, Šetalište Dražica 2 na istoimenom otoku, od 15. do 18. veljače 2016. godine.

Tema seminara: Duhovnost Milosrđa – Bula Pape Franje o milosrđu – zahtjevi i mogućnosti, voditelj: o. Jakov Mamić, OCD.

Zbor Collegium pro musica sacra otvorio je drugi u nizu ciklusa koncerata Conventus melici Iosephi, druge korizmene nedjelje 21. veljače, u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu.

Ciklus korizmeniih koncerta započeo je "Collegiumovim" animiranjem misnog slavlja koje je predvodio mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta i organizator "Conventus-a"

Nakon euharistije održan je prigodni koncert započet izvedbom sopranistice Renate Mihelčić koja je otpjevala skladbu Arija iz muke po Mateju, J.S. Bacha.

Glazbene korizmene meditacije upotpunilo je Gregorijansko pjevanje i renesansna polifonija, renesansnog skladatelja Giovannia Pierluiggia da Palestrine.

Usklađen zbor pod vodstvom dirigenta Tihomira Prše, koji ga je ujedno pratio na orguljama, te umjetničke voditeljice s. Cecilije Pleša, vrlo je kvalitetno izveo večernji koncert i pružio svim ljubiteljima glazbene umjetnosti prekrasan doživljaj.

Umjetnički voditelj Conventus melici Iosephi u slobodnom prijevodu "Josipovi glazbeni susreti" mladi karlovački glazbenik Krešimir Klarić, orguljaš Nacionalnog svetišta svetog Josipa, na kraju je zahvalio gostima iz Zagreba te okupljene ljubitelje sakralne glazbe pozvao na sljedeći koncert već iduće nedjelju na kojem će nastupiti učitelji i učenici Glazbene škole Karlovac.

IKA

Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) povodom Dana posvećenog života i završetka Godine posvećenog života organiziralo je u utorak, 2. veljače u sjedištu Konferencije u Zagrebu konferenciju za novinare.

Pozdravnu riječ prisutnim novinarima i redovnicama, među kojima je bilo više provincijalki, uputila je potpredsjednica HKVRPP s. Miroslava Bradica. Medijima je zahvalila na revnom praćenju i izvješćivanjima o događajima i programima HKVRPP.

S. Bradica je podsjetila, kako se konferencija tradicionalno organizira o Danu posvećenog života kako bi se upoznalo sa životom i radom redovnika i redovnica, i da se ukaže na njihov golemi doprinos u rješavanju gorućih problema društva današnjice. Biraju se aktualne teme koje dodiruju širu društvenu javnost. U ovoj prigodi je dala i kraći osvrt na događanja tijekom protekle godine, u kojoj je HKVRPP, slijednica nekadašnje Unije proslavila 50 godina.

U središnjem dijelu konferencije predstavljena je Isusovačka služba za izbjeglice (Jesuit Refugee Service JRS), o kojoj su govorile savjetnica za pravne poslove i zagovaranje Jelena Firić, volonterka s. Stanka Oršolić i suradnica za medije Martina Prokl Predragović.

Isusovačka služba za izbjeglice je vjerski utemeljena humanitarna organizacija s misijom „pratiti, služiti i zagovarati" prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba. Djeluje u pedeset zemalja svijetu, odnosno prisutna je tamo gdje su prisutni isusovci. U Hrvatskoj Isusovačka služba za izbjeglice registrirana kao udruga, a djelovanje je započela 1993. s ciljem brige o pravima izbjeglica i prognanika i drugih stradalnika Domovinskoga rata. Od 2010. posvećuje se brizi za one koji u bijegu pred ratom i neimaštinom i progonom dolaze u Hrvatsku. To su tražitelji azila i azilanti. Tim osobama se svakodnevno pruža psiho-socijalnu pomoć, medicinsku i materijalnu potporu, pastoralnu skrb i pravne savjete, rekla je Jelena Firić, te naglasila kako je služba prisutna u prihvatilištima za tražitelje azila, a od početka izbjegličke krize i u izbjegličkim kampovima. Sam tim JGS u Hrvatskoj osim stručnih osoba, čine i brojni volonteri čiji se broj tijekom krize broj se povećao, a upiti su stizali i iz inozemstva. Istaknuto je kako volonteri i zaposlenici JGS svakodnevno u svijetu prate i služe zagovaraju prava oko milijun ljudi i svuda u svijetu to rade polazeći od evanđeoskih vrijednosti: vrijednosti prihvaćanja drugog, prihvaćanja stranca. Mi služimo svima bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost, ili bilo koje drugo obilježje. Imamo na globalnoj razini više od 1400 volontere i zaposlenika, laika, 78 isusovaca, i 66 predstavnika drugih vjerskih zajednica. Naša misija i naše cjelokupno djelovanje je proizašlo iz naše vjere, te se temelji na evanđeoskim vrijednostima, vrijednostima nade, pravde, ljudskog dostojanstva, suosjećanja, ljubavi, ali isto tako na poštivanju drugih kultura, drugih vjera i svjetonazora, i drugih vrijednosti, dodala je. Govoreći o konkretnim aktivnostima u Hrvatskoj, Jelena Firić je istaknula, kako je prije izbjegličke krize JGS bila svakodnevno nazočna u prihvatilištima u Kutini i Zagrebu, a sada je u Kutini, te u prihvatnom kampu u Slavonskom Brodu, odnosno ranije u Opatovcu.

U prihvatilištima su organizirali i društvene aktivnosti poput Internet učionice, natjecanja u stolnom tenisu, filmskih večeri, uključili se u traženje stanova za one koji su dobili zaštitu. Tu su posebno postigli dobre rezultate, što su prepoznale i državne institucije, te je tako JGS u Hrvatskoj partner. Poticanje zajedništva i poštivanje različitosti vrijednosti su temeljem kojih je ostvarena dobra suradnja s državnim institucijama, ali i drugim organizacijama koje su ideološki drugačije, a koji imaju isti cilj: prihvaćanje i integracija stranaca u naše društvo, naglasila je.

Također je naglasila kako su volonteri JGS u kampu Opatovac od početka, osim izbjeglicama, služili i onima koji služe: volonterima, policiji, vojsci, te je u prostoru JGS bilo praktički mjesto gdje se moglo popiti topli čaj, kava. Sada u kampu u Slavonskom Brodu prostor JGS je katoličko uporište, mjesto smirenja u kaotičnom kampu. Tamo je za Božić organizirana misa za volontere i zaposlenike, a za Novu godinu i duhovna obnova.

S. Stanka Oršolić, članica Družbe Naše Gospe koje ima iskustva u suzbijanju trgovine ljudi, osobito žena posvjedočila je o svom volonterskom angažmanu.

Pomoć potrebitima, želja za susretom sa živim osobama, one koje su u situaciji izrabljivanja ili su potencijalne žrtve trgovanja ljudima bili su poticaj za angažman. K tomu, poticaj je bilo i Isusovo iskustvo izbjeglištva, ali i njegova svjedočanstva iz evanđeoskih tekstova kako je bio tolerantan, pravedan i iskren, rekla je, te dodala kako je to nju, ali i njezine susestre potaknulo da izbjegličku krizu gledaju na drugi način „očima srca". Sama pak nastojala je činiti dobro svim izbjeglicama koje je susretala u kratkim susretima pružajući im pomoć, milosrđe, i tako nasljedovati Isusov primjer služenja siromašnima, isključenima, bolesnima, i svima onima koji trebaju. Na tom putu bile su joj ohrabrenje i riječi pape Franje iz Bule, gdje je ukazao na potrebu pronalaženja prilika i otvaranja srca onima koji su najudaljenijim egzistencijalnim periferijama.

Na konferenciji za novinare o svom radu u pastoralu Roma progovorila je nacionalna ravnateljica za Pastoral Roma pri HBK s. Karolina Miljak, iz Družbe Klanjateljice Krvi Kristove. Konkretan rad započela je prije 30 godina, nakon povratka sa studija u Kutinu, gdje je djelovala kao katehistica. Vrlo dojmljivo je opisala prvi posjet romskom naselju, te naglasila, kako tijekom svih tih 30 godina nije nikada imala nikakvih neugodnosti sa strane Roma.

Istaknula je važan princip „ne možeš navijestiti čovjeku, ako ne postaneš dio njega", jer „u protivnom ne možeš navijestiti Kristovu ljubav. Bez avanture Božje ljubavi ne možete raditi ovaj posao". Nadalje je važnim istaknula i princip „ljubav bez interesa". To je ono što nosilo, i što me dan danas nosi u radu s tim ljudima. Da ti ništa ne očekuješ, rekla je, te dodala „napast nas redovnika i redovnica i Crkve općenito u pastoralu je da odmah želimo vidjeti plodove, odmah želimo pisati u matice brojeve. No, to se ide polako. Primjerice, za desetak dana idem u naselje u kojem će se krstiti njih 80%, ali sam tamo bila stotinjak puta. Ne, nisam im govorila da se krste, već samo s njima razgovarala i kroz to provlačila Božje vrednote. Svi su primali svećenika za blagoslov. To je narav pastorala", poručila je s. Miljak.

IKA

Valja izbjegavati “terorizam ogovaranja” koji je poput bombe. Osim toga, ne valja misliti na novac, koji ne daje istinsku nadu, položenu samo u Gospodinu, i treba moliti za dar novih zvanja, jer zajednice stare pa samostane često održava četiri ili pet starijih redovnica – poticaj je pape Franje koji je uputio primivši sudionike Jubileja posvećenoga života, koji će proslaviti sutra, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, odnosno Svijećnicu. Sutra, kada se slavi i 20. dan posvećenoga života, Sveti Otac će poslijepodne, u 17.30 sati, predvoditi svetu misu za Bogu posvećene osobe, povodom njihova Jubileja, i završetka Godine posvećenoga života, koja je započela 30. studenog 2014. godine.

Čvrsta poslušnost nije ona „vojnička“, i nije „stega“, nego je darivanje srca, poput Božjega Sina koji se ponizio, postao čovjekom iz poslušnosti, sve do smrti na Križu – rekao je papa Franjo, ponovno predajući unaprijed pripremljeni govor, i obraćajući se spontano Bogu posvećenim osobama, kojih je u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu bilo oko pet tisuća.

Razmišljajući o proroštvu, bliskosti i nadi, Papa je napomenuo da Krist nije bio anarhičan, nije pozvao svoje da se snagom otpora suprotstave njegovim neprijateljima, nego je izabrao poslušnost Ocu. To je proroštvo u odnosu na anarhiju volje čije sjeme – kako je rekao – sije đavao. Proroštvo znači reći ljudima da postoji put sreće, veličine, put koji te ispunja radošću, a to je upravo Isusov put. Put prema blizini s Isusom. Proroštvo je dar, karizma, i valja ga tražiti od Duha Svetoga: da znam reći onu riječ, u pravom trenutku; da učinim ono u pravom trenutku; da cijeli moj život bude proroštvo. Muškarci i žene proroci – napomenuo je Sveti Otac.

Govoreći potom o blizini, Papa je pozvao nazočne da ne budu posvećeni muškarci i žene kako bi se udaljili od ljudi i imali sve udobnosti. Ne, svatko to ima biti kako bi se približio i shvatio život kršćanâ i nekršćanâ, trpljenje, probleme, mnogo stvari koje se mogu razumjeti jedino ako posvećeni muškarac i žene postanu bližnji; u blizini – napomenuo je Papa te im za primjer dao svetu Tereziju od Djeteta Isusa, zaštitnicu misija, koja je svojim gorućim srcem i pismima koja je primala od misionarâ bila bliska s ljudima.

Postati Bogu posvećena osoba ne znači popeti se jedan, dva ili tri stupnja u društvu – istaknuo je te dodao – Za posvećenu osobu nije životni položaj taj zbog kojega druge gleda ravnodušno. Posvećeni me život ima dovesti do blizine s ljudima; do tjelesne i duhovne blizine, do toga da upoznam ljude. A druga osoba, „pravi bližnji“, može biti onaj kojega se susreće u siromašnim četvrtima, ali i brat ili sestra u zajednici. Tu valja težiti možda najtežoj krjeposti, kako je govorio apostol Jakov, ovladavanju jezikom.

Jedan od načina za udaljavanje od braće i sestara u zajednici jest upravo taj: terorizam ogovaranja – rekao je Papa te ponovno istaknuo – 'ne' ogovaranju, terorizmu ogovaranja. Jer, – prema Papinim riječima – tko ogovara, taj je terorist. On je terorist u vlastitoj zajednici, jer poput bombe baca riječi protiv jednoga, protiv drugoga, a onda mirno odlazi. Ali uništava! – upozorio je Sveti Otac – Tko to čini, taj uništava poput bombe.

Jer, bomba ogovaranja u zajednici nije blizina, nego je to vođenje rata, udaljavanje, to je poticanje udaljenosti i anarhije – rekao je papa Franjo. Ako u ovoj Godini milosrđa svatko od vas uspije učiniti to da nikada ne bude terorist ogovaratelj ili ogovarateljica, to bi za Crkvu bio uspjeh, uspjeh velike svetosti! – istaknuo je Papa.

Govoreći pak o nadi, Papa je razmišljao o smanjenju broja zvanja, o zajednicama koje sve više stare, o samostanima koje vodi samo nekoliko starijih redovnica, te istaknuo da nije dobro primati bilo koga, nego valja dobro razlučiti je li riječ o istinskom pozivu, i pomoći mu da se razviju. Mislim da protiv kušnje gubitka nade, na koju nas potiče ta neplodnost, imamo više moliti. Imamo neumorno moliti - napomenuo je Sveti Otac dajući primjer Ane, Samuelove majke, jer – kako je rekao – postoji jedna opasnost.

Kada neka redovnička kongregacija vidi da nema djece i unuka, te počinje bivati sve manja, uhvati se novca. Znate da je novac đavolska stvar. Kada ne mogu imati milost zvanja i djece, misle da će novac spasiti život i misle na starost. Ali, tako nema nade! Nada je samo u Gospodinu! Novac ti ju nikada neće dati. Naprotiv, novac će te oboriti – istaknuo je Sveti Otac.

Na kraju je papa Franjo posebne misli posvetio redovnicama. Što bi bila Crkva da nema časnih sestara, kojih ima u bolnicama, zavodima, župama, u gradskim četvrtima, u misijama, ali i na grobljima. Riječ je o ženama koje su zajedno s brojnim muškarcima dali svoj život za Gospodina, možda i daleko od svojih zemalja – kazao je na kraju Sveti Otac.

HKVRPP

Ususret svakoj osobi

Poruka povodom završetka Godine posvećenog života i prigodom Dana posvećenog života 2016.

Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

Poštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu, drage sestre i draga braćo u Kristu!

1. Pri kraju smo Godine posvećenog života koja je započela 30. studenoga 2014., a njezin je završetak određen za 2. veljače 2016. U Hrvatskoj su kroz to razdoblje održani brojni susreti. Tako su redovnici, redovnice i druge Bogu posvećene osobe sudjelovali u Drugom nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji na Trsatu, a u Zagrebu je održan susret mladih redovnica i redovnika. Redovnički dani održani su ove godine na više mjesta nego što je to do sada bio slučaj, a u okviru Redovničkih dana u Zagrebu s prigodnim je predavanjem gostovao i tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, mons. José Rodríguez Carballo. Središnji događaj Godine posvećenog života u Hrvatskoj bio je Nacionalni susret redovnika, redovnica, Bogu posvećenih laika i laika povezanih s redovničkim zajednicama u Hrvatskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. Ovi susreti, kao i brojni drugi projekti i pothvati, poput redovničkog benda i medijskoga praćenja, omogućili su veću prisutnost redovništva i drugih Bogu posvećenih osoba u javnom životu. Kroz godinu posvećenog života više je redovničkih zajednica proslavilo svoje godišnjice osnutka ili druge važne događaje svoje povijesti, a u tijeku je proslava 800. obljetnice dominikanskoga reda, dok će franjevci ove godine proslaviti 800. obljetnicu Porcijunkulskoga oprosta.

2. Na kraju Godine posvećenog života dobro je promisliti je li zajedničkim trudom, zalaganjima i projektima došlo do pozitivnog pomaka u životu i djelovanju Bogu posvećenih osoba u svjetlu postavljenih ciljeva: sa zahvalnošću se sjetiti nedavne prošlosti, s nadom prigrliti budućnost i sa strašću živjeti sadašnjost. Osim toga, bilo bi dobro vidjeti je li se pomak dogodio i na drugim razinama, primjerice, u kojoj su mjeri redovnici i laici posvećeni u svijetu krenuli prema rubovima, prema svima koji su u potrebi ili u Crkvi i društvu zapostavljeni. Ova pitanja mogu ostati na razmišljanje svakoj zajednici, ali i svakoj Bogu posvećenoj osobi.

3. Sretna je okolnost da je završetak Godine posvećenog života obilježen početkom Izvanrednog jubileja milosrđa koji je započeo 8. prosinca 2015., a trajat će do 20. studenoga 2016. Osobito se redovnice, redovnici i ostale Bogu posvećene osobe trebaju osjetiti pozvanima navješćivati svima Božje milosrđe. Ako je, kako kaže papa, „milosrđe postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta“ (Misericordiae vultus, 1), onda oni koji su odlučili iz bližega nasljedovati stope Isusa Krista, postaju vidljivi znakovi toga živoga milosrđa u današnjem svijetu. Da bi se to moglo dogoditi, potrebno je najprije osobno prepoznati na sebi samome djelovanje Božjega milosrđa. Potrebno je prepoznati se od Boga zamilovanim, utjecati se njegovoj nježnoj ljubavi i dozvoliti da on mijenja i preobražava. U tu svrhu valja još snažnije naglasiti važnost pomirenja unutar zajednica i pomirenja s Bogom u sakramentu pomirenja.

Za svakog redovnika, redovnicu i laika posvećenog u svijetu ovaj Izvanredni jubilej trebao bi biti poticaj na osobno obraćenje. Ovo iskustvo milosrdnoga Boga ne smije međutim ostati zatvoreno u životu pojedinca ili zajednice, nego ga valja komunicirati prema van. Papa u buli kojom je najavio Izvanredni jubilej milosrđa kaže: „Crkva ima zadatak naviještati Božje milosrđe, to živo srce evanđelja, koje na svoj način mora doprijeti do srca i uma svake osobe. Kristova zaručnica mora se ugledati na Sina Božjega, koji ide ususret svima bez iznimke. U ovo vrijeme, kada se Crkva posvećuje zadaći nove evangelizacije, temu milosrđa treba uvijek predlagati s novim zanosom i novim pastoralnim djelovanjem.“ U nastavku papa dodaje da Crkva „vlastitim riječima i djelima mora prenositi milosrđe, kako bi dotaknula srca svih ljudi i potaknula ih da ponovno pronađu put koji vodi k Ocu“ (Misericordiae vultus 12). Evo zadatka za redovnike, redovnice i ostale Bogu posvećene osobe.

4. Kroz Izvanredni jubilej milosrđa ostaje svima mogućnost da se uključe u različita događanja na razini pojedinih biskupija, u svojim zajednicama, svjedočeći uvijek milosrdno lice Oca koji poziva čovjeka, nalazi izgubljene, tješi ožalošćene, oprašta grešnicima i pomaže svima. Bit će, međutim, prilike i za javno i zajedničko svjedočenje. Raduje nas što su kao zaštitnici ovog Jubileja odabrana dvojica redovnika: sveti Pio iz Pietrelcine i naš sveti Leopold Bogdan Mandić. Tijela ovih dvaju svetaca bit će izložena na štovanje u bazilici sv. Lovre izvan zidina od 3. do 5. veljače i u bazilici sv. Petra u Rimu od 6. do 11. veljače 2016., a tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića bit će, od 13. do 18. travnja 2016., također izloženo u župnoj crkvi svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu i u zagrebačkoj katedrali. Pozivamo stoga sve redovnike, redovnice i ostale Bogu posvećene osobe da, koliko je u njihovim mogućnostima, obilježe ovaj događaj.

5. Kad govori o željenim plodovima Izvanrednog jubileja milosrđa, papa Franjo kaže: „Kako samo želim da nadolazeće godine budu prožete milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost!“ (Misericordiae vultus 5). Ići ususret svakoj osobi! Bogu posvećene osobe u središtu svoga zanimanja, svoga djelovanja, ali i svojih misli i svojih molitava, trebaju na prvom mjestu imati osobu. Važna su pravila, propisi, zahtjevi reda ili družbe, no ne smiju zamagliti pred našim pogledom osobu kojoj smo poslani i u kojoj prepoznajemo Isusa Krista. U svojim osobnim susretima s drugima i u djelovanju cijele zajednice valja izbjeći napast da osobu zanemarimo ili čak povrijedimo pokušavajući je smjestiti unutar naših očekivanja. Ići ususret svakoj osobi! To znači ususret svakome, bez ograničenja. Valja izbjeći napast da svoje djelovanje tako ograničimo na samo jednu naciju, samo jedno područje, samo pripadnike Crkve.

6. Neka Izvanredni jubilej milosrđa bude prigoda svim redovnicama, redovnicima i ostalim Bogu posvećenim osobama da najprije iskuse blizinu Boga „bogatog milosrđem“, a onda da i sami postanu navjestitelji i navjestiteljice, djelitelji i djeliteljice milosrđa svim ljudima i svakoj osobi. Neka to bude novi korak koji neće završiti s krajem Jubileja, nego će se nastaviti i kroz nadolazeće godine.

S tim mislima od srca vam želimo blagoslovljen Dan posvećenog života i milosrđem ispunjenu godinu Jubileja!

O blagdanu Obraćenja svetoga Pavla, 25. siječnja 2016.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života:
Msgr. Mate Uzinić, predsjednik

U ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica:
Fra Jure Šarčević, predsjednik

U dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na Kaptolu u Zagrebu u utorak 26. siječnja 2016. održana je svečana akademija u povodu završetka Godine posvećenoga života koja je u Katoličkoj Crkvi trajala od 30. studenoga 2014. do 2. veljače 2016. Akademiju je organizirala krovna ustanova hrvatskoga redovništva Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica. Tom su prigodom dodijeljene nagrade te su prezentirani radovi s natječaja za književnost, likovnu umjetnost i fotografiju koji su organizirani tijekom Godine posvećenoga života. Predstavljen je i najširi izbor odabranih radova u zborniku književnih i likovnih radova Radost u zajedništvu te fotokatalogu Ljepote pogleda koji je HKVRPP izdala u zajedništvu s Glasom Koncila.

U prepunoj dvorani akademiji su nazočili kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić, predsjednik HBK Želimir Puljić, šibenski biskup Ante Ivas, dubrovački biskup Mate Uzinić, porečko-pulski biskup Dražen Kuleša, krčki biskup Ivica Petanjak, pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić, pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, generalni tajnik HBK Enco Rodinis, više časnih majki, provincijala i provincijalki te brojni drugi uzvanici.

Akademija je započela fotografskim prikazom ključnih sadržaja Godine posvećenoga života u Hrvatskoj nakon čega je najvažnije događaje riječima izdvojio predsjednik HKVRPP-a Jure Šarčević. Zatim je prigodno govorio predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života biskup Mate Uzinić istaknuvši da je tijekom godine upoznao redovništvo u vrlo pozitivnom svjetlu. Uslijedila je dodjela nagrada autorima najuspjelijih radova na redovničkim natječajima.

Na natječaj za književno stvaralaštvo, koji je bio otvoren od blagdana Svijećnice do Duhova 2015., javilo se 59 autora s 85 poetskih i proznih radova, a u zborniku Radost u zajedništvu objevljena su 24 poetska i 21 prozni rad. O natječaju za književnost govorio je predsjednik stručnog ocjenjivačkog suda dr. Vladimir Lončarević uz kojeg su radove procjenjivali dr. Sanja Nikčević i književnik i publicist Zdravko Gavran. Nagrade su dodjeljivane posebno za žanr poezije, a posebno za žanr proze. Prvu nagradu za poeziju osvojila je Kata Tomislava Ćavar, Klanjateljica Krvi Kristove za rad Vječnost u vremenu, drugu nagradu Dario Tokić, redovnik Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa za pjesmu Karmelska ćelija, dok je treću nagradu osvojila Jana Držić, članica Kongregacije sestara dominikanki Svetih Anđela čuvara za pjesmu jesen. Prvu nagradu u žanru proze osvojila je milosrdna sestra sv. Križa Margita Gašparovsky za priču Ema, oprosti! Druga nagrada pripala je Marijinoj sestri čudotvorne medaljice Ivančici Fulir za prozni rad Misionari. U žanru proze dodijeljene su dvije treće nagrade, ponovno dominikanki Jani Dražić za ostvarenje Oproštaj i Kćeri milosrđa TSR sv. Franje za ostvarenje Neispričana wireless-priča. Posebno priznanje za cjelokupan književni opus stručni ocjenjivački sud dodijelio je s. Mariji od Presvetog Srca Anki Petričević, splitskoj sestri klarisi.

Na natječaj za likovno stvaralaštvo, koji je kao i književni bio otvoren od blagdana Svijećnice do Duhova 2015., javilo se 28 autora s 50 likovnih radova, a u zborniku Radost u zajedništvu objavljeno je 39 radova 27 autora. Analizu na natječaj pristiglih likovnih radova dao je član stručnog ocjenjivačkog suda Damir Mataušić, s kojim su radove ocjenjivali likovni kritičar Stanko Špoljarić kao predsjednik te akademski slikar Vladimir Meglić. Prvu nagradu za likovno ostvarenje Zajedno i u smrti osvojio je član Hercegovačke franjevačke provincije Tihomir Bazina, drugu nagradu za ostvarenje Znak sv. Luke član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Bl. Djevice Marije Marko Bobaš i treću nagradu za ostvarenje Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio također član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Bl. Djevice Marije Anastazio Perica Petrić. Posebno priznanje za cjelokupan likovni opus stručni ocjenjivački sud dodijelio je s. Samueli Premužić iz Družbe sestara Naše Gospe.

Na natječaj za fotografiju, koji je bio raspisan od blagdana sv. Dominika do blagdana sv. Franje Asiškoga 2015., javilo se 46 autora s 84 fotografije, a u fotokatalogu Ljepote pogleda objavljena je 41 fotografija 31 autora. O fotografijama pristiglima na natječaj govorio je predsjednik stručnog ocjenjivačkog suda Zvonimir Atletić s kojim su fotografije procjenjivali profesionalni fotografi Bernard Čović i Goran Matošević. Prvu nagradu na fotografskom natječaju za rad Svjetlost u tami osvojio je redovnik Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Bl. Djevice Marije Ivan Dominik Iličić, drugu nagradu za rad Ukorak redovnica Službenica milosrđa Ružica Dodig. Za fotografiju su dodijeljene tri treće nagrade. Dobitnik je Elvir Tabaković, član Regularnih kanonika sv. Augustina, kongregacija Windesheim, za fotografiju Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin, zatim Dominik Štefulić, član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Bl. Djevice Marije, za fotografiju Redovnik = svjetionik te Ivan Stanić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, za fotografiju Novaci u radnoj akciji.

Pri kraju akademije predstavljena je pjesma i videospot Anđel Gospodnji se moli nedavno osnovanoga Redovničkog sastava Laus u kojem su dvije redovnice i petorica redovnika, Anđelina Ivančić, Dijana Lončarek, Mate Bašić, Zlatko Ćorić, Ante Kazoti, Lovro Šimić i Mihovil Mario Žuljević Mikas. Tekst na čakavskom narječju i u ozračju otočne duhovne balade napisao je Tomislav Baran, glazbu i aranžman Toni Eterović, a autor spota je Matko Petrić, isti trojac koji je autorski potpisao redovničku himnu Hvala redovnika s kojom je započela Godina posvećenoga života, a s kojom je akademija i završena.

U sklopu programa prvonagrađene je književne radove interpretirala glumica Marijana Mikulić, skeč Redovnik za 21. stoljeće izveli su autori emisije Božanstvena komedija Laudato televizije, a glazbene gošće bile su članice Vokalnog sastava Allegro iz Križevaca.

Kroz program je vodila Tanja Baran koja je u zajedništvu s voditeljem Povjerenstva za trajnu formaciju HKVRPP-a dominikanskim provincijalom Antom Gavrićem osmislila i ostvarila natječaje. Njih su dvoje zajedno uredili i zbornik i fotokatalog te priredili sadržaje akademije.

http://www.redovnistvo.hr

Blagoslovljen i čestit Božić,
milosrđem,
ljubavlju Božjom
i mirom
ispunjenu 2016. godinu
žele vam
sestreNaše Gospe!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u petak 18. prosinca u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu s redovnicama, vrhovnim, provincijalnim i kućnim poglavaricama ustanova posvećenog života, družbi apostolskog života i svjetovnih ustanova.

Susretu je prisustvovao i pomoćni biskup Valentin Pozaić. Pozdravni govor uime svih redovnica uputila je s. Radoslava Radek, vrhovna glavarica Družbe služavke Maloga Isusa. Naše življenje posvećenog života, rekla je s. Radek, nije izdvojena ili marginalna stvarnost, već u svojoj cjelovitosti pripada crkvenom životu i svetosti Crkve. Kazala je kako su sestre svjesne da Crkva i društvo u kojem žive, od njih očekuju posebni doprinos u molitvi i djelima apostolata, te da i danas nastoje biti proročki znak Očeva milosrđa. Premda se mnogima čini, smatra s. Radek, da smo previše zatvorene u našim samostanima, znajte da naše poslanje, naša ljubav i briga za Crkvu, njezine Pastire, svećenstvo i vjerni puk nije umanjena. Život i oblik mnogih naših samostana u Zagrebačkoj nadbiskupiji danas poprima sve više geslo sv. Benedikta: “Moli i radi”, zaključila je.

Dok vas gledam ovdje okupljene, mogu samo pred Bogom zahvaliti za vašu službu i svjedočenje u našoj Crkvi. Ljudi vas vole, naš narod vas voli, naši vjernici vas vole, budite toga svjesne, istaknuo je kardinal Bozanić.

Napominjući da grad Zagreb ima posebnu milost i blagoslov što je u svoje okrilje primio tolike redovnice, pozvao ih je da budu još otvorenije za djelovanje kako bi još više bile tamo gdje ih Bog želi. Kardinal se osvrnuo i na skoru kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca, čiji nam je život, kako je rekao, primjer pouzdanja u Boga.

Neka ova Godina milosrđa bude godina u kojoj ćemo pročišćivati našu sliku o Bogu jer promatrajući Božje milosrđe mi ispravljamo i sebe. Tu je puno posla za svakoga od nas, za naše zajednice, za cijelu Crkvu, zaključio je kardinal, čestitavši redovnicama Božić i blagoslovljenu novu, 2016. godinu, izvještava Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

IKA

U nedjelju, 13. prosinca 2015. s početkom u 19 sati u zagrebačkoj katedrali Collegium pro musica sacra održao je Adventsku glazbenu meditaciju pod naslovom Pjev Mariji.

Na programu su bile poznate marijanske antifone i moteti koje je zbor predstavio u gregorijanskom i višeglasnom ruhu različitih skladatelja.

Glazbenu je meditaciju riječju popratio književnik Sead Ivan Muhamedagić.

PROGRAM:

ADVENTSKA GLAZBENA MEDITACIJA
P j e v M a r i j i
Marijanske antifone i moteti,
gregorijanika i višeglasje:

Antifone

G. P. da Palestrina: Alma Redemptoris Mater
Francesco Soriano: Ave Regina caelorum
G.P. da Palestrina: Regina caeli laetare
Michael Haydn: Salve Regina

Moteti

Felice Anerio: Ave Maris stella, himan
Marco Frisina: Totus tuus
Matija Ivšić:Tota pulchra, Majci Božjoj Kamenitih vrati, Slavna Majko Spasitelja

Schola cantorum:

Renata Mihelčić, Kristina Kramarić, Ivana Vrkić,
Valentina Šarić, Snježana Marohnić, Monika Prša,
Silvija Kućan, Kosjenka Štefanić,
Tihomir Prša, Mario Šprljan, Tomica Jakić,
Ivan Švaljek, Dragan Rašić, Kristijan Mance Topić
Sead Ivan Muhamedagić, popratna riječ
s. Cecilija Pleša, umjetnička voditeljica

Povodom nadolazećih božićnih blagdana, a u sklopu projekta „Božić na Mjesnom trgu“ u Općini Stubičke Toplice organizirana je 04. studenog 2015.g. edukativna radionica koju je vodila časna sestra Samuela Premužić - ugledna umjetnica u kreiranju božićnih jaslica.

Sestra Samuela Premužić uzor je i potpora mnogima koji se bave umjetničkim oblikovanjem prirodnih materijala. Izradila je do sada 400 jaslica, a među najljepšima su one u Mariji Bistrici. Posredstvom Etnografskog muzeja djela su joj izlagana u Zagrebu, Hamburgu, Arlesu, Salzburgu, Rimu, Bratislavi, Skoplju, Sofiji, Cita di Castelu, Sutriu, Veroni. Veliko umijeće sestre Samule istaknuto je na prestižnoj jasličarskoj smotri „100 Presepi“ („100 jaslica“) u Rimu, a posebno mjesto zauzeo je Betlehem „Anđeoska štalica“, izložena u Vatikanu, u dvorani Pavao VI. (u dvorani za audijencije 2002.).

Na tematskoj radionici koja je održana u vijećnici Općine Stubičke Toplice sudjelovale su članice Udruge Hrvatska žena, djelatnici Osnovne škole Stubičke Toplice, Dječjeg vrtića „Zvirek“ i članice Društva Naša djeca Stubičke Toplice. Slijedeći detaljne upute i nauk sestre Samuele sudionici radionice izrađivali su od perušine likove svete obitelji: Isusa, Mariju i Josipa, te sveta tri kralja i anđela. Nastala umjetnička djela bit će postavljena u drvenu štalicu, a cjelovita postava božićnih jaslica bit će izložena na kulturnom događanju „Božić na Mjesnom trgu“, 05. prosinca 2015.g.

Po završetku cjelodnevne radionice sestra Samuela Premužić iskazala je veliko zadovoljstvo umjetničkim božićnim stvaralaštvom, pohvalila kreativne sudionike radionice te timski rad i ekološki pristup u lokalnoj zajednici. U pratnji domaćina načelnika Općine Stubičke Toplice Vladimira Bosnara i velečasnog Josipa Bana posjetila je župnu crkvu svete Katarine, betlehemsku spilju i tematski vezanu radionicu na kojoj se izrađuje drvena štalica.

http://www.stubicketoplice.hr/

Predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović objavila je na svom Facebook profilu ovu vijest:

"[DOŠAŠĆE] Danas sam okupila svoje suradnike kako bi zajedno kao velika obitelj okitili božićno drvce."

Štalicu u velikom halu na dolasku u Ured Predsjednice izradila je i postavila s. Samuela Premužić koja je izradila anđele i zvijezde kojima je okićeno veliko božićno drvce.

Ponosne smo i radosne zbog toga kao i zbog činjenice da će svi koji dolaze čestitati Predsjednici imati prilike vidjeti rad koji je naša Družba preko s. Samuele poklonila Predsjednici.

Poveznica na galeriju fotografija iz Ureda Predsjednice.

Zagreb, (IKA) - Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) organizirala je u subotu, 28. studenoga susret mladih redovnika i redovnica, redovničkih kandidata i kandidatica uz Godinu posvećenog života. Poticaj za organizaciju ovog nacionalnog susreta mladih redovnika i redovnica je rujanski susret mladih Bogu posvećenih osoba u Rimu, a nakana mu je otkriti i oživiti dar Božjega poziva i ljepotu redovničkog zvanja.

Prvi dio susreta održan je u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, a popodnevni dio u Frankopanskoj ulici u samostanskim prostorima sestara milosrdnica te u crkvi Sv. Vinka.

Nakon molitve Srednjeg časa koju su animirale sestre milosrdnice okupljenim mladim redovnicima i redovnicama se obratio predsjednik HKVRPP-a i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda B. Mandića fra Jure Šarčević koji je mladim redovnicima i redovnicama poručio da budu hrabri, snažni, vjerni i da donesu duhovnoga ploda.

"Gospodin je bio velikodušan s vama, pogledavši vas s ljubavlju, pozvavši vas da dijelite njegov život i poslanje. Budite i vi velikodušni s njim. Ne budite žrtve lijenosti koja vas navodi izabrati lagodniji i lakši put. Istina je da ono što Gospodin od nas traži i ono što zahtijeva posvećeni život, življen u punini, nadilazi naše sile i sposobnosti. Ali, mi znamo da se u našoj slabosti očituje Božja snaga, jer Bogu 'ništa nije nemoguće' i da sve možemo u onome koji nas jača", rekao je.

Potaknuo ih je da ne budu oni "koji na zvuk trube Duha koja ih poziva da slijede Gospodina u posvećenom životu "ne mogu odgovoriti na njezin zov zbog buke i rastresenosti u kojoj žive, ili jednostavno zato što su previše navezani na vlastite planove i projekte da bi ostavili prostora Božjem projektu."

Pozivajući mlade da budu vjerni rekao im je da ostanu, da se ne plaše, i "neka ne malakše vaša vjera i neka ne oslabi vaša nada. Kao što je učinio jednoga dana Jeremiji, Gospodin i danas jamči svakome od nas: 'ja sam s tobom da te izbavim'".

"Donesite plod, probudite svijet! Stablo se poznaje po svojim plodovima. Isus nam kaže: 'Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda'. Nismo posvećeni radi nas samih, niti se možemo zatvarati u svoje kućne zadjevice ili u svoje problem, kao što stoji u Apostolskom pismu svim posvećenim osobama. Posvećeni smo zato da živimo prema logici dara, darivanjem samih sebe, u evanđeoskoj slobodi, ne posjedujući išta svoga, prigrljujući malenost kao način života, i nepodijeljena srca, Kristu i drugima. Bogu posvećena osoba je potpuno predana Gospodinu i, budući da je sva Gospodinova, potpuno je predana drugima. I sve to je motivirano bezuvjetnom ljubavlju, jedinim ispravnim razlogom za izbor posvećenog života", zaključio je Šarčević.

Predavanje na temu „Zajedništvo u radosti – razmišljanja u društvu s papom Franjom" održao je fra Ljudevit Maračić, OFMConv. Govoreći o važnosti zajedništva i bratstva u redovničkom životu, naglasio je da u redovničkim zajednicama nerijetko ima puno individualizma i nedostatka osjećaja pripadnosti družbi. Tamo gdje je redovništvo treba biti radost jer da su tužna lica žalosno svjedočanstvo posvećenoga života.

Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Vinka Paulskog predvodio je predvodio pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško, a pjevanje je animirao zbor redovnika i redovnica. Biskup Šaško je u uvodu poručio mladim redovnicima i redovnicama kako "smo na preklopnici Godine posvećenoga života, pogleda uprta u početak Jubileja milosrđa. Bog nam daruje susret u crkvi koja očituje taj prelazak, jer je posvećena sv. Vinku Paulskomu, redovniku koji je tako jasno svjedočio Božje milosrđe."

Govoreći o pozivu adresiranom na redovnike i redovnice - Ustrajte i budite vjerni!, biskup je istaknuo da: "Paralelno s time Isus poziva na budnost. Ona je jamstvo ustrajnosti i vjernosti. Budnost je kategorija ljubavi, jer se jedino ljubav ne umara i ne traži posebne potpornje da bi ostala vjernom. Onaj tko ne ljubi ne primjećuje radosne znakove, jednostavne darove koji oduševljavaju."

Nadalje, govoreći o pozivu "Donosite ploda, probudite svijet!", biskup je naglasio važnost molitve. Svijet se ne budi bukom koja je slična onoj koju svijet proizvodi, nego – molitvom! No, ta molitva nije poglavito pokazatelj vjere, nego je odsjaj sigurnosti nade, rekao je biskup Šaško.

Na kraju je biskup poručio mladim redovnicima: "Bog vas je sabrao danas da rasteretite srce, da vidite njegovu prisutnost i ostanete budni te da molitvom unosite Boga u život svijeta".

Susret je nastavljen rekreativnim programom, te izvješćem rada u skupinama, a završen je klanjanjem i molitvom Večernje u crkvi Sv. Vinka.

Čuvanje sjećanja te svjedočenje po vjernosti i molitvu Svećenička se i redovnička vjernost očituje u traženju oprosta za počinjene grijehe, a to znači u neskrivanju vlastitih grijeha i u neporočnom životu, istaknuo je Sveti Otac u spontanom govoru svećenicima i redovnicima, s kojima se u subotu poslije podne susreo u katedrali Svete Marije u Kampali.

Papa je ugandskim svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima povjerio trostruko poslanje: čuvanje sjećanja te svjedočenje po vjernosti i molitvu. Lokalna se Crkva ne treba zadovoljiti uspomenom na baštinu onih koji su dali život iz ljubavi prema Isusu, rekao je Sveti Otac, a to je naglasio i u uručenom govoru. Ako želi ostati vjerna sjećanju, onda Crkva u Ugandi treba svjedočiti i ne živjeti od rente, istaknuo je Papa a prenosi Radio Vatikan.

Papa je nazočnima rekao da ih Crkva zadužuje da budu svjedoci po vjernosti sjećanju, vlastitom pozivu, apostolskoj revnosti, hodeći putom svetosti, a to znači da trebaju biti misionari tamo gdje je potrebno. Vjernost je spremnost otići u biskupije kojima su potrebni misionari, kazao je Sveti Otac.

Nazivajući Ugandu "biserom Afrike", Papa je rekao da je natopljena mučeničkom, svjedočkom krvlju. Treba ju i nadalje natapati, inače ćete izgubiti veliko bogatstvo, a "biser će Afrike" završiti na čuvanju u nekom muzeju. Đavao napada malo po malo, kazao je papa Franjo.

Na uočnicu došašća i Jubileja a u tijeku Godine posvećena života, Papa je slušatelje potaknuo na trajnu molitvu, jer ako neki redovnik, redovnica ili svećenik prestane moliti ili moli malo, pravdajući se da ima previše posla, onda je počeo gubiti memoriju i vjernost. Molitva je i redovito ispovijedanje. Ne mogu redovnici, redovnice i svećenici živjeti dvostrukim životom. Treba ispovjediti i tražiti oproštenje za vlastite grijeha. Bog ne želi da se skrivaju grijesi, ne treba skrivati pomanjkanje vjernosti, zaključio je Sveti Otac.

U retfalačkoj župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa tradicionalni godišnji, svečani koncert uz blagdan zaštitnice crkvenog pjevanja sv. Cecilije, održali su župni zborovi uz ravnanje Evice Sočković, redovnice Družbe Sestre naše Gospe.

Nakon večernje mise koju je predvodio župni vikar Ivan Stipić, repertoar duhovnih pjesama otvoren je skladbama „Daruj nam mir“ i „Dođite k meni umorni“ u izvedbi Dječjeg zbora, klavijatursku pratnju Ivone Kovač i violinistice Ane Rakitić.

Zbor mladih otpjevao je pjesme „Tvoja za sva vremena“ i „Sveti plam“ uz svirku Monike Tomin na klavijaturama i Bernarde Berišić na gitari. Veliki župni zbor predstavio se publici pjesmama „Gospod Bog je pastir moj“ i „Ave Maria“ uz pratnju Ivane Muha na klavijaturama, a završnu skladbu „Molitva“ izveli su svi zborovi praćeni pljeskom publike na koru i u crkvi.

Odlično uvježbanim pjevačicama i pjevačima za izvedeni repertoar, posebice Evici Sočković koja godinama vodi generacije župnih zborova, čestitao je župnik Pavo Vukovac, a slavlje je nastavljeno druženjem uz trpezu u župnom prostoru.

Nevenka Špoljarić

Zadar, (IKA) - Stručni skup vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije o temi "Antropološka metoda u vjeronauku i katehezi" održan je u subotu 31. listopada u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru. Nakon molitvenog uvoda skup su pozdravili predstojnik Katehetskog ureda mr. don Gašpar Dodić i viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje – podružnica Split Sabina Marunčić.

Vjeroučitelje je prigodnim govorom pozdravio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Prikazao je naglaske bule "Lice milosrđa" pape Franje kojom je 11. travnja o.g. najavio izvanrednu Svetu godinu milosrđa čije je geslo "Milosrdni poput Oca". Papa je pozvao vjernike da radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa, za što će im dodatni poticaj biti i Godina milosrđa. "Svi krštenici i članovi Božjeg naroda pozvani su živjeti milosrđe, jer je njima prvima kao Božjoj djeci bez njihovih zasluga ukazano njegovo milosrđe. Papa pita kako oprosničko hodočašće započinje i kreće, kako se ponaša i gdje završava. Započinje s frazom 'ne suditi i ne osuđivati'. Posebice kad se o 'bratu iz ljubomore i zavisti govori u lošem svjetlu, potkopava se njegov ugled i prepušta ga se na milost i nemilost raljama ogovaranja'. Ako se odustane od osude subraće, onda smo kadri kod drugih 'otkrivati pozitivne stvari' i ne dopuštati da bližnji 'trpi zbog uskogrudnosti i pristranog suda'. Kad se uspjelo ostvariti ta dva koraka, čovjek je kadar učiniti i završni, a to je 'darovati i moliti oproštenje'. Sjetimo se mise na Hipodromu u Zagrebu kad nas je sv. Ivan Pavao II., u jeku žestokih sukoba u Domovinskom ratu, zamolio da budemo kadri oprostiti i tražiti oproštenje. To je vrhunac 'hodočašća u Godini milosrđa'", rekao je mons. Puljić, istaknuvši, kad kršćani uspiju prijeći taj tropletni oprosnički hod ne-osuđivanja, otkrivanja pozitivnih strana svog brata i ako postanu "oruđem oproštenja", tada će biti kadri ići dalje na svom oprosničkom hodočašću, sposobni otvoriti srce za nevolju svijeta te poći na periferije k lišenima ljudskog dostojanstva koji vapiju za pomoć. Nadbiskup je podsjetio da Papa poziva na obraćenje i ljude ogrezle u kriminalu i korupciji koja je "grešna okorjelost srca i trula kuga društva, djelo tame koje se hrani sumnjom i spletkama". To je, kaže, ozbiljan grijeh koji vapije u nebo i potkopava temelje osobnog i društvenog života. Korupcija svojom ohološću i pohlepom uništava planove slabih i gazi siromašne".

Prof. dr. Ana s. Thea Filipović s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu izložila je dva predavanja: "Korelacija vjere i života učenika" i "Kako uvažavati različitosti u vjerounačnoj nastavi?". U prvom izlaganju Filipović je pošla od obnoviteljskih nastojanja Katehetskog pokreta koja su okrenula pozornost prema naslovnicima religioznog odgoja i kateheze te izgradnji stava vjere i antropološkog zaokreta Drugog vatikanskog koncila. Istaknula je važnost razumijevanja vjerskog znanja kao znanja koje usmjerava život i potiče njegov rast. Govorila je o uzajamnom osvjetljavanju i kritičkom propitivanju vjere i života, kršćanske tradicije te pitanja i osjetljivosti čovjeka na pozadini suvremenog postmodernističkog mišljenja. Tragom povezivanja vjere i kulture u kojem dolazi do izražaja iskustveni svijet te pitanja i vrednote današnjeg čovjeka u korelaciji s vrednotama i trajnim značenjem kršćanske vjere, prikazan je kratkometražni film "Most" redatelja Bobbyja Garabediana iz 2003. g. koji se uklapa u aktualni trenutak, a zahvaća promišljanje u korelaciji vjere, života, kulture i pitanja učenika u današnjem globaliziranom svijetu koji na nov način izaziva i interpretira kršćansku baštinu. Uslijedila je analiza i tematski usmjereni razgovor.

U drugom predavanju Filipović iznijela je širi okvir razlika u odgoju i obrazovanju koji se od multikulturalnog i interkulturalnog odgoja i obrazovanja proširio na uvažavanje različitih rasnih, etničkih, jezičnih i religijskih pripadnosti, ali i na obaziranje na spolne razlike, socijalni status učenika, sposobnosti (posebne potrebe, nadarenosti) i druge razlike. Sve više raste svijest o postojanju složenih i važnih sjecišta među društvenim identitetima koje odgoj i obrazovanje moraju uzimati u obzir. "Svaki kontekst, stanje i povijest svakog društva imaju vlastita težišta u odnosu na uvažavanje raznolikosti u obrazovanju. U najširem smislu, odgoj i obrazovanje u raznolikosti priznaje pluralizam koji učenici utjelovljuju razumijevajući ga kao bogatstvo i prednost u službi obrazovanja. Cilj odgoja i obrazovanja koje uvažava različitosti je socijalna pravda za sve učenike", istaknula je Filipović, prikazavši i rezultate vlastitog empirijskog istraživanja o uvažavanju razlika u razredu i nastavi kod vjeroučitelja u Hrvatskoj. To je bilo prvo istraživanje koje je obuhvatilo vjeroučitelje svih vjerskih zajednica i pokrilo vjeroučiteljsku populaciju cijele zemlje. Filipović ja iznijela i nekoliko teoloških promišljanja kojima je potkrijepila važnost odgoja za zajedništvo i dijalog, a odnose se na novije ekleziološke i trinitarne diskurse.

Nakon izlaganja, rasprave i osvrta, vjeroučitelji su iznijeli probleme s kojima se susreću u praksi vjeronauka. U završnom dijelu te trajne edukacije održan je rad u pedagoškim radionicama koji su vodile voditeljice stručnih vijeća vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije, vjeroučiteljice Ljiljana Elek i Marijana Dellavia. Skup je završio osvrtom na rad i molitvom, a organizirali su ga nadbiskupijski Katehetski ured i Agencija za odgoj i obrazovanje – podružnica Split.

Gunjanski župnik vlč. Ivan Živić je organizirao dvodnevno hodočašće za 40 župnih suradnika u svetište Majke Božje od Krasna u Ličko - senjskoj županiji.

Na put su krenuli u noći s petka na subotu, točno u ponoć te su u subotu, 26. rujna oko pola 8 ujutro stigli na prvo odredište: u Crkvu hrvatskih mučenika gdje su nakon razgledavanja prekrasne crkve i gledanja povijesnog dokumentarnog filma o Udbini i ovom kraju imali svetu misu.

Nakon mise su posjetili grad Gospić i razgledali katedralu Navještenja Blažene Djevice Marije koja ove godine slavi 15 godina od uzdignuća na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve.Potom su posjetili rodnu kuću i Memorijalni centar „Nikola Tesla“ u Smiljanu. Oko pola 6 navečer su stigli u Krasno i smjestili se u hotel „Degenija“.

U nedjelju, 27. rujna su obavili pobožnost Križnoga puta a u 10 sati su bili na svetom misnom slavlju. Nakon ručka su se zaputili kući a u povratku su još posjetili i ekopark Krašograd u Pisarovini. Oko pola 10 navečer su sretno stigli u Gunju.

Anto Gutić

Dani crkvene glazbe okupili su 22 i 23. listopada u prostorijama Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sedamdesetak sudionika iz cijele zemlje.

Dani su održani pod pokroviteljstvom Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" i Hrvatskoga društva crkvenih glazbenika. Nakon zajedničke molitve na početku programa prvoga dana pozdravnu riječ sudionicima uputili su zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, prof. dr. Tonči Matulić, dekan KBF-a, i doc. art. Mirta Kudrna, predstojnica ICG-a.

Predavanje "Adventska teologija nade: primjeri iz O-antifona" održao je mr. Milan Dančuo, a izv. prof. dr. s. Katarina Koprek održala je predavanje "Gregorijanski napjevi u vremenu došašća".

Jutarnji dio programa završen je radionicom "Himni i pjevanja recitativa u vremenu došašća" koju su predvodili doc. mr. art. Ruža s. Domagoja Ljubičić, Danijela Župančić, prof. i Marko Magdalenić, prof.

Poslijepodnevni do programa predvodila je izv. prof. Jasenka Ostojić, pročelnica III. odsjeka za dirigiranje, udaraljke i harfu Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. U prvom dijelu održala je predavanje "Rad s amaterskim zborovima". Uslijedila je radionica tijekom koje se praktično osvrnula na značajnije zahtjeve rada sa zborovima kao što su: ton, intonacija i posebnosti pripreme za dirigiranje odabranih skladbi.

Program prvoga dana zaključen je sudjelovanjem sudionika na euharistijskom slavlju Veni Sancte Spiritus za početak akademske godine u zagrebačkoj katedrali na kojoj je liturgijsko pjevanje animirao zbor studenata i profesora ICG-a.

Program drugoga dana započeo je zajedničkom molitvom nakon koje je predavanje i radionicu održao prof. mr. art. vlč. Miroslav Martinjak. Izložio je temu "Mo Anđelko Milanović i poslijekoncilska liturgijska glazba (prigodom 25. obljetnice smrti)" stavivši naglasak na ono čime se mo Milanović bavio, na ono što ga je zanimalo i ono što su drugi o njemu govorili.

Nakon predavanja uslijedila je radionica "Dirigiranje gregorijanskog pjevanja".

Dani crkvene glazbe završeni su koncertom profesora i studenata Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

IKA

Ovogodišnji 31. Redovnički dani, koji su prigodno uz Godinu posvećenoga života nakon ljeta održani u pet hrvatskih gradova, Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Đakovu te 23. i 24. listopada u Zagrebu, sadržajem su kulminirali baš na dvodnevnom zagrebačkom glavnom godišnjem okupljanju hrvatskih redovnika i redovnica, i to u susretu s tajnikom Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života nadbiskupom Joseom Rodríguezom Carballom.

Dugo očekivani susret mons. Carballa i oko 400 redovnika i redovnica u organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP-a) dogodio se u subotu 24. listopada u kompleksu franjevačke župne crkve i samostana sv. Križa u Sigetu.

Nakon zajedničke molitve trećeg časa prigodne pozdravne riječi uputili su kao organizator Redovničkih dana voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju HKVRPP-a dominikanski provincijal Anto Gavrić te predsjednik HKVRPP-a kapucinski provincijal Jure Šarčević podsjetivši na više sadržaja koje je hrvatsko redovništvo dosad organiziralo u Godini posvećenoga života. Zatim se okupljenima obratio predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života dubrovački biskup Mate Uzinić i uime kardinala Josipa Bozanića izaslanik vlč. Marko Kovač.

Kako je uvodno susret započeo gledanjem video-spota redovničke himne „Hvala redovnika", tako je mons. Carballo prije predavanja izrazio zadovoljstvo viđenim. „Znate plesati i igrati se, imate mladost, a to znači da imate budućnost, ponekad i molite, barem karmelićanke" – s jedne je strane ozbiljno, a s druge strane šaljivo zaključio mons. Carballo, nakon pljeska koji je izazvalo prikazivanje „Hvale redovnika".

U predavanju je govorio o današnjem stanju posvećenoga života te o posvećenom životu u budućnosti. Istaknuo je da neki misle kako je stanje u redovništvu jako loše, konfuzno, nesigurno i da se redovništvo primiče svojem kraju, posebice ženski ogranak, te da treba pobjeći dok brod nije sasvim potonuo. A da ima i onih koji misle da posvećeni život postaje sve snažniji. Mons. Carballo je istaknuo da se ne slaže ni s jednima ni s drugima, već da misli da je posvećeni život u cijelome svijetu u vremenu krize i zime. „To znači", pojasnio je mons. Carballo, „da smo došli do točke u kojoj je važno donijeti odluku. Ako odluke koje donesemo budu prikladne, značit će život, a ako ne budu, značit će smrt.

Zimsko je vrijeme razdoblje u kojem priroda radi u dubinama, na razini korijena, jer će stablo zdravoga korijena poslije lakše dati plodove, listove, cvjetove. Na nama je, dakle, rad u bitnim elementima. Da bismo adekvatno odgovorili na krizu i zimu potrebna nam je lucidnost, bistrina i mogućnost raspoznavanja." Mons. Carballo je objašnjavao da su za (ne)kvalitetan život u redovničkoj zajednici odgovorni svi članovi, ne samo poglavari, provincijali ili generali, da nema smisla voditi utopističke razgovore u samostanima koji frustriraju, da je važnije više moliti, a manje pričati o molitvi, da je važnije živjeti bratstvo, a manje pričati o njemu.

Uputio je da je pri prihvaćanju novih zvanja u zajednicu važno dobro razlučivanje što je dominantno na duhovnim osobama, a da psiholozi i sociolozi mogu biti pomoćnici. „Kod razlučivanja važno je voditi računa o karizmi, evanđelju i znakovima vremena. Sve su karizme dobre. Na nama je da utemeljitelje naših družbi koji su nam definirali karizme aktualiziramo u današnjem svijetu" – naglasio je mons. Carballo i ispripovijedao da svake godine oko 2500 osoba u svijetu napusti posvećeni život, a da uzroke za to ne treba tražiti u društvu, već u nečem što nije dobro u posvećenom životu.

Govorio je o redovničkom nezadovoljstvu koje dušu čini suhom, o redovnicima koji su sretni samo tamo gdje nisu, koji imaju lice kao da su na sprovodu, spomenuo se i duhovne anemije koja rezultira osrednjošću i zaključio da uz takve redovnike neće biti novih zvanja. Upozorio je da se zbog straha od propasti redovničkih zajednica u samostane nerijetko primaju neprikladni kandidati pa da poglavari s „karizmatskim turizmom", kako ga je nazvao, trebaju biti jako oprezni.

„Redovničke kuće ne mogu biti utočišta za one koji nikad ne smiju postati redovnici, osoba koja nema ljudske kvalitete, ne smije biti primljena u samostan. U redovničkom životu inspiracija nam treba biti svetost, osjećajna i seksualna formacija ne smiju biti tabui, treba insistirati na dobroj trajnoj redovničkoj formaciji" – naglašavao je mons. Carballo podsjećajući da je posvećeni život stvorio kulturu u svijetu, a da je danas, na žalost, ne stvara, mladima je savjetovao da se dobro intelektualno pripreme jer da inače ne budu mogli voditi dijalog sa suvremenom kulturom, a da je najvažnije da redovnici i redovnice ostanu evanđeoski znak, pa ako i brojčano budu opadali.

Istaknuo je da kriza zvanja u Europi postoji, ali ne u toj mjeri kako se čini, jer da niču i novi instituti diljem svijeta, a većina njih u Europi. Novih zvanja ima, nije u tome problem, rekao je mons. Carballo, problem je što sve više redovnika i redovnica odustaje od posvećenoga života.

„Dragi hrvatski redovnici i redovnici, vi imate milost zvanja, pratite ih, inače ćete ih izgubiti, čak i ako mladi koji su vam došli ostanu u samostanu. Zato je važno formirati odgojitelje koji će biti sposobni pratiti mlade, odgojitelji ne smiju biti policajci. Važno je promijeniti shemu formacije. Ključni trebaju biti vjera, bratski suživot i osjećajnost, naglašavam da biti redovnik ne znači biti vjernik, iza habita se može kriti i ateist. A oni koji su zavjetovani ne smiju biti u samostanima samo zato što ih od kopanja bole leđa ili ih je prositi stid. Papa Franjo nam je poručio da mi redovnici ne smijemo biti tužne sljedbe, već da trebamo živjeti strastveno, srca zaljubljena u Isusa Krista" – zaključio je u predavanju mons. Carballo.

Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio biskup Uzinić. Uz mons. Carballa suslavio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D'Errico, te petnaestak svećenika redovnika, među kojima i nekoliko provincijala. U propovijedi je mons. Carballo govorio o radosti na koju je u Godini posvećenoga života pozvao papa Franjo rekavši da radost nije opcija, nego odgovornost.

„Redovnici i redovnice u Hrvatskoj, gdje je vaše srce? U Isusu ili u mnogim drugim idealima poput bogatstva i moći?", zapitao je mons. Carballo ističući da svijet očekuje redovnike zaljubljene u Isusa Krista. „Papa Franjo poručuje redovnicama da budu majke a ne usidjelice, a redovnicima da budu očevi a ne stari momci, a da biste to bili, morate znati gdje vam je srce. Važna nam je i nada jer Bogu nije ništa nemoguće" – zaključio je u propovijedi mons. Carballo koji je govorio na talijanskom jeziku, a prevodila je Marija Dugandžić. Glazbeno je misu animirao Redovnički band aid, dirigirala je s. Elizabeta Peršić, a orgulje je svirao Mario Perestegi.

Dan ranije, u petak 23. listopada, u crkveno-samostanskom kompleksu hercegovačkih franjevaca u Dubravi održan je redoviti program 31. Redovničkih dana koji su ove godine bili posvećeni temi „Radost i zajedništvo". Nakon molitve i pozdravih riječi o. Gavrića i o. Šarčevića, o temi „Radost kao značajka mesijanskog doba" govorio je fra Darko Tepert, o temi „Radost u Novom zavjetu. Dar i odgovornost kao konstitutivne značajke spasenjske radosti" s. Silvana Fužinato te o temi „Zajedništvo u radosti - Razmišljanja u društvu s papom Franjom" fra Ljudevit Maračić.

O tome je li depresivnost psihički poremećaj ili nešto drugo izlagala je psihijatrica Petrana Brečić, a o odnosima i komunikaciji u zajednici na primjeru samostanskog kapitula govorio je retoričar i zamjenik glavnog urednika Glasa Koncila Branimir Stanić.

Plenarnu raspravu moderirao je fra Rozo Brkić. Misno je slavlje, u koncelebraciji s o. Šarčevićem i više drugih svećenika redovnika, predvodio o. Gavrić.

Propovijed je posvetio čovjeku koji je često, rekao je, rastrgano biće koje se poput marionete poteže na razne strane. „Sv. je Pavao to u svojoj poslanici posvjedočio iz iskustva, ali to je i naše iskustvo. Htjeli bismo spoznati i anticipirati brojne događaje, a ne želimo prihvatiti znakove koji su nam dani. A redovnički život je proročki znak, pozvani smo probuditi svijet proročkim naviještanjem, mada smo svjesni koliko smo rastrgani" – pojašnjavao je o. Gavrić rekavši da nam se, mada želimo biti radosni, zbog rastrganosti zna dogoditi nešto suprotno.

Govorio je o različitim dimenzijama radosti u redovničkom životu, poput radosti zajedničkog života, studija, širenja Kraljevstva Božjeg, trpljenja za Krista, novih zvanja te zaključio da bi radost trebala biti u središtu redovničke duhovnosti.

IKA

U četvrtak, 08. listopada 2015. na državni blagdan neovisnosti Republike Hrvatske, oko 40-ak hodočasnika iz župe Svetog Blaža iz Zagreba u ranim jutarnjim satima, krenulo je na hodočašće u tristotinjak kilometara udaljeno srednjoeuropsko Marijansko svetište Mariazell koje se nalazi u gornjoj Štajerskoj u Austriji.

Svečano euharistijsko misno slavlje u 14 sati na čudotvornom Gospinom oltaru u velebnoj Mariazellskoj bazilici predvodio je župnik mons. Zvonimir Sekelj uz koncelebraciju župnog vikara vlč. Vladimira Kerečenija koji je uputio prigodnu i nadahnutu homiliju. Na misi je ministrirao novinar Glasa Koncila Ivan Tašev.

Na kraju misnoga slavlja hrvatska hodočasnička skupina otpjevala je poznatu hrvatsku Marijansku pjesmu “Zdravo Djevo”, koja je već prisutna i na mnogim drugim jezicima, a može se pronaći i u novoj njemačkoj pjesmarici na gradišćansko-hrvatskom, kao i na njemačkom jeziku. Iako je taj dan bilo kišovito i hladno vrijeme, budući da se ovo Marijansko svetište nalazi na 864 metara nadmorske visine, u visokim Štajerskim Alpama, hrvatski hodočasnici nisu krili radost boraviti u svetištu Majke slavenskih naroda i moliti pred malim čudotvornim Gospinim kipom izrađenim od lipovog drveta i starim preko 858 godina. U 17 sati uputili su se autobusom u domovinu.

Župa Svetog Blaža iz Zagreba svake godine hodočasti u ovo svetište, a u Gospinom mjesecu listopadu bila je prva hrvatska hodočasnička skupina koja je posjetila ovo velebno svetište.

Francisko Pavljuk

ĐAKOVO (TU) - Nadbiskupijski susret osoba posvećenoga života Đakovačko-osječke nadbiskupije, ujedno i XXXI. redovnički dan, koji se za istočni dio Hrvatske održava prema planu Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP), održan je u subotu 10. listopada u Đakovu, na temu „Radost i zajedništvo“, a okosnica promišljanja bila je Okružnica pape Franje „Radujte se“. Susret je započeo u prostorima Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice molitvom Srednjeg časa, a potom pozdravima: o. Ante Gavrića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije, s. Ksenije Majstorović, povjerenice za Pastoral osoba posvećenog života te generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića.

„U ovoj Godini posvećenoga života, dragi redovnici i redovnice, želimo se s vama, i gledajući u vas, sjetiti da je Crkva pozvana svijetu donijeti radost, istinsku i trajnu radost. Od iskustva ljudske težnje za radošću – znajući da daleko više od neposrednih i prolaznih zadovoljstava naše srce traži duboku, punu i trajnu radost, sve do onog prvoga uzroka naše radosti, a to je doživljaj Božje blizine, blizine Boga koji me trajno prihvaća, ljubi me i vodi spasenju“, rekao je među ostalim mons. Ćurić.

Fra Jure Šarčević, predsjednik HKVRPP, otvorio je 31. Redovnički dan, podsjetivši kako su ključne riječi koje Papa upućuje današnjem redovništvu radost i zajedništvo, a osobno bi dodao i riječ milosrđe. „Papa nas na razne načine potiče da budemo sveti, a Godinom posvećenog života htio je svratiti pozornost Crkve i svijeta na redovnike kao poseban dar Crkve, koji se rađa i raste u Crkvi. Živimo u svijetu dubokih sukoba, nejednakosti, u vremenu podjela, prijetnji, velikih seoba, kada mnogima nije jasno kakav stav zauzeti spram mnogih drugih pitanja, kada se osporavaju sveci kao što je Alojzije Stepinac. Osjećamo potrebu jasnoće i snažnijeg svjedočanstva ljudi koji vide Božjim očima, koji otvaraju nadu i vide dalje od običnih ljudi. Upravo smo u tom vremenu pozvani pružiti konkretan model zajedništva, čvrsto ukorijenjeni u zajedništvo s Bogom“, rekao je fra Šarčević.

Predavanja

Prvo predavanje „Radost u Novom zavjetu“ održala je dr. sc. s. Silvana Fužinato, zadirući u svakodnevicu osoba posvećenog života i promatrajući je u svjetlu svetopisamskih tekstova Lukina, Matejeva i Ivanova evanđelja, jer se posvećeni život temelji i nadahnjuje upravo na Evanđelju. Nastojala je približiti i pojasniti što bi bila spasenjska, preobražavajuća radost u evanđeoskom smislu, jer su svi pozvani na radost života. Spasenjski Božji dolazak događa se i u našem domu. Zaharijina radost u nagovještaju Ivanova rođenja, Marijina radost u Nazaretu, radost pastira, starca Šimuna u Hramu, pretvara se u zahvalu, u slavljenje Boga i prelijeva se na cijelo čovječanstvo. U otajstvu spasenjskog nauma posebno mjesto pripada najmanjima, 'Božjim siromasima', čulo se među ostalim u predavanju s. Silvane.

Predavačica ističe kako radost spasenja može jače zaživjeti među osobama posvećenog života, i to „decentralizacijom“ – micanjem sebe iz središta, a na to mjesto uvijek stavljati Boga. Mnogi problemi zajedničkog života proizlaze iz toga što smo izgubili osjećaj za 'misterij'. Kad drugi čovjek ostaje misterij, nadilaze se problemi i lakše izgrađuje zdravo ozračje u zajednicama, kazuje s. Silvana te zaključuje kako bi Godina posvećenog života trebala dovesti do istinskog življenja evanđeoske radosti, koja se rađa u osobnom iskustvu spašenosti, razvija se u odgovornosti na koju su pozvani i u punini se očituje u darivanju vlastitog života iz ljubavi. „Radost da smo voljeni i spašeni trebala bi preobražavati naše zajednice i takva radost ne može ostati skrivena. Pozvani smo da mi Bogu posvećene osobe darivanjem preobražavamo smrt u život, žalost u radost, ne samo izvan samostana nego i unutar samostanskih zajednica, jer smo odgovorni za one vani ali i za one unutra – pa je i to 'izlazak' o kojem nam govori papa Franjo, zaključuje s. Silvana Fužinato.

Drugo predavanje, u popodnevnim satima, na temu „Terezijina izgradnja zajednice – naglasci“, održao je o. Jakov Mamić, OCD. Progovorio je iz svog bogatog životnog iskustva kao i izvrsnog poznavanja puta sv. Terezije (ove se godine obilježava 500 godina od njezina rođenja) te se osvrnuo na njezina iskustva zajednice kojoj je pripadala u samostanu Svete Marije od Utjelovljenja, u kojem se živjelo prema ublaženom Pravilu Reda. U drugom dijelu predavanja bilo je govora o Terezijinom novom iskustvu koje je stekla tijekom obnove Reda te su istaknuti temelji na kojima se gradi terezijanska zajednica u skladu sa željom svete Terezije, ali i kriteriji koji su valjani za život svake zajednice.

Treći dio predavanja donosi određenu analizu tvorbenih elemenata koji su izdvojeni kao posebnosti terezijanske zajednice. Na prvo mjesto stavljena je ljubav jednih prema drugima, unutarnja nenavezanost, humanizam i teocentričnost, jer zajednica je mjesto Božjeg boravka, mjesto šutnje, kontemplacije, sabranosti, ali i pravih riječi, gdje zajednička rekreacija služi opuštanju članova, odgoju za svijest prisutnosti svetoga u zajednici i svijesti o međusobnoj pozvanosti. Smatra se važnom uravnoteženost članova zajednice, o čemu posebno treba voditi računa već kod prihvaćanja kandidata u zajednicu i tijekom formacije. Pri kraju izlaganja predavač je pokušao predstaviti određenu sliku našega stanja danas te je izdvojio neke poruke, odnosno ponude terezijanskih elemenata našim redovničkim zajednicama danas, iako je i sam svjestan ograničenosti ovakve ponude.

Misno slavlje u đakovačkoj katedrali

Središnji dio susreta bilo je misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici koje je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. U svojoj homiliji nadbiskup je tumačio odlomak Evanđelja i Isusovu prispodobu u kojoj vlasnik vinograda pet puta izlazi na trg po nadničare, kako bi berba bila završena u jednom danu, jer od prve nije procijenio koliko mu nadničara treba, u kojoj Isus „nije ovjekovječio samo čekanje na posao, nego je majstorski oslikao i ljudsku zavist, ono što se događa s onima koji ne mogu raditi i nadasve Božju ljubav koja daje onoliko koliko nam treba, a ne samo onoliko koliko smo zaslužili“. „Isus nam prispodobom poručuje: Bog ne postupa prema principu: 'dajem koliko daš', plaćam koliko si zaradio, nego on ljubi i daje svakome onoliko koliko mu treba. Bogu nije bitan broj radnih sati, nego ljubav kojom tko ljubi njega i bližnjega. Prispodoba govori o važnosti očovječenja ovoga svijeta Božjom ljubavlju i solidarnošću prema njegovim siromasima i potrebnima, o evangelizaciji i unošenju Boga u ovaj svijet sustavnim socijalnim zauzimanjem za rubne skupine društva; o promicanju zajedništva i solidarnosti među ljudima Boga radi, kako bi se ovaj svijet potvrđivao kao najveća Božja radost“, kazuje nadbiskup Hranić.

Nadbiskup također ističe kako je duh sekularizacije razlog zašto je i u našim župnim zajednicama drastično opao broj novih, posebno ženskih, redovničkih zvanja. „Naime, u onoj mjeri u kojoj se u naše župe, odnosno u članove naših župnih zajednica, uvlači sekularizacija - individualizam, samodostatnost, to je u njima manje mjesta za Boga - za velikodušnu ljubav, za žrtvu iz ljubavi, za solidarnost, za dobrotu bez plaće i uzvrata, za spremnost na prihvaćanje Bogu posvećenog života i darivanje bez uzvrata. I jer je u našim sekulariziranim župnim zajednicama i obiteljima sve manje mjesta za Boga, to se u njima rađa i sve manje Bogu posvećenih osoba te sve više postaju starice bez naravnih preduvjeta da bi se iz njihove utrobe mogle rađati nove Bogu posvećene osobe“, rekao je nadbiskup.

Na kraju homilije nadbiskup je kazao kako rad u vinogradu i podnošenje tegoba i žege može lako od onih koji su spremno i smjesta ušli u vinograd Gospodnji stvoriti sitne duše, uskogrudne, pa čak i sebične. Može se reći da je ta općenita opasnost gdje god se radi o nekoj muci i naporu: čovjek je sklon vidjeti samo sebe, svoj trud, svoje zauzimanje i rad, svoje patnje i svoje zasluge, pa mu srce postane za druge neosjetljivo i tvrdo. A ideal posvećenoga života bio bi da, radeći od jutra do navečer, ulažući čitav svoj život, makar radili i bili zaslužniji i više od drugih, ne očekujemo da budemo vrednovani i da primimo višu plaću od drugih, rekao je nadbiskup te dodao kako je ideal "da se napunimo Bogom koji je veći i bolji od naše ljudske pravednosti, njegovom dobrotom i ljubavlju, njegovom milošću te da poput gospodara vinograda imamo hrabrosti za zastupanje Božjih principa, Božjeg milosrđa i ljubavi među nama i u čitavom ljudskom društvu".

A. Banović / s. J. Mandura
http://www.sestre-sv-kriza.hr/index.php/vijesti

U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj HKVRPP od petka 25. do nedjelje 27. rujna 2015. ostvareno je hodočašće redovnica i nekolicine civilnih odgojiteljica iz katoličkih vrtića, u Blato na Korčuli.

Kroz te dane uživale smo gostoprimstvo sestara Kćeri Milosrđa u Blatu i sestara Dominikanki u Korčuli, na čemu im srdačno zahvaljujemo.

Duh naše hrvatske blaženice Marije od Propetog Petković, njezin grob i svetište u kojem je za nas sv. misu predslavio dominikanac o. Marko Bobaš, Vela Luka, Prižba, potom Samostan Svetih Anđela Čuvara sestara Dominikanki, sv. misa u korčulanskoj Katedrali sv. Marka, i još mnogo drugih pojedinosti, imale su za cilj obnoviti naše snage i ohrabriti nas u služenju malenima na početku nove pedagoške godine.

Zahvaljujemo osobito s. Katarini Pišković, s. Patriciji Jurić i s. Antoniji Matić, koje su nam svojim zalaganjem ovo hodočašće učinile jedinstvenim doživljajem duhovnog obogaćenja i sestrinskog zajedništva u prelijepom krajoliku otoka Korčule.

www.milosrdne sestre sv. križa

Od 28. kolovoza do 1. rujna 2015. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu održan je seminar Tematski usmjerene interakcije (njem. Themenzentrierte Interaktion - TZI) prema Ruth C. Cohn koji je vodio ovlašteni trener prof. dr. sc. Matthias Scharer iz Innsbrucka u Austriji.

Naša sestra izv. prof. dr. sc. Thea Filipović, zaposlenica KBF Sveučilišta u Zagrebu, bila je jedna od troje prevoditelja i suvoditelja seminara, zajedno s izv. prof. dr. sc. Jadrankom Garmaz i prof. dr. sc. fra Antom Vučkovićem s KBF Sveučilišta u Splitu.

Na seminaru je sudjelovalo nekoliko profesora splitskog KBF-a, nekoliko postdiplomantica te vjeroučitelji/ce mentori/ce i stručne djelatnice Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije.

Na kraju osnovnog tečaja tematski centrirane interakcije, koji je bio usredotočen na temu živog učenja prema Ruth C. Cohn, sudionice i sudionici seminara koji se sastojao od 18 radnih jedinica, dobili su i odgovarajući certifikat Međunarodnog instituta za tematski centriranu interakciju „Ruth Cohn“. Certifikate im je uz voditelja i suvoditelje uručio dekan Fakulteta prof. dr. sc. Ante Mateljan.

Javljamo svim sestrama, rodbini i prijateljima da je naša draga

s. M. Serafina, Milka Hižar

redovnica Družbe sestara Naše Gospe, okrijepljena svetim Otajstvima, nakon kraće bolesti, blago preminula 24. kolovoza 2015. u 93. godini života i 72. godini redovništva u samostanu na Bukovačkoj 316.

Sprovod će biti u srijedu, 26. kolovoza u 13 sati na groblju u Remetama, a sveta misa je nakon ukopa u kapelici samostana na Bukovačkoj 316.

S. Serafina, krsnim imenom Milka Hižar, rođena je 27. rujna 1922. u Podgorju Bistričkom, župa Marija Bistrica, od oca Stjepana i majke Margarete rođene Petric kao najmlađa od osmero djece. Osim nje roditelji su imali tri sina i četiri kćeri. Majka joj je nažalost umrla kad je Milka imala samo tri godine tako da su u njenom odgajanju ocu pomagale starije sestre i braća. Otac se zdušno trudio oko obitelji da djeci ništa ne bi nedostajalo.

Rođena je između dva svjetska rata, a II. Svjetski rat i njegove nedaće je doživjela kao punoljetna djevojka. Obiteljski odgoj u vjeri bio je važan dio onoga što ju je oblikovalo a urodio je njenom odlukom te je 1940. godine zatražila i bila primljena u redovničku zajednicu Sestara Naše Gospe u Zagrebu

Novicijat je provela u Zagrebu gdje je položila prve zavjete na Veliku Gospu ratne 1944. godine. To je bila godina velikih previranja i nedaća na povijesnom ali i na planu Družbe koja je nastavila svoj hod nakon osamostaljenja od Kaločke Družbe.

S. Serafina je nakon zavjeta na prvoj službi bila kao kuharica u Brezovici, a u istoj službi je nakon toga bila po godinu ili dvije u: župi sv. Blaža u Zagrebu, u Dobrni kod Celja, zatim u Garešnici, u Rumi, Starom Žedniku i Subotici. Bila je krhka zdravlja a preboljela je i tuberkulozu pluća.

Godine 1961. premještena je u Zagreb, u Kuću maticu, gdje je ostala 10 godina i šivala redovničko odijelo za sestre. Osobito je to bilo važno u godinama kad se nakon II. vatikanskog koncila mijenjala uniforma pa je sve sestre trebalo obući u novo ruho. Tu je službu imala najveći dio svog aktivnog života. Od 1971. pa do svoje smrti (2015.) bila je u samostanu na Bukovačkoj, u Remetama.

S. Serafina je od Boga primila veliki dar da je mogla do kraja života biti na nogama i pratiti sve što se u zajednici događalo. U zajedništvu Presvetog Trojstva, neka uživa blaženstvo vječnog života!

VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

U subotu 1. kolovoza 2015., u našoj kapelici u Osijeku, Vlašićka 10, za vrijeme svete Mise u 11 sati, s. Marija Jerković položila je redovničke zavjete na tri godine. Svetu je Misu slavio vlč. Ivan Stipić, župni vikar u župi Uzvišenja svetog Križa.

U slavlju su sudjelovale sestre iz Osijeka: s. Blaženka, Veronika, Evica i Vianea, sestre iz Zagreba: s. Martina, vrhovna glavarica, s. Nada i s. Justina, te sestre iz Bjelovara: s. Edith s. Tarzicija.

Okružena molitvama i pjevanjem svojih sestara s. Marija je mirno i radosno izrekla svoje ponovno „da“ Bogu.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedništvo za stolom u našoj kući. Vrijedne ruke naše s. Blaženke učinile su da je svega bilo u obilju. Radost susreta produžila se dugo u popodnevne sate.

s. Vianea Pezer

Poveznica na galeriju.

Redovita godišnja edukacija 33 članova RENATE (Religious in Europe Networking Against Trafficking and Prostitution) organizacije i nekoliko članova Amaranta Fundación de Solidaridad održana je od 31. 5. do 5. 6. 2015. godine u samostanu Kongregacije klanjateljica u Madridu, u Španjolskoj, na temu Intervencija i integracija seksualno iskorištenih žrtava trgovanja ljudima. Članovi RENATE, koju većinom čine redovnice iz različitih kongregacija i suradnici, bili su iz ovih 12 zemalja i organizacija: Albanija (Mary Ward Loreto Foundation, Different & Equal), Hrvatska (ESWTR-CS), Francuska (AFJ Association), Njemačka (SOLWODI), Irska, Italija (Slave No More Association), Litva, Poljska (PoMOC Association), Rumunjska (SOLWODI), Slovačka (Caritas), Španjolska (Amaranta Solidarity Foundation), Velika Britanija (Medaillle Trust).

RENATE organizira svake godine jedan edukativni susret na različitu temu i tako suradnice, suradnici, članice i članovi nastoje istraživati, stjecati nova saznanja i međusobno podijeliti informacije o trgovanju ljudima i eksploataciji. Edukaciju su organizirale španjolske članice sa suradnicima: s. Pilar Casas Navarro, s. Izaskun Azumendi, s. Luisa Piuglissi, Antonio Rivas, Anissa Tenani, Ana Garcia, a predavačice i predavači su bili: o. José Luis Piñilla SJ, predsjednik Biskupske konferencije za migraciju; Helena Maleno Garzón, aktivistica, specijalistica i istražiteljica trgovanja ljudima i rodne problematike u Africi; s. Marta Gonzáles Manchon, koordinatorica projekta Esperanza; o. Luis Ángel de Las Heras, predsjednik CONFER, Angela Sánchez-Barbudo Virgil-Escalera, iz Gijóna - Amaranta fondacija; Antonio Rivas, Amaranta fondacija; Elvis Popaj, udruga iz Albanije - Different and Equal; s. Maria Luisa del Pozo, oblata Presvetog Otkupitelja.

Svaki dan smo započeli svetom misom na engleskom jeziku u živopisnoj vitrajima okićenoj kapelici samostana, a liturgiju i sve molitvene trenutke je pripremila s. Gabriela Korn.

U dva popodneva, raspoređeni u dvije grupe, posjetili smo sklonište za žrtve u sklopu fondacije Amaranta i centar Madrida. U skloništu nam je jedna od sestara Kongregacije klanjateljica, socijalna radnica, predstavila rad fondacije Amaranta kroz projekt Esperanza, koja već od 1999. godine pomaže ženama žrtvama trgovanja ljudima pružajući kompletnu pomoć, a jedna djevojka-žrtva trgovanja ljudima podijelila je svoje iskustvo integracije u procesu rehabilitacije.

Jedan dan smo hodočastili u Ávilu, rodni grad sv. Terezije, jer se u ovoj, redovničkoj godini, slavi 500. obljetnica njezinog rođenja. Posjetili smo ova značajna mjesta: dva samostana u kojima je sv. Terezija boravila, samostan Utjelovljenja i samostan sv. Josipa, Terezijinu rodnu kuću (danas crkvu) te avilsku katedralu, čije dojmove je poslije iznijela s. Justa del Sol Hernando, a voditeljica puta nam je objasnila povijesni i duhovni značaj i utjecaj sv. Terezije Avilske.

Prvog dana edukacije s. Imelda Poole, predsjednica RENATE, kratko je predstavila rad organizacije i dosadašnja postignuća, a koja broji 140 članova, što je novim članovima bilo korisno. Antonio Rivas, uvodničar i animator edukacije, predstavio je program ovogodišnje edukacije i metodologiju.

o. José Luis Piñilla SJ prenio je dobrodošlicu biskupa svim članovima RENATE, a govorio je o pravdi, položaju žene u društvu, problemima migracije, o značajnoj ulozi redovnica koje su bore protiv trgovanja ljudima, o trgovanju ljudima iz perspektive pape Franje, drame jedne od periferija koje papa Franjo ističe te naglasio potrebu solidarnosti ne opcionalne, nego obvezujuće kod ovog problema. Helena Maleno Garzón iznijela je svjedočanstvo o patnji žena i djece u nekoliko afričkih zemalja u kojima je radila kao aktivistica i gdje je istraživala poteškoće s kojima se žrtve trgovanja susreću te je dala presjek endemične situacije trgovanja u ljudima u Španjolskoj i u drugim zemljama kamo afričke žrtve odlaze.

U raspravi je naglasila nekoliko važnih uputa koje bi trebalo provoditi u radu sa žrtvama. o. Luis Ángel de Las Heras potaknuo i ohrabrio je članove RENATE da i dalje kao milosrdni Samaritanci, po uzoru na Isusa, dobrog Samaritanca, koji nas nadahnjuje i daje jasnoću našem djelovanju, pomažemo onima čije je dostojanstvo oduzeto, i posebno kao posvećene osobe ne smijemo pored takvih osoba proći i ostati ravnodušni nego im trebamo ponuditi ono što najviše možemo i imamo.

S. Marta Gonzáles Manchon govorila je o identifikaciji, pravima i sigurnom povratku žrtava te je predstavila projekt Esperanza, te ponudila nekoliko prijedloga za rad RENATE. Angela Sánchez-Barbudo Virgil-Escalera govorila je procesu uključivanja žrtava na interkulturalni način, iznijela je poteškoće, načine uključivanja te izazove inkulturacije.

Antonio Rivas govorio je o riziku od siromaštva i o isključenosti žrtava, o siromaštvu u Europi i u Španjolskoj, te o nezaposlenosti. Elvis Popaj govorio je o trgovanju dječacima i muškarcima u Albaniji, poteškoćama identifikacije, stigmi, odbijanju pomoći te o nedostatku skloništa za ove žrtve. S. Maria Luisa del Pozo govorila je etičkom propitivanju žena u prostituciji, što sve proživljavaju, koja su im prava narušena ili nezajamčena, kakva je situacija u Španjolskoj te koji je odgovor socijalnog nauka Crkve i Evanđelja na ovu problematiku. Domišljati projekt Black Tears predstavila je autorica-umjetnica, a koji se sastojao od izrade triju zidnih tapeserija, koje su izradile žene iz 46 zemalja svijeta, u kojoj svaki kvadratić priča svoju životnu priču pojedine žene, uglavnom žrtve neke od oblika nasilja. Tapeserije su dosad izložene u nekoliko europskih metropola.

Upoznati sa ovom novijom problematikom, obogaćeni novim informacijama, saznanjima, poznanstvima, razišli smo se svi u svoje zemlje, ohrabreni u molitvi sa sv. Terezijom Avilskom: „Neka te ništa ne uznemiruje, neka te ništa ne plaši. Sve prolazi. Bog se nikad ne mijenja. Strpljivost sve postiže. Ako imaš Boga, imaš sve. Bog sam je dovoljan.“

s. Stanka Oršolić

U nedjelju 5. srpnja 2015. završeno je dugo razdoblje djelovanja i boravka sestara Naše Gospe u ordinarijatu subotičke biskupije; Sestre su tu bile od 1958. godine i djelovale kako u ordinarijatu tako i u sjemeništu Paulinum. Zbog nedostatka osoblja to je područje rada sada zatvoreno i sestre: Karmela Kovačević i Marijana Đukić su premještene u samostan Anuncijata u Subotici, odnosno u samostan u Zagrebu, u Remetama.

Svetom misom u 10 sati mons Ivan Penzes, subotički biskup, zahvalio je sestrama koje su dio svog života provele u Subotici i molio za one koje su već pokojne. U koncelebraciji su bili: mons Stjepan Beretić, katedralni župnik, mons Andrija Anišić, fra Marijan Kovačević, vlč. Marijan Vukov, vlč. Lazar Novaković i vlč. Dragan Muharem.

Tog je dana bila Dječja dužijanca - zahvala za žetvu - pa je katedrala bila ispunjena djecom i odraslima u narodnoj nošnji. Mons Beretić je na početku mise sažeto prikazao povijest djelovanja sestara u Subotici te pozdravio sestre i sve sudionike i organizatore Dužijance. Nakon misnog slavlja bio je ophod oko katedrale a slavlje je završilo svečanim pjevanjem himna Tebe Boga hvalimo. Na sv. misi su sudjelovale sestre iz Zagreba i Osijeka te sestre koje žive u Subotici.

Za vrijeme objeda u pastoralnom centru Augustinijanum vrhovna glavarica s. Martina Koprivnjak zahvalila je svima na suradnji te preporučila cijelu redovničku zajednicu u molitve svećenika. Svoju zahvalu su izrekle i s. Karmela i Marijana koje su zadnje djelovale u subotičkom ordinarijatu i Augustinijanumu. U ime Biskupije zahvalu je izrekao i prigodne poklone sestrama uručio ekonom Biskupije vlč. Attila Zsellér.

s. Martina Koprivnak

Poveznica na video sadržaje i fotografije.

Poveznica na vijesti.

Euharistijsko slavlje predvodio je preč. Stjepan Maroslavac u zajedništvu s vlč. Andrijom Đakovićem i vlč. Markom Milinkovićem, a prisutan je i vlč. David Sluganović. Predslavitelj je u pozdravnim riječima izrazio dobrodošlicu članovima ansambla Collegium pro musica sacra i radost što ima priliku predvoditi svečanu euharistiju prigodom tog velikog događaja prisjetivši se 70-ih godina prošloga stoljeća kada je kao sjemeništarac na Šalati prvi puta čuo za ansambl i prisustvovao njihovom koncertu. Govoreći o slavlju jubilarnih godina u Starom zavjetu, preč. Stjepan rekao je da je „kršćanska glazba stara koliko i kršćansko bogoslužje“. „Je li Isus pjevao?“, zapitao se propovjednik, te navodeći tumačenje biblijskih egzegeta zaključio da zasigurno jest „u nazaretskoj sinagogi, dok je naviještao tekst Izaije proroka: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza (Lk 4,16-22) i na posljednjoj večeri s učenicima: Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori (Mk 14, 26).“ Promišljajući potom o značenju kršćanske glazbe u kontekstu jubilejskih proslava - 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske, 200. obljetnice smrti biskupa Antuna Mandića te 200. obljetnica rođenja i 110. obljetnici smrti biskupa J. J. Strossmayera, propovjednik je istaknuo mjesto i ulogu tih velikana duha, njihov trag u povijesti i utjecaj na naše vrijeme.

Iz bogate riznice dragocjene hrvatske sakralne glazbene baštine Collegium je za euharistijsko slavlje izabrao: Misu gregorijanskog napjeva iz franjevačkog samostana na Košljunu (1709.), skladbe: Majci Božjoj Kamenitih vrati (Matija Ivšić), Pripjevni psalma 112. (Anđelko Klobučar) u izvedbi solista Seada Ivana Muhamedagića, Od raja Spasu milije bi tijelo Djeve blažene (Stanislav Preprek), Veliča (izmjenično gregorijanski koral i višeglasje). Zahvalnost glazbenicima za sjajnu a capella izvedbu napjeva gregorijanskih korala, kao i ostalih skladbi, u koncertnom dijelu programa: Credo iz koralne mise s Košljuna,: O, Isuse, nebesa sjaj (Matija Ivšić),: Sicut cervus desiderat (G. P. da Palestrina), Alma Redemptoris Mater, Regina coeli laetare (Gregor Aichinger), alleluia, Totus tuus, sum Maria (Marco Frisina), Salve Regina - publika je izrazila oduševljenim pljeskom. Nakon završnog euharistijskog blagoslova preč. Stjepan Maroslavac, dičnom zboru u znak zahvalnosti za ovaj nesvakidašnji glazbeni događaj kao uspomenu na ovaj nastup darovao je Litanijar i monografiju o zvonima Slava glasu nebeskom koje je sam uredio.

Majka Ljiljana, poglavarica samostana, srdačno je zahvalila preč. Stjepanu „za predvođenje euharistijskog slavlja i prekrasnu propovijed, za sve godine neumornog i vjernog služenja zajednici sestara kroz navještaj Radosne vijesti i lomljenje Kruha života“ te mu uručila prigodan dar - svijeću s euharistijskim motivom i biografiju svete Terezije Avilske.

Također je zahvalila s. Ceciliji Pleša, umjetničkoj voditeljici zbora za „sav trud uložen u organizaciju ovog koncerta, za srcu i dušu te stručnost kojom vodi ovaj zbor“. Zahvalila je također svim izvođačima te istaknula da su srca sestara i svih nazočnih dirnuta ljepotom glazbe, ljepotom Božjom u njihovom pjevanju te izrazila uvjerenje „da smo se svi po ljepoti ove glazbe približili Gospodinu i još više Njegovoj Majci“. U znak zahvalnosti s. Ceciliji darovala je ukrašenu svijeću s likom svete Majke Terezije i izrekom „Solo Dios basta“ . Nakon zajedničkog fotografiranja za članove Collegiuma i njihove prijatelje u dvorani ispod crkve sestre karmelićanke pripremile su agape, a potom je slijedio susret sa sestrama u samostanskoj govornici.

s. Terezita Kalinić

Osijek, (IKA) - Osječka župa Uzvišenja svetog Križa i ove je godine 12. lipnja nastavila tradiciju slavljenja svetkovine Presvetog Srca Isusovog uz molitvu i večernju misu na otvorenom uz zavjetnu kapelicu posvećenu Presvetom Srcu Isusovom 1936. godine, smještenu uz raskrižje Psunjske i Čvrsničke ulice u Retfali.

Svetkovanje je započelo jutarnjom misom u crkvi, a navečer nastavljeno uz procesiju najmlađih župljana do kapelice i prigodni recital 19 djece. „Među lipama ovim već 20 godina svatko traži hlad jer na misno slavlje dolazi i star i mlad. Kapelice ovakve više se ne prave, danas se u crkvama mise slave. Zato treba čuvati ovo naše blago, kao što se čuvaju i svi drugi običaji nama dragi, ali vjera je ona najpreča koja mora među nama ostati. Blješti ova kapelica u svom sjaju, ne kao dukat što ga baka čuva jer kapelica ima nešto više od vanjske ljepote. To je izvor Božanskog milosrđa i dobrote", poručila su djeca uoči početka mise u recitalu s tekstom župljanke Blanke Kundakčić.

Tijekom proteklih deset godina slavlje je predvodio i propovijedao gostujući svećenik te je ugošćen dr. Josip Bošnjaković, teolog i psiholog u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu u nadbiskupijskom Vikarijatu te viši asistent na KBF-u u Đakovu.

Dr. Bošnjaković je u propovijedi istaknuo kako se vjernik nadahnjuje, časti i slavi Srce Isusovo, a istovremeno valja posvijestiti da je Crkva rođena iz ljubavi, iz Kristova Srca te kako su mnogi doživjeli Božju ljubav, no na nama je tu ljubav primijeniti. Govoreći o osloboditeljskoj Kristovoj ljubavi, propovjednik je rekao: „Ne trebamo se bojati gatanja, vračanja, zapisa i koječega zato što smo po Kristu oslobođeni i ništa ne može biti jako kao ljubav koja nas je oslobodila, potekla iz njegova srca. Nadahnuti evanđeoskim čitanjima možemo Bogu i jedni drugima otvoriti više srca, biti kruh za druge i srce jednih za druge".

Svetkovanje na otvorenom i ove je godine organizirao bračni par Stjepan i Katica Đukić. Na misi su koncelebrirali župnik Pavo Vukovac i župni vikar Ivan Stipić te je naposljetku župnik zaključio: „U Evanđelju se izrijekom ne spominje Srce Isusovo, no cijelo je Evanđelje govor Božjega srca – od utjelovljenja do smrti na križu, govor Božje ljubavi prema nama. Neka i naš život bude govor ljubavi takav da ljubav i prijateljstvo budu slični Božjoj ljubavi i da prolazimo zemljom čineći dobro kao što je Isus činio".

Djeca su cvijećem darivala svećenike i s. Evicu Sočković koja je na klavijaturama uz pjevanje župnoga zbora animirala liturgijsko slavlje.

Gunja, (IKA/TU) - U sklopu svog studijskog putovanja poplavljenim područjima ravnatelji i djelatnici Caritasa nad/biskupija u Hrvatskoj pod vodstvom predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka i ravnatelja HC mons. Fabijan Svaline posjetili su u četvrtak 11. lipnja Rajevo Selo, zatim Posavske Podgajce, Račinovce, Strošince te Gunju.

U Rajevu Selu predstavnici Caritasa obišli su lokaciju prodora savskog nasipa te održali prigodnu molitvu kod nedavno podignutog križa. Svojim dolaskom željeli su iskazati potporu ljudima u ovim krajevima.

U župnoj crkvi Sv. Jakova u Gunji svečano misno slavlje predvodio je biskup Mrzljak, a koncelebrirali su svećenici iz Drenovačkog dekanata kao i svećenici koji su došli s gostima. „Vi ste ostali ovdje bez svojih kuća i pretrpjeli ste veliku štetu. Mi smo tada, premda smo mali narod i nismo bogati, pokazali da suosjećamo s vama i osjećamo vaše patnje, a taj osjećaj proizlazi iz dubine naše vjere. Neka i ovaj naš današnji posjet i ovaj susret u euharistiji bude svima nama ponovno ohrabrenje da i u nama, kao i sv. Barnabi čiji spomendan slavimo, bude što više prisutna vjera i snaga Duha Svetoga", poručio je u homiliji biskup Mrzljak okupljenim vjernicima.

Župnik u Gunji i povjerenik za Caritas Drenovačkog dekanata Ivan Živić zahvalio je svim Caritasovim djelatnicima i volonterima uime svih vjernika iz ovog kraja na pomoći i na dolasku. „Obilježavajući nedavno obljetnicu poplave, mi smo ovdje zaključili da zatvaramo poglavlje o poplavi. Vama mogu još samo reći hvala za sve što ste učinili i što ste danas ovdje s nama bili i s nama molili", rekao je župnik Živić.

Nakon mise uslijedilo je zajedničko druženje s domaćinima u pastoralnom centru uz piće i kolače koje su priredile vrijedne gunjanske žene. Biskup Mrzljak tijekom obilaska podijelio je i prigodne zahvalnice ravnatelju Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije Ivici Rebiću, ravnateljima dekanatskih Caritasa i župnicima na poplavljenim područjima. Predstavnici Caritasa posjetili su i poplavljena područja u Bosni i Hercegovini.

Dana 30. svibnja 2015. godine održana je smotra dječjih crkvenih zborova – ZLATNA HARFA- zapadnog osječkog dekanata u župi sv. Luke evanđeliste u Josipovcu.

Tema je ove Zlatne harfe – RADUJ SE - bila u skladu sa ovogodišnjom godinom posvećenog života jer nam upravo za nju poručuje papa Franjo: Htio sam vam reći jednu riječ, a ta riječ je radost. Gdje god suposvećeni, gdje god su sjemeništarci, redovnici i redovnice, gdje god su mladi, tamo je radost, tamo je uvijek radost!

Na smotri su sudjelovali dječji zborovi iz svih župa zapadnog osječkog dekanata.

1. Župa sv. Luka, ev. Josipovac

2. Župa sv. Petar i Pavao, ap. Osijek

3. Župa sv. Leopold Mandić, Osijek

4. Župa sv. Josip, Josipovac

5. Župa Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, Osijek

6. Župa Rođenja BDM, Višnjevac

7. Župa Uzvišenje sv. Križa, Osijek

8. Župa sv. Josip Radnik, Osijek

Susret je započeo svetom Misom koju je, uz sudjelovanje župnika iz dotičnih župa i našeg dekana mons. Adama Bernatovića, predvodio vlč. Josip Blumenšajn, župnik župe sv. Luke, ev., domaćin susreta.

Radostan je to bio susret kada su djeca ispunjena vjerom i ljubavlju, skladnim glasom zajedno slavila Gospodina. Oko 250-ero djece je sa svojim župnicima, voditeljima, roditeljima i ostalim vjernicima slavilo Gospodina i molilo za nova duhovna zvanja i blagoslov onih koji su se već odazvali. Nakon odmora, zajedničkog druženje i okrjepe koju su nesebično pripremili domaćini, susret je nastavljen u revijalnom stilu. Nastupio je svaki od zborova sa po dvije skladbe na zadanu temu. Radovali su se jedni drugima, podržavali pljeskom i tako doživjeli zajedništvo i ljepotu susreta u Bogu.

Kao uvod u nastup pojedinog zbora prikazane su prezentacijom sve osobe koje su se posvetile Bogu u svećeničkom ili redovničkom pozivu iz dotične župe ili su trenutno na putu posvete. Susret je završio prigodnim riječima mons. Adam Bernatović, dekan i župnik župe sv. Petra i Pavla te uručio svakom zboru priznanje za ovogodišnji nastup. Ohrabrio je svu djecu i istaknuo kako su svi prelijepo pjevali jer pjevaju svome Bogu, te zaželio da i nadalje slavimo Gospodina svojim životom i pjesmom.

Povjerenica Zlatne harfe za zapadni osječki dekanat

s. Branka Čutura, sestra sv. Križa

Ovogodišnji Dan Družbe proslavile smo 2. svibnja u Bjelovaru koji ove godine obilježava petu obljetnicu uspostavu Bjelovarsko – križevačke biskupije, petu obljetnicu ređenja svoga prvog biskupa, Vjekoslava Huzjaka koji je svojim geslom »Ljubiti Boga i bližnjega«, zacrtao put svoga biskupskog služenja kao i pet godina zajednice sestara Naše Gospe u Bjelovaru.

Okupile smo se u kući naših sestara u ulici Fra Andrije Kačića Miošića 7 u 10 sati. Prezentaciju o značenju i uspostavi Bjelovarsko - križevačke biskupije pogledale smo u katedrali sv. Terezije Avilske a zatim je u 11 sati bilo svečano misno slavlje kojem je predsjedao biskup mons Vjekoslav Huzjak a koncelebrirali su vlč Josip Stipančević, ekonom biskupije, vlč. Branko Fresl, župni vikar i vlč Mihill Gojani, župnik u Rovišću.  Nakon sv. mise vrhovna glavarica s. Martina Koprivnjak je u ime cijele Družbe zahvalila Biskupu, svećenicima i vjernicima na petogodišnjoj suradnji te preuzvišenom Biskupu čestitala obljetnice. "U nekom drugom kontekstu pet godina ne bi bilo baš puno, ali ovdje, na početku tako velikog i važnog djela kao što je pokretanje svih sastavnica koje čine biskupiju, to je vrijeme itekako bogato i određuje njezin daljnji tijek. Kao redovnička zajednica radosne smo što možemo skromno, u svojim mogućnostima, doprinijeti ovom djelu čiji je cilj veće duhovno dobro vjernika... Ovom prigodom želim reći Hvala dragom Bogu na mogućnosti svjedočenja u ovoj sredini, hvala ocu Biskupu koji nas je pozvao i ponudio novo mjesto djelovanja i svjedočenja. Hvala svećenicima i svim ostalim suradnicima na svim oblicima suradnje koja se ostvaruje. Osobito vam svima zahvaljujem što s našim sestrama molite, radujete se, tražite nove načine kako ova župna i biskupijska zajednica može biti više evanđeoska."Nakon sv. mise sestre su ostale u radosnom druženju sa vjernicima i bliskim suradnicima redovničke zajednice u Bjelovaru, a potom na zajedničkom objedu.Popodne su pohodile franjevačku crkvu u kojoj su izmolile Večernju i molitvu pape Franje prigodom Godine posvećenog života.

U Godini posvećenog života, a u organizaciji Kongregacije za ustanove posvećenog života i društva apostolskoga života, od 7. do 11. travnja 2015., održan je u Rimu Međunarodni kongres "Živjeti u Kristu prema evanđeoskom načinu života" s podnaslovom "Formirani za posvećeni život u srcu Crkve i svijeta". Na kongresu je sudjelovalo više od 1200 odgojitelja i ostalih koji se izravno bave odgojem u redovničkim i ostalim zajednicama posvećenoga i apostolskog života iz cijeloga svijeta, a rad se odvijao na engleskome, francuskom, talijanskom, španjolskom i portugalskom jeziku.

Prvi radni dan započeo molitvom, te uvodnim pozdravom tajnika Kongregacije za posvećeni život mons. Josea Rodrigueza Carballa. On je podsjetio da su temeljni stavovi svakoga odgojitelja slušanje, prihvaćanje, zajedništvo i strast. Slušanje obuhvaća slušanje Boga i slušanje osoba koje su im povjerene. Prihvaćanje od njih traži da budu muškarci i žene mudri na Kristov način kako bi znali prihvatiti druge u njihovim krhkostima. Zajedništvo im omogućava da život odgoja prihvate kao hodočašće, kao temelj zajedničkoga života, bez stvaranja ovisnosti o osobama, osim ovisnosti o Kristu. Strast ih treba uvijek podsjećati da je za njih "živjeti Krist", a za to se valja hraniti evanđeljem, te dozvoliti da Krist bude prvi i jedini učitelj.

Drugo predavanje održala je prof. Michelina Tenace s Papinskog sveučilišta Gregoriana, a na temu "Neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu (Fil 2,5)" i s podnaslovom "Sa srcem Sina na putovima svijeta". Ona je istaknula da se u navedenom tekstu iz Poslanice Filipljanima mogu naći temelj odgoja, te je naznačila što znači imati isto mišljenje kao u Kristu Isusu, naglasivši da je to isto mišljenje kao u Sinu Božjemu, a to znači da valja promišljati, razumijevati na način Boga koji je prihvatio čovještvo. 

Treće predavanje prvoga dana održao je prof. Amedeo Cencini na temu "Dok se u vama ne oblikuje Krist (Gal 4,19)", a s podnaslovom "Formirani od Oca za cijeli život u snazi Duha Svetoga". Predavanje se bavilo osobito trajnom formacijom kao hodom cijeloga života. Predavač je započeo s onim što je nazvao procesom odozdo, gdje se vodi računa o ljudskoj senzibilnosti u odnosu na trajnu formaciju, gdje se ne smije zaboraviti da je svatko odgovoran za vlastitu senzibilnost, a ta se odgovornost ostvaruje kroz svakodnevne odluke, a ne samo kroz mjesečne duhovne obnove.

Drugi dan je predavanje održala s. Claudia Pena y Lillo, FSP, na temu "U njemu izabrani, pozvani, otkupljeni (Ef 1,4-7)", a govorila je o pedagogiji formacije. Prikazala je razvoj pedagogije formacije kroz povijesne faze. Jedan je bio model savršenstva u kojem se pogrešno poistovjećivalo svetost sa savršenstvom, a nije se vodilo računa o kulturalnim, strukturalnim ili ambijentalnim različitostima. Drugi je model bio model zajedničkoga obdržavanja, u kojem se težilo savršenstvu cijele skupine, pri čemu se očekivalo da čitava skupina bude uniformna. To je dovodilo do brojnih formalizama. Druga je faza bila antropološka, a razvijala se naročito nakon II. vatikanskog sabora.

Treća je faza došla do izražaja krajem 20. st., a obično se naziva ideološko-klasičnom. Jedan od njezinih modela, onaj mistično-kontemplativni, bio je reakcija ne prethodne faze te je ponovno naglasio potrebu za sigurnošću i za jasnim strukturama, što je dovelo do oponašanja monastičkih struktura življenja i formacije i u novim zajednicama. Drugi model, prilično različit od prvoga, model je opcije za siromahe i potrebite. U njemu se formacija događala na mjestu gdje se susreću ljudi u potrebi, a život je postao još manje strukturiran, sve do raspršenosti. Četvrta faza, ona koju bi danas trebalo naglasiti, jest faza krize i novog početka. To je model integracije i ponovnog uglavljenja u Kristu.

Drugo prijepodnevno predavanje održao je bibličar o. Ricardo Volo, CMF, na temu "Još ne razumijete (Mk 8,21)", a i on je govorio o poučljivosti i prijemčivosti, ali na temelju osobito Markova evanđelja, nastojeći izdvojiti stil formacije koji je Isus imao sa svojim učenicima.

Poslijepodnevni dio Kongresa nastavljen je u različitim jezičnim i tematskim skupinama, u kojima su sudionici mogli iznijeti i vlastita iskustva u formaciji. Teme su izabrane tako da dotiču sve aktualnosti posvećenog i apostolskog života. Na kraju dana izneseni su rezultati rada u skupinama, a dan je završen zajedničkom molitvom.

Trećeg dana Međunarodnoga kongresa za odgojitelje rad je započeo molitvom koju su animirali sudionici s afričkoga kontinenta.

Prvo predavanje održala je s. Lola Arrieta, CCV, s Papinskog sveučilišta Comillas u Madridu, a na temu "Neka vaša ljubav raste u poznavanju i potpunom razlučivanju". Na početku se pitala koja je tajna življenja ljubavi u celibatu sa svom slobodom, s radošću i zauzetom strašću. To ju je potaklo da iščitava Poslanicu Filipljanima pod vidom afektivnosti i seksualnosti. U središnjem dijelu predavanja istaknula je potrebe formacije u današnjem svijetu koje su uvjetovane stanjem u kojem se danas nalaze mladi, a koje uključuje rane i traume.

Drugo predavanje održao je o. Michale Mc Guire, SJ, s Papinskog sveučiliša Gregoriana u Rimu. Govorio je o formaciji odgojitelja, te o kriterijima i ciljevima formativnoga hoda. Proces formacije on je prije svega prikazao kao proces sazrijevanja, pa je formacija istodobno duhovna, ljudska i relacionalna avantura. Kao i prethodnih dana, nakon prijepodnevnih predavanja, sudionici su imali prilike za svojim stolovima u manjim skupinama podijeliti utiske, razmijeniti iskustva i formulirati pitanja na koja su potom predavači odgovarali.

Poslijepodnevni rad nastavljen je u obliku okrugloga stola na kojem su iznesena različita iskustva iz formacije u vrlo različitim kontekstima s obzirom na karizmu i na kulturu. Dan je završen molitvom. 

U subotu 11. travnja, posljednjeg dana Međunarodnog konresa na kojem je sudjelovalo oko 1200 odgojitelja u posvećenom životu iz 500 različitih karizmi i 106 zemalja svijeta, sudionici su proslavili zajedničku misu u bazilici Sv. Petra. Slavlju je predsjedao kardinal Joao Braz de Aviz, pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Nakon mise, sve sudionike Kongresa primio je papa Franjo u posebnu audijenciju u Dvorani Pavla VI. U popodnevnom dijelu posljednjega dana Kongresa održan je forum na kojem su sudjelovali kardinal Beniamino Stella, pročelnik Kongregacije za kler, mons. Jose Rodriguez Carballo, tajnik Kongregacije za posvećeni život, i mons. Vincenzo Zani, tajnik Kongregacije za katolički odgoj.

Pokušali su dati međudikasterijsko viđenje odgoja u posvećenom životu. Međunarodni kongres odgojitelja u posvećenom životu, prvi takve vrste u povijesti, završen je predstavljanjem Završne poruke Kongresa i zajedničkom molitvom svih sudionika. /IKA

Kao neposredna priprava za Nacionalni susret hrvatskih redovnica i redovnika u Godini posvećenog života, u zagrebačkoj je katedrali u petak 13. ožujka održano bdjenje s molitvom za proglašenje svetim bl. kardinala Alojzija Stepinca.

Obraćajući se okupljenim redovnicama i redovnicima koji su u takvom broju, ali i sastavu prvi puta bili okupljeni u katedrali, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap. rekao je: "Pozdravljam vas večeras u ovom posebnom slavlju molitve, pokorničke službe i zahvalne adoracije Gospodinu za brojne milosti koje nam nastavlja davati u ovoj Godini posvećenog života za koju želimo da uistinu bude godinom milosti Gospodnje za sve nas. Pozivam vas da upravo večeras obnovimo svoj osobni susret s Gospodinom našim Isusom Kristom; da obnovimo svoje predanje i posvećenje, upravo onako kako je to učinio On sam, kad su ga njegovi roditelji, još dok je bio sasvim malo dijete, donijeli u hram da ga prikažu Gospodinu".

Bdijenje pod geslom "Ja izabrah vas…!" započelo je zazivom Duha Svetoga, te predstavljanjem muških i ženskih redovničkih zajednica koje djeluju u Republici Hrvatskoj. Svaka redovnička zajednica donijela je nešto što na specifičan način predstavlja upravo tu družbu, odnosno karizmu.

U drugom dijelu bdijenja pokorničko bogoslužje prevodio je dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Mate Uzinić. Pozdravljajući okupljene redovnice i redovnike s njihovim poglavarima, kao i imenovanog krčkog biskupa Ivicu Petanjka, biskup Uzinić im je izrekao i višestruku zahvalu.

Kažem vam hvala: hvala zbog toga što postojite, hvala zbog toga što ste se odazvali Gospodinovu pozivu, hvala zbog svega što činite, hvala što ste večeras sve vaše karizme, sva ona vaša nadahnuća u otvorenosti Duhu Svetome pridružili karizmi čovjeka po kojemu se zove ova katedrala, a ona se zove Stepinčeva katedrala, karizmi bl. Alojzija Stepinca koji nam je svima zajedno nadahnuće u ljubavi prema Bogu, prema Crkvi, osobito u vjernosti Petrovoj stolici. To nas danas ujedinjuje s Papinim danom, drugom godišnjicom službe našega Pape za kojega također večeras želimo moliti da mu Gospodin dade snage da može odgovoriti onome poslanju koje Bog ima s njim u ovom vremenu i Crkvi ovog našeg vremena, rekao je biskup.

Nakon Službe riječi, prigodni nagovor s ispitom savjesti prema evanđeoskom odlomku s blaženstvima održao je don Damir Stojić, SDB.

U završnom dijelu bdijenja održano je klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je prevodio o. Ivan Mandurić, DI, sa suradnicima. Tijekom bdijenja bila je prigoda i za ispovijed.

(ika)

Poveznica

Članovi Stalnog vijeća HBK susreli su se s poglavaricama, članicama Hrvatske unije viših redovničkih poglavara i poglavarica u utorak, 17. veljače 2015., u velikoj dvorani HBK u Zagrebu. Nakon pozdrava Predsjednika HBK mons. Želimira Puljića, okupljenima se obratila i dopredsjenica HUVRPP-a časna majka Miroslava Bradica, te predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. Mate Uzinić.

Budući da je u tijeku Godina posvećenog života koju je papa Franjo proglasio povodom 50. godišnjice dekreta "Perfectae caritatis", predsjednik HBK mons. Želimir Puljić naveo je ukratko papine ciljeve ove godine: "Sa zahvalnošću spominjati prošlost, s nadom prigrliti budućnost te s oduševljenjem živjeti sadašnjost". Uz taj trostruki cilj Godine posvećenog života mons. Puljić je napomenuo i Papina očekivanja s tim u svezi. Tako on očekuje da među Bogu posvećenim osobama ''vlada radost'' i da ne bude tužnih lica, da Bogu posvećene osobe ''budu proroci svoga vremena'' te da nemaju drugih interesa osim Božjih i da budu na strani siromaha i nezaštićenih. Posebice pak Papa očekuje da Bogu posvećene osobe njeguju i stvaraju ''duhovnost zajedništva'' te da ''ogovaranja, zavist, ljubomora i drugi antagonizmi ne smiju imati mjesta u samostanima''. On uz to želi da svi kršćani, a posebice Bogu posvećene osobe, iziđu i pođu na ''egzistencijalne periferije'' gdje su ljudi koji su izgubili nadu, brojne obitelji u teškoćama, djeca i mladi kojima je oduzeta budućnost. Dakle, pojedinci koji traže smisao života i žeđaju za Bogom. To su poticajne misli koje su trajno nadahnuće, ne samo u Godini posvećenog života, rekao je mons. Puljić.

Imajući u vidu da je papa Franjo, na prijedlog Međunarodne Unije viših redovničkih poglavara i poglavarica, odredio da se ove godine uz spomendan svete Jozefine Bakhitae (8. veljača 2015.), na svjetskoj razini ''moli za oslobođenje od svake vrste ropstva, te razmišlja i djeluje protiv trgovine ljudima'', na susretu je časna sestra Stanka Oršolić održala kratko predavanje o ''iskustvu volontiranja i rada sa žrtvama trgovine ljudima''. Toj važnoj temi trgovine ljudima, koju Papa naziva ''zločinom protiv čovječnosti'', on je u svojoj Poruci za Svjetski dan mira ove godine naveo taksativno razne kategorije ropstva: selioce koji žive i rade u uvjetima nedostojnim čovjeka; osobe prisiljene na prostituciju, seksualne ropkinje i robove; žene prisiljene na udaju ili prodaju temeljem dogovorene ženidbe.

''Ne mogu ne misliti i na one maloljetne i odrasle'', veli Papa, koji su žrtva trgovine ljudskim organima, ili su prisiljeni na vojačenje, prosjačenje, na proizvodnju ili prodaju droge, ili pak prikrivene oblike međunarodnog posvajanja''. Papa spominje na kraju i žrtve otmice koje u zatočeništvu drže terorističke skupine i prisiljavaju ih da se bore na njihovoj strani ili ih iskorištavaju kao robove. Mnogi od njih bivaju više puta prodavani, mučeni, sakaćeni ili ubijani.

Može nam izgledati čudno, rekao je u svom pozdravu mons. Puljić, da se u XX. stoljeću društvo mora boriti protiv ropstva kad je ono već davno zakonski zabranjeno. Dubrovačka Republika je to učinila među prvima u Europi, pa je prije 600 godina zabranila trgovinu ljudi. No, podatci međunarodne organizacije rada (ILO) i Ured UN-a za droge i kriminal (UNODC), rekao je mons. Puljić, govore kako u svijetu danas ima oko 35 milijuna žrtava ropstva, od čega su više od 60% žene i maloljetnici. A prema istim informacijama svake godine oko 2,5 milijuna ljudi postaju nove žrtve modernog ropstva. To je zapravo potaknulo papu Franju da za 8. veljače ove godine pozove na molitvu i razmišljanje o toj problematici.

Na susretu članova Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije i članica Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica s. Stanka Oršolić, članica družbe Sestara ''Naše Gospe'', govorila je o svom iskustvu volontiranja i rada sa žrtvama trgovine ljudima. Taj je projekt u tijeku, a cilj je kako se vjerske zajednice u Hrvatskoj mogu uključiti i pomoći oko ove problematike. Jer, od modernog oblika ropstva nije izuzeta niti jedna zemlja u svijetu, pa ni Hrvatska u kojoj procjenjuju da je oko 15.000 osoba. Ovoj problematici osobiti je doprinos dao papa Franjo, veli sestra Stanka, koji je raznim inicijativama u nekoliko navrata okupio stručnjake i vjerske vođe iz cijelog svijeta, kako bi o tome zajedno razgovarali i donijeli načine suzbijanja ovog problema i tako spriječili ili okončali moderne oblike ropstva.

Na kraju izlaganja sestra Stanka Oršolić predstavila je ideju Svjetskog dana molitve protiv trgovanja ljudima, kao i zaštitnicu sv. Josephinu Bakhitu. Sudionici susreta postavljali su pitanja u svezi s izloženom temom, a onda razgovarali o različitim iskustvima i prijedlozima za obilježavanje Godine posvećenog života u pojedinim mjestima i okolnostima

Tiskovni ured HBK/Laudato/M.P

U sklopu projekta „Senzibiliziranje vjerskih zajednica u Hrvatskoj za problematiku trgovine ljudima (poglavito ženama)“, održat će se tijekom 2014./2015. godine 9 edukativnih susreta o trgovini ljudima u 9 različitih vjerskih zajednica u gradu Zagrebu.

Četvrti edukativni susret bit će u Islamskom centru, Prilaz Safvet-bega Bašagića 1, Zagreb, 22. veljače 2015. od 14:00 do 17:00 sati.

Program susreta čini ispunjavanje različitih zadataka (upitnik, anketa, rad u skupinama, molitva) i izlaganje o temi trgovine ljudima.

Iako je ovaj susret namijenjen vjernicima islamske vjeroispovijesti, s radošću će o ovoj problematici promišljati i sa svim drugim vjernicima. Broj sudionica i sudionika na ovom susretu je ograničen, pa je potrebno prijaviti se kod voditeljice projekta, s. Stanke Oršolić na broj mobitela:

+385 98 1980037 ili email: stanka.orsolic@gmail.com.

Projekt je podržalo Europsko društvo žena u teološkom istraživanju – Hrvatska sekcija (ESWTR-CS), a financira Ekumenska inicijativa žena (EIŽ) iz Omiša. Cilj projekta je uvidjeti kako se vjerske zajednice mogu uključiti i pomoći oko problematike trgovanja ljudima koja nadilazi granice, vjere, kulture i narode.

S radošću Vas očekujemo!

s. Stanka Oršolić, iz Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb

Na Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima, pod geslom „Sestre i braća, a ne robovi“ i na spomen svete Josephine Bakhite, zarobljenice i redovnice, 8. veljače 2015. u samostanu sestara Naše Gospe, u Primorskoj ulici, sestre su u podne molile molitvu za prestanak trgovanja ljudima.

Sv. Bakhita je kao djevojčica zarobljena i prodavana različitim gospodarima i nakon oslobođenja je postala redovnica, a poslije i zaštitnica svih otetih osoba i žrtava trgovanja ljudima. Molitvu su osmislile američke redovnice USCSAHT i Intercommunity Peace and Justice Center.

Na molitvi su sestre saznale više o životu sv. Bakhite; izmolile aktualizirani Psalam 126 sa problematikom trgovanja ljudima; upalile pet lučica koje su simbolizirale pet životnih priča žrtava trgovanja ljudima a za koje su molile nadu, mir, slobodu, dostojanstvo i snagu i na kraju iznijele molitvene nakane za žrtve, za one koji donose zakone, za one koji se bore za njihova prava i koji im pomažu.

Ovdje donosimo zaključnu molitvu:

Bože, podari nam mudrosti i snage da pronađemo i zauzmemo se za one čija su tijela, srca i duh ranjeni, tako da zajedno možemo ostvariti tvoje obećanje da ispunimo te svoje sestre i braću nježnom i dobronamjernom ljubavlju. Pošalji trgovce ljudima praznih ruku i odvrati ih od tog zla, pomozi nam proglasiti slobodu, koja je tvoj dar tvojoj djeci. Amen.

s. Stanka Oršolić​

Osmi dan veljače bit će i dan uklanjanja straha, neznanja, nijekanja i ravnodušja, koji su svi tihi sukrivci te užasne pojave kao što je trgovina ljudima, istaknuto je na konferenciji za novinare u Tiskovnome uredu Svete Stolice

Vatikan, (IKA) - Osmoga veljače bit će obilježen prvi Međunarodni dan molitve i razmišljanja u svrhu suzbijanja trgovine ljudima, koji je snažno želio papa Franjo, a koji promiču Međunarodne unije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Taj je pothvat 4. veljače predstavljen u Tiskovnom uredu Svete Stolice, u nazočnosti kardinala, voditelja dikasterija uključenih u tu inicijativu.

Uz kardinala Braza de Aviza, pročelnika Kongregacije za ustanove posvećenoga i udruge apostolskoga života, kardinala Antonija Marije Veglia, predsjednika Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika te kardinala Petera Turksona, predsjednika Papinskoga vijeća Pravda i mir, sudjelovale su i protagonistice borbe protiv trgovine ljudima, misionarke, redovnice međunarodne mreže posvećenoga života "Thalita Kum", koja se bori protiv trgovine ljudima. Bit će upaljeno svjetlo protiv trgovine ljudima, i to 8. veljače, na dan kada se slavi liturgijski spomen sudanske svetice Bakhite, koja je nakon ropstva postigla slobodu te izabrala posvećeni život. Njezin nas život potiče na razmišljanje o tom zlu koje i danas, milijune ljudi u svijetu – žena, djece i muškaraca – svodi na ropstvo. Trgovina ljudima ranjava dostojanstvo svih ljudi, nagrđuje ljudsko lice žrtava i uništava živote pojedinaca i čitavih obitelji, istaknule su redovnice.

Osmi dan veljače bit će i dan uklanjanja straha, neznanja, nijekanja i ravnodušja, koji su svi tihi sukrivci te užasne pojave kao što je trgovina ljudima. S. Valeria Gandini, misionarka kombonijanka, već dugo živi u Palermu i dobro poznaje dramu doseljeništva i raznih oblika trgovine ljudima. Vrlo je dirljivo bilo njezino svjedočanstvo u Tiskovnom uredu Svete Stolice, u kojemu je napomenula da je u posljednje vrijeme sve veći broj djevojaka koje se prostituiraju, i njihova je dob sve niža. Često je riječ o djevojkama koje stignu u Italiju u čamcima, rekla je s. Valeria, te dodala da se događa i to da u centrima za prihvat postoje skupine koje rade s djevojčicama kako bi ih uputile na ulicu. Što nam govore te djevojčice, polugole, na našim ulicama, u svako doba dana i noći? Kako nazvati njihove "klijente" koji su naši djedovi, muževi, zaručnici, sinovi i braća, upitala je misionarka.

Klijenti imaju vrlo veliku odgovornost, jer su prvi izrabljivači tih djevojaka; oni plaćaju seksualne usluge, ali novac odlazi kriminalnoj organizaciji koja stoji iza svega toga, istaknula je s. Valeria, napominjući da je problem u nedostatku odgovornosti. I klijenti su robovi; robovi su seksa, a ne primjećuju da postaju prvi izrabljivači tih djevojaka. Što se pak tiče samih trgovaca, to su osobe sa svim potrebnim dokumentima. Mi ih poznajemo, i policija ih poznaje, ali čeka da žrtva podnese prijavu. A te djevojke imaju velikih problema i ne mogu ih prijaviti, jer se boje za obitelj; boje se ucjenjivanja, napomenula je redovnica i iznijela neke podatke.

Međunarodna organizacija za migracije upozorila je da je broj žena koje su iz Nigerije došle u Italij, godine 2014. bio 335% veći u odnosu na prethodnu godinu; odnosno, 2014. ih je bilo 1454, dok su 2013. iz te zemlje došle 433 žene. Osim toga, u svijetu ima više od dvadeset milijuna žrtava trgovine ljudima; svake godine oko dva i pol milijuna ljudi postane žrtvom trgovine i svođenja na ropstvo, a od toga su 70% žene i djeca. Ovdje smo kako bismo ohrabrili sve ljude dobre volje da ujedine snage i zaustave tu užasnu opću pojavu, rekla je s. Carmen Sammut, predsjednica Međunarodne unije viših redovničkih poglavarica, ističući da se svake godine na tisuće djece, žena i muškaraca proda kao roblje, u svrhu prisilnoga rada, prostitucije i trgovine organima. Borimo se stoga svim snagama, potaknula je, uime prava i dostojanstva svake osobe. Pokrenimo svijet u borbi protiv trgovine ljudima, dajmo glas milijunima braće i sestara koji su bez glasa. Poticaj je to na suzbijanje toga zla kako bi se svima zajamčilo obrazovanje i suzbilo siromaštvo, jer nije dostatno zaštititi žrtve, ako nema hrabrosti i odlučnosti da se sve zemlje uvjeri da donesu zakone koji će se suprotstaviti toj trgovini, i zaustaviti zločinačke organizacije. Kao priprema za prvi Dan molitve i razmišljanja u svrhu suzbijanja trgovine ljudima, u brojnim se zemljama pripremaju molitvena bdjenja, poput onoga koje će se održati u Rimu 6. veljače, u bazilici Svetih Apostola. Osim toga, tkogod želi, na web stranici www.slavesnomore.it može aktivno sudjelovati u tom pothvatu, paleći svjetiljku i šaljući pripovijesti o nadi, izvještava Radio Vatikan.

Prvi Međunarodni dan molitve i promišljanja protiv trgovine ljudima bit će obilježen u svim biskupijama i župama u svijetu, u skupinama i u školama, 8. veljače 2015. godine, na blagdan svete Jozefine Bakhite, sudanske ropkinje koja je, nakon što joj je ukinuto ropstvo, postala redovnica Družbe kćeri milosrđa (Canossiane). Blaženom je proglašena 1992. godine, a svetom samo osam godina poslije. Obilježavanje toga dana potaknuli su – kako javlja agencija Fides – Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca i putnika, Papinsko vijeće Pravda i mir, te međunarodne unije viših redovničkih poglavarâ i poglavaricâ.

U prigodnom se priopćenju ističe da je svrha toga dana prije svega pobuditi veću svijest o toj pojavi, te razmotriti opće stanje što se tiče nasilja i nepravde kojima su pogođene brojne osobe koje nemaju glasa, koje nisu važne, koje su jednostavno robovi. Istodobno se želi pokušati odgovoriti na taj suvremeni oblik trgovine ljudskim bićima, i to kroz konkretno djelovanje – istaknuto je među ostalim u priopćenju.

Podsjetimo da se ta pojava odnosi na cijeli svijet. Prema službenim podatcima, oko 21 milijun ljudi, često siromašnih i lako ranjivih, žrtve su trgovine u svrhu seksualnoga iskorištavanja ili prisilnoga rada, zbog uzimanja organa, prisilnoga prosjačenja, prisilnoga služenja u kući, prisilnoga braka, ilegalnoga posvajanja i drugih oblika iskorištavanja. Svake godine oko dva i pol milijuna ljudi postane žrtvom trgovine ljudskim bićima i svođenja na ropstvo, a ljudi koji se bave takvom trgovinom i iskorištavanjem, tim zločinačkim djelovanjem godišnje zarade 32 milijarde dolara. Stoga je to treći po redu najunosniji „biznis“, nakon trgovine drogom i oružjem.

Mrežna stranica Radio Vatikana

Četvrtog Stepinčevog dana, 4. veljače 2015. godine, jednosatni duhovni program u župi bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici, prije mise vodile su časne sestre Naše Gospe iz Zagreba. Četiri sestre, s. Justina, s. Nada i s. Stanka, predvođene s. Martinom došle su nam kao svjedočanstvo, ali i poticaj, te su nam u svojem duhovnom programu pripremile bogate sadržaje.

Na početku programa župnik Krunoslav Pačalat pozdravio je vjernike i najavio program časnih sestara. Na početku programa sestre su okupljenim vjernicima pustile video spot redovničke himne Hvala redovnika koju su brojni hrvatski redovnici snimili uoči proglašenja Godine posvećenoga života na općem crkvenom planu. U par minuta himne vjernici su imali prilike vidjeti brojne redovnike, neke koji su već posjetili našu župu, a i neke koji će je tek posjetiti.

Nakon glazbenog uvoda s. Martina u kratkoj je prezentaciji predstavila red časnih sestara Naše Gospe kojima je geslo: „Svima koristiti – nikome ne škoditi“. Kao uvod sestra je ispričala nekoliko povijesnih podataka: „Sv. Petar Fourier je 1597. godine sa bl. Majkom Alix le Clerc u Francuskoj je osnovao Kongregaciju Naše Gospe – Kanonikinje svetog Augustina, redovničku družbu koja se «posvetila siromašnim djevojčicama i djevojkama, učeći ih čitati, pisati, računati, crtati, pjevati i plesati, tumačeći im temelje kršćanskog nauka, čestitog života i kućne higijene. Odgoj je ono po čemu su sestre ovo što jesu, a snaga kojom to čine jest ljubav prema Kristu Gospodinu. U svim poslovima koje vršimo kako u našim zajednicama, tako i izvan njih: na fakultetu, u školi, na župi, u uredu, u službi naših zajednica, želja nam je «činiti svako moguće dobro», kako je to prvim sestrama Naše Gospe preporučio sv. Petar Fourier, odgajati i promicati kulturu srca i duha.“

Sestra Martina naglasila je kako po karizmi reda sestre djeluju prvenstveno kao odgojiteljice, ali djeluju i u misijskim područjima, kao medicinske sestre... u brojnim djelatnostima gdje su potrebne. I ovaj red ima poveznicu sa našim blaženikom Alojzijem Stepincom. Naime, bl. Alojzije posredovao je prijenosu kuće Matice (generalne uprave) iz Subotice u Bačkoj u Zagreb, pa su tako sestre Naše Gospe ili sestre Notre Dame kako ih još zovu, došle u Zagreb. Nakon kratke prezentacije uslijedila su svjedočanstva ostalih sestara.

S. Justina prva je hrabro posvjedočila o svojem duhovnom pozivu. Mlada sestra iskreno je priznala kako se raduje susretu s vjernicima i kako je duboko u sebi osjetila poziv Božji da služi svima oko sebe, u tome joj je došla karizma sestara Naše Gospe i tako je otišla u samostan. Kao osoba posvećenoga života presretna je, ljubeći druge, ljubi samoga Boga.

Nakon nje svjedočila je s. Nada koja je ispričala jednu anegdotu iz svojega djetinjstva. Naime, njezina je baka puno molila za duhovna zvanja, pa tako i za zvanje njezinoga brata te je jednom prilikom rekla da će brat sigurno postati svećenik „ali od Nade nigdar časna sestra“. Iskreno je posvjedočila kako je uvijek bila vrckava, nestašna, ali je osjetila poziv i otišla u samostan. Ispričala je i svjedočanstvo iz ratnih vremena gdje se našla na ulici u Osijeku kada su počele svirati sirene, ali ju je Bog čuvao i eto ona do danas radosno svjedoči svoju pripadnost Bogu.

Na kraju na je svjedočila s. Stanka, mlada sestra koja je u samostanu osam godina. Uz svoje redovničko poslanje i sve obaveze koje ima, ona je trenutno na poslijediplomskom studiju i posebno se zalaže i sudjeluje u udruzi RENATE (Redovnice umrežene u borbi protiv trgovine ljudima) koja se bavi osvještavanjem trgovine ljudskim bićima i svođenja na ropstvo. Ove nedjelje (8. 2. 2015.) tako će biti prvi svjetski molitveni dan posvećen upravo ovoj nakani. Sestra je zauzeta u svojem znanstvenom radu, ali sa puno ljubavi živi život za druge.

Na kraju jednosatnog programa svi okupljeni vjernici zajedno sa sestrama izmolili su litanije bl. Alojziju Stepincu i molitvu za proglašenje svetim i na taj način smo svi bili duhovno spremni za početak svete mise. Na kraju svete mise župnik se zahvalio časnim sestrama darovavši im prigodan dar, fotografiju na platnu oltarne slike našeg blaženika Alojzija Stepinca.

Časna sestra Martina obratila se svim okupljenim vjernicima, zahvalila i rekla kako ona, ali i njezine sestre, nose ovaj susret duboko u svojemu srcu. Zamolila je da svi zajedno molimo za njih, a one će i moliti za sve nas. Ovim bogatim programom, punim divnih svjedočanstava, časne sestre Naše Gospe svima su nam bile na poticaj!

Anja Novak, www.zupa-astepinca-kc.hr

Vrlo smo sretni što Papa nastavlja tu tradiciju, te današnji blagdan Prikazanja Gospodinova, koji se podudara s Danom Bogu posvećenoga života, slavi s posvećenim osobama iz Rima, ali i za posvećene osobe u cijelomu svijetu – istaknuo je kardinal te dodao – To je trenutak kada možemo izbliza osjetiti osjećaje pape Franje za posvećeni život, a ove je godine to još istaknutije zbog Godine Bogu posvećenoga života koju je odredio. Sve to Crkvi, kao i posvećenim osobama u njoj, daje novu snagu, novu radost i sigurnost, za ovo vrijeme puno teškoćâ.

Osvrnuvši se potom na brojne aktivnosti, kardinal je Braz de Aviz posebno istaknuo prvi događaj nakon početka Godine posvećenoga života, odnosno ekumenski susret održan prošloga tjedna u Rimu. Riječ je o novom pothvatu jer do sada još nismo mislili da možemo zajedno s posvećenim osobama drugih Crkvi održati zajednički susret – napomenuo je kardinal. Rezultat koji smo osjetili bio je da se to zapravo već dugo željelo, te da shvaćamo da se velike škole duhovnosti, nazočne u raznim Crkvama, zapravo nalaze na istoj crti, hode u istom iskustvu Boga. Naš je duhovni život, nasljedovanje Isusa u posvećenom životu na razne načine, isprepleten, a to nam se učinilo vrlo plodnim; stoga je važno da tako nastavimo u budućnosti – istaknuo je pročelnik Zbora za ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života.

Što se pak tiče velikoga broja osoba koje napuštaju posvećeni život, kardinal je Braz de Aviz, oslanjajući se na riječi pape Franje, istaknuo tri stvari kojima valja posvetiti posebnu pozornost. Prvo je raspoznavanja zvanja. Valja se upitati je li to raspoznavanje učinjeno dobro, temeljito i zrelo, ili je površno – istaknuo je kardinal te dodao da valja voditi brigu o odluci, je li ona istinska ili se oslanja na neke druge razloge.

Drugo, Papa ističe važnost formacije – napomenuo je kardinal te dodao da se uočava kako u formaciju ne spada samo ona početna formacija posvećenih osoba, koja se može nazvati novicijatom, ili drugačije, ali to je – prema njegovim riječima – samo trenutak. Formaciju valja shvaćati kao trajnu formaciju, jer nije samo učitelj novakâ taj koji odgaja, nego i zajednica, sredina u kojoj se nalaze, društvo, pa i sredstva za komunikaciju. Trebamo stoga razmišljati o formaciji uz sve te utjecaje koji nas okružuju, i to kroz cijeli život. A tu spadaju i odgojitelji, koje ne treba smatrati već formiranim osobama, već osobama koje su uvijek u formaciji, koje traže tu formaciju, kao Isusovi učenici, kao oni koji nasljeduju neku karizmu, nekog utemeljitelja, utemeljiteljicu, i koji su otvoreni kulturi vremena – napomenuo je kardinal te istaknuo treću stvar o kojoj govori Papa, a to je otajstvo osobe. To je teže shvatiti – primijetio je kardinal – jer katkada se osoba očituje nakon mnogo vremena, i ponekad u dimenzijama koje ne poznajemo. Tada valja znati slušati i tu dimenziju, i pratiti ju iz blizine – istaknuo je na kraju pročelnik Zbora za ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života.

Tekst preuzet s internetske stranice Radio Vatikana

U uvodnoj riječi, predsjednik HKVRPP fra Jure Šarčević, OFMCap, istaknuo je važnost Godine posvećenog života kako za redovništvo, tako i Crkvu uopće. Govoreći pak o proslavi ovogodišnjega Dana posvećenog života, podsjetio je kako se on obilježava od godine 1997. Također je naglasio kako je u povijesti Crkve u dva navrata dana velika pozornost posvećenom životu. Tako se godine 1994. slavila Sinoda o posvećenom životu, a dvije godine nakon toga papa Ivan Pavao II. napisao je apostolsku pobudnicu "Vita consecrata" u kojoj je na zaokružen način opisao zadaću i ulogu, i što je to redovništvo. Na to se nastavlja i ova godina, koju je papa Franjo proglasio Godinom posvećenog života. Govoreći o temi "Kršćanska i redovnička obitelj: nada i budućnost Hrvatske", o. Šarčević istaknuo je kako je ona na tragu prošlogodišnje Izvanredne biskupske sinode, te u jeku pripreme za Redovnu biskupsku sinodu koja će biti posvećena obitelji, a održat će se u listopadu ove godine.

Dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tonči Matulić održao je predavanje na temu konferencije. Govoreći o krizi naravne obitelji, dr. Matulić naglasio je kako danas uviđamo da je naravna obitelj u krizi, a budući da je naravna obitelj temelj kršćanske obitelji, onda nesumnjivo da postoji i kriza kršćanske obitelji.

Ne treba čuditi što se u Crkvi razni oblici crkvenoga zajedništva opisuju jezikom obiteljskoga zajedništva, a redovničke zajednice traže od sebe da budu poput obiteljskih zajednica, pa se može reći da su redovničke zajednice velike ili manje obitelji. Jer smo vidjeli da sve ono što čini kršćansku obitelj čini i redovničku zajednicu, rekao je dr. Matulić, te upozorio da "redovničku zajednicu čine njezina pravila, duhovnost utemeljitelja, ali milost Kristova čini da redovnička zajednica bude obiteljska zajednica".

Ideal redovništva nije ni ostvarenje individualizma, sebičnosti, isključivosti, autoriteta, nego upravo suprotno: zajedništvo života, međusobno darivanje i primanje, uzajamna pomoć i ljubav. Ako je kršćanska obitelj nade i osvjedočiteljica budućnosti u svijetu, onda ne može drukčije biti s redovničkom zajednicom, jer i ona živi i ostvaruje eshatološku puninu, štoviše ona je jedinstveni eshatološki znak među nama, ona je krimen da se može usred svijeta posve posvetiti, posve ugađati, i posve usredotočiti samo na jedno, a to je Kraljevstvo Božje koje već djeluje među nama.

Ako se redovnička zajednica bavi sobom radi sebe, radi pukog opstanka, onda se ne treba čuditi ako redovništvo prestaje biti taj znak, svjedočanstvo nade, nego onda sve nužno pretvara u strategiju preživljavanja. Dakako, imamo na umu krizu koja nas razdire, muči, koja je sve prisutna, koja je sve zahvatila. No, krizu ne shvaćamo u negativnom pesimističkom smislu, već u smislu nade, u smislu budućnosti. Stoga i obiteljska i redovnička zajednica znak su i zalog nade i budućnosti, zaključio je dr. Tonči Matulić.

(ika/hkvrpp)

»Pomazat ćemo ovaj oltar i time označiti da Bog izabire središte u ovoj lijepoj, drevnoj župnoj crkvi sv. Blaža da se na njemu redovito slavi euharistija. I mi smo pomazani da budemo oltar za Boga, da kao braća i sestre prinosimo svojim životom duhovnu žrtvu Bogu ugodnu. Dok slavimo ovo slavlje posvete oltara mislimo na to da smo mi ti oltari s kojih se prinosi miomiris«, kazao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u misnom slavlju na Dan života 1. veljače, kada je posvetio novi oltar i ambon u uređenom svetištu župne crkve Sv. Blaža u Zagrebu.

To slavlje posvete oltara okupilo je brojne župljane donjogradske župe, kao i umjetnike koji su sudjelovali u oblikovanju liturgijskog prostora. Uz kardinala Bozanića suslavilo je deset svećenika, među kojima je bio dekan i domaći župnik mons. Zvonimir Sekelj. U pozdravnoj je riječi istaknuo posebnost toga dana i posvete oltara u koji je »ugrađena kultura duha kroz zamisao arhitekta Viktora Kovačića u realizaciji u sadašnjim danima arhitekta Željka Kovačića kako bi sakralni prostor dobio na svome izgledu, dostojnu prikazu za svetinju«.

Svečani obred posvete oltara nakon službe riječi započeo je pjevanjem Litanija svetih i nastavljen ugrađivanjem moći bl. Alojzija Stepinca u sam oltar, a potom je kardinal Bozanić oltar pomazao krizmanim uljem te ga pokadio. Riječima posvetne molitve kameni je oltar postao središte okupljanja zajednice, znamen Krista i blagdanska trpeza, mjesto prisnog zajedništva i mira, vrelo crkvenog jedinstva i bratske sloge. Aktivni članovi župe, pastoralni i ekonomski vijećnici te članice župnih zajednica i redovnica Družbe sestara Naše Gospe, uresili su oltar na kojem je prvi puta nastavljena euharistijska služba.

Osvrnuvši se na nedjeljna misa čitanja i razlažući obred posvete oltara, kardinal Bozanić vjernicima je poručio da oltar ima središnje mjesto u crkvi. Oko njega se okupljamo, k oltaru dolazimo i od oltara polazimo, nahranjeni da možemo živjeti kao kršćani. Ne bismo bili kršćani, ne bismo bili Kristovi vjernici da nema oltara, po oltaru postajemo ono što jesmo, poručio je kardinal Bozanić i izrazio radost što može posvetiti oltar u godini kada župa sv. Blaža obilježava sto godina svojega postojanja.

Znakovit trenutak bio je potpisivanje povelje na kraju misnog slavlja, čiji je sadržaj vjernicima pročitao domaći sin karmelićanin o. Dario Tokić, kao i zahvalna riječ koju je u ozračju Dana života kardinalu uputila obitelj Jukić – supružnici Alojzije i Lidija sa četvoricom sinova.

Posvećeni oltar dio je sveobuhvatnijih radova koji su započeli na uređenju oltarnog prostora crkve sv. Blaža u lipnju 2014. godine, budući da unutrašnjost te crkve nikada nije dovršena. Tijekom pola godine, prema projektu i pod vodstvom arhitekta Željka Kovačića, uz oltar i ambon izrađeni su vitraji, postavljeni mozaici, načinjeni apostoli, oslikan Pantokrator kako bi se potpuno uredio prezbiterij, a u čemu su surađivali brojni umjetnici sa zagrebačke Likovne akademije.

Ivan Tašev

Papa Franjo prihvatio je ostavku mons. Valtera Župana, dosadašnjega krčkog biskupa, u skladu s odredbom kanona 401 čl. 1 Zakonika kanonskoga prava, te je za novoga krčkoga biskupa imenovao fra Ivicu Petanjka, franjevca kapucina, dosadašnjega gvardijana u Osijeku, objavio je u subotu 24. siječnja u podne apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico, priopćio je Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije. Vijest o imenovanju objavljena je istodobno u Vatikanu.

Fra Ivica Petanjak rođen je 29. kolovoza 1963. u Đakovu, Đakovačko-osječka nadbiskupija, u katoličkoj vjerničkoj obitelji u župi sv. Mihaela u Drenju. Srednju školu pohađao je u Osijeku (1978-1982), a potom je stupio u kapucinski novicijat u Karlobagu. U međuvremenu odlazi na odsluženje vojnog roka i po povratku dovršava novicijat i polaže privremene zavjete 4. studenoga 1984. Iste godine započinje studij teologije na KBF-u u Zagrebu.

Doživotne zavjete položio je u Franjevačkom redu manje braće kapucina 4. listopada 1988., a za svećenika je zaređen 24. lipnja 1990. u Zagrebu.

Nakon ređenja bio je zamjenik odgojitelja i prefekt sjemeništaraca u Varaždinu (1990-1991) te župni vikar i bolnički kapelan u Splitu (1991-1995). Na Papinskom sveučilištu Gregoriana studirao je crkvenu povijest (1995-2002) i godine 2002. obranio doktorsku radnju "Michelangelo Bosdari da Ragusa OFMCap., Predicatore, diplomatico, uomo di governo e guida spirituale (1653-1729)" ("Mihael Božidarević iz Dubrovnika, OFMCap. Propovjednik, diplomat, čovjek uprave i duhovni vođa (1653 – 1729)").

Od 2002. do 2005. služio je kao magistar bogoslova u Zagrebu. Službu provincijalnog ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića obnašao je od 2005. do 2011. Služio je zatim kao župnik župe Gospe Lurdske u Rijeci i odgojitelj postulanata (2011-2014), te od kolovoza 2014. kao gvardijan u Osijeku i provincijalni definitor.

Od 2005. u više navrata biran je za člana Predsjedništva HKVRPP-a, a godinama vodi i Komisiju za trajni odgoj pri Konferenciji.

PROVINCIJAL HRVATSKE KAPUCINSKE PROVINCIJE SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA FRA JURE ŠARČEVIĆ O IMENOVANJU SUBRATA ZA BISKUPA

Provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, u izjavi za IKA-u u povodu imenovanja franjevca kapucina Ivice Petanjka krčkim biskupom istaknuo je kako imenovanje jednoga redovnika za biskupa, u ovom slučaju redovničkog brata kojemu je bio odgojitelj u važnom razdoblju njegove redovničke i svećeničke izgradnje, ima višestruko značenje, prije svega za hrvatsko redovništvo, za kapucine, ali i za cijelu Crkvu u našem narodu. Budući da naša Crkva ima velik broj redovničkih svećenika, osobito redovnica, važno je i mudro da ima i biskupa koji se izabiru iz redovničkih zajednica jer će tako svjedočanstvo Crkve, na razini znaka, biti još snažnije i djelotvornije, rekao je provincijal Šarčević.

Ističe i kako je to imenovanje svojevrsno priznanje Svetog Oca našem redovništvu za predano višestoljetno služenje Crkvi i hrvatskom narodu. Istodobno, to je odgovornost i obveza da se još više založi za ostvarenje ciljeva i očekivanja koje je postavio kada je odredio da ova 2015. bude Godina posvećenoga života. Sada je na posvećenicima da, u zajedništvu sa svojim pastirima, učine sve da neprolazna novost i radost Evanđelja postane privlačna ljudima našega vremena. Jednom riječju, da svetost, kao iskustvo posebne Božje blizine što ga redovnici žive i drugima navješćuju, uđe u naš narod i društvo. I ona će ga, tj. sam Bog, sigurno preobraziti u sretan i bolji svijet, istaknuo je fra Jure.

Kapucinima, a posebno bratu Ivici, imenovanje za biskupa veliki je izazov da kroz njegovo biskupsko služenje dođe još više do izražaja kapucinska karizma jednostavnosti, evanđeoskoga siromaštva, poniznoga služenja i blizine ljudima, rekao je provincijal, dodajući kako su u svijetu natjecanja i borbe, socijalne nejednakosti koja rađa nasilje, kao manji i sluge svima, redovnici, posebno kapucini, pozvani založiti se u vršenju proročke zadaće, izražavajući svoju solidarnost sa siromasima i onima na rubu te na taj način preobražavati svijet duhom evanđeoskoga bratstva. Hrvatsko redovništvo, posebice franjevci kapucini, zahvalni su papi Franji za dar biskupstva našega brata Ivice Petanjka, koji nam je udijelio u ovoj Godini posvećenoga života, zaključio je fra Jure Šarčević.

ČESTITKA MONS. ŽUPANA FRA IVICI PETANJKU

Primivši vijest da je papa Franjo 24. siječnja prihvatio odreknuće od službe pastirskog upravljanja Krčkom biskupijom, koje je podnio krčki biskup Valter Župan, i da je istodobno imenovao krčkim biskupom dr. fra Ivicu Petanjaka, člana Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, dosadašnji krčki biskup Valter Župan, zajedno sa Zborom konzultora, dekanima i cijelim krčkim prezbiterijem, redovnicima i redovnicama, te uime cijelog Božjeg naroda Krčke biskupije uputio je novoimenovanom krčkom biskupu dr. fra Ivici Petanjku srdačnu čestitku, zaželjevši mu obilje Božjeg blagoslova u nastupu i vršenju povjerene mu biskupske službe, objavljeno je na mrežnim stranicama Krčke biskupije.

(ika/hkvrpp)

Bjelovar, (IKA) - Svečanim misnim slavljem u bjelovarskoj katedrali Svete Terezije Avilske koje je u nedjelju 18. siječnja predvodio biskup bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, počela je molitvena osmina za jedinstvo kršćana u toj biskupiji.

Na misi su koncelebrirali mons. Stjepan Ptiček, generalni vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije, preč. Josip Stipančević, ekonom te vlč. Branko Fresl, kapelan.

Misnom slavlju je prisustvovao i Predrag Gazibara, pastor evangeličke crkve u Velikim Zdencima a koja se nalazi na području Bjelovarsko-križevačke biskupije.

U prigodnoj propovijedi biskup je napomenuo da jedinstvo svih kršćana nije nikakav projekt, ili ideja niti se može postići samo ljudskim naporima. To je osoba Isusa oko koje se svi okupljamo. Napomenuo je da nikada ne smijemo smetnuti s uma da su naši planovi i dogovori besplodni ako Gospodin nije taj koji nas okuplja. Biskup je pozvao vjernike da se ovaj tjedan na poseban način sjete moliti za jedinstvo svih kršćana.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio i pastor Gazibara. Istaknuo je porast broja iskazivanja mržnje prema vjernicima i onima koji žele javno ispovijedati vlastitu vjeru.

 U Djetetu, od Marije Djevice rođenome,

očitavala se Božja ljubav, Spasiteljica svih ljudi.

Darujući Mu za Božić svoje srce

molimo da ga ispuni ljubavlju i solidarnošću

prema onima s kojima se poistovjetio.

Neka nam Novorođeni pomogne da u

novoj 2015. godini susrećemo jedni druge,

prepoznajući Boga u čovjeku i čovjeka u Bogu.

Čestit Božić i blagoslovljenu novu 2015. godinu,

žele Vam članice Družbe sestara Naše Gospe, Zagreb

Ustrajni do kraja

Svake subote novo iznenađenje za djecu koja ovog Došašća nisu propustila ni jednu zornicu. Našu kuću u Vlašičkoj 10, u Osijeku, u subotu 20. prosinca ispunio je dječji smijeh. Njih osamnaest sa područja župe sv. Josipa Radnika imali su susret s još jednom redovničkom zajednicom koja djeluje u njihovoj župi. Susret je trajao od 14:30 do 16:00 sati.

Prethodne dvije subote posjetili su zajednice Obitelj Malih Marija i sestara sv. Križa. Upoznali su se s načinom molitve i apostolata u redovničkim zajednicama. U našoj zajednici imali su prigode upoznati kako redovnice provode vrijeme rekreacije.

Prvi dio susreta bio je u našoj kapelici. Čuli su ukratko o nastanku Družbe koji je na jedan način i vidljiv. Naime, vitraj na prozoru prikazuje viđenje bl. Alix le Clerc: kolijevka, a usred nje snop zobi sa stabljikama i zrnjem. Blizu nje ogroman čekić koji je sam od sebe udarao o zob svaki put kada bi se kolijevka zanjihala. To je za Alix bio znak da će stupiti u jedan sasvim novi red koji još nije osnovan, a kojem će ona biti osnivateljica zajedno sa sv. Petrom Fourierom. Taj će red podnositi progone što nagovještaju udarci čekića.

Upoznavanje Družbe nastavilo se kroz igru „memory“ - pamćenje. Trebalo je zapamtiti i povezati dva para, pročitati što piše na karticama i zapamtiti podatke. Za najbolje je bila i dodatna nagrada ako su znali odgovoriti na postavljeno pitanje. Zatim ih je s. Evica naučila pjesmu 'Sretan, sretan Božić'. Bilo je i hrabrih koji su imali i solo točku.

Na susretu su bili župnik vlč. Ivica Martić, kapelan vlč. Mario Lešić i dvije mame. Prevezli su djecu od župe do naše kuće i tako im omogućili još jedno popodnevno subotnje druženje. 

Sestre Blaženka, Veronika, Evica, Marija i Vianea radosne su što su omogućile djeci da se susretnu s njima i time potvrdile zamisao naše utemeljiteljice bl. Alix le Clerc da je njihova kuća mjesto 'gdje se čini svako moguće dobro.' Nakon okrepe slasticama i sokićem uslijedilo je zajedničko fotografiranje. Svako dijete dobilo je prigodni dar kao uspomenu: prospekt Družbe, razglednice naših samostana Primorske i Remeta, božićne čestitke naše s. Terezije i jednu misao naših utemeljitelja uz čokoladni bombončić. Djeca su se puna dojmova vratila svojim kućama.

Piše: s. M. Vianea Ana Pezer

U organizaciji Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta i Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica u prostoru Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu u četvrtak 18. prosinca 2014. otvorena je izložba božićnih jaslica "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima".

Otvarajući izložbu zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško naglasio je, kako su jaslice danas u božićnome ozračju prepoznatljiv pojam koji i izvan crkvenih i vjerničkih okvira čuva asocijaciju na oblik uprizorenja svetopisamskoga izvješća o Kristovu rođenju.

Taj se – ponajviše pučki – kulturalni izražaj veže uz božićno vrijeme od mise bdjenja Rođenja Gospodinova do nedjelje nakon Bogojavljenja. No, u svojoj širini pripreme, jaslice se odnose na cijelo vrijeme božićnoga ciklusa i duhovno žive u vjernicima paralelno s adventskim iščekivanjem, rekao je, te uputio na lako zapostavljen kršćanski ključ čitanja, prema kojemu "jaslice ne mogu biti odvojene od cjelokupnoga kršćanskoga otajstva. Zato je za razumijevanje toga izražaja u kršćanskome ključu jaslice potrebno promatrati ne samo u svjetlu one jedinstvene betlehemske noći, nego poglavito u svjetlu Kristova vazma. Svako liturgijsko slavlje, pa tako i Božić, vraća se na otajstvo smrti i uskrsnuća, jer se i u slavlju Rođenja slavi euharistija, nekrvna žrtva koja ponovno posadašnjuje Kristov prinos na Golgoti". Zahvaljujući svima na trudu, a ponajprije onima koji su omogućili da vidimo njihove radove, biskup je iznio nekoliko osobnih dojmova o radovima.

Prvi mi je bio: Božić pripada svakomu ozračju; nigdje ne djeluje strano; ove jaslice kao da provjeravaju ili, bolje, potvrđuju da se Bog uistinu rodio za svakoga čovjeka, za svako stvorenje i za svako mjesto. Nadalje, proširivanje konteksta je uvijek iznimno privlačno, bilo nadopunjavanjem likovima, bilo stvaranjem novih arhitektonskih rješenja, bilo ispitivanjem materijala. Vidimo korištenje prirodnih oblika za ambijentalnost ili stvaranje novih, da bi poruka bila izazovnija. Jednako je i s koloritom: od prigušenosti, jednobojnosti do razigranosti boja koje se ne muče svetopisamskom doslovnošću, čime se potvrđuje staro patrističko pravilo da se Pismo širi, da raste s čitanjem. Navještaj Božića u svakome je umjetniku odjeknuo drugačije, pogađajući njegovu radost, muku, darove. Jaslice imaju svoja gibanja i svoja mirovanja, svoja isticanja likova ili identitetskih predmeta (na primjer kruna kraljeva/mudraca).

Jaslice imaju svoje okvire koji žele čuvati, uputiti, na nekim mjestima s prerastanjem u likove – kao da je okvir sebe rastopio u prikaz, rekao je biskup Šaško.

Na kraju je istaknuo ono što mu nedostaje u širokoj lepezi hrvatskih jaslica u ovome trenutku, dok molimo za domovinu. Središnji pojam u navještaju Kristova dolaska na svijet jest utjelovljenje, Riječ postala tijelom koja je "prebivala među nama". To boravljenje, to prebivanje može se šire prevesti Bog je podigao šator među nama; ušatorio se. Ako netko bude htio dodati još jedne jaslice koje su mi trenutno na srcu, neka napravi hrvatske branitelje pod šatorom, uz vatru, poput pastira koji gledaju znakove, budni, uz drijemež i uz gluhoću onih koji bi trebali čuti, ali uz anđeosku pjesmu iskrene sućuti i zahvalnosti za njihovu žrtvu, koju čuju u našoj molitvi. Tamo će Božić posebno sjati i tamo će Božić rado doći, poručio je biskup Šaško.

Ravnatelj Instituta izv. prof. dr. Josip Šimunović je govoreći o mjestu jaslica u našim domovima, naglasio, kako "u našoj suvremenoj civilizaciji užurbanosti, kada smo više puta u opasnosti zaboraviti ono bitno u našem životu. Jaslice nas opominju da se u slavlju Božića, ali i božićnih blagdana ne izgubimo u mnoštvu sporednih i nebitnih stvari, nego da umijemo u liku djeteta prepoznati onoga koji je Emanuel, s nama Bog, te da otkrijemo njegovo mjesto u vlastitom životu". Osvrćući se na izložbu, rekao je kako su izloženi radovi 32 autora koji su na sebi svojstven način unijeli sebe u osmišljavanju svojih jaslica.

Koliko je ljubavi, vremena, truda, domišljatosti utkano u ljepotu vizualnog identiteta jaslica zna najbolje svaki umjetnik. Jaslice pričaju priču svojih majstora, na nama je da u pogledu koji se zaustavlja na jaslicama njihovim detaljima otkrijemo što nam umjetnik želi poručiti. Vjerujemo da su i svi autori tijekom rada na svojim jaslicama osjetili promjene na sebi, koje ih zovu da budu više i bolje vjernici, više i bolji ljudi, rekao je dr. Šimunović, a Udruzi prijatelja hrvatskih božićnih jaslica poželio da i dalje promiče vrijednost i ljepotu hrvatskih jaslica u domovini Hrvatskoj i svijetu.

Predsjednik Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica prof. Josip Barlek je zahvaljujući na ugošćavanju izložbe istaknuo kako Udruga ove godine slavi deset godina djelovanja. Naime, osnovana je 6. srpnja 2004. godine, a od prvih jedanaest članova, danas ima više od pedeset. Prof. Barlek istaknuo je kako Udruga želi dati dignitet jaslicama, domu i narodnoj kulturi. Govoreći pak o samom obilježavanju obljetnice postojanja, istaknuo je kako je priređena izložba na više mjesta, što je nazvano "Put božićnih jaslica". On počinje u Etnografskom muzeju, potom slijedi Galerija "Gita" Hotelijersko-turističke škole u Frankopanskoj, te preko 9. izloga jaslica na Trgu bana Jelačića put završava na Kaptolu. Neka ove jaslice unesu radost i veselje, a nas obavežu za sljedećih deset godina, rekao je prof. Barlek, te i tom prigodom ohrabrio članove da ne posustanu.

Kako je to ujedno i 4. županijska smotra božićnih jaslica Zagrebačke županije okupljenima se obratila voditeljica Odsjeka upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, sport i tehničku kulturu Zagrebačke županije dr. Jadranka Dujić Frlan. Naglasila je suradnju Udruge i zagrebačke županije, a svim članovima je zahvalila na predanom i vrijednom radu, udruge. Podsjetila je kako su zahvaljujući istraživanju prof. Josipa Barleka pronađeni mnogi primjerci jaslica kako diljem Hrvatske, tako i u Zagrebačkoj županiji. Potaknuta je ne samo izrada, već su oživjele mnoge tehnike. Stoga je izrazila nadu, da će tradicijski običaj izrade jaslica koji simbolizira Isusovo rođenje i koji postavljanjem u naše domove unosi radost rođenja i života nastaviti i dalje se razvijati.

U glazbenom dijelu sudjelovala je Blanka-Marija Car, klarinet i gitara, zbor "Osmjeh" koji čine učenici osnovne škole Petar Zrinski i župe sv. Blaža, te Trikraljski zvjezdari iz Škrnika kraj Krapinskih Toplica. Autorica postava izložbe je Maja Juras, a voditeljica programa bila je Diana Tikvić. Izložba će biti otvorena do 12. siječnja 2015. godine, a moći će se razgledati radnim danom od 10 do 16 sati, osim od 20. do 23. i od 25. do 30. prosinca 2014. te od 1. do 6. siječnja 2015., kada će se moći razgledati od 15 do 20.30 sati.

Razgled za skupine moguć je uz najavu i u drugo vrijeme na broj telefona: 01 5522 000 ili elektroničku poštu: pastoralni.institut@zg-nadbiskupija.hr. (www.ika.hr)

U prepunoj zagrebačkoj prvostolnici u nedjelju, 14. prosinca svečano euharistijsko slavlje, kojim je otvorena Godina posvećenog života u Zagrebačkoj nadbiskupiji, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji uz pedesetak svećenika mahom redovnika bio je i pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić.

Posvećeni život u današnjoj Crkvi – evanđelje, proroštvo, nada

Prije misnog slavlja održan je pretprogram u kojemu je Redovnički band aid izveo himnu „Hvala redovnika“ pod ravnanjem mo. Vinka Karmelića uz orguljsku pratnju don Ivana Urlića. S. Valerija Kovač je uvodeći u program naglasila, kako uz pisma i okružnice, koji su redovništvu predstavljeni kao poticaj za življenje i slavljenje Godine posvećenoga života, posebnu poruku šalje prigodni logo.

Satkan je od vizualnih i verbalnih elemenata koji ujedinjuju temeljne vrijednosti koje se stavljaju osobama posvećenoga života na srce, kao motiv trajne zahvale za prošlost, življenja sadašnjosti i gledanja u budućnost.

Golubica u letu jednim krilom pridržava stilizirani poliedarski globus, a drugim zaklanja tri zvijezde koje izranjaju iz vode. U linijama koje ocrtavaju lik golubice nazire se riječ „mir“ na arapskome jeziku.

Riječi u logu „Posvećeni život u današnjoj Crkvi – evanđelje, proroštvo, nada“ dodatno pojašnjavaju identitet i obzore, iskustvo i ideale, milost i hod koji posvećeni život živi u Crkvi, dok putuje zajedno s raznim narodima i kulturama prema budućnosti, rekla je. Uslijedilo je slaganje loga za koji su pojedine dijelove golubicu, vodu, tri zvijezde koje označavanju ispovijedanje Trojstva, znak bratstva, služba ljubavi i globus u obliku poliedra, te natpise posvećeni život u Crkvi, Evanđelje, proroštvo, nada donosili članovi i članice različitih redovničkih zajednica.

Svaki dio bio je popraćen određenim tekstom koji su također sastavili sami redovnici i redovnice. Tekstove su čitali s. Valerija Kovač i fra Mirko Mišković, TOR.

Slaganje loga Godine posvećenog žvota bilo je izraz zajedništva, na koje papa Franjo snažno poziva osobe posvećenoga života. To zajedništvo koje proizlazi iz Presvetoga trojstva, a obuhvaća ne samo zajedništvo unutar samostana, nego se širi na međuredovničko zajedništvo i zajedništvo s ljudima cijeloga svijeta.

Povezanost s mjesnom Crkvom, redovništvo je iskazalo s dvadeset uljanica koje su na oltar donesene uz dijelove loga, a potom položene na grob blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, gdje su tijekom euharistijskoga slavlja gorjele na nakanu za što skorije njegovo proglašenje svetim. U ovoj prigodi ne naglašeno, kako je kardinal Stepinac bio član Franjevačkoga svjetovnoga reda, te je uzeo ime Augustin –po dominikancu bl. Augustinu Kažotiću.

Kao neposredna priprava za sam čin euharistijskog slavlja, uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević.

Tijekom klanjanja čitan je odlomak koncilskoga dekreta „Perfectae caritatis“ o prilagođenoj obnovi redovničkog života, kao i odlomak iz drugoga poglavlja enciklike „Crkva živi od euharistije“ pape Ivana Pavla II.

Želimo večeras doživjeti radost susreta sa živim Gospodinom

Na početku mise riječ pozdrava uputio je predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap. Podsjećajući na želju pape Franje u Godini posvećenog života da posvećene osobe budu radost i zajedništvo Crkve naglasio je da su u sekulariziranom svijetu svi redovnici i redovnice, ne samo u svojim zajednicama nego i u odnosu prema svima drugima, pozvani biti uporišna točka zajedništva, razumijevanja, prihvaćanja i radosti.

“Na to nas sve poziva papa Franjo kada kaže da izađemo iz granica vlastite ustanove kako bismo zajednički stvarali na lokalnoj i općoj razini”, poručio je fra Jure.

Izražavajući radost što ovo slavlje predvodi kardinal Bozanić kao pastir mjesne Crkve, te ujedno otvara Godinu posvećenog života fra Šarčević je naglasio kako redovništvo želi da upravo ta godina postane godinom milosti za cijelu Crkvu i za naš hrvatski narod. “U zajedništvu s cijelom Crkvom naše nadbiskupije, želimo večeras doživjeti radost susreta sa živim Gospodinom našim Isusom Kristom, svjesni da samo susret s Njime rađa pravu radost.

U isto vrijeme, molimo Gospodina da nas osposobi da budemo kadri svima koje ćemo susretati donositi radost i mir. Večeras uzdižemo svoje posebne molitve da što prije dočekao trenutak proglašenja svetim bl. Alojzija Stepinca, koji je cijeloj Crkvi i našem narodu bio znak sigurne nade” naglasio je fra Jure.

Kardinal Bozanić je uvodeći u misno slavlje pozdravio redovnike, redovnice i sve osobe posvećenog života. Na ovom bogatstvu naše Crkve puni smo zahvalnosti Bogu, rekao je kardinal, te izrazio radost što Godina posvećenog života počinje zajedničkom euharistijom.

Obraćajući se vjernicima, rekao je „vi ste večeras ovdje da i vi zahvalite za redovnike, redovnice, osobe posvećenog života u našoj Crkvi. Molite za njih, jer oni mole za vas“.

Sve podložite Bogu, a u životu nemajte drugih interesa osim Božjih

U svojoj je homiliji kardinal Bozanić istaknuo kako je Godina posvećenog života otvorena za svu Crkvu, za sve vjernike, a ne samo za redovnice i redovnike, jer posvećeni život je velik dar i velika blagodat svekolikog Božjeg naroda. Zahvaljujući Bogu za dar redovnica, redovnika i svih osoba posvećenog života, kazao je da bi naša Crkva, ali i hrvatski narod bio siromašniji na svim područjima svoga hoda kroz bremenitu povijest bez redovništva u njemu.

Podsjetio je na riječi pape Franje da gdje god su redovnici ondje je radost. Ta Papina tvrdnja, smatra Kardinal, je priznanje, pohvala, poticaj, izazov, ali i provjera svjedočenja redovničkog života.

Upozorio je na opasnost promicanja kulta efikasnosti, salutizma i uspjeha, što vodi do marginaliziranja siromašnih u današnjem društvu. „Naime, ima puno ljudi koji čekaju: osobe koje su izgubile nadu, obitelji u teškoćama, napuštena djeca, mladi kojima je oduzeta budućnost, bolesnici i starije napuštene osobe, bogati siti dobrima i s prazninom u srcu, muškarci i žene u traženju smisla života, mnogi koji žeđaju za Bogom“, napomenuo je Kardinal, dodajući da su upravo to egzistencijalne periferije kamo osobe posvećenog života šalje papa Franjo da bi nalazile život darivajući život i da bi svjedočile riječi apostola Pavla: „Kad sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12,10).

Spominjući središnje likove došašća, Blaženu Djevicu Mariju i svetog Ivana Krstitelja, Kardinal je pred vjernike stavio pitanje njihova osobnog svjedočenja za Isusa: „Pitajmo se svi u ovom došašću: kakav je moj odnos prema Kristu, stavljam li Isusa na prvo mjesto u svome životu? Poznajem li Isusa, i to ne samo razumskim shvaćanjem, nego koliko ga svjedočanstvom svoga života poznajem, priznajem i volim?“.

Na kraju svoje homilije, Kardinal je pozvao redovnike, redovnice, te sve osobe posvećenog života na življenje evanđeoske radikalnosti, koja prokazuje zlo, nepravdu i grijeh u hrvatskoj sredini.

„Sve podložite Bogu, a u životu nemajte drugih interesa osim Božjih“, zaključio je kardinal Bozanić svoju homiliju.

U molitvi vjernika koju su izrekli redovnici i redovnice, te njihovi kandidati i kandidatice molimo se za sveopću Crkvu, za sve družbe u Njoj, za redovništvo da bude vjerodostojno očitovanje Božje ljubavi u svijetu, kao i za nova duhovna zvanja.

Nakon popričesne molitve fra Jure je izrekao kardinalu zahvalu za predvođenje euharistijskog slavlje, kao i za izrečenu poruku, te za veliko priznanje koje je odao svim redovnicima i redovnicama, što njih obvezuje da budu što vjerniji evanđelju. “Zahvaljujemo vam također za bližnu skrb u promicanju različitih karizmi u našoj nadbiskupiji, kao i to što svojim učenjem prosvjetljujete Božji narod o vrijednosti posvećenog života”, rekao je fra Šarčević koji je potom zahvalio Redovničkom band aidu koji je pjevanjem pod ravnanjem mo. Vinka Karmelića i uz orguljsku pratnju don Ivana Urlića uveličao euharistijsko slavlje. Fra Jure je na kraju najavio nastupe Redovničkog band aida 17. prosinca u 18.45 na manifestaciji “Advent u gradu” na zagrebačkom Trgu bana J. Jelačića te 26. prosinca u sklopu programa Božić u Ciboni.

Na kraju mise kardinal Bozanić je još jednom izrazio želju da kroz ovu godinu redovništvo budu što više ono na što je pozvano, tj. da svjedoči radost Evanđelja. To je naša želja i molitva, i želimo u tome zajedno hoditi pred Gospodina, rekao je kardinal, te sve pozvao na što bolju pripravu za slavlje Božića, osobito po dobroj svetoj ispovijedi.

Također pozvao je i na molitvu za domovinu. Budimo odgovorni i prema njoj, ono što trebamo izvršiti izvršimo za boljitak naše domovine i našeg hrvatskog društva, poručio je kardinal Bozanić.

Redovnički band aid u srijedu 17. prosinca 2014. nastupit će na Trgu bana Jelačića na manifestaciji „Advent u Zagrebu“.

Tom će prigodom izvesti redovničku himnu „Hvala redovnika“ te će otpjevati nekoliko adventskih pjesama.

Zborom će dirigirati mo. Vinko Karmelić, a orgulje će svirati don Ivan Urlić.

Okupljenima će se tom prigodom uime Hrvatke konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica obratiti predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević.

Kraći koncertni program Redovničkoga band aida započinje u 18.45 sati.

 Nakon što je Prve nedjelje adventa na razini opće Crkve papa Franjo otvorio Godinu posvećenog života, u Požegi su se u popodnevnim satima Druge nedjelje adventa, u predvečerje svetkovine Bezgrješnog Začeća BDM, 7. prosinca okupili redovnici i redovnice s područja Požeške biskupije kako bi u zajedništvu s dijecezanskim biskupom započeli Godinu posvećenog života na razini mjesne Crkve u kojoj žive i djeluju u svom redovničkom pozivu.

Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi gdje je okupljene redovnike i redovnice primio i pozdravio biskup Antun Škvorčević.

Uslijedilo je predavanje na temu „Zahvalom i nadom ispunjeno življenje sadašnjosti - od Drugog vatikanskog sabora do glavnih smjernica za obilježavanje Godine posvećenog života“ koje je održao profesor fra Darko Tepert iz Zagreba. Središnja točka otvorenja Godine posvećenog života za Požešku biskupiju bilo je euharistijsko slavlje u Katedrali koje je u zajedništvu s tridesetak svećenika predvodio biskup Antun Škvorčević.

Nakon navještene Božje riječi biskup je započeo homiliju riječima divljenja i zahvale Bogu što i danas zna naći načina i pozvati ljude da ga slijede iz bližega po evanđeoskim savjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće. Pored toga izrazio je divljenje i zahvalnost što ima onih u Hrvatskoj koji znaju prepoznati taj Božji poziv te ga prihvatiti i živjeti.

Biskup je poželio da se svi redovnici i redovnice u Požeškoj biskupiji tijekom Godine posvećenog života obnove u toj svijesti po uzoru sv. Terezije Avilske i svojih utemeljitelja te da usred hrvatske sve veće pustinje koja se očituje u sebičnosti, individualizmu, pohlepi, sukobljavanjima, neosjetljivosti za obitelji s brojnom djecom i siromašne budu oduševljeni svjedoci i znak budućega svijeta.

Po završetku homilije redovnici i redovnice iskazali su zahvalnost Gospodinu Isusu za dar redovničkog poziva, za milost koju im svakodnevno iskazuje i molili za vjernost njemu siromašnome, poslušnom i čistom – držeći u rukama upaljene svijeće koje su svjedočile žar srca kojim ga žele slijediti – te zaključili pjevajući „Dokle smo tvoji, tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah!“ Nakon popričesne molitve biskup Škvorčević je u predvečerje svetkovine Bezgrješnog začeća BDM predvodio molitvu predanja osoba posvećenog života Blaženoj Djevici Mariji koju je napisao sv. Ivan Pavao II.

Čestitao je redovnicima i redovnicama Godinu posvećenog života, te im u ime nazočnih vjernika obećao molitvenu potporu. Program Otvorenja Godine posvećenog života završio je zajedničkim domjenkom u Domu pape Ivana Pavla II.

Zagreb, (IKA) - Dobrotvorna izložba božićnih jaslica i adventskih ukrasa - radova djece i mladih iz Kuće sv. Josipa iz Hrvatskog Leskovca otvorena je u utorak 9. prosinca u Hrvatskoj kući "Materina priča" u Zagrebu. Izložbu su zajedno priredili Hrvatska kuća "Materina priča" i udruga "Hrvatska pomaže".

Jaslice i božićni ukrasi prepoznatljiva "stila" s. Samuele Premužić, članice Družbe Naše Gospe, neupućenog posjetitelja mogu zavarati o pravom autoru. Naime, posebna vrijednost njezinog stvaralaštva je nesebično prenošenje i darivanje talenata i umijeća na druge, posebno djecu, mlade i potrebite, te odgojno djelovanje i educiranje koje ostvaruje u školama, vrtićima, socijalnim i kulturnim ustanovama. Tako je svoje znanje u izradi božićnih jaslica i ukrasa prenijela i djeci i mladima Kuće sv. Josipa.

U prigodi otvorenja izložbe s. Samuela zahvalila je sestrama karmelićankama i djeci i mladima na otvorenosti, te je naglasila kako je njoj najveća nagrada i užitak gledati njihove radove.

Voditeljica Hrvatske kuće Mina Petra izrazila je radost što je upravo ta kuća ugostila Kuću sv. Josipa, te zahvalila svima koji su došli podržati i to događanje. Otvarajući izložbu predsjednica humanitarne udruge "Hrvatska pomaže" Đurđa Adlešić istaknula je kako će udruga do kraja ove godine pomoći da i ova djeca imaju malo sigurniju i ljepšu budućnost. Izložene su i božićne jaslice izlagane u Rimu i Vatikanu s. Samuele i kipara Izidora Popijača Žige iz Risvice kod Kumrovca. U glazbenom dijelu sudjelovao je Tamburaški sastav Kuće sv. Josipa.

Kuća sv. Josipa za nezbrinutu djecu u Hrvatskom Leskovcu pruža obiteljski dom djeci i mladima koji iz određenih razloga ne mogu odrastati u vlastitim obiteljima. Kuća sv. Josipa kao dječji dom ima gotovo stoljetnu povijest. Naime, postoji od 1919. godine, a vode je karmelićanke Božanskog Srca Isusova. Kuća ima s Ministarstvom socijalne politike i mladih ugovor o suradnji kao djelatnost vjerske zajednice koja pruža usluge skrbi djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi. Odgoj djece u Kući sv. Josipa utemeljen je na kršćanskim vrednotama. Pretpostavlja individualan pristup svakom djetetu i njeguje obiteljsko ozračje i zajedništvo kako bi djeca i mladi doživjeli prihvaćenost i našli smisao za svoju budućnost.

Izložba je od velike važnosti za djecu i mlade, jer im omogućuje da dožive vrednovanje rada, te da im to bude poticaj za daljnje djelovanje i unapređivanje talenata. Tom izložbom željelo se dati primjer odgojnog i kulturnog rada s djecom i mladima u kući kao socijalne i dobrotvorne ustanove zahvaljujući predanom radu sestara karmelićanki.

Izložba je otvorena od 9. do 31. prosinca svaki dan od 10 do 13, te od 17 do 20 sati na adresi Hrvatska kuća, Preradovićeva 31 u Zagrebu.

Zagreb, (IKA) - Dobrotvorna izložba božićnih jaslica i adventskih ukrasa - radova djece i mladih iz Kuće sv. Josipa iz Hrvatskog Leskovca otvorena je u utorak 9. prosinca u Hrvatskoj kući "Materina priča" u Zagrebu. Izložbu su zajedno priredili Hrvatska kuća "Materina priča" i udruga "Hrvatska pomaže".

Jaslice i božićni ukrasi prepoznatljiva "stila" s. Samuele Premužić, članice Družbe Naše Gospe, neupućenog posjetitelja mogu zavarati o pravom autoru. Naime, posebna vrijednost njezinog stvaralaštva je nesebično prenošenje i darivanje talenata i umijeća na druge, posebno djecu, mlade i potrebite, te odgojno djelovanje i educiranje koje ostvaruje u školama, vrtićima, socijalnim i kulturnim ustanovama. Tako je svoje znanje u izradi božićnih jaslica i ukrasa prenijela i djeci i mladima Kuće sv. Josipa.

U prigodi otvorenja izložbe s. Samuela zahvalila je sestrama karmelićankama i djeci i mladima na otvorenosti, te je naglasila kako je njoj najveća nagrada i užitak gledati njihove radove.

Voditeljica Hrvatske kuće Mina Petra izrazila je radost što je upravo ta kuća ugostila Kuću sv. Josipa, te zahvalila svima koji su došli podržati i to događanje. Otvarajući izložbu predsjednica humanitarne udruge "Hrvatska pomaže" Đurđa Adlešić istaknula je kako će udruga do kraja ove godine pomoći da i ova djeca imaju malo sigurniju i ljepšu budućnost. Izložene su i božićne jaslice izlagane u Rimu i Vatikanu s. Samuele i kipara Izidora Popijača Žige iz Risvice kod Kumrovca. U glazbenom dijelu sudjelovao je Tamburaški sastav Kuće sv. Josipa.

Kuća sv. Josipa za nezbrinutu djecu u Hrvatskom Leskovcu pruža obiteljski dom djeci i mladima koji iz određenih razloga ne mogu odrastati u vlastitim obiteljima. Kuća sv. Josipa kao dječji dom ima gotovo stoljetnu povijest. Naime, postoji od 1919. godine, a vode je karmelićanke Božanskog Srca Isusova. Kuća ima s Ministarstvom socijalne politike i mladih ugovor o suradnji kao djelatnost vjerske zajednice koja pruža usluge skrbi djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi. Odgoj djece u Kući sv. Josipa utemeljen je na kršćanskim vrednotama. Pretpostavlja individualan pristup svakom djetetu i njeguje obiteljsko ozračje i zajedništvo kako bi djeca i mladi doživjeli prihvaćenost i našli smisao za svoju budućnost.

Izložba je od velike važnosti za djecu i mlade, jer im omogućuje da dožive vrednovanje rada, te da im to bude poticaj za daljnje djelovanje i unapređivanje talenata. Tom izložbom željelo se dati primjer odgojnog i kulturnog rada s djecom i mladima u kući kao socijalne i dobrotvorne ustanove zahvaljujući predanom radu sestara karmelićanki.

Izložba je otvorena od 9. do 31. prosinca svaki dan od 10 do 13, te od 17 do 20 sati na adresi Hrvatska kuća, Preradovićeva 31 u Zagrebu.

 Nakon što je Prve nedjelje adventa na razini opće Crkve papa Franjo otvorio Godinu posvećenog života, u Požegi su se u popodnevnim satima Druge nedjelje adventa, u predvečerje svetkovine Bezgrješnog Začeća BDM, 7. prosinca okupili redovnici i redovnice s područja Požeške biskupije kako bi u zajedništvu s dijecezanskim biskupom započeli Godinu posvećenog života na razini mjesne Crkve u kojoj žive i djeluju u svom redovničkom pozivu.

Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi gdje je okupljene redovnike i redovnice primio i pozdravio biskup Antun Škvorčević.

Uslijedilo je predavanje na temu „Zahvalom i nadom ispunjeno življenje sadašnjosti - od Drugog vatikanskog sabora do glavnih smjernica za obilježavanje Godine posvećenog života“ koje je održao profesor fra Darko Tepert iz Zagreba. Središnja točka otvorenja Godine posvećenog života za Požešku biskupiju bilo je euharistijsko slavlje u Katedrali koje je u zajedništvu s tridesetak svećenika predvodio biskup Antun Škvorčević.

Nakon navještene Božje riječi biskup je započeo homiliju riječima divljenja i zahvale Bogu što i danas zna naći načina i pozvati ljude da ga slijede iz bližega po evanđeoskim savjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće. Pored toga izrazio je divljenje i zahvalnost što ima onih u Hrvatskoj koji znaju prepoznati taj Božji poziv te ga prihvatiti i živjeti.

Biskup je poželio da se svi redovnici i redovnice u Požeškoj biskupiji tijekom Godine posvećenog života obnove u toj svijesti po uzoru sv. Terezije Avilske i svojih utemeljitelja te da usred hrvatske sve veće pustinje koja se očituje u sebičnosti, individualizmu, pohlepi, sukobljavanjima, neosjetljivosti za obitelji s brojnom djecom i siromašne budu oduševljeni svjedoci i znak budućega svijeta.

Po završetku homilije redovnici i redovnice iskazali su zahvalnost Gospodinu Isusu za dar redovničkog poziva, za milost koju im svakodnevno iskazuje i molili za vjernost njemu siromašnome, poslušnom i čistom – držeći u rukama upaljene svijeće koje su svjedočile žar srca kojim ga žele slijediti – te zaključili pjevajući „Dokle smo tvoji, tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah!“ Nakon popričesne molitve biskup Škvorčević je u predvečerje svetkovine Bezgrješnog začeća BDM predvodio molitvu predanja osoba posvećenog života Blaženoj Djevici Mariji koju je napisao sv. Ivan Pavao II.

Čestitao je redovnicima i redovnicama Godinu posvećenog života, te im u ime nazočnih vjernika obećao molitvenu potporu. Program Otvorenja Godine posvećenog života završio je zajedničkim domjenkom u Domu pape Ivana Pavla II.

Slavonski Brod, (IKA) – Nadbiskupijski susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu, 6. prosinca u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu. Sudjelovalo je stotinjak redovnica i nekoliko redovnika te članovi udruga i instituta posvećenog života. Nazočan je bio i mons.Ivan Ćurić, generalni vikar nadbiskupije.

Nakon pozdravnih riječi s. Ksenije Majstorović, nadbiskupijske povjerenice za osobe posvećenog života i domaćina gvardijana fra Franje Jurinca prigodno predavanje na temu „Život i posveta vremena”, održala je s. Krista Mijatović, vjeroučiteljica u Osijeku. Ona je progovorila o problemima s kojima se susreću osobe posvećenog života. „Najčešći problemi su da ne znamo šutjeti, ne znamo mirovati, ne znamo razumjeti cjelinu, ne razlikujemo bitno od nebitnog, dragocjeno od bezvrijednog i ne znamo biti sami sa sobom”, naglasila je s. Krista.

Dodala je kako se svi borimo s vremenom koje je definirati bilo teško i najvećim filozofima. U nastavku je rekla kako se suvremeni čovjek bori usporiti vrijeme, zaustaviti ga, pokušava ga nadići, a ono je prolazno i teče. „Vrijeme se nadilazi upravo nadilaženjem, izdizanjem iznad, perspektivom vječnosti, nadilazi se posvećivanjem. Vrijeme se posvećuje puštanjem vječnosti u vrijeme”, istaknula je s. Krista.

Nakon predavanja slijedile su na istu temu radionice u kojima su analizirali slike svih časova iz Časoslova. Euharistijsko slavlje u crkvi Presvetog Trojstva uz mons. Ćurića te slavonskobrodskog dekana Ivana Lenića predvodio je domaći gvardijan fra Franjo Jurinec. U propovijedi o. Jurinec je naglasio kako Crkva od posvećenih osoba očekuje da sa zahvalnošću gledaju u bližu povijest, s nadom promišljaju o budućnosti, budu profesionalci u molitvi te zaljubljeno žive sadašnjost. „Trebamo se staviti na raspolaganje Crkvi, Bogu i svakom čovjeku; važno je da u svom redovničkom životu uz molitvu barem osam sati i radimo; ako su naše zajednice zdrave i Crkva je zdrava i tu je izvor novih zvanja”, rekao je između ostalog o. Jurinec.

Pozdravu riječ i zahvalu domaćinima i organizatorima, Nadbiskupijskom povjerenstvu za osobe posvećenog života na čelu sa s. Majstorović uputio je na kraju generalni vikar mons. Ćurić

Slavonski Brod, (IKA) – Nadbiskupijski susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu, 6. prosinca u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu. Sudjelovalo je stotinjak redovnica i nekoliko redovnika te članovi udruga i instituta posvećenog života. Nazočan je bio i mons.Ivan Ćurić, generalni vikar nadbiskupije.

Nakon pozdravnih riječi s. Ksenije Majstorović, nadbiskupijske povjerenice za osobe posvećenog života i domaćina gvardijana fra Franje Jurinca prigodno predavanje na temu „Život i posveta vremena”, održala je s. Krista Mijatović, vjeroučiteljica u Osijeku. Ona je progovorila o problemima s kojima se susreću osobe posvećenog života. „Najčešći problemi su da ne znamo šutjeti, ne znamo mirovati, ne znamo razumjeti cjelinu, ne razlikujemo bitno od nebitnog, dragocjeno od bezvrijednog i ne znamo biti sami sa sobom”, naglasila je s. Krista.

Dodala je kako se svi borimo s vremenom koje je definirati bilo teško i najvećim filozofima. U nastavku je rekla kako se suvremeni čovjek bori usporiti vrijeme, zaustaviti ga, pokušava ga nadići, a ono je prolazno i teče. „Vrijeme se nadilazi upravo nadilaženjem, izdizanjem iznad, perspektivom vječnosti, nadilazi se posvećivanjem. Vrijeme se posvećuje puštanjem vječnosti u vrijeme”, istaknula je s. Krista.

Nakon predavanja slijedile su na istu temu radionice u kojima su analizirali slike svih časova iz Časoslova. Euharistijsko slavlje u crkvi Presvetog Trojstva uz mons. Ćurića te slavonskobrodskog dekana Ivana Lenića predvodio je domaći gvardijan fra Franjo Jurinec. U propovijedi o. Jurinec je naglasio kako Crkva od posvećenih osoba očekuje da sa zahvalnošću gledaju u bližu povijest, s nadom promišljaju o budućnosti, budu profesionalci u molitvi te zaljubljeno žive sadašnjost. „Trebamo se staviti na raspolaganje Crkvi, Bogu i svakom čovjeku; važno je da u svom redovničkom životu uz molitvu barem osam sati i radimo; ako su naše zajednice zdrave i Crkva je zdrava i tu je izvor novih zvanja”, rekao je između ostalog o. Jurinec.

Pozdravu riječ i zahvalu domaćinima i organizatorima, Nadbiskupijskom povjerenstvu za osobe posvećenog života na čelu sa s. Majstorović uputio je na kraju generalni vikar mons. Ćurić

Vatikan, (IKA) - Očekujem da "probudite svijet" jer je proroštvo glavno obilježje posvećena života, ističe se u pismu pape Franje redovnicima i redovnicama za Godinu posvećena života, koja započinje 30. studenoga, odnosno na prvu nedjelju došašća. U pismu Sveti Otac govori o ciljevima, očekivanjima i obzorima ove posebne godine koja završava 2. veljače 2016. godine.

Papa Franjo govori o tri glavna cilja u redovničkom životu, a prvi je "sa zahvalnošću gledati na prošlost" da se živim održi vlastiti identitet i svi vidici karizme. Drugi je pak "strasno živjeti sadašnjost", živeći Evanđelje u duhu zajedništva, a treći je "s nadom prigrliti budućnost", unatoč teškoćama koje se susreću u redovništvu, počevši od krize zvanja.

Papa potiče mlađe redovnike i redovnice da ne popuštaju napasti brojeva i učinkovitosti, te da se ne oslanjaju samo na vlastite snage. Mašta ljubavi ne poznaje granice, a potreban je polet da se Evanđelje nosi u kulture i razne društvene okvire. U zajednici radosno življena vjera čini Crkvu privlačivom, tvrdi papa Franjo. Svjedočenje bratske ljubavi, solidarnosti i dijeljenja snaži Crkvu, koja bi trebala biti kovačnica proroka, kadrih iščitavati znakove vremena i tumačiti zbivanja, osuđujući grijeh i nepravde. Papa očekuje da osobe posvećenoga života "stvaraju mjesta" gdje se živi evanđeoska logika dara, bratstva, različitosti i uzajamne ljubavi.

Idealno mjesto za takav život jest redovnička zajednica. Papa želi da Godina posvećenoga života potakne suradnju raznih zajednica u prihvatu izbjeglica, blizini siromašnima, u naviještanju Evanđelja i u molitvi.

Premda piše osobama posvećena života, Papa nije zaboravio važnu ulogu laika koji s posvećenim osobama dijele ideale, duh i poslanje, a potaknuo je biskupe da u redovničkim zajednicama podupiru izvorne karizme kako bi u Crkvi blistala ljepota i svetost posvećena života, izvještava Radio Vatikan.

 Vita consecrata in Ecclesia hodie Evangelium, Prophetia, Spes

(Posvećeni život u današnjoj Crkvi

evanđelje, proroštvo, nada)

Prikaz loga Godine posvećenog života

Golubica u letu jednim krilom pridržava stilizirani poliedarski globus, a drugim zaklanja tri zvijezde koje izranjanju iz vode.

Logo za Godinu posvećenog života, na simboličan način izražava temeljne vrijednosti posvećenog života. U njemu se prepoznaje »neprekidno djelo Duha Svetoga, koje tijekom stoljećâ tumači bogatstva prakse evanđeoskih savjeta kroz mnogovrsne karizme, te i na taj način Kristovu tajnu čini trajno prisutnom u Crkvi i svijetu, u vremenu i prostoru« (VC 5). U linijama koje ocrtavaju lik golubice nazire se riječ »mir« na arapskom čime se podsjeća da je posvećeni život pozvan biti primjer sveopćeg pomirenja u Kristu.

Simboli u logu

Golubica nad vodom

Golubica je klasični simbol djelovanja Duha Svetoga, koji je izvor života i nadahnitelj stvaralaštva. To je podsjetnik na početke povijesti: u početku je Duh lebdio nad vodama (usp. Post 1, 2). Golubica, koja leti tik iznad mora koje buja životom koji se još uvijek nije oblikovao, doziva u svijest strpljivu i povjerljivu plodnost, dok znakovi kojima je okružena otkrivaju stvaralačko i obnoviteljsko djelovanje Duha. Golubica evocira također čovjekovo posvećenje Kristu u krštenju.

Vode, koje sačinjavaju komadići mozaika, pokazuju složenost i sklad ljudskih i kozmičkih počelâ za koja se, prema tajanstvenim Božjim naumima, Duh zauzima »neizrecivim uzdasima« (usp. Rim 8, 26-27) te se stječu u jednu točku u gostoljubivom i plodonosnom susretu koji rađa novim stvorenjem. Među valovima povijesti golubica leti nad vodama potopa (usp. Post 8, 8-14). Muškarci i žene, čije je posvećenje u znaku evanđelja, oduvijek su bili hodočasnici među narodima; oni žive svoju raznoliku karizmatsku i dijakonalnu prisutnost kao »dobri upravitelji različitih Božjih milosti« (1 Pt 4,10); označeni su Kristovim križem, sve do mučeništva; putuju kroz povijest oboružani mudrošću evanđelja; Crkva je to koja obuhvaća i ozdravlja sve ono ljudsko u Kristu

Tri zvijezde

Podsjećaju na identitet posvećenog života u svijetu kao confessio Trinitatis, signum fraternitatis i servitium caritatis. Izražavaju cirkularnost i relacionalnost trinitarne ljubavi koju posvećeni život nastoji svakodnevno živjeti u svijetu. Zvijezde podsjećaju i na trostruku aureolu kojom se u bizantskoj ikonografiji časti Mariju, svu svetu, Majku Božju, prvu Kristovu učenicu, uzor i zaštitnicu svakog posvećenog života.

Globus u obliku poliedra

Mali poliedarski globus simbolizira svijet s njegovom raznolikošću narodâ i kulturâ, kao što kaže papa Franjo (usp. EG 236). Dah Duha Svetoga ga drži i vodi prema budućnosti: to je poziv posvećenim muškarcima i ženama »da postanu nositeljima Duha (pneumatophóroi), muževi i žene istinski duhovni, sposobni tajno oploditi povijest« (VC 6).

Riječi u logu

Vita consecrata in Ecclesia hodie

Evangelium, Prophetia, Spes

(Posvećeni život u današnjoj Crkvi

evanđelje, proroštvo, nada)

Te riječi stavljaju daljnji naglasak na identitet i obzore, iskustvo i ideale, milost i hod koji je posvećeni život živio i nastavlja živjeti u Crkvi kao Božji narod, dok putuje zajedno s raznim narodima i kulturama prema budućnosti. Evangelium: označava temeljnu normu posvećenog života koja je »sequela Christi (nasljedovanje Krista) prema onom kako uči evanđelje« (PC 2a). Najprije kao »živi spomen načina Isusova postojanja i djelovanja« (VC 22), zatim kao mudrost života u svjetlu mnogih savjetâ koje je Gospodin dao učenicima (usp. LG 42). Evanđelje daje mudrost koja usmjerava čovjekove korake na njegovu putu kroz život i izvor je radosti (usp. EG 1).

Prophetia: doziva u svijest proročko obilježje posvećenog života koje »poprima oblik posebnog sudjelovanja u Kristovoj proročkoj službi, koju Duh Sveti prenosi čitavom Božjem narodu« (VC 84). Riječ je o autentičnoj proročkoj službi, koja se rađa iz Riječi i hrani se Božjom riječju, koju se prihvaća i živi u različitim životnim okolnostima. Tu se službu provodi u djelo putem hrabrog prokazivanja i naviještanja novih Božjih »pohodâ« i »istraživanja novih putova za ostvarivanje evanđelja u povijesti, u iščekivanju Božjeg kraljevstva koje dolazi« (isto).

Spes: podsjeća nas na konačno ispunjenje kršćanskog otajstva. Živimo u dobu koje karakterizira naširoko prisutna nesigurnost i pomanjkanje dugoročnih projekata: nada je potrebna u kulturnoj i društvenoj krhkosti, u dobu u kojem je obzor taman jer »često se čini da su se tragovi Božje prisutnosti izgubili iz vida« (VC 85). Posvećeni je život trajno usmjeren prema eshatologiji: svjedoči u povijesti da će svaka nada na kraju biti definitivno ispunjena i pretvara očekivanje »u misiju, kako bi se Kraljevstvo moglo uprisutniti ovdje i sada« (VC 27). Kao znak nade posvećeni život treba biti blizak ljudima i pokazivati milosrđe; treba biti paradigma budućnosti oslobođene svakog idolopoklonstva.

Nošeni ljubavlju koju Duh izlijeva u srce (usp. Rim 5, 5) posvećeni su muškarci i žene pozvani prigrliti stoga čitav svijet i postati spomen trinitarne ljubavi, prenositelji zajedništva i jedinstva, molitvene straže na uzvisinama povijesti, solidarni s ljudskim rodom u njegovim tjeskobama i tihom traženju Duha Svetoga.

________________________________________

O autorici loga Godine posvećenog života

Izrada loga za Godinu posvećenog života bila je povjerena slikarici Carmeli Boccassili iz Umjetničkog studija Dellino. Carmela Boccasile, slikarica i stručnjakinja za ikonologiju, umješno tumači tradicionalna shvaćanja na nov i suvremen način.

HKVRPP

Multimedijalni projekt upravo objavljene redovničke himne „Hvala redovnika“ u izvedbi Redovničkoga band aida i video spot svečano su predstavljeni u srijedu 26. studenoga 2014. u dvorani „Vijenac“ na zagrebačkom Kaptolu.
Premijerno slušanje himne pratila je prezentacija brojnih fotografskih zapisa više autora te prezentiranje audio i video reportaža o tome kako se stvarala redovnička himna. Nakon toga prikazan je video-spot, a kulminacija je bila zajednička izvedba redovničke himne svih okupljenih u prepunoj dvorani na kraju promocije. U sklopu programa svoje su svjedočanstvo redovničkoga života dali milosrdna sestra sv. Križa Marija Pia Tadijanov i franjevac Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM Zlatko Ćorić. U glazbenom su dijelu programa nastupili pjevači popularne duhovne glazbe koji su sudjelovali u projektu franjevac Ivan Matić i dominikanac Anto Bobaš te pjevačica Željka Marinović. Okupljene je u ime organizatora Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica pozdravio predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević, promociji su nazočili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Alessandro D'Errico te pomoćni zagrebački biskupi Valentin Pozaić i Mijo Gorski, a kroz program je vodila Tanja Baran.

Stihove redovničke himne napisao je Tomislav Baran, a glazbu i aranžman Toni Eterović. Pjesmu je otpjevao zbor od 102 redovnice i redovnika, od kojih je bilo 16 solista. Njima je mentorica bila Željka Marinović, zborom je dirigirao Vinko Karmelić, a glazbeni producent bio je Toni Eterović. Autor video-spota je Matko Petrić. Redovnička himna i video spot snimani su u studiju „Toneter“, zagrebačkim crkvama sv. Vinka Paulskoga i bl. Augustina Kažotića te u više redovničkih zajednica i ustanova u kojima djeluju redovnice i redovnici.
Multimedijalni projekt sastoji se od više sadržaja objavljenih na CD i DVD discu. Na CD discu su pjesma, matrica i audio reportaža o stvaranju projekta, dok su na DVD-u video spot, video reportaža o stvaranju projekta, foto-galerije i notni zapisi. U izvedbi svih tih sadržaja sudjelovali su brojni autori i suradnici. Njihova su imena i službe ispisane u prigodnom impresumu koji prati CD i DVD. Urednica projekta bila je Tanja Baran, izvršni producent o. Anto Gavrić, a voditelj projekta o. Vinko Mamić. Producent projekta je Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP), a multimedijalni CD/DVD kao nakladnici su objavili HKVRPP (fra Jure Šarčević) i Laudato (Ksenija Abramović).

Redovnička himna „Hvala redovnika“ u izvedbi novoosnovanoga Redovničkoga band aida napisana je i snimljena u povodu Godine posvećenoga života koju 30. studenoga 2014., na prvu nedjelju došašća, otvara papa Franjo.

Vijest možete pročitati i na stranici Laudato.hr

Audio zapis Hvala redovnika

Video zapis Hvala redovnika

S radošću prihvaćajući želju pape Franje da 2015. godina bude Godina posvećenog života, hrvatsko se redovništvo odlučilo intenzivnije predstaviti javnosti.

Jedan od posebno zanimljivih projekata je snimanje redovničke himne "Hvala redovnika", koju izvodi Redovnički bend aid. Pjesmu prati i video-spot koji se ovih dana snima u Zagrebu. Veći dio spota snimljen je u subotu, 8. studenog u dvije zagrebačke crkve: crkvi svetog Vinka Paulskog u Frankopanskoj ulici i blaženog Augustina Kažotića na Peščenici.

Za bend aid održane su dvije audicije, a na sudjelovanje u jedinstvenome pjevačkom projektu odazvalo se više od stotinu redovnika i redovnica iz cijele Hrvatske. U stručnome ocjenjivačkom povjerenstvu koje je odabralo članove zbora i soliste bili su glazbenici Toni Eterović, Željka Marinović i Vinko Karmelić.

Solističke dionice snimljene su u studiju Tonija Eterovića, a snimljene su i zborske dionice te video-spot autora Matka Petrića. Teskt za himnu "Hvala redovnika" napisao je Tomislav Baran, a glazbu i aranžman Toni Eterović. Pjesmu će odsvirati instrumentalisti, a CD/DVD izdat će zajedno Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica i Laudato.

Svečana promocija je u srijedu 26. 11. 2014. u dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu u 19.00 sati.

Laudato.hr

Voda je došla i voda je otišla! Ipak nije odnijela sve!

Gunjanski vjernici su se u nedjelju, 26. listopada 2014. okupili u župnoj crkvi zahvaliti se predobrom Bogu. Predivno ukrašena crkva ručnim radovima, cvijećem i plodovima zemlje bila je ispunjena vjernicima.

Svečanu svetu misu su svojom svirkom uveličali i gunjanski tamburaši. Dirljiv i lijep tekst, izražajno pročitan tijekom prinosa darova na oltar od strane Mirele Šiber i Ante Gutića je izmamio mnoge suze u očima vjernika. I nakon završetka svečanog misnog slavlja su tamburaši svojom svirkom i pjesmom zadržali još dugo okupljene vjernike u crkvi.

Vjernici u Gunji su tako potvrdili da poplava nije odnijela sve, ona nije mogla uništiti veliku vjeru i nadu u bolje dane. Unatoč svemu, Gunjanke i Gunjanci su dokazali i pokazali da njihov duh ne može tek tako slomiti elementarna nepogoda.

Sv. Jakov - Gunja

U samostanu sestara Karmeličanik božanskog Srca Isusova na zagrebačkom Vrhovcu održana je 21. i 22. listopada godišnja Plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, koja je ove godine i izborna skupština. Na početku 46. plenarne skupštine pozdravne riječi uputio je o. Vinko Mamić, predsjednik HKVRPP-a. Predavanje na temu 'Ususret Godini posvećenog života: opći poziv na svetost – svetost redovništva' održao je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki, koji je predvodio i euharistijsko slavlje.

U predavanju je biskup Semren govorio o pozivu na svetost na koje su posvećene osobe i svaki kršćanim pozvani. Govorio je o tome na temelju crkvenih dokumenata, posebice Dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen Gentium. Biskup je prikazao okvire i povijest nastanka ove Konstitucije s posebnim naglaskom na redovništvo. Nakon predavanja redovnici i redovnice upustili su se u raspravu s biskupom Semrenom koji je u ovoj prigodi predstavio i govorio o logu Godine posvećenog života kako ga je nedavno predstavila Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

U homiliji se biskup Semren kroz Poslanicu Efežanima osvrnuo na neizmjernu važnost življenja zajedništva u pripadnosti Kristu koje je nasušno važno za redovništvo.

Na kraju misnog slavlja o. Vinko se zahvalio biskupu Semrenu na sudjelovanju na izbornoj skupštini koja se događa mjesec dana prije otvorenja Godine posvećenog života. Zahvalio se na izlaganju i iskrenim i otvorenim riječima u diskusiji. Potom je poručio biskupu da redovništvo u Hrvatskoj moli za Crkvu u Bosni i Hercegovini, njega i njegovu službu koja vjerujemo nije laka u okruženju u kojemu Banjalučka biskupija živi. Potom se biskup zahvalio Bogu i redovnicima i redovnicama za ovaj susret zajedništva kojim je obogaćen. “Želim Vam da izaberete novu u pravu koja će služiti u vremenu koje nije lako” poručio je biskup te zatražio pomoć Majke Marije izmolivši Anđeo Gospodnji. 

U popodnevnom radu sjednice, nakon izvješća predsjednika HKVRPP-a o radu Konferencije, članovi i članice HKVRPP birali su novoga predsjednika i članova predsjedništva HKVRPP-a.

Za predsjednika HKVRPP-a izabran je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, a za potpredsjednicu s. Miroslava Bradica, vrhovna glavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.

Izabrani su i članovi Vijeća HKVRPP-a:

- o. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije

- o. Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije

- s. Katarina Maglica, vrhovna glavarica sestara dominikanki

- s. Ružica Barić, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća

Prvi radni dan završio je molitvom Večernje.

U srijedu, 22. listopada, na programu rada Konferencije je bio pozdrav novoizabranog Predsjednika/ce HKVRPP-a i imenovanje voditelja i članova Povjerenstava uz osvrt i sugestije dosadašnjih voditelja o radu u proteklom razdoblju, te razgovor o postojećim i možebitnim novim projektima Konferencije.

Na završetku rada Konferencije riječi pozdrava uputio je mons. Alessandra D'Errica, apostolski nuncij u RH, koji je predvodio euharistijsko slavlje.

Vrt u samostanu sestara Naše Gospe na Bukovačkoj, koji uređuje sestra Samuela Premužić, pokazuje svoje najljepše lice u mjesecu svibnju. Zbog toga je naš posjet Remetama bio planiran baš tada. Ali, velike poplave koje su zahvatile Slavoniju, osobito Gunju u kojoj sestre Naše Gospe imaju kuću, spriječile su naše namjere.

Ipak naš dogovor nije propao, jer je listopad sa sobom donio njegovo ostvarenje. Nas desetak učenica Hrvatskog učiteljskog konvikta, u pratnji odgajateljica, 20. listopada, posljednjeg toplog dana babljeg ljeta, našle smo se u Remetama. Ljubazne sestre, na čelu sa s. Stankom Oršolić, s. Samuelom Premužić i s. Margaretom Jurić, pokazale su nam njegovan vrt s ribnjakom i kapelicu na vrhu kuće. Nakon kratke molitve, sestra Samuela nas je uzela u svoje zlatne ruke i začas smo i mi postale umjetnice. Ispod naših prstiju oblikovali su se papirnati anđeli koje smo za uspomenu odnijele kući.

U povratku razgledale smo svetište Majke Božje Remetske, koja nosi naslov Advocata Croatiae. O crkvi i karmelićanskom samostanu govorio nam je otac Antonio Mario Čirko, župnik.

Noseći lijepe dojmove, u automobilu smo pjevale sve do Doma. Nadamo se da će biti još lijepih susreta poput ovog i da ćemo vidjeti vrt u Remetama i u proljetnom ruhu.

Simona Brlić- Kukoleča, Hrvatski učiteljski konvikt, Zagreb

Collegium pro musica sacra održao je u nedjelju 19. listopada, u župnoj crkvi Krista Kralja na Trnju u Zagrebu koncert "Gregorijansko pjevanje – Benediktinska glazbena duhovnost".

Taj koncert bio je treći u nizu kojim zagrebački glazbeni ansambl proslavlja 50. obljetnicu proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom Europe (1964.-2014.). Na koncertu je nastupila Schola cantorum CPMS-a. Voditelj gregorijanskog pjevanja je Tihomir Prša, a umjetnička voditeljica s. Cecilija Pleša. (IKA)

„Htio sam vam reći jednu riječ, a ta je radost. Uvijek ondje gdje su posvećene osobe, ondje je radost", citirala je papu Franju s. Ksenija Majstorović, povjerenica za Pastoral osoba posvećenog života i 18. listopada otvorila susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije. Susret je održan u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla kao priprava za Godinu osoba posvećenog života, a sudjelovalo je oko 130 redovnica i redovnika.

Program je sadržavao euharistijsko klanjanje, predavanje dr. Darka Teperta s KBF-a u Zagrebu na temu „Ciljevi Godine osoba posvećenog života", misno slavlje koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić te okrjepu i razgledavanje Vikarijata Osijek. Riječi dobrodošlice uputio je župnik osječke konkatedralne župe, mons. Adam Bernatović. Euharistijsko klanjanje predvodio je vlč. Siniša Paušić, župnik u Rokovcima. Dr. Tepert predavanje je održao u dvorani Pastoralnoga centra konkatedralne župe. Predstavljajući planove za obilježavanje najavljene Godine na svjetskoj razini, istaknuo je njezina tri cilja, koja je odredila Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskoga života u Rimu. Prvi, „sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti", predavač je razjasnio oslanjajući se na dogmatsku konstituciju "Lumen gentium" II. vatikanskog koncila, rekavši: „Redovnički poziv nije vlasništvo pozvanoga, nego dar koji valja uložiti u korist cijele Crkve." Redovnike i redovnice potaknuo je na promišljanje osobnoga duhovnog života - neprestano sagledavanje sebe u Božjim očima te promišljanje svoga poziva i poslanja.

Odgovarajući na čestu zabrinutost zajednica zbog smanjenja broja zvanja, dr. Tepert razjasnio je drugi cilj Godine osoba posvećenog života - „s nadom prigrliti budućnost". Nije dobro rezignirati jer „Bog je htio uvijek imati u svojoj Crkvi osobe posvećena života", rekao je i nastavio: „Trenutak krize može biti poziv na obraćenje, opomena, ali i svojevrsno čišćenje. Trebao bi nas potaknuti na promišljanje o karizmi i poslanju zajednice, ali i dosljednosti našega života. Počnimo doista živjeti evanđeoski!"

Treći cilj „sa strašću živjeti sadašnjost" podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo i duboko zajedništvo, a predavač je uputio: oni koji slijede stope Isusove njegovi su prijatelji, no u sinoptičkim evanđeljima samo Luka piše da Isus svoje učenike naziva prijateljima, i to ukoliko ga slijede na putu trpljenja. „U tome se očituje prijateljstvo: s Isusom prihvatiti trpljenje…", rekao je i nastavio: „Na razini zajednice potrebno je prihvatiti trpljenje siromaštva, nerazumijevanja na koja nailazimo u svijetu, pa ponekad i unutar Crkve."

Svečano misno slavlje o blagdanu sv. Luke, evanđeliste, mons. Srakić predvodio je u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Ivanom Ćurićem i redovnicima, predstavnicima različitih zajednica. Redovnice različitih družbi čitale su molitvu vjernika, liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor osječke konkatedralne župe, a prigodnom pjesmom i meditacijom sudjelovale su i kandidatice Milosrdnih sestara sv. Križa.

Nadbiskup Srakić, uvodeći u misno slavlje, osvrnuo se na Djela apostolska, prikaz kako je Crkva rasla djelovanjem apostola i njihovih učenika, ali napose Duha Svetoga, te naglasio: „Tijekom Godine osoba posvećenog života razmišljat ćete o svojim osnivateljima, važnim osobama za povijest vaših družbi, ali vjerujem da se nećete na njima zaustaviti nego ćete ići dalje, nastojati uočavati što je to Duh Sveti htio i ostvario u povijesti vaših zajednica. Današnjim danom mi zahvaljujemo na tom Božjem djelu preko vas u Crkvi i molimo - da u ovo vrijeme kada se govori o novoj evangelizaciji, doista nadahnućem Duha Svetoga shvatimo i prihvatimo da je On glavni djelatnik, a mi smo, kao što će reći Sveto Pismo – sluge beskorisne."

Homiliju je održao dr. Tepert. Približio je način navještaja sv. Luke kao primjer nove evangelizacije obilježene ljubavlju i razumijevanjem prema bližnjemu. Redovnike i redovnice uputio je da su poput učenika s Isusom na putu, u srcu Crkve, te imaju veliku odgovornost - čuli su Njegovu riječ, promatrali Njegova djela, i sada ih, poput sedamdeset dvojice, šalje da za put, Crkvu, pripremaju druge.

S. Marija Jerković, nakon što je odslušala i položila ispite, 22. rujna ove godine uspješno je privela kraju I. godinu formacije na Školi za župne suradnike u Osijeku.

U drugoj godini opredijelila se za smjer Suradnik u župnoj katehezi/animator župne kateheze prvopričesnika i nižih razreda osnovne škole. Predavanja su započela 4. listopada 2014. S. Mariji želimo uspješan početak i plodan rad. s. Vianea Pezer

Misno slavlje prvog dana je predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić a drugog dana dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s predsjednikom KVRPP o. Vinkom Mamićem, provincijalima redovničkih zajednica te s još nekoliko svećenika redovnika.

U popodnevnom je dijelu programa drugog dana održan okrugli stol na kojem je uz biskupa Uzinića i uz predavače s ovogodišnjih Redovničkih dana don Stjepana Bolkovca, fr. Slavka Sliškovića i s. Vinku Bešlić sudjelovao glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić. Moderatorica je bila novinarka Tanja Baran. Raspravljalo se o tome da je potrebna puno jasnija vizija Crkve u budućnosti, bolje prepoznavanje i rješavanje sadašnjih problema, a da se za sve to treba osposobljavati. Istaknuto je da se Crkva nije najbolje snašla nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj te da nije odgojila nove kadrove.

Kroz program jubilarnih XXX. redovničkih dana u Zagrebu vodili su dominikanski provincijal Anto Gavrić i s. Vianeja Kustura, a Redovničke je dane zatvorila dopredsjednica Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica s. Jasna Lučić.

Iz naše je Družbe u pojedinim dijelovima programa sudjelovalo više sestara iz Zagreba, te sestre iz Bjelovara.

Župna zajednica sv. Jakova apostola je doživjela u nedjelju, 24. kolovoza osobito snažan trenutak u životu župne zajednice. Od Nadbiskupa smo primili novoga župnika u osobi prezbitera velečasnog Ivana Živića to je još jedan mladi svećenik koji je došao u svoju prvu župu. 

Velečasni Živić je rođen 1980. godine u Sikirevcima. U Đakovo je završio teološki studij te ga je 2011. godine za svećenika zaredio nadbiskup u miru mons. Marin Srakić. Dvije zadnje godine je bio župni vikar u župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. Nadbiskup Đuro Hranić je na svečanoj svetoj misi u 11 sati zahvalio Gunjancima na otvorenosti i spremnosti da prime novoga župnika. Član Pastoralnog vijeća župe gosp. Stipica Mišura pročitao je Dekret župnikova imenovanja župnikom župe sv. Jakova apostola u Gunji od 14 srpnja 2014. godine. Potom je novi župnik pred župnom zajednicom obnovio obećanja koje je dao prilikom svoga svećeničkoga ređenja odgovarajući na pitanja biskupa Hranića.

Gospođa Marijana Markoljević je u ime svih župljana iskazala dobrodošlicu novom župniku te mu uručila prigodan poklon. A poklon je na kraju svetog misnog slavlja dobio i nadbiskup Hranić. On je svoj poklon, punu košaru slatkih darova, dao otvoriti i odmah po završetku mise podijeliti vjernicima. Anto Gutić

U nedjelju, 15. lipnja, na blagdan Presvetog Trojstva, služena je sveta misa u restauriranoj kapeli Presvetog Trojstva na starom gradu Sokolcu u Brinju. Svečana sveta misa na kojoj se okupilo mnoštvo župljana održana je u 11 sati, a svetu misu je služio brinjski župnik vlč. Pejo Ivkić. Svečanoj svetoj misi u restauriranoj kapeli Presvetog Trojstva prisustvovao je i brinjski načelnik Zlatko Fumić sa suradnicima.

Svečanu svetu misu u kapeli Presvetog Trojstva dodatno je uveličao nastup zbora „Collegium pro musica sacra“ iz Zagreba. „Collegium pro musica sacra“ je ansambl crkvene glazbe iz Zagreba koji djeluje od 1972. godine. Na natjecanjima hrvatskih, europskih i svjetskih mješovitih zborova su osvojili brojne nagrade, a često nastupaju diljem Lijepe naše i inozemstva.

Ansambl izvodi i promiče sakralnu glazbu svih stilova i povijesnih razdoblja, od gregorijanskog korala do suvremenih autora. Po završetku svete mise, zbor „Collegium pro musica sacra“ je dodatno razveselio okupljene župljane Brinja sa kratkim koncertom sakralne glazbe.                        

                  A.M./LO

„Žena vrsna“ Ljubavlju tka život i vječnost ime je izložbe koja je otvorena u Pastoralnom centru vrapčanske župe Svete Barbare u petak 30. svibnja. Sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu prezentirano je 40 statua koje prate Isusov život od Gabrijelovog navještenja Blaženoj Djevici Mariji do rođenja prve Crkve – Duhova. Statue je izradila s. Samuela Premužić. U drugom djelu prezentirani su ručni radovi vrapčanskih baka.

O izložbi je govorio profesor Josip Barlek, viši kustos u Etnografskom muzeju u Zagrebu, te dr. Iris Biškupić Bašić, viša kustosica u istom muzeju, te autorice izložbe s. Samuela Premužić i gospođa Zorica Barbarić. Izložbu je otvorio župnik mons. Antun Sente. Glazbene trenutke ispunili su članovi Folklornog ansambla „Vrapčanci“, a cijeli su program vodili Josipa Novački i Tomislav Kožul.

Prezentirano u ovoj izložbi dokazuje kako se duhovnost i tradicija može povezati. To su zapravo dvije izložbe koje su povezane u jedan vrhunski umjetnički doživljaj izrađen na znalački način koji dobro prezentira vaše narodno tradicionalno blago. Ovo je dakle ugodni ambijent koji odiše narodom i duhovnošću. A s. Samuela je bitno doprinijela toj duhovnosti dokazavši nam svojim uradcima kako milost Božja djeluje u nama, daje nam darove koje je potrebno prikazati. Ona to veoma vješto čini u materijalima koji su naoko odbačeni kazao je tom prigodom prof. Barlek.

Uistinu je lijepo da su se dvije vrsne žene s. Samuela i gospođa Zorica preko ove izložbe povezale i nama podarile ovakav prekrasni ugođaj. Na ovakav način prezentirajući rad naših baka čuva se baština stoga smo uistinu zahvalni trudu i ljubavi gospođe Zorice kojom nama mlađima kroz izložene eksponate prezentira ne tako davni život vrsnih žena Vrapčanskog kraja kazala je tom prigodom viša kustosica Biškupić Bašić.

Izložba je otvorena svima, ali je postavljena s nakanom da šestotinjak djece, koji u subotu 31. svibnja nastupaju na 30. Zlatnoj harfi u istoimenoj župi bolje upoznaju ljepotu Vrapčanskog kraja i Božjeg stvaranja u krhkosti materijala s. Samuele na temu Žene vrsne kazao je prigodom otvorenja mons. Sente. AS

Stotinjak vjernika iz poplavom stradale Gunje okupilo se na svetoj misi u svetištu Gospe šumanovačke - najstarijem marijanskom svetištu u Vukovarsko-srijemskoj županiji pred kojim su se u nedavnim poplavama zaustavile nabujale vode rijeke Save.

U svetištu koje datira iz 14. stoljeća i nalazi se nedaleko od Gunje, svetu misu služio je župnik gunjanske župe sv. Jakova apostola Josip Semialjac i vjernicima u propovijedi poručio da "unatoč svim nedaćama koje su ih zadesile, ne klonu duhom već prionu obnovi svojih domova".
"Koliko smo u materijalnom smislu izgubili, toliko smo u nematerijalnom smislu dobili kroz snagu samih nas Gunjanaca, ali i kroz ogromnu ljubav i pomoć koja nam je pružena sa svih strana“, rekao je župnik Semialjac.
Podsjetivši kako je danas blagdan Duhova, te da su se i apostoli na Pedesetnicu silno bojali, ali su bili osnaženi Duhom Svetim, istaknuo je da "poplava koja je poharala Gunju nije završetak nečega, već prilika za novi početak". Pozvao je vjernike da prihvate sadašnju situaciju, da ne budu rezignirani i u strahu, već osnaženi Božjom ljubav, nastoje obnoviti svoje domove i Gunju.
I dok Gospa šumanovačka nije oštećena u nedavnim poplavama, velike štete pretrpjele su nova gunjanska župna crkva sv. Jakova apostola u kojoj je visina vode iznosila četrdesetak centimetara, te stara crkva koju vjernici ne koriste, a poplavljena je bila i crkva sv. Roka na gunjanskom katoličkom groblju u kojoj je uništen sav inventar te misno ruho.
Po podacima gunjanske župe, u Gunji koja je, osim katoličkim naseljena i muslimanskim življem, više je od 680 katoličkih obitelji s oko 1830 katolika. /Laudato.hr

Nekoliko fotografija koje je na Šumanovcima i Plitinama snimila s. Vianea približit će nam cijelu atmosferu u Gunji u nedjelju.

Zagreb, (IKA) - Izložba jedinstvene skulpture Majke Božje "Majka Božja - zaštitnica Grada Zagreba", izrađene od komušine s polja Zagrebačke županije svečano je otvorena 28. svibnja u Hrvatskoj kući Materina priča.

U povodu Dana Grada Zagreba koji se slavi 31. svibnja, na blagdan zaštitnice Zagreba, Majke Božje od Kametinih vrata, sestra Samuela Premužić izradila je skulpturu Majke Božje i darovala je građankama i građanima glavnog grada Hrvatske.

„Otvorenjem ove izložbe započinjemo s ovogodišnjim obilježavanjem Dana Grada Zagreba. U kriznim danima, kada su našu zemlju potresle poplave, mi i ovom izložbom pokazujemo veliku duhovnost našeg naroda", rekao je na otvorenju Tedi Lušetić, izaslanik gradonačelnika Milana Bandića i zamjenik pročelnika Ureda za kulturu, šport i obrazovanje Grada Zagreba.

Na otvorenju izložbe o svom je radu govorila i sestra Samuela Premužić, istaknuvši da je Gospa od komušine njezin dar svim dobrim ljudima i građanima Zagreba.

Viši kustos Etnografskog muzeja u Zagrebu Josip Barlek prisjetio se velikog požara 1731. godine kada je slika Majke Božje pronađena čitava i neoštećena usred vatre i pepela, te je okupljenima pričao o dugoj zagrebačkoj tradiciji štovanja Majke Božje od Kamenitih vrata.

Ravnateljica Hrvatske kuće Materina Priča Mina Petra Petričec pozvala je građane da svakako pogledaju ovu jedinstvenu izložbu koja će biti otvorena svakog dana od 10 do 20 sati, zaključno s nedjeljom, 1. lipnja 2014., te je istaknula da će potom skulptura "Majka Božja - zaštitnica Grada Zagreba" ostati u prostoru Hrvatske kuće, te će činiti njezin stalni postav.

Dječji zbor zagrebačke župe sv. Blaža, potpomognut ovogodišnjim prvopričesnicima, prvog dana priprave za primanje prve pričesti u srijedu 21. svibnja priredio je dobrotvorni koncert "Djeca djeci".

Osamdesetak dječjih glasova tijekom programa pjevalo je za svoje vršnjake, pa su svi prikupljeni prilozi proslijeđeni Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici koja je na području župe.
Na repertoaru su bile raznolike skladbe (od duhovnih šansona do liturgijskih pjesama), a djeca su izvela i nekoliko pjesama s. Imakulate Malinke.

Ozračje uskrsne radosti, ali i marijanske pobožnosti osjećao se na koncertu čiji su program priredile i osmislile vjeroučiteljica Petra Pintar i orguljašica s. Cecilija Pleša.

Uz pjevače i instrumentalnu pratnju triju violina i flaute - djeca su na konkretan način pokazala kako svojim trudom i zalaganjem mogu pridonijeti pomoći bližnjima u potrebi. (Ivan Tašev)

Novost Evanđelja u redovništvu i u svijetu bila je tema seminara za sestre juniorke koji je u organizaciji Povjerenstva HKVRPP-a za početnu formaciju redovnika i redovnica održan, u petak i subotu, 16. i 17. svibnja, u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici pored Zaprešića.

Na seminaru se okupilo pedesetak sestara juniorki i njihovih odgojiteljica iz svih redovničkih zajednica iz Hrvatske i BiH, a prisustvovale su i Kćeri kršćanske ljubavi iz Slovenije.

Voditelj seminara bio je p. Zvonko Šeremet, SCJ koji je sestrama, na njima blizak način, uz mnoštvo primjera iz svoga bogatoga životnog iskustva, progovorio o smislu duhovnih obnova, o samostanskom životu i svijetu oko nas, o redovničkoj formaciji te o novoj evangelizaciji, tj. kako navijestiti Božju Riječ svijetu u kome živimo.

Nakon svakog predavanja sestre su imale priliku postaviti pitanja i razgovarati o temi, a također su imale tijekom dana i mogućnost osobnog razgovora s voditeljem. http://www.redovnistvo.hr/ 

Pomoć za postradale u poplavi skupljamo u našim samostanima u Osijeku: Vlašićka 10 i u kući Matici u Zagrebu Primorska 20.

U Osijeku je kontakt osoba s. Vianea Pezer; 0996852050, a u Zagrebu s. Nada Šestak: 098341930 i s. Zrinka Šestak: 0989577669.

Broj računa na koji možete izvršiti uplate za pomoć Gunjancima, pod nazivom “Zagreb za Gunju” je: IBAN HR03 2360 0001 1013 99620.

Sve, koji su pogođeni teškim kušnjama u ovim danima poplave, preporučamo u molitve i djelotvornu ljubav. U njihovo vam ime unaprijed zahvaljujemo.

s. Martina Koprivnjak, Sestre Naše Gospe – Zagreb

Nedjelja dobrog pastira i ujedno Majčin dan svečano su proslavljeni u našoj župnoj crkvi gdje su nas pjesmom i recitalom razgalili Zbor mladih i dvadeset i dvoje raspjevanih vjeroučenika od 1. do 7. razreda.

Program započet zajedničkom pjesmom „Gospin Laudate“ je, uz vodstvo s. Evice Sočković, održan na kraju večernjeg euharistijskog slavlja kada je župni vikar Ivan Stipić pozvao na molitvu za duhovna zvanja te čestitao svim majkama njihov dan. U recitalu su sudjelovali: Ana Petrović, Katarina Galinec i Tin Opančar, a nastupile su i solistice: Martina Smoljo, Ana Rakitić i Dora Vuković.

Koncertno-poetski program tradicionalno se održava u svibnju za Majčin dan s repertoarom kojim slavimo „Kraljicu svibnja“ i „Majku sviju ljudi“ te smo zahvalni majkama za ljubav i potporu. Tijekom misa četvrte vazmene nedjelje, nazvane Nedjeljom dobroga pastira, molitvom smo posebno zahvalili Bogu za dvojicu sinova svećenika i redovnice te molili za pastire u župi i Crkvi te bogoslove.

Tekst i fotografija: N.Špoljarić / http://www.zusk.hr/

Karolina Gerhardinger, M. Terezija od Isusa, rođena je 20. lipnja 1797. u Stadtamhofu kod Regensburga u Njemačkoj. Pohađala je školu koju su vodile sestre «Kanonikinje Naše Gospe».

Nakon što se 1809. samostanska škola ovih sestara u Stadtamhofu iz političkih razloga (sekularizacija) morala zatvoriti, Karolina je na poticaj svoga župnika Georga Wittmanna sama postala učiteljicom i radila u toj službi od 1812.-1833. godine.

Kada su došle povoljnije prilike ona je 1833. u Neunburgu vorm Wald osnovala novu kongregaciju čije će članice kao kvalificirane i kompetentne učiteljice djevojčicama iz nižih društvenih slojeva osigurati solidnu izobrazbu.

Marija Terezija od Isusa Gerhardinger 1834. položila je doživotne zavjete i postala prvom vrhovnom glavaricom novoosnovane Družbe siromašnih školskih sestara Naše Gospe. Svojim je sestrama osim revnosti u prosvjećivanju i odgoju siromašnih djevojčica posebno stavljala na srce rad na međusobnom jedinstvu.

Umrla je 9. svibnja 1879. u Münchenu. Blaženom je proglašena u Rimu godine 1985. Spomendan joj je 9. svibnja.

U našim zajednicama  Majku Tereziju Gerhardinger štujemo kao obnoviteljicu karizme koja je do nas  iz Njemačke došla preko Češke, Mađarske i  Bačke – Subotice - u Srbiji , sve do Zagreba gdje imamo svoje središte danas.

Za ovaj spomendan pripremamo se trodnevicom a na sam dan slavimo sv. misu i molimo iz posebnog dodatka Časoslovu koji sadrži prigodne tekstove i poticaje na bolje upoznavanje i nasljedovanje naših duhovnih velikana.

 Sv. misu je 9. svibnja 2014. u Kući matici u Primorskoj 20 slavio bjelovarsko križevački biskup mons Vjekoslav Huzjak, a u  samostanu na Bukovačkoj karmelićanin o. Dražen Marija Vargašević.

Dani Albe Vidakovića, u povodu 100. obljetnice rođenja i 50. obljetnice njegove smrti, održat će se u Subotici od 15. do 18. svibnja. U sklopu dana bit će održani znanstveni simpozij, koncerti i liturgijsko slavlje.

Otvorenje Međunarodnoga znanstvenog simpozija predviđeno je za četvrtak, 15. svibnja u 20 sati, kad će se u Velikoj vijećnici Gradske kuće prikazati film Petra Šarčevića "Zdravo, o moj anđele" o Albi Vidakoviću. Također, te večeri će se moći čuti reprodukcija audio zapisa skladbe Albe Vidakovića "Allegro sherzando" za orkestar, iz arhiva Radio Beograda iz 1952. godine.

Radni dio simpozija počinje u petak u 9 sati u Pastoralnom centru "Augustinianum", a do 13 sati bit će održano šest predavanja. O životnom putu Albe Vidakovića govorit će katedralni župnik Stjepan Beretić. "Djelovanje Albe Vidakovića u osvit Drugoga vatikanskog sabora", naslov je predavanja koje će održati Miroslav Martinjak iz Zagreba. Temu "Skladateljski opus i zastupljenost pučke popijevke Albe Vidakovića u liturgijskim pjesmaricama" obradit će Miroslav Stantić, a "Osvrt na Vidakovićevu bibliografiju Frederica Chopina u Jugoslaviji iz 1956. godine", tema je o kojoj će govoriti Dragoljub Katunac iz Beograda. Mirjana s. Cecilija Horvat iz Zagreba će se pozabaviti temom "Razvoj profila crkvenoga glazbenika u Hrvatskoj od vremena Albe Vidakovića do danas", a o Muzikološkom radu Albe Vidakovića govorit će etnomuzikologinja Tamara Štricki.

Nakon predavanja, radionicu pod nazivom "Interpretacija orguljske glazbe francuske romantike" održat će Kornelije Vizin.

Radni dio simpozija se nastavlja i u subotu od 9 sati, kada će Marijan Steiner iz Zagreba govoriti o Etnomuzikološkom radu Albe Vidakovića, a Josip del'Ivellio iz Zagreba će govoriti o snimljenim skladbama Albe Vidakovića s osvrtom na oratorij "Tužba u hramu". O svojim sjećanjima na Albu Vidakovića govorit će otac Izak Špralja iz Dugog Otoka, Josip Miócs iz Subotice i Jasna Ivančić iz Zagreba. Posljednje predavanje i radionicu će održati sestra Katarina Koprek iz Zagreba na temu "Riječ Božja – izvor glazbene inspiracije gregorijanskoga korala". Na kraju predavanja uslijedit će zaključna rasprava.

Organizatori Međunarodnoga znanstvenog simpozija su Subotička biskupija, Institut za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika Zagreb i Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović" iz Subotice.

U petak i u subotu, 16. i 17. svibnja, na programu su koncerti. U petak u 20 sati u koncertnoj dvorani Muzičke škole nastupit će Krešimir Ivančić, violina, Kornelije Vizin, klavir i zbor Collegium musicum catholicum. Bit će to koncert skladbi subotičkih skladatelja Vidakovića, Arnolda i Gaala.

U subotu u 20 sati u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske održat će se koncert zborova i orgulja na kome sudjeluju Mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" iz Zagreba, Zbor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zbor hrvatskog pjevačkog društva "Slavulj" iz Petrinje, Katedralni zbor "Albe Vidaković" iz Subotice, Katedralni dječji zbor "Zlatni klasovi" iz Subotice i također subotički zbor, Collegium musicum catholicum.

Dani Albe Vidakovića završavaju u nedjelju 18. svibnja, kada će se u 8.30 sati na Bajskom groblju posjetiti grob Albe Vidakovića, a u 10 sati u katedrali bazilici Sv. Terezije Avilske služiti svečana biskupska pjevana misa.

Dragi prijatelji, suradnici, suputnice i suputnici u hodu vjere!

Neka vam svima Uskrs bude blagdan novog pouzdanja u Božju milosrdnu i otkupiteljsku ljubav. Dočekali ga i proveli u radosti, miru i ljubavi!

Prihvatimo poziv pape Franje i prigrlimo milost uskrsnuća, dopustimo Božjem milosrđu da nas obnovi, da snaga Njegove ljubavi preobrazi naš život kako bismo je mogli donijeti svima koje susrećemo!

Sretan Uskrs žele vam članice Družbe sestara Naše Gospe

U sklopu izložbe "Uskrsne pisanice i običaji nacionalnih manjina Grada Zagreba" koja je u tijeku u etno kući Materina priča u centru Zagreba, izložena je najveća uskrsna pisanica koju je izradila sestra Samuela Premužić iz Družbe sestara Naše Gospe iz Zagreba.

Pisanica je izrađena ručnim radom od prirodnih i recikliranih materijala, prvenstveno od kukuruzne komušine, a prikazuje detaljno izrađene motive Posljednje večere i Križnog puta. Pisanica će u Hrvatskoj kući Materina priča biti izložena do subote, 19. travnja, svakim radnim danom od 10 do 14 i od 17 do 20 sati.
U sklopu izložbe "Uskrsne pisanice i običaji nacionalnih manjina Grada Zagreba" svoje ručno i tradicijski oslikane pisanice izlažu i Mađari, Ukrajinci, Slovenci, Poljaci, Česi, Albanci, Makedonci te Rusini.

Ravnateljica Hrvatske kuće Materina priča pozvala je građane da posjete tu etno kuću te da upoznaju hrvatske tradicionalne običaje proslave Uskrsa, kao i običaje naših nacionalnih manjina.

Izložbu "Uskrsne pisanice i običaji nacionalnih manjina Grada Zagreba" pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića zajednički organiziraju Hrvatska kuća Materina priča u suradnji s Koordinacijom vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, a ulaz na izložbu je besplatan.

''Ovako je bilo na Cvjetnu nedjelju na Taborskom''

Slike govore kao mnoštvo riječi. Radujemo se zajedništvu, zauzetosti u liturgijskom životu Župe.

U našoj župi Davor, već tradicionalno, laici sami vode crkvene zborove. Dolaskom sestre Dubravke poželjeli smo da nas ona uči svirati i pjevati kako bismo i mi mogli nastaviti tu tradiciju. Već oko pet godina nas petnaestak velikim se trudom i vježbanjem osposobilo za svakodnevno sviranje u crkvi. Nije nam teško jer to volimo i želimo tako slaviti Boga.

Mi smo: Klara Brlić, Klara Tankosić, Ivona Mihić, Klaudija Benić, Mirna Matošević, Rebeka Jurčević, Magda Marjanović, Anamaria Knežević, Marina Brlić, Cecilija Švađumović, Matea Brlić, Petar Furić).

Svim sestrama Naše Gospe,  želimo sretan Uskrs!

Mladi orguljaši iz Davora 

Unutar prekograničnog projekta koji je financirala EU-IPA program, Ekumenska inicijativa žena (Omiš, Hrvatska) u partnerstvu sa udrugom Li-Woman (Livno, Bosna i Hercegovina) su organizirale trodnevnu konferenciju od 4. do 6. travnja 2014. godine u Omišu s ciljem međusobnog upoznavanja i zbližavanja, podjele znanja, vještina i iskustava, traženja mogućnosti zajedničkih projekata, suradnje, partnerstva među udrugama:

- Udruženje za pravnu i psihološku pomoć ženama IMPULS (Bugojno, Bosna i Hercegovina),

- Projekt građanske demokratske inicijative - PGDI (Beli Manastir, Hrvatska),

- Medijacijski centar „MSvijet“ (Osijek, Hrvatska),

- LUČ za dijalog i nenasilje (Berak, Hrvatska),

- Udruženje žena za međureligijski dijalog u porodici i društvu „Mozaik“ (Visoko, BiH),

- Gruaja fermere (Orahovac, Kosovo),

- Sindikalno udruženje član Makedonsko žensko lobi,

- Evropsko žensko lobi (Skopje, Makedonija),

- Organizacija za zenite na opstina Sveti Nikole (Sveti Nikole, Makedonija),

- SOZM – Nacionalni savjet za rodova ravnopravnost (Skopje, Makedonija),

- UŽ „Seka“ Goražde (Goražde, BiH),

- udruga Vještine (Opatija, Hrvatska),

- Centar za regionalizam – Igmanska inicijativa(Forum mladih) (Novi Sad, Srbija),

- Udruženje „Žene to mogu“ Banja Luka (Banja Luka, BiH),

- Romski centar za žene i decu Daje (Beograd, Srbija),

- Akademija za religijske studije MARS (Sarajevo, BiH),

- NVO Ženska alternativa Sombor (Sombor, Srbija),

- Udruženje mladih za razvoj „Vizionar“ (Bugojno, BiH),

- GUŽ „Duvanjke“ (Tomislavgrad, BiH),

- Omladinski odbor za obrazovanje (Beograd, Srbija),

- Udruga roditelja djece sa smetnjama u razvoju Koraci Livno (Livno, BiH),

- Ženske studije i istraživanja, Novi Sad (Novi Sad, Srbija),

- ESWTR-CS Europsko društvo žena u teološkom istraživanju – Hrvatska sekcija (Zagreb, Hrvatska),

- Udruženje za dijalog u porodici i društvu Mali Koraci (Sarajevo, BiH),

- Udružene Žene juga (Pirot, Srbija),

- O. Ž. Kumanovka (Kumanovo, Makedonija),

- Katolička obiteljska udruga „Milosrdno srce“ (Travnik, BiH),

- Romani cikna (Kruševac, Srbija),

- RAND Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (Sesvete, Hrvatska),

- SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica (Podgorica, Crna Gora),

- UG „Svet reči“ (Velika Plana, Srbija).

Konferenciju su ispreplele raznorazne vježbe s ciljem što boljeg međusobnog neposrednog upoznavanja. Tako pri samom dolasku u Omiš, u hotel „Plaža“, gdje smo bile smještene i gdje se Konferencija održala, pri registraciji smo fotografirane s papirićem u ruci na kojem smo imale zadatak napisati neka naša očekivanja na Konferenciji, a zadnjeg dana je to bilo prikazano i iskorišteno za evaluaciju.

Također smo imale vježbu upoznavanja tako što smo predstavljale jedna drugu iz različitih zemalja ili udruga odgovarajući na zadana pitanja. Uz to smo dobile i cvijetak s trima laticama u koji smo trebale upisati svoje dojmove i zapažanja pojedinog dana. Vježbom „Stilovi ponašanja: agresivno, pasivno i asertivno“ željelo se prikazati iz tri različita dijaloga i situacije naše naučene obrasce ponašanja koje je gđa Jasminka Borković analizirala i o kojima smo razgovarale. Vježbom izračuna jednog primjera zarade se ustanovilo naše slabo razumijevanje financijskih problema o kojima je potrebno više učiti. Julianne Funk i Danka Zelić su uz pjesmu i pokrete pokazale kako možemo jedna drugu darivati, dajući i primajući, dijeliti mir i živjeti u miru.

Kazališna skupina iz Omiša „Mali princ“ je izvela igrokaz „Odabir partnera“ u kojoj je djevojka na slijepo birala partnera, a njezin odabir je bio neuspješan jer je o toj osobi na temelju postavljanja pitanja i saznavši odgovore stekla krivi dojam. To je bio i uvod u temu „Što je važno u odabiru partnera (među organizacijama i sektorima)“, a o kojoj je govorio g. Milan Bijelić iz udruge MI, ističući probleme partnerstva, stereotipe o sektorima, razumijevanje partnerstva, prijedlozi i načela o uspješnom partnerstvu. Sudionice su se tijekom izlaganja uključivale u raspravu kod pojedinih pitanja ili nejasnoća ili problema s kojima su se susretale ili svjedočeći o pozitivnim primjerima uspješnog partnerstva.

U kratkom smo filmu-priči o stvarima koje želimo promijeniti i o ženama koje mijenjaju svijet bile motivirane uključiti se u rad u skupinama raspoređenim po državama: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i miješana skupina (Kosovo, Crna Gora, Makedonija). Svaka skupina je trebala iznijeti probleme s kojima se susreće, prepoznati ih i ponuditi rješenje ili izreći svoj doprinos radom u pojedinoj udruzi. Na plakate smo ispisivale probleme i svoj doprinos u rješavanju i to iznijele svim sudionicama.

Gđa Amra Pandžo nas je u svoju temu uvela zanimljivim plesom, a govorila je o temi „Žene i bazični mirovni procesi: mobilnost i razmjena“, zaključila da je kroz mirotvorstvo i mobilnost moguće nadilaziti ideologije u koje upadamo i koji nam priječe izlaz, koje su kao zidovi koji nas dijele od zbližavanja i uvažavanja jedni drugih, a da je sustav potrebno oživotvoriti i osloboditi se osjećaja krivnje koji nam se nameće. Svoja promišljanja je slikovito usporedila prigodnim fotografijama i citatima iz Kurana i Biblije. O „Ženskim ljudskim pravima“ je kroz citate i anegdote govorila gđa Jasminka Borković.

Prekogranični sajam udruga se odvijao na terasi hotela „Plaža“, gdje su nastupili pjevajući i plešući odrasli, djevojčice i dječaci iz KUD-a Drvar (BiH) i iz Udruge za očuvanje hrvatskog folklora Omiš, a svoje rukotvorine je izložilo 18 udruga s područja Splitsko-dalmatinske županije i Hercegbosanske županije.

Gđa Carolyn Boyd Tomasović nas je uvela u temu financiranja, o kojoj je govorila Dana Jurman Jakus, iz udruge MI, ukazujući na trenutačne prilike za financiranje u regiji. O prekograničnoj suradnji kao prilici za međukulturni dijalog je govorila Jadranka Miličević. O memorandumu o suradnji je govorila Željana Buntić-Pejaković, nabrajajući preduvjete, vrste i metode za suradnju kao najbolji put za realizaciju dobre suradnje. Za metode suradnje je svaka organizacija dobila zadatak označiti svoju metodu i onu koju bi u budućnosti željela ostvariti.

Na ovoj trodnevnoj Konferenciji smo imale prigodu slobodno izraziti svoja mišljenja i stavove, vrednovati pojedine dijelove programa, poželjeti promjene, upoznati rad pojedinih udruga, izmijeniti iskustva, kontakte, steći nove prijateljice i partnerice, planirati nove zajedničke projekte, skupljati ideje za dalje. Ugodnoj atmosferi je pridonijelo lijepo vrijeme, blizina mora, organizatorice Konferencije, gostoljublje osoblja hotela „Plaža“ i Omiš.

Svima koji su mi omogućili odlazak na ovu za me vrlo korisnu i plodonosnu Konferenciju, od srca zahvaljujem.

s. Stanka Oršolić

Tradicionalni korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s redovnicama održan je u četvrtak, 3. travnja 2014. godine u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, u Zagrebu. 
Susretom, koji je započeo molitvom Večernje, moderirala je s. Jasna Lučić, dopredsjednica Hrvatske konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP), koja je i uputila riječ pozdrava kardinalu Bozaniću i okupljenim redovnicama.
U svom pozdravu zahvalila je Kardinalu na potpori koju kao nadbiskup pruža redovništvu i redovnicama u njihovim poslanjima.

Na početku svog obraćanja okupljenim redovnicama, Kardinal je podsjetio na prošlu, 2013. godinu kada se zbog odreknuća pape Benedikta XVI. i kasnije izbora novog pape Franje, nije održao korizmeni susret s redovnicama, navevši kako je izbor pape Franje Božji dar za Crkvu.

„Ja sam večeras ovdje s vama kao vaš nadbiskup, u prvom redu da vam odam priznanje za svjedočenje što ga vršite u Crkvi, u našem društvu i u svijetu. Zahvalu za vašu službu, prisutnost, za vaš dar našoj Crkvi u hrvatskom narodu, našoj Crkvi u gradu Zagrebu.“ – rekao je kardinal Bozanić.
Osvrnuo se zatim na prvu encikliku pape Franje – Svjetlo vjere (Lumen fidei), ističući njezino bogatstvo sadržaja za život vjernika. Svoje daljnje izlaganje, Kardinal je nastavio predstavljanjem Apostolske pobudnice pape Franje - Radost evanđelja (Evangelii gaudium).

Po Kardinalovom izlaganju, uslijedila je rasprava u kojoj su redovnice postavile nekoliko pitanja i iznijele svoja razmišljanja o redovništvu i izazovima redovničkih poslanja.
Kardinal je istaknuo da poslanje jedne redovnice ne prestaje njezinom mogućnošću za rad u nekom specifičnom zvanju ili obliku rada, nego se ono nastavlja do kraja života kroz molitvu i svjedočenje prisutnosti Boga u životu čovjeka, osobito u nemoći.

Na kraju rasprave, Kardinalu je s. Martina Koprivnjak, članica Vijeća HKVRPP-a  i vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe, izrekla uskrsnu čestitku u ime redovnica istaknuvši : „Raduje nas najava da će 2015. godina biti Godina posvećenog života čiji je početak predviđen za 21. studenoga ove godine.

Njeni ciljevi: 'Sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti', 's nadom prigrliti budućnost' i 'sa strašću živjeti sadašnjost', traže i od nas redovnik/ca u Hrvatskoj pronalaženje vlastitih načina kako ćemo osvježiti življenje posvećenosti u današnjem svijetu i u Crkvi. Uzdamo se da ćete nam i Vi, uzoriti gospodine Kardinale, pomoći kroz radna tijela HBK da se što bolje uključimo u obilježavanje te Godine na planu opće Crkve, ali i Crkve u Hrvata.“
Na kraju svojeg obraćanja, s. Martina je Kardinalu uputila i čestitku prigodom skore 25. obljetnice biskupskog ređenja.

Kardinal je na kraju susreta još jednom okupljenim redovnicama zahvalio na daru susreta zazvavši na sve Božji blagoslov.

Iz Vatikana, 28. veljače 2014.

Prečasni oče,
ovaj je dikasterij putem Apostolske nuncijature primio godišnje Izvješće o aktivnostima Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) te Zapisniks 44. godišnje skupštine, koja je održana u Zagrebu 16. i 17. listopada 2014.

Sa živim smo zanimanjem čitali Izvješće, koje ističe bogatstvo i životnost posvećenog života u Hrvatskoj. U godini o kojoj je riječ ostvarene su brojne i vrlo zanimljive inicijative: tome se iskreno radujemo i pozivamo Vas da nastavite tim putem, trudeći se da svjedočanstvo evanđeoskog života sve većim sjajem zablista u kršćanskom narodu drage hrvatske zemlje.

Posebno nam je drago istaknuti lijepu suradnju HKVRPP-a s mjesnim ordinarijima, razne obljetnice, među kojima je čak mnogo i stogodišnjica, koje su slavile redovničke ustanove, učinkovit rad raznih povjerenstava i Stalnog vijeća ne zanemarujući pritom duhovne i odgojno-obrazovne programe za redovnike i redovnice i nadasve dragocjenu suradnju s udrugom RENATE (Religious in Europe Networking Against Traffic and Exploitation). Pozivamo vas također da sve više rastete u zajedništvu s pastirima krajevne Crkve i sa svima onima koji, na bilo koji način, traže istinu i trude se unositi mir i pravdu u svijet.

Jedan od najzanimljivijih događaja na zasjedanju, kako nam se čini, bio je susret s prof. dr. Zdravom Tomcem koji vam je govorio na temu "Hrvatska u Europskoj Uniji: novi izazovi i mogućnosti za našu Crkvu i redovništvo". Nema sumnje da je ulazak Hrvatske u zajednicu europskih naroda bio događaj bremenit važnim posljedicama i mogućnostima. Ali, kao što je s pravom istaknuo predavač, ne smiju se podcijeniti ni opasnosti koje to za sobom povlači, a to je prije svega gubljenje vlastitog identiteta. Nažalost se dogodilo također u drugim zemljama da su ljudi, zaslijepljeni lažnim i često kratkotrajnim blagostanjem, pohrlili prema materijalnim vrijednostima, zaboravljajući duhovne. Čini se da, u nekim slučajevima, ni posvećeni život nije ostao imun na tu opasnu tendenciju: poput tihog i smrtonosnog otrova širile su se navike i zastranjenja, ti izdanci sekularizacije, koji su doveli u opasnost pravi i duboki smisao redovničkog života, a to je radikalno nasljedovanje izbliza Krista, čista siromašna i poslušna. Vjera kršćana i radosno svjedočanstvo posvećenih muškaraca i žena spasit će svijet, stvarajući kulturu životu, utemeljenu na ljubavi prema Bogu. Stoga nam se čini da je poziv prof. Tomca prikladan i koristan.

Uvjerenja smo da se s tim izazovima treba uhvatiti u koštac sveobuhvatnom izgradnjom (formacijom) koja će pomoći posvećenim osobama da budu muškarci i žene sposobni za dijalog, prihvaćanje i dijeljenje. Zbog toga, dok pohvaljujemo pokretanje inicijative za pokretanje studija "Teologije posvećenog života", pozivamo Vas da ulažete snage i resurse za trajnu izgradnju koja će moći ponuditi redovnicima i redovnicama jednu biblijsku, teološku, povijesno-kulturnu, psiho-sociološku i pravnu perspektivu.

Za vrijeme zasjedanja spomenulo se također neke susrete s Hrvatskom biskupskom konferencijom, koje držimo osobito važnim. Ističemo susret na kojem su sudjelovali provincijalni ministri, koji je imao za temu "Nove zajednice u Crkvi – razlikovanje duhova", u kojem je s velikom oštroumnošću dotaknuta jedna od iznimno aktualnih tema o kojoj treba jasno govoriti te je sve više rasvijetliti. Ništa manje važan nije bio ni susret između HKVRP i Konferencije viših poglavara Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) o pastoralu zvanja što i nadalje predstavlja jedno od veoma gorućih pitanja na razini čitave Crkve zbog krize zvanja u kojoj se nalazi posvećeni život. Zanimljivo je primijetiti kako je za to pitanje zanimanje pokazalo također Mješovito povjerenstvo osnovano sa ciljem uspostave djelotvornije suradnje između dvaju konferencija.

Gotovo na samom kraju zasjedanja sudionike je posjetio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D'Errico, koji je također slavio euharistiju, zadržavši se zatim s redovnicima i redovnicama. Nuncij cijeni i poštuje posvećeni život u Hrvatskoj, zbog djelotvornog doprinosa partikularnoj Crkvi. Sviđa nam se na kraju ovog pisma, kao zaključak, ponoviti lijepe riječi mons. D'Errica, koji je pozvao čitavu Crkvu, a na poseban način posvećeni život, "da se ne zatvori u sebe samu, da ne postane samodostatna. Crkva mora izići na rubove, materijalne i duhovne rubove, ali i prema onima koji ne misle kao mi, niti imaju vjeru kao mi. U svemu tome treba imati veliko povjerenje da možemo i trebamo služiti narodu kojemu smo poslani."

Koristim ovu priliku da uputim srdačan pozdrav svim posvećenim muškarcima i ženama u Hrvatskoj kojeg od svega srca blagoslivljam.

João Braz Kard. de Aviz, pročelnik Kongregacije

U župi Ime Marijino Oštra Luka-Bok, blizu Orašja, u subotu, 29. ožujka 2014., na poziv župnika u župi Imena Marijina Oštra Luka-Bok preč. Bartola Lukića, dvadesetak djevojaka se odazvalo na duhovnu obnovu koju su organizirale s. Vianea Pezer i s. Stanka Oršolić, članice Družbe sestara Naše Gospe- Zagreb, s temom „Na slobodu pozvane“.

Nakon kratkog predstavljanja sudionica, motivacijom vezivanja nogu i ruku, bile su potaknute približiti si sam pojam slobode. Susret su nastavile zanimljivim radom kroz prezentaciju u kojoj su se pobliže upoznale s parezijom, pojmom vezanim uz ostvarivanje kršćanske slobode, a imale su priliku nešto čuti o povijesti Družbe sestara Naše Gospe. Nakon toga je s. Vianea pobliže objasnila riječi sv. Pavla kroz individualni rad i rad u skupinama, gdje su trebale predstaviti plodove Duha Svetoga. U tim aktivnostima su preispitale svoj duh, i u ovom korizmenom vremenu se pripremile za nadolazeći Uskrs.

Susret su privele kraju u unutrašnjosti crkve gdje su učile korake za biblijski meditativni ples te uz ples i meditaciju, kao Marija, veličale Boga. Druženje je završilo Svetom misom i zajedničkim fotografiranjem da ovo druženje ostane u lijepom sjećanju.

„Sestre su nam se na prvi dojam svidjele, a tijekom susreta su nam ponudile razne čestitke, razglednice i ostale radove koje su za nas pripremile ostale sestre iz samostana i ovom prilikom im se želimo od srca zahvaliti.

Iako smo pomalo skeptično pristupile susretu, ostale smo oduševljene programom koji nas je uistinu duhovno obnovio i pripremio za nadolazeće vrijeme ali i koji bi isto tako u nekoj od nas mogao probuditi jednog dana želju da se neke od nas i same odvaže na Božji poziv. Još se jednom želimo zahvaliti s. Stanki i s. Vianei i nadamo se da će nas uskoro ponovno posjetiti“, kazala je Oršolić Kristina jedna od sudionica duhovne obnove. (kta)

U četvrtak, 27. ožujka 2014. s. Stanka Oršolić i ja organizirale smo u samostanu Sestara naše Gospe – Primorska 20 kreativnu radionicu pod nazivom „Mozaično crtanje“ za djevojke iz učeničkog doma u Klaićevoj ulici. Pridružile su nam se i djevojke - studentice koje stanuju kod nas - Nikolina i Tajana. Molitveni dio susreta smo imale u našoj kapelici, a radni dio u blagovaonici.

S. Stanka je vodila susret za djevojke unutar kojeg mi je pripala čast održati radionicu mozaičkog crtanja. Ovaj način rada smiruje, usmjerava, potiče i održava koncentraciju, pobuđuje stvaralaštvo, osamostaljuje i nadasve raduje onoga koji radi, kao i onoga koji prima uradak.

Djevojke su izradile jako lijepe radove kojima su nas sve ugodno iznenadile, a mene su i nadmašile u stvaralaštvu. Odgajateljica gđa Dubravka Tinodi i pedagoginja gđa Ana Ćosić su bile oduševljene i ponijele su radove u Đački konvikt gdje će ih izložiti.

Nisam sigurna jesam li toliko jasno predstavila ovaj način rada i tehniku koja se primjenjuje ili je to sve već kao dar ležalo u djevojkama, pa u ovom trenutku uskrsnulo. Bit će ovo drugo. U svakom slučaju; bilo je nama na korist a Njemu na slavu, kako cijeli susret tako i pomoć sestara koje su nam svojom dobrohotnošću pripomogle u pripremi.

Hvala djevojkama na suradničkoj raspoloživosti. Odgajateljici i pedagoginji na srdačnoj susretljivosti i animaciji. Hvala i s. Stanki na pozivu u suradnju kao i svemu što od nje učim.

s. Milka Zečević – Tadić

Ovdje prilažemo i molitvene nakane i zahvale sudionica susreta, pa ih preporučamo u vaše molitve:

Hvala Ti za moju obitelj, prijatelje, rodbinu … neka mi budu svi zdravi, a najviše seka! Hvala

Bože, neka tata i brat nađu posao. Čuvaj svu moju obitelj da i dalje budemo sretni kao i dosad. Hvala Ti

Hvala Ti za moju obitelj, neka bude zdrava, a sa zdravljem dolazi i sreća. Hvala Ti za moje prijatelje, koji su tu uvijek za mene. Neka naši preminuli zauvijek počivaju u miru. Amen

Molim te Bože za moju obitelj, moju školu, za moje zdravlje, za bolesne i nemoćne, za nesretne.

Bože, čuvaj moju obitelj. Daj svima zdravlje, ljubav, mir. Daj majci, sestri i svim bolesnima brz oporavak. Amen.

Molim te Bože daj mi snage da izdržim sve nedaće u svom životu. Daj mi pamet, a najviše zdravlje. Daj mi snage i pamet da završim ovu školu!

Molim se uvijek za svoju obitelj (kćer, muža, sestre, majku) … i naravno sebe … Hvala!

Molim te Bože čuvaj moju obitelj i podari im veliku sreću, jer ako su oni sretni i ja sam! Uz to te molim da pomogneš svima kojim je to potrebno

Bože, molim te za svoju obitelj, rodbinu i prijatelje, da im sačuvaš zdravlje i da spoznaju istinsku radost života.

Molim:

- Za djevojke koje su u depresiji

- Za Duha Svetoga koji će nas voditi i rasvjetljavati

- Za posao

- Za mlade da ih svijet ne zavara

Hvala Ti Bože za moj život, za sve dobre stvari koje se događaju, hvala Ti za nova poznanstva, nove susrete. Hvala Ti na svakom danu u kojem si uz mene da me vjerno pratiš i daješ mi snagu i nadu za nove pobjede u životu!

Bože, hvala Ti za ovaj dom, hvala Ti za ove divne sestre koje su nas lijepo primile i koje se brinu za nas. Hvala ti za divne djevojke koje sam ovdje upoznala!

Bože, daj mi snage u učenju. Hvala Ti!

Bože, molim te za moju bolesnu baku, da mi poživi još malo duže, za moje prijateljicu iz razreda kojoj je nedavno poginuo brat, da daš njoj i njenoj obitelji snage da to prebrode i da nam se brzo vrati u razred

Dragi Isuse, ti znaš sve moje molitve, patnje, no posebno te molim za moju obitelj

Pomolite se za baku koja je teško bolesna i za roditelje koji nas štite i čuvaju i za mene da budem uvijek odlična u školi. I za obitelj da napokon budemo sretni da tata prestane piti i da se više ne dere na nas. Molim vas. Amen

Pastoralni centar u Gunji, u subotu 22. ožujka 2014. godine, ispunio je djevojački smijeh.

Dvadeset i osam djevojaka, od petnaest do trideset godina, prisustvovalo je duhovnoj obnovi pod geslom „Na slobodu pozvane“, koju su vodile časne sestre: Vianea Pezer i Stanka Oršolić.

Kroz četverosatni program imale smo priliku pobliže upoznati jedna drugu, proniknuti dublje - svaka u svoju nutrinu, razmišljati o svojem poslanju u društvu u kojem živimo.

Program je bio zanimljiv i raznolik. Susrele smo se Božjom Riječju i razmišljale o darovima Duha, meditirale, pjevale, plesale, razgovarale s djevojkama u grupama i u svemu se dobro rekreirale te nasmijale.

Sestre su nas upoznale i sa zajednicom kojoj pripadaju, a to je nama dobro poznata Družba sestara Naše Gospe, koja je u našoj Župi prisutna već šezdeset i dvije godine.

Premda smo na ovaj susret došle s različitim očekivanjima i iz različitih razloga, sve smo s njega otišle ozarena i nasmijana lica, obogaćene novim iskustvom i spoznajama. Tko zna, možda će upravo ova duhovna obnova donijeti neku novu redovnicu iz naše Župe – rekla je djevojka Jelena Sremac, koja je i sama prisustvovala duhovnoj obnovi.

Među djevojkama bilo je i onih koje su bile iz okolnih sela: Drenovci, Strošinci i Rajevo Selo. Neke od njih bile su na duhovnoj obnovi koja je bila prije deset godina. Prisjetile smo se i tih dana pa su djevojke same izrazile želju da ne bude toliko dugi razmak, nego da se susret ubrzo ponovi.

Djevojke su imale priliku upisati se u knjigu dojmova, podijeliti svoja razmišljanja, uputiti pitanja i ostaviti svoje molitve.

Molite za mir obitelji koja mi je draga, ali imaju problema.

Molite za mir u mojoj obitelji.

Molite za uspjeh na stručnom ispitu.

Želim moliti Boga kojeg volim i u kojeg vjerujem svim srcem, za svoju obitelj koju volim i za koju se molim. Za njihovo zdravlje, dobre međusobne odnose, za moje prijatelje. Želim moliti i za sebe, svoj život iako to malo izgleda sebično. Imam svoje ciljeve i želim ih ostvariti. Neće biti lako ali baš zato želim moliti.

Uključimo njihove nakane u svoje svagdanje molitve.

Zahvaljujemo gospodinu župniku - vlč. Josipu Semialjcu, a također i našim sestrama: Jasni i Patriciji, koji su nam širom otvorili vrata, bili nam potpora, kako u molitvama tako i u materijalnim potrebama.

Pastirski pohod i kanonska vizitacija u osječkoj župi Uzvišenja sv. Križa bila je 12. ožujka 2014. Nadbiskup Hranić pohodio je Župu i ustanove civilnog društva koje djeluju na području Župe.

Pohod je otkrio svjetliju stranu života u Retfali gdje od 15 000 stanovnika ima 13 000 vjernika, odnosno 2 700 obitelji koje primaju blagoslov kuće.

Posjetio je najprije najmlađe Retfalčane u DV Sunčica, zatim škole: OŠ "Retfala" i OŠ Ivana Filipovića, dom za starije: "Topli dom" te Gradsku četvrt Retfala.

Nadbiskup se susreo s redovnicama koje djeluju u Župi u samostanu sestara Naše Gospe u Vlašićkoj 10.

Poslije podne je u dvorani bio susret sa postoralnim i ekonomskim vijećem te društvima i molitvenim skupinama.

Nadbiskup Hranić predsjedao je večernjom misom u prepunoj crkvi poslije koje je održan susret s roditeljima prvopričesnika i krizmanika te obiteljima.

Dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu svečano je proslavljen u utorak 11. ožujka uručenjem diploma magistrima i licencima teoloških znanosti te diplomantima svih studijskih smjerova.

U dvorani Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, uz velikog kancelara zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, među brojnim uzvanicima bili su rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić te petnaestak dekana zagrebačkih fakulteta, izvijestio je portal Glasa Koncila.

Čestitajući nastavnom osoblju Dan KBF-a te studentima na postignućima, kardinal Bozanić je fakultetu poželio da svojim položajem u Sveučilištu omogućuje da bude više sve-učilište (uni-versitas) te da ima "hrabrost izlaziti, preuzimati inicijative, pratiti pitanja današnjeg čovjeka i uključivati se u dijalog, dajući tako poseban doprinos našem hrvatskom društvu u odgovornom suočavanju s novim izazovima". 
Uoči dodjele diploma 129 studenata i studentica koji su u prošloj akademskoj godini završili studij, dekan KBF-a Tonči Matulić iznio je izvještaj o djelovanju i radu fakulteta u protekloj godini.

Među diplomantima je bila i naša s. Stanka Oršolić.

Dvosatni svečani program završio je pjevanjem studentske himne "Gaudeamus igitur". Glazbeni program animirao je zbor Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković".

U subotu, 8. ožujaka 2014., Zagrebački ansambl Collegium pro musica sacra održao je koncert u crkvi Sv. Benedikta opata u Mičevcu. Tim koncertom ansambl Collegium pro musica sacra pridružio se obilježavanju 50. obljetnice proglašenja sv. Benedikta op. zaštitnikom Europe izvodeći Gregorijansko pjevanje i djela Giovannia Pierluiggia da Palestrine pod vodstvom s. Cecilije Pleša i Tihomira Prša.

Koncert je imao humanitarni karakter "pomoć bližnjemu".

Župnik, vlč. Josip Kidjemet, izrazio je u poruci s. Ceciliji Pleša svoj dojam cijelog događaja:

“Oduševili ste me idejom koju pronosite a posebno što ste svjesni svog Glazbenog apostolata otkrivajući duhovno i kulturno bogatstvo koje je još nepoznato ili sakriveno.

Duhovnost, skromnost, jednostavnost a napose marljivost, Vaša i članova ansambla, urodit će nemjerljivim plodovima, i ne samo sada.

Usuđujem  se reći, vi ste Sestro ne samo Umjetnička voditeljica već dobri anđeo ansambla. Neka Bog blagoslovi svaki vaš korak.

Hvala na koncertu, ovo je naš prvi korak.”

U tebe se, Gospodine, uzdam !

Naša draga

s. M. Alojzija, Draga Razum

redovnica Družbe sestara Naše Gospe

okrijepljena svetim Otajstvima, strpljivo podnoseći svoju bolest, preminula 9. veljače 2014. u 18,15; u 82. godini života i 58. godini redovništva u samostanu na Bukovačkoj 316, u Zagrebu.

Sestra Alojzija, Draga Razum, kći Ivana i Franjice rođene Novosel, rođena je 4. srpnja 1932. u Konjšćici kod Samobora. U Družbu sestara Naše Gospe stupila je 7. svibnja 1954. godine.

Prve zavjete položila je 15. 8. 1956. a doživotne 15. 8. 1962. godine.

Prvu godinu nakon zavjeta provela je u Kući Matici, Primorska 20, a 1957. premještena je u Rumu gdje je ostala do 1961. kad odlazi za kuharicu u Herbemount u Belgiji. Tamo je ostala punu 31 godinu. Osim kuhanja puno je pomagala u njezi korisnika Doma Bone Esperence. Uz to je obrađivala veliki vrt i cvijećem ukrasila cijelo okoliš Doma. Godine 1992. je stekla uvjete za mirovinu. Neko vrijeme je provela u Liege-u gdje je bila na liječenju, a onda se 1993. definitivno vratila u Domovinu u Taborsko, Hum na Sutli.

U Taborskom je najprije vodila brigu o okolišu, vrtu i pomagala u kuhinji, a kasnije je preuzela kompletnu brigu o kuhinji. Imala je zdravstvenih problema ali je na njenom licu uvijek cvjetao osmijeh kao što je i svaki cvjetnjak bujno cvao kad bi se ona oko njega trudila. U Taborskom je od 2002. do 2012. bila i kućna poglavarica, sve dok je bolest nije svladala te je morala na liječenje u Krapinske Toplice. Nakon bolničkog liječenja došla na kućnu njegu u samostan u Bukovačkoj, gdje je na bolesničkom katu strpljivo provodila svoje dane u trpljenju i molitvi sve do 9. veljače 2014. kad ju je Gospodin oslobodio svih boli i otvorio joj vrata vječnosti.

Sahrana je bila u srijedu, 12. veljače 2014. u 12,30 iz mrtvačnice na Mirogoju, a misa zadušnica neposredno nakon ukopa u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. 

DRUŽBA SESTARA NAŠE GOSPE, ZAGREB

POZIVA

SREDNJOŠKOLKE I STUDENTICE

NA DUHOVNU OBNOVU U DAVORU

15. VELJAČE 2014. (SUBOTA) OD 10, 30 SATI DO 17 SATI

S TEMOM

NA SLOBODU POZVANE

Tema “Na slobodu pozvane” je ujedno i geslo ovogodišnjeg susreta Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. Sloboda je Božji dar. Na slobodu smo pozvane stvaranjem i krštenjem. Za slobodu nas Krist oslobodi. Dostojne takve slobode, otkrivat ćemo darove koji iz takve slobode proizlaze, a koji nam mogu pomoći da bolje upoznamo sebe, svoje bližnje i Boga. O slobodi ćemo zajedno razgovarati i promišljati kroz: individualni rad, rad u skupinama, meditativni ples i kreativnu radionicu, a ujedno ćemo se družiti i tako bolje upoznati.

Djevojke koje žele sudjelovati, lijepo molimo da se prijave do 7. veljače:

s. Vianea Pezer:

+385 099 685 20 50

apezer76@gmail.com

Radosne

Vas očekujemo!

Zagreb, (IKA) – Posljednjega dana Teološko-pastoralnog tjedna predavanje "Isključenost/uključenost Crkve – isključenost/uključenost u Crkvi" održala je izv. prof. dr. Ana s. Thea Filipović.
Predavačica je kao polaznu premisu uzela pojam isključenosti/uključenosti koji pripada području socijalnih odnosa i društvenih znanosti, koji je potom primijenila kao analitičku kategoriju za propitivanje odnosa Crkve i društva, posebice u Hrvatskoj, te odnosa unutar Crkve.
Ovime je prošila tematiku siromaštva, glavnu temu ovogodišnjeg TPT-a, tj. promišljanje je usmjerila i na druge oblike društvene isključenosti, neparticipacije i nepovezanosti, a u njihovu je temelju dakako postulat uključivanja, sudjelovanja i povezivanja zasnovan na kršćanskoj slici čovjeka i ljudske zajednice.
Analiza odnosa Crkve i društva u Hrvatskoj odnosno crkvene isključenosti i/ili uključenosti u društvo pokazuje i pozitivne fenomene koji su izraz svijesti odgovornosti i stvarne zauzetosti za ostvarivanje evanđeoske poruke ljubavi prema čovjeku i humanizacije društva, ali i negativne pojave koje očituju propuste i nesnalaženja. Po svojoj temeljnoj poruci, vrednotama i zalaganju Crkva je u društvu prisutna, ali nedovoljno uključena u društvo i s njime povezana, a da bi bila djelotvorna, naglasila je.
Dr. Filipović je upozorila na korelaciju između "naslijeđenih" obrazaca mišljenja u društvu i onih u Crkvi.
Pretežito neostvarena komunitarna ekleziologija Drugoga vatikanskoga sabora, nedostatna nastojanja oko promicanja zrelosti vjere, pastoral "očuvanja" i manjak stvarne otvorenosti za dijalog s izazovima suvremenog svijeta, prepoznatljiv i u teološkoj misli koja se boji disonantnih tonova, trajno učvršćuju strukture isključenosti i nesudjelovanja unutar same Crkve: od vjernika laika kao subjekata crkvenog života do pojedinih kategorija vjernika prema dobnoj, spolnoj, obrazovnoj, kulturološkoj, društvenostatusnoj, situacijskoj i drugoj pripadnosti, istaknula je, te zaključila, kako „angažirana uključenost Crkve i kršćana u društvo pretpostavlja odraslu i ljubavlju plodnu vjeru, pluriformno izricanje vjerskih sadržaja i življenje kršćanstva koje daje svjedočanstvo jedinstva u različitosti te djelatno surađuje sa svim snagama u društvu koje rade na općem dobru, osobito na unapređenju dostojanstva i ostvarivanju prava slabijih i zakinutih. Nova prisutnost u društvu zahtijeva obnovljeni duh i novo lice Crkve".

Poruka za Dan posvećenog života 2014. Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

1. Pontifikat redovničkoga pape Franje donosi hodočasničkoj Crkvi poticaje pred kojima se ne ostaje ravnodušnim. Premda se osobama posvećenog života dosad nije odviše obraćao na izričit način, već i njegovo općenito djelovanje odiše redovničkim duhom. Uz to, najavom da će 2015. godina biti godinom posvećenog života Papa daje poruku o važnosti redovništva u sadašnjem trenutku povijesti Crkve.

2. Razmišljajući o Papinim poticajima, primjećujemo prije svega radosnonaviještanje evanđelja, i to svakodnevno, neumorno, primjerom i riječima, s osobitim naglaskom na rubne, kako je i Isus činio. U skladu s tim je i prvi veći dokument koji je sam pripremao Evangelii Gaudium (Radost evanđelja,Apostolska pobudnica o navještaju evanđelja, 24. studenoga 2013. [EG]). Osim toga Papa poziva na ozbiljno duhovno razlučivanje, ne bojeći se upozoriti na zastranjenja, često skrivena i dobro »zaštićena« pod prividom dobra. Na kraju, Papa donosi i poziva na donošenje novih odluka u Crkvi.

Ne pokazuju li ove sastavnice (navještaj, razlučivanje i odlučivanje) da Papa isusovac zapravo cijelu Crkvu uvodi u velike duhovne vježbe? U njima se naime poduzima navještaj evanđelja, ostvaruje duhovno razlučivanje i donoseodluke. Vjerujemo da je ovogodišnji Dan posvećenog života izuzetna prilika da posvećene osobe postanu svjesne kako su pozvane hrabro sudjelovati u tim »duhovnim vježbama« i biti pretečama obnove Crkve, koju Papa gotovo nestrpljivo priželjkuje (usp. EG 25).

3. Svi smo pozvani iznova otkriti radost evanđelja, radost milosrdne ljubavi Božje koja je veća od svih naših nevjernosti. To se osobito odnosi na one među nama koji su postali umorni i tužni, koje je uhvatio strah ili su zalutali. Poziv je to »još danas obnoviti svoj osobni susret s Isusom Kristom...« »Nema razloga zbog kojeg bi netko mogao misliti da taj poziv nije za njega, jer 'nitko nije isključen iz radosti koju je Gospodin donio'« (EG 3). Iznova otkriti evanđelje u kojemu »radost izbija iz preobilja Isusova Srca« (EG 5) znači otkriti poziv Boga ljubavi prepoznajući ga u bližnjima, osobito siromašnima, te odgovoriti na nj, izlazeći iz sebe da bismo tražili dobro svih (usp. EG 39). To je ono najvažnije, najljepše i najveće. To zaslužuje prvenstvo pred svim drugim, osobito pred mnoštvom sporednoga. Tako se širi »miomiris evanđelja« u nas kao pojedince i u naše zajednice. Udahnuti tu svježinu i miris Duha Svetoga apsolutni je prioritet, osobito za osobe posvećenog života i zajednice koje su počele »otežano disati«.

4. Smanjeni dotok čistog duhovnog zraka zahtijeva ozbiljno razlučivanje, propitivanje svega, uključujući i ono što se čini dobrim i što je od mnogih hvaljeno. Papa spominje stanja kao što su međusobni sukobi, neplodni pesimizam ili zavodljivo samosažaljenje i tzv. »duhovna svjetovnost«. Možda je najteže upravo ovu potonju, »duhovnu svjetovnost«, prepoznati kao napast jer se ona, prema papi Franji, skriva pod prividom pobožnosti i čak ljubavi prema Crkvi, a u stvari je traženje ljudske slave i osobnog blagostanja (EG 93). Duhovna svjetovnost posebno se hrani gnozom i neopelagijanizmom. Gnoza bi označavala vjeru koja ostaje zatvorena u subjektivnom sklopu spoznaje i iskustva, a neopelagijanizam oslanjanje na vlastite snage i osjećaj nadmoći zbog izvanjske, prividne savršenosti. Ni u jednom od tih stavova nema istinskoga zanimanja za Isusa Krista ni za druge, pa se iz toga rađa elitizam, klerikalizam, volja za moću, činovnički duh i uznositost. Pritom se odbija bratska opomena, obezvrjeđuju oni koji postavljaju pitanja i ističu pogrješke drugih. Traženje ljudske slave i ekonomske sigurnosti, kao i nerealni projekti, uvjetuju osobe i onesposobljuju ih za prihvaćanje križa.

»Užasna je to iskvarenost pod prividom dobra« (EG 97), »puno pogubnija od bilo koje samo moralne svjetovnosti« (usp. EG 93). Takav stav je suprotan Isusovu Duhu te usmrćuje dušu, osobe i Crkvu (Papa u Asizu 4. listopada 2013.). Dakako da ovakvo hrabro suočavanje s problemima nema svrhu zadržati se na dijagnozi. Kad se evanđeoskoj radosti ispriječe spomenuta zastranjenja, nije dovoljno »samo razlučiti poticaje dobroga duha od zloga, nego – i to je ono odlučujuće – izabrati poticaje dobrog duha i odbiti one zloga« (EG 51).

5. Zato se Papine »duhovne vježbe« usmjeruju prema odlukama i njihovu provođenju u djelo.Nebrojeno puta papa Franjo ponovio je poziv da se bez straha odlučimo izići iz zatvorenosti u sebe: »Više od straha da ćemo pogriješiti nadam se da će nas pokretati strah da se ne zatvorimo u strukture koje nam daju lažnu zaštitu« (EG 49). Kamo poći? Prema Isusu. No zar već nismo uz njega? Ako nas ne pogađa bijeda siromaha, ako ne osjetimo bilo naroda, ako nas ne ranjava njegova riječ i ne nosi njegov Duh ― onda nismo. Izići iz sebe podrazumijeva napuštanje komotnosti i iskorak prema rubnima. Potrebno nam je s nježnošću i skrbi dotaknuti Isusovo siromašno i bolesno tijelo u patnicima. Ako je Papa prepoznao kao Božju volju za cijelu Crkvu da ona bude siromašna i za siromašne, koliki je to tek izazov za redovnike, redovnice i sve osobe posvećenog života, koji su javnim zavjetima obećali nasljedovati siromašnoga Krista! Radi se o nečem tako jasnom što nipošto ne treba komplicirati: »Bojim se da će i ove riječi ostati samo predmetom kojega komentara bez stvarnog praktičnog učinka« (EG 201), priznaje Papa. Nisu li osobe posvećenog života prve pozvane da se to ne dogodi?

Prihvaćanje iznenađujuće novosti evanđelja i odustajanje od vlastitih shema znači darivanje svog života do mučeništva, ali u radosti, ne tražeći neprijateljstva; znači ulaženje u svakidašnjicu ljudi nudeći im beskrajno Božje milosrđe. O Bogu se ima govoriti u prisnosti s ljudima, u ljubavi i kroz svjedočanstvo, čineći ga dostupnim, olakšavajući pristup sakramentima (EG 47). Pozvani samo na pravo »pastoralno i misionarsko obraćenje« (EG 25), pri čemu nije dovoljno »jednostavno upravljati«, nego je potrebno misionarskim žarom oživljavati strukture, ali i »suditi« strukturama (usp. EG 26) ako guše radost evanđelja, ne bojeći se čak ni njihova urušavanja. U tom odlučnom procesu (usp. EG 30) potrebno je obnoviti ne tek nešto, nego sve: običaje, stilove, dnevni raspored, način komunikacije. U svemu kriterij mora postati evangelizacija, a ne samoodržanje, odričući se komotnog kriterija »tako se uvijek radilo« (EG 33). Valja se osloboditi običaja koji nisu izravno vezani uz srž evanđelja, prisjećajući se da su »odredbe koje je Krist dao vrlo malobrojne« (EG 43) i da je u izvanjskom djelovanju milosrđe najveće od svih kreposti (EG 37). Na taj način naše srce postaje misionarsko (EG 45).

6. Ako se na Papine poticaje gleda površno, može se ostati zatečen, pa čak i zbunjen. Ako ih se pak gleda iz srca evanđelja, može ih se prihvatiti s povjerenjem, hrabrošću i radošću jer one i danas, jednako kao prije dva tisućljeća, nude puno novoga i oslobađajućeg.

Ovu novost i oslobođenje može osjetiti i Crkva u našoj domovini koja u aktualnom trenutku trpi razne kritike, pa i žestoke napadaje. Ne ulazeći u motive pojedinaca ili skupina, želimo se pitati nije li u kritici prema Crkvi prisutna i iskrena želja naših sugrađana da budemo autentičniji? Nije li tajna privlačnosti pape Franje upravo u onom evanđeoskom, redovničkom duhu kojega su ljudi željni?

Redovnici mogu i trebaju biti preteče obnove Crkve. Samo ako ne dopustimo da nam se ukradu radost evangelizacije, radost nade, radost zajednice, radost bratske ljubavi i naposljetku ― radost evanđelja, bit ćemo sposobni, koliko god nas to stajalo, za iskorak i duboku obnovu, koja je sposobna dovesti do naše preobrazbe, a po nama i do preobrazbe naših zajednica. Krist je već platio svu cijenu obnove za nas. Zagledani u njega, jedini smisao našeg posvećenog života, i mi možemo dati svoj obol.

7. Predragocjena pomoć na tom putu je Marija, naša majka u redu spasenja, kojoj su posebno posvećene osobe srodne u otajstvenim zarukama s Riječju Božjom i donošenju na svijet samoga Krista (usp. EG 285). Od Marije možemo naučiti revolucionarnu snagu nježnosti i poniznosti koja će preobražavati naša srca i naše zajednice kako bi Crkva sve više postajala ozračjem gostoljubivosti i okriljem rađanja jednoga novog svijeta (usp. EG 288).

S ovim mislima u srcu, želimo vam blagoslovljen Dan posvećenoga života!

Na spomendan sv. Franje Saleškog, 24. siječnja 2014.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, msgr. Mate Uzinić, predsjednik

U ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, o. Vinko Mamić, predsjednik

«Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak» Fil 1, 21

 Javljamo svim sestrama, rodbini i poznanicima da je naša draga

s. Adeodata, Marija Živanović, redovnica Družbe sestara Naše Gospe okrijepljena svetim Otajstvima, strpljivo podnoseći svoju bolest, preminula 13. siječnja 2014. u 72. godini života i 50. godini redovništva u Domu za starije i nemoćne osobe „Ksaver“, Nemetova 2, u Zagrebu.

Sprovod će biti 15. 1. 2014. u 10,50 sati na Mirogoju, a misa zadušnica u samostanu sestara Naše Gospe, Bukovačka 316, u Zagrebu.

 VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

S. M. Consolata Rajković preminula je 29. prosinca u u samostanu sestara Naše Gospe na Bukovačkoj 316 u Zagrebu u 81. godini života i 60. godini redovničkih zavjeta.
Nada Rajković, s. Consolata, rođena je 1. rujna 1933. u Varaždinu od oca Jurja i majke Marije, rođene Horvat.
U samostan sestara Naše Gospe primljena je 1952. godine, a već 1953. ušla je u novicijat. Prve zavjete položila je 1954. a doživotne 1960. godine.
Četiri godine djelovala je u Žedniku pokraj Subotice (1955. – 59.), bila je odgojiteljica kandidatica godinu dana a onda je 1960. otišla u Belgiju gdje je u Liegeu i Herbemountu provela osam godina.
Bila je vjeroučiteljica u župi sv. Blaža u Zagrebu: od 1969. do 1974., godinu dana bila je učiteljica novakinja a potom se opet vratila u župu sv. Blaža gdje je ostala do 1981. kada je izabrana za vrhovnu glavaricu Družbe. Nakon završetka šestogodišnjeg mandata bila je kućna poglavarica u samostanu u Primorskoj. Od 1990. kućna je poglavarica u samostanu u Bukovačkoj 316. Te ratne dane obilježila je velikom otvorenošću za primanje prognanika i izbjeglica u samostanu u Bukovačkoj. U jedno vrijeme bilo ih je i do 30. Bila je i ekonoma Družbe, a od 1997. do 2005. kućna poglavarica u župi Taborsko, Hum na Sutli.
Od 2005. do 2009. bila je u samostanu u Primorskoj a onda je oslabljenog zdravlja premještena u Remete da bi imala potrebnu njegu. Preminula od posljedica moždanog udara.
Ukop će biti 31. prosinca u 9.20 sati na Mirogoju.

Collegium pro musica sacra održao je u subotu 21. prosinca u crkvi Sv. Marka u Zagrebu dobrotvorni koncert za Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

Pod umjetničkim vodstvom s. Cecilije Pleša izvedeni su gregorijanski napjevi Dominica quarta adventus i to "Rorate caeli desuper (Introitus)", "Prope est Dominus (Graduale)", "Alleluia, Veni, Domine", "Ave Maria (Offertorium)" i "Ecce Virgo concipiet (Communio)". Kao dodatak iz Cithara octochorda 1757. izveden je "Alleluia". Izvedbu je na orguljama pratio Milan Hibšer.

Adventski ugođaj koncertnog rasporeda osebujnom je duhovnom svježinom potaknuo slušateljstvo kako na unutarnju obnovu elementarne ljudskosti tako i na izvanjsko izražavanje djelotvorne suosjećajnosti spram konkretne potrebitosti onih zbog koji je Caritas svojedobno utemeljen.

Po završetku koncerta, s. Cecilija Pleša je za Informativnu katoličku agenciju izjavila kako je to nastavak suradnje Collegiuma s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije, koja je ostvarena još dana kada je Caritas vodila Jelena Brajša. Uvijek smo osjećali potrebu pomoći onima koji nemaju, i koji trebaju našu pomoć. Zato smo sretni da smo mogli večeras, uoči Božića, na ovaj način pridonijeti Caritasu za smještaj roditelja u Vukomercu. Zahvalni smo i publici koja nas je došla čuti, i dati svoj doprinos.

Ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar istaknula je kako Caritasu taj koncert mnogo znači, kao i svaka druga pomoć, jer Caritas ima brojne projekte: skrbi o djeci i invalidima, žrtvama obiteljskog nasilja, beskućnicima, starim i nemoćnim osobama.

Caritasova kuća za smještaj roditelja čija su djeca na dugotrajnom liječenju i terapijama u zagrebačkim bolnicama započela je radom godine 1993. Od usluga pruža besplatan smještaj, prehranu, savjetovanje, psihosocijalnu i duhovnu podršku. Pravo smještaja u Kući traje dok traje razlog njihova boravka u Zagrebu. Tim projektom roditeljima se omogućuje da tijekom liječenja budu uz svoje bolesno dijete. Do danas je smještaj ostvarilo više od 1680 roditelja. IKA

Subotica, (IKA) - Svečano je u nedjelju 8. prosinca u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske u Subotici proslavljen jubilej četrdesetgodišnjega djelovanja katedralnoga mješovitog zbora Albe Vidaković. Prigodnim polusatnim koncertom na kojem je zbor izveo skladbe Milana Asića: Omnia omnibus, Psalam 136 i O Marijo zvijezdo mora, koje je skladatelj posvetio katedralnom zboru, i skladbu Albe Vidakovića: Magnificat. Na orguljama su izvedene dvije koralne predigre J. S. Bacha: Nun komm der Heiden Heiland i Dir ist Freude.
U cjelokupnom programu sudjelovali su: mr. Kornelije Vizin, orgulje, Monika Csapo, mezzosopran i mješoviti katedralni zbor "Albe Vidaković" a sve pod ravnanjem katedralnog zborovođe mo Miroslava Stantića.

Na kraju programa subotički biskup Ivan Penzeš podijelio je diplome-zahvalnice članovima zbora koji imaju najviše pjevačkog staža u katedralnom zboru. Tako su zahvalnice primili: Marga Buljovčić za 40. godina sudjelovanja u radu zbora, Ivica Krečak, 31 godina, Zlatko Matković i Nevena Gabrić, 24 godine, te Irena Faćol za 18 godina pjevanja u zboru. Burnim pljeskom publika je nagradila članove zbora za njihov prinos na polju liturgijske glazbe u katedrali.     

Katedralni zbor "Albe Vidaković" utemeljila je 1973. godine s. Mirjam Pančić iz Družbe sestara Naše Gospe, koja je njim ravnala do kolovoza 2012. kada je umirovljena, a zbor je nastavio rad sa novim orguljašem i zborovođom katedrale Miroslavom Stantićem.

Zbor je nastupao u mnogim gradovima poput: Zagreba, Beograda, Novog Sada, Niša, Đakova, Osijeka, a sa zborom su surađivali mnogi glazbenici: Milan Asić, s. Imakulata Malinka, s. Cecilija Pleša, Alen Kopunović Legetin, Kornelije Vizin, Libor Dudaš, Alenka Ponjević, te učenici Muzičke škole iz Subotice te Subotički tamburaški orkestar.

S. Doloroza Tomurad redovnica Družbe sestara Naše Gospe, preminula je 10. prosinca 2013. u 93. godini života i 71. godini redovništva u samostanu sestara Naše Gospe, Bukovačka 316, u Zagrebu.

Sprovod će biti 12. prosinca 2013. u 10,50 sati na Mirogoju, a misa zadušnica u samostanu na Bukovačkoj 316.

Vječnu radost i mir, daruj joj Gospodine!

Izložba "Čudo Božje krhkosti" s. Samuele Premužić u organizaciji Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta otvorena je u ponedjeljak 9. prosinca u predvorju NPI. Istodobno je predstavljena i istoimena knjiga u izdanju Kršćanske sadašnjosti s reprodukcijama radova s. Samuele koje prate meditativni tekstovi Stjepana Licea.

Direktor Kršćanske sadašnjosti mr. Stjepan Brebrić je pojasnio kako je ta izdavačka kuća prepoznatljiva po svojem izdavačkom profilu koji obuhvaća liturgijska i katehetska izdanja, te izdanja službenih dokumenata Crkve, no u to se itekako blisko i izravno uklapa i ova knjiga. To je potkrijepio činjenicom značajki teološkog govora. Naime, on je izvedeni govor, ne može ga netko sam dokučiti, mora se oslanjati na Božju objavu, na Sveto pismo, na vjeru, jer vjera je prvi odgovor na objavu. To itekako dolazi do izražaja u oba umjetnička izražaja koje ova knjiga donosi i u fotografijama, umjetničkim reprodukcijama skulpture s. Samuele i u nadahnutom tekstu Stjepana Licea, rekao je Brebrić, te se osvrnuo i na sam naslov knjige, odnosno izložbe. Ukazao je, kako taj naslov ne govori samo o materijalu koji koristi s. Samuela, nego se može shvatiti i u genitivnom značenju, koliko bismo mogli razmišljati i o krhkosti Boga kao nekoj stvarnosti koja otkriva puninu smisla.

Viši kustos Etnografskog muzeja Josip Barlek govoreći o likovnom opusu s. Samuele, posebno se zaustavio na božićnim motivima. Podsjetio je, kako se ona pridružila kako je on nazvao "božičarima" u Etnografskom muzeju 1995. i unijela nešto novo u predstavljanje Božića. To "novo", a "krhko" prepoznato je i na mnogobrojnim izložbama na kojima je sudjelovala. Barlek je posebno istaknuo sudjelovanje na izložbi "100 presepi" u Rimu na kojoj je s. Samuela četiri puta predstavila svoje jaslice, te jaslice koje su 2002. godine bile u dvorani Pavla VI. Djela s. Samuele pjevaju o ljubavi Božjoj, pjevaju o tome kako smo svi mi krhki, ali u krhkom, malom materijalu možemo stvoriti čuda, rekao je Barlek.

S. Samuela je u ovome što radi našla jedan od svojih načina služenja, svoj blagoslov i svoju radost, i po tome mi mnogi doživljavamo taj blagoslov u susretu sa njezinim uprizorenjima evanđeoskih događaja, rekao je Stjepan Lice. Vjerujem da osobito u vrijeme došašća i korizme možemo biti osjetljiviji za puno značenje riječi "I postade čovjekom". To "I postade čovjekom" je ta krhkost, prah na koji se Bog odlučio, koje se nije plašio, jer se "ljubav ne plaši, ne traži svoje". On je svoju svjetlost zaodjenuo prahom, a s druge strane on je nas pozvao da krhkost naših bića i odnosa nastojimo preobraziti po njegovoj mjeri u svjetlo, naglasio je Lice, te rekao kako je tekst samo jedan od načina iščitavanja ovih scena, a svaki gledatelj i čitatelj ove knjige moći će knjigu iščitati na svoj način.

Nazočnima se zahvalila i s. Samuela, rekavši: "Skupljajući materijale tijekom godine radujem se, jer znam da ću obradovati mnoge i umnožiti ljubav koja se dariva. Sve ovo što radim, dar je Božji, darovan mi je za druge, budimo i mi dar jedni drugima". Posebno se zahvalila svojoj redovničkoj zajednici Družbi sestara Naše Gospe.

Otvarajući izložbu ravnatelj NPI dr. Tomislav Markić zahvalio je s. Samueli što na ovaj način evangelizira našu hrvatsku, i širu europsku javnost. „U jednoj prošnji Večernje molimo 'Gospodine, ti daješ umjetnicima da izražavaju zraku tvoje ljepote, daj da njihova djela donesu svijetu nadu i radost.' To molimo i večeras za vas i s vama dragi umjetnici oblikovanja predmeta i riječi. Božja svemoć prikazuje se u otajstvu došašća i Božića upravo u obliku krhkosti. To nas uči drugačijem gledanju na svijet. Drugačijem poretku riječi od onoga koji nam se nameće izvana, uči nas to malenosti i skromnosti, poniznosti i milosrđu, ugledati se u betlehemsko dijete čiji dolazak iščekujemo", rekao je dr. Markić.

Otvorenju izložbe i predstavljanju knjige nazočile su i mnogobrojne redovnice, posebice Družbe sestara Naše Gospe predvođene vrhovnom glavaricom s. Martinom Koprivnjak, kao i provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak.

S. Samuela Premužić iz Družbe sestara Naše Gospe je umjetnica koja je svoj likovni svijet izgradila u svojevrsnoj sintezi klasičnih likovnih iskustava i originalnih izražajnih sredstava. Gradivni materijal njezinih skulptura je komušina, listovi skinuti s klipova kukuruza.

Izložba "Čudo Božje krhkosti" u likovnom postavu s. Samuele Premužić i prof. Maje Juras predstavlja dvadeset prikaza iz Isusova života. Izložba će biti otvorena do 12. siječnja 2014. godine, a moći će se razgledati radnim danom od 10 do 16 sati, osim od 21. – 23. prosinca, 25. – 30. prosinca i 1. – 6. siječnja kada će se moći razgledati od 15 do 20.30 sati. Ulaz je besplatan. IKA

Za prvu nedjelju došašća u župi Svetog Jakova apostola u Gunji upaljena je prva svijeća na jutarnjoj misi. Župnik Josip Semialjac je istaknuo da je došašće vrijeme isčekivanja i priprave za Božić. Ovogodišnji pano posvećen vremenu isčekivanja Božića krasi misao " Radosni koračajmo prema Božiću".

Koračajmo malim i polaganim koracima, istaknuo je župnik Semialjac. Svete mise zornice će biti u šest sati, a pola sata prije zornica bit će i prilika za ispovijed. Pozvao je okupljene vjernike da dolaze na zornice a posebno je na žrtvu pozvao dječicu. Djeci je na kraju misnog slavlja podijelio i kartončiće za evidenciju dolaska na zornice te najredovitijim obećao i nagrade.

Također je pozvao vjernike da kupe poslije mise i prigodne božićne ukrase i čestitke koje su napravili mladi na redovitim susretima. Istaknuo je i svoje žaljenje što je na tim susretima i izrađivanju ukrasa i čestitki sudjelovalo samo pet mladih. Sav prihod od prodaje će ići za potrebe Karitasa.

Anto Gutić

http://sveti-jakov-gunja.hr/

Župni zbor župe Uznesenja BDM u Taborskom, sa svojom voditeljicom s. Blandinom Vešligaj, proslavio je 21. studenog blagdan zaštitnice crkvenog pjevanja sv. misom  u župnoj crkvi a nakon toga je u dvorani radost zajedništva produžena druženjem i pjevanjem. Na cijeloj proslavi bio je i župnik vlč. Josip Firšt.

Dana 3. kolovoza 2013.,  u Osijeku, u našoj kapelici, na svetoj Misi u 11sati, s. Marija Jerković položila je svoje zavjete, drugi puta na godinu dana. Svetu je Misu predvodio vlč. Florijan Kvetek, župnik župe svetog Josipa Radnika u Osijeku V, u koncelebraciji s vlč. Pavom Vukovcem, župnikom župe Uzvišenja svetog Križa. U slavlju su sudjelovale naše sestre iz Osijeka, sestra Martina, vrhovna glavarica, s. Dubravka, s. Edith i s. Justina. Okružena molitvama i pjevanjem svojih sestara s. Marija je mirno i radosno izrekla svoje ponovno da Bogu. U homiliji je vlč. Florijan bio je vrlo osoban, ali s ciljem poticaja i ohrabrenja s. Marije na njenom daljnjem redovničkom putu.

 Donosimo njegova razmišljanja koja je započeo riječima sv. Augustina koji kaže: Ljubi i čini što hoćeš.

 Draga s. Marija, po redovničkim zavjetima odlučila si ući u još veću blizinu dragoga Boga, koji te i sam pozvao. Iznijet ću svoje iskustvo planinarenja s jednim planinarskim društvom. Moja uloga je bila duhovna potpora onima koji su išli zajedno sa mnom. Dogodilo se obratno. Dok smo hodali upozoravali su me, govorili: 'Ajd' sad učini korak, odvaži se, ne boj se. Pazi kamo staješ, polako. Kako je lijepo imati čovjeka kraj sebe, imati nekoga blizu, imati oslonac. Kako je divno biti nekome oslonac. Izabrani smo, a ne znamo kako smo tu ljubav zaslužili.

Draga s. Marija, imaš oslonac tvoje zajednice, tvojih sestara. No, u životu čovjek može biti nekome i kamen spoticanja, ali ne treba odustati težiti biti nekome oslonac. Oslonjeni na Krista možemo ići naprijed unatoč svim preprekama. Dok sam planinario hodao sam pognute glave, sagnut. Morao sam dobro paziti na korak. U takvom stavu otkrio sam Božju veličinu, Božji blagoslov. Redovnički zavjeti nose u sebi veliko bogatstvo. Zavjet poslušnosti – radosna otvorenost Božjoj providnosti. Božji glas govori preko svake sestre, one koja mi manje prija i one s kojom nalazim zajednički jezik. Zavjet siromaštva – Bog je jedina vrijednost za koju se isplati živjeti. Zavjet siromaštva – besmislen je ako ne vodi plodnom duhovnom majčinstvu. Draga s. Marija, pratimo te svojim molitvama i čestitamo!

Nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedništvo za stolom u našoj kući. Vrijedne ruke naše s. Blaženke, kuharice, učinile su da je svega bilo u obilju. Radost susreta produžila se dugo u popodnevne sate.

s. Vianea Pezer

Ovo je redoviti susret koji se od 1985. održava svakih dvije do tri godine, a svaki puta ga organizira druga kongregacija. Sestre su u prvom susretu iznijela trenutno stanje u svojim kongregacijama od kojih su neke internacionalne te se njihove provincije i članice nalaze na svim kontinentima. Glavno obilježje života i rada svih kongregacija je odgojem preobražavati svijet što je utemeljeno u nadahnuću prvih osnivatelja Kanonikinja sv. Augustina: sv. Petra Fouriera i bl. Majke Alix, kao i obnoviteljice bl. Terezije Gerhardinger, te svih osnivača koji su u novim prilikama i mjestima na istoj karizmi osnivali kongregacije Naše Gospe (Notre Dame).

Odgoj u najširem smislu riječi i zauzimanje za najranjivije i nezaštićene, vodi sestre u sve krajeve svijeta. Ovaj je susret bio protkan odgojnim i pastoralnim smjernicama sv. Augustina koje je kroz svoja predavanja predstavio p. Juraj Pigula, augustinijanac. Tri dana su prošla u razmjeni iskustava i poticanju na još veću ustrajnost u radu oko promicanja dobra svih kojima su sestre poslane kao i nastojanju oko kvalitete redovničkog zajedništva. Dogovoreno je da se idući susret održi u Zagrebu 2016. godine.

s. Martina Koprivnjak

Uz ravnanje s. Evice Sočković zborovi su skupa otpjevali pjesmu „Majci sviju ljudi“ (autorice s. Mihovile, redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa), a u pjevačkom programu nastupile su vokalne solistice: Monika Tomin, Andrea Rakitić, Ivana Brkić, Dora Vuković, Iva Škojo, Karolina Muha i s. Evica Sočković koja je s Ivanom Muha svirala orgulje. Članice i članovi župnog Dječjeg zbora recitirali su prigodne stihove. Među pjesmama, čija je izvedba posebice ganula majke i bake, su: „Mama, najljepše ime svijeta“ (autorica Nada Konecky), „Sretan ti rođendan mama“ (Zdenko Runjić) i „Ruže za majku“ (autorica s. Tihana Strančarić, redovnica SMI), koju je izveo Mješoviti zbor i Zbor mladih. Emocionalno dirljive riječi, glazbu i odličan nastup publika je nagradila gromoglasnim pljeskom i pokojom suzom.

Mješoviti zbor (broji 35 članova) i Zbor mladih (30 članova) iskazali su se i četveroglasnim pjevanjem, dok je Dječji zbor (25) nastupom razgalio slušatelje potvrđujući kako su najmlađi pjevači i pjevačice spremni za nastup 18. svibnja na smotri „Zlatna harfa Osječkog zapadnog dekanata“.

N. Špoljarić (foto: Zorislav Kalazić)

Na seminaru se okupilo pedesetak sestara juniorki zajedno sa svojim odgojiteljicama. Kroz predavanja koja su se temeljila na biblijskim tekstovima i molitvu sestre su učile kako svoju vjeru produbljivati i živjeti u svakodnevnim prilikama svoga života.

Seminar je trajao od popodnevnih sati petka 10. svibnja do ranih večernjih sati subote 11. svibnja.

Evo što su nam o svom sudjelovanju na susretu napisale naše sestre juniorke:

"Voditelj nam je želio prenijeti svoja promišljanja o vjeri utemeljenoj na biblijskoj tradiciji slikovito govoreći o neophodnoj busoli vjere u plovidbi uzburkanim morem. Kako bi se održali potrebni su nam preduvjeti: potpuno pouzdanje u Boga, jasni ciljevi, korištenje busole, odvažnost. Naš poziv uvijek iziskuje potpunu predanost, radikalnost odluke i prianjanja, te trajno obraćenje. Tipičan primjer je obraćenje sv. Augustina, na koje se voditelj osobito osvrnuo.

Sv. Augustinu je kršćanska vjera dala jasnoću postojanja neprolaznih i nezamjenjivih vrednotâ te je otkrio da je vjera koja nas vodi Bogu nepogrešiv orijentir. Imajući takav smjer, možemo poput Augustina odvažno svjedočiti ispravnim životom i povjerenjem u Boga. Vjera treba biti poveznica s Bogom, životno nas dotaknuti i zahvatiti. Ona traži cjelovitost: dati se cijela u službu Bogu, dati se oblikovati, raditi na sebi, svim srcem vjerno hoditi s Bogom.

Voditelj nam je poželio da budemo otvorenog srca kako bi u nama provrelo milosno vrelo žive vode za rad za potrebite koji ištu od nas da im damo piti; da upoznajemo dar vjere cijelog svog života i na tom se daru kao zdencu napajamo i utažimo svoje potrebe kako bi bile stabilne u ovom svijetu i dale čvrsto svjedočanstvo pripadnosti Bogu. Da kao istinske klanjateljice u duhu i istini otkrijemo sve Božje dubine u sebi i kako bi nas On ispunio.

Tijekom ovog susreta spoznale smo da se u otvorenosti jednih prema drugima pomaže kroz male geste (igre upoznavanje i radionica koje su uz predavanja bile organizirane) dolazi do ostvarenja ciljeva koji zajedništvo čine radosnim, plemenitim, prijateljskim. Izmjenjujući životna iskustva bolje smo se upoznale i tako otvorile put dijalogu, suradnji, čemu je posebno pridonijelo euharistijsko i molitveno zajedništvo." s. Marija Jerković i s. Stanka Oršolić

Na Kapitulu je u četvrtak, 4. travnja, izabrana nova Vrhovna uprava Družbe:

s. Martina Koprivnjak, vrhovna glavarica,

s. Margareta Jurić, vrhovna zamjenica i I. savjetnica,

s. Thea Filipović, II. vrhovna savjetnica,

s. Edith Budin, III. vrhovna savjetnica,

s. Vianea Pezer, IV. vrhovna savjetnica i tajnica,

s. Zrinka Šestak, vrhovna ekonoma.

Predstavljeno je stanje Družbe i zajednica, razmotrene su konkretne mogućnosti i novi izazovi za djelovanje sestara.

Zahvaljujemo svim članicama Družbe, prijateljima i suradnicima koji su nas pratili svojom molitvom.

Preporučamo se i nadalje vašoj dobrohotnosti, sjećanju i molitvenoj potpori kako bismo pod vodstvom Duha Svetoga spoznale potrebe vremena u kojem živimo i prema svojim mogućnostima na njih spremno i zauzeto odgovorile. p

Nastavljajući suradnju sa Učeničkim domom za djevojke u Klaićevoj ulici u Zagrebu, i s odgojiteljicom, gđom Dubravkom Tinodi, ovog Došašća, (11. 12. 2012.), nastojale smo se pripraviti za Kristov dolazak. Krist dolazi i u našu svakodnevicu, u naš danas, naše životne situacije i možda ga uvijek ne prepoznajemo.

Kako bi si to približile, djevojke su nam interpretativno pročitale skraćenu verziju priče Božić djeda Martina. Djed Martin je susreo Isusa pomažući drugima jer u Mt 25,40 piše: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ Neke djevojke su se odvažile podijeliti svoja iskustva o poruci ove priče i o tome kako mogu pomoći svojim bližnjima. Druga odgojiteljica, gđa Ana, ispričala je što je u tom smislu napravila jedna grupa djevojaka svojom posjetom Dječjem domu u Gornjoj Bistri.

Kako nas Došašće poziva na budno iščekivanje Kristova dolaska, pozvane smo također biti kao i mudre djevice, nositeljice upaljenih svjetiljki u ovom svijetu. Kako su zvjezdice, iako samo tinjaju, simbol svjetla, i mi smo si u maloj radionici dale truda i svaka je izradila jednu zvjezdicu od slame i ukrasila je, uz pjevušenje božićnih popijevki.

Na kraju su dvije djevojke pročitale ovu lijepu molitvu:

Ti kažeš: To je nemoguće!

Bog veli: Sve su stvari moguće.

Ti govoriš: Umorna sam, ne mogu dalje!

Bog kaže: Ja ću ti dati odmora.

Ti govoriš: Mene stvarno nitko ne voli!

A Bog ti veli: Ljubavlju vječnom ljubim te.

Ti zaključuješ: Ne mogu više ići dalje!

A Bog veli: Dosta ti je moja milost.

Ti kažeš: Ništa više ne shvaćam!

Bog veli: Ja ću usmjeravati tvoje korake.

Ti često veliš: Ne mogu to više raditi!

Bog veli: Sve možeš činiti sa mnom.

Ti kažeš: Ne mogu sebi oprostiti!

Bog veli: Ja ti sve opraštam.

Ti kažeš: Osjećam se posve osamljena i napuštena.

Bog ti veli: Ja te nikada neću ostaviti ni zaboraviti.

Ti pitaš: Bože, kada ću te vidjeti?

Bog odgovara: Došašće je - ja dolazim!

s. Stanka Oršolić

S. Thea Filipović nam je zabilježila kako je izgledala Primorska ulica u Zagrebu pod prvim ovogodišnjim snijegom. Prava zimska idila, bijela i raskošna!

Za sigurnost u hodu brinuli su se svi pomalo, brižljivo uklanjajući snijeg sa nogostupa. 

Istaknuti, dugogodišnji član Collegiuma, Sead Ivan Muhamedagić zahvalio je u subotu 27. listopada, u kapelici samostana sestara Naše Gospe u Primorskoj 20, u zajedništvu sa članovima Collegiuma i svojih prijatelja za dar vjere i sakramenat krštenja koji je u toj istoj kapelici primio prije 35 godina.

Euharistijskom slavlju predsjedao je don Anton Šuljić, a pjevanje su predvodile s. Imakulata Malinka, osnivateljica Collegiuma i s. Cecilija Pleša, njegova sadašnja umjetnička voditeljica.

Na kraju sv. mise Sead je izrekao svoju kratku ispovijest vjere i zahvalio svojim prijateljima koji su ga pratili u životu i pomogli mu da se unatoč tjelesnoj sljepoći raduje pravom Svjetlu, Kristu Gospodinu.

Velika radost i svečanost polaganja prvih redovničkih zavjeta s. Marije Jerković bila je u subotu 4. kolovoza 2012. u samostanu sestara Naše Gospe, Bukovačka 316.

Svečanom euharistijskom slavlju u samostanskoj kapelici, s početkom u 10,30 sati, predsjedao je vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati, a koncelebrirao je župnik župe sv. Blaža mons Zvonimir Sekelj.

Vlč. Matošević naglasio je osobnu dimenziju svakog redovničkog poziva i odaziva i usporedio ga s oduševljenim prodavanjem svega da bi se kupila njiva sa sakrivenim blagom, prema prispodobi iz Evanđelja.

U svečanosti su sudjelovale sestre Naše Gospe iz gotovo svih zajednica iz Hrvatske i Srbije, Misionarke ljubavi, obitelj i prijatelji s. Marije.

S. Marija Jerković rođena je u Kulini, općina Derventa u BiH, a u Zagreb je došla 1989. U samostan sestara Naše Gospe primljena je 2010. godine, te je nakon redovničke formacije u postulaturi i novicijatu položila svoje prve redovničke zavjete.

Svoju prvu službu kao redovnica primit će u župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku.

S. M. Justina Šišić položila je doživotne zavjete u svojoj rodnoj župi, u crkvi sv. Jurja i Marije Kraljice u Davoru, 5. kolovoza 2012. u 10,30. Svečanom misnom slavlju predsjedao je vlč. Mladen Štivin, župnik u Voćinu, a koncelebrirali su: vlč. Goran Kovačević, davorski župnik, mons. Zvonimir Sekelj, vlč. Marijan Đukić, vlč. Pavo Vukovac, i vlč. Mihill Gojani. Slavlju su u prepunoj crkvi nazočile brojne sestre Naše Gospe raznih zajednica iz Hrvatske i Subotice u Srbiji. Slavlje je skladnim pjevanjem uzveličao župni zbor. Na kraju sv. mise svima je na podršci i pomoći u organiziranju ovog slavlja u ime Družbe sestara Naše gospe zahvalila vrhovna glavarica s. Martina Koprivnjak.

Obitelj i rodbina s. Justine, redovnice i uzvanici su nakon sv. mise pošli na objed u Vatrogasni dom.

S. M. Justina, Jelena Šišić rođena je 7. ožujka 1983. godine u Davoru, kao druga od četvero djece u obitelji Stjepana i Anke r. Marijanović. U Davoru je provela djetinjstvo i mladost a u samostan sestara Naše Gospe u Zagrebu došla je 2003. godine. Prve redovniče zavjete položila je 5. kolovoza 2006. godine u crkvi Sv. Blaža u Zagrebu. Od 2006. do 2007. radila je u župnom uredu Župe Pohoda BDM u Zagrebu, a od 2007. do do 2008. živjela je u samostanu u Remetama. od 2008. do 2012. godine živjela je u samostanu u Osijeku i radila u župnom uredu župe Uzvišenja Sv. Križa u Osijeku VI.

Od jeseni 2012. vraća se u Zagreb, na službu u zajednici u Primorskoj 20.

Po prvi puta su naši mladi, a i mi s njima malo manje mlade, sudjelovale na SHKM koji se održavao ove godine u Sisku.

Iz naše župe Sv. Terezije Avilske krenuo je jedan autobus mladih koji se pridružio ostalima iz naše Biskupije. Naš autobus predvodili su: vlč. Josip Starčević, s. Tarzicija s. M. Edith. Grupa animatora i vjeroučiteljica bile su od velike pomoći.

Već od samog početka osjetila se mladenačko-vjernička atmosfera koja se očitovala u molitvi i pjesmi. Na početku puta predstavili smo se međusobno i upoznavali s povješću i znamenitostima grada Siska. U Popovači nas je dočekao volonter Alen Bakarić, koji nam je podijelio narandžaste kape i mapu grada Siska sa svim važnim informacijama.

Vrlo brzo smo se našle na parkiralištu odakle smo krenuli, kao grupa, prema Starom gradu – utvrdi iz 16. st. Nakon razgledavanja Starog grada uputili smo se pred katedralu Uzvišenja Svetog Križa odakle je krenula procesija do mjesta središnjeg misnog slavlja ispred moderno izgrađene crkve Sv. Kvirina.

Nepregledno mnoštvo mladih u majicama različitih boja, s istim logom i nazivom svoje biskupije, preplavilo je trgove i ulice grada Siska. Bilo je dirljivo doživjeti raspjevanu mladost Katoličke Crkve koja je kretala preko mosta prema Zelenom brijegu gdje se održavao prigodan glazbeno-scenski i duhovni program u slavljeničkom i molitvenom ozračju. Program su animirali Biskupijski zborovi mladih i mladi s područja sisačke Biskupije.

Svečano misno slavlje u 18.00 sati predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a propovijedao je mons. Mijo Gorski, povjerenik za pastoral mladih.

Posebni je doživljaj bio kada su navečer poslije sv. mise, po mlade i nas sestre, došle obitelji kod kojih smo bili ugošćeni i primljeni na prenoćište.

U nedjelju, puni dojmova okupljali smo se u crkvi Sv. Kvirina na sv. Misu koja je započela u 11.00 sati, a predvodio ju je mjesni biskup mons. Vlado Košić. Naši mladi su se priključili župskom zboru Sv. Kvirina, a u orkestru je svirao i naš volonter Alen.

Na kraju misnog slavlja uslijedilo je predstavljanje grupa mladih, koji su bili smješteni u ovoj Župi. Našu Župu su predstavile Sara Perković i Ivana Črnelč. Svaka grupa je pripremila dar za oca Biskupa, a on je nas obdario prigodnim licitarskim srcima i sličicama sv. Kvirina s molitvom.

Oko 16.00 sati smo se oprostili od naših domaćina uz fotografiranje i pjesmu, a zatim smjestili u naš autobus i uputili prema katedrali Uzvišenja Sv. Križa. Zaustavili se i razgledali to prekrasno zdanje, pomolili se i otpjevali himnu susreta. Približavajući se Čazmi, na poticaj s. M. Edith, zaustavili smo se na čas i pogledali župnu crkvu Sv. Marije Magdalene, sjedište povijesno poznatog čazmanskog kaptola.

Sretni, zadovoljni, obojeni suncem, radosni zbog ljepote susreta, zajedno sa svim mladima vratili smo se svojim kućama.

s. M. Edith i s. M. Tarzicija

http://www.youtube.com/watch?v=vj357nxVu3Q

Drugog dana 43. plenarne skupštine, 27. 10. 2011., članovi i članice HKVRPP-a izabrali su za predsjednika HKVRP-a o. Vinka Mamića, OCD, provincijala Hrvatske karmelska provincija Svetoga Oca Josipa, a za potpredsjednicu je izabrana s. Jasna Lučić, poglavarica Hrvatska provincija uršulinki rimske unije.

Izabrani su i članovi Vijeća HKVRPP-a:

• Fra Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije,


• Fra Željko Železnjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda


• s. Miroslava Bradica, vrhovna glavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog,


• s. Martina Koprivnjak, vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe


 

Nakon izbora novog vodstva HKVRPP-a u župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića slavljena sveta misa u kojoj su sudjelovali svi poglavari poglavarice, a koju je predvodio novoizabrani predsjednik HKVRP-a.

Javljamo svim sestrama, rođacima i znancima da je naša draga   s. M. Ancila – Terezija Večerić redovnica Družbe sestara Naše Gospe, okrijepljena svetim otajstvima, nakon kraće bolesti, preminula  29. svibnja 2011. u 80. godini života i 58. godini redovništva, u bolnici u Krapinskim Toplicama. VJEČNU RADOST DARUJ JOJ GOSPODINE!

U službi zrelosti vjere i rasta osoba. Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu« autorice s. Ane Thee Filipović nova je knjiga objavljena u izdanju Glasa Koncila.

Svojom tematikom nastavlja niz knjiga biblioteke »Teološke rasprave i komentari«, u kojoj od 2004. izlaze knjige vodećih hrvatskih teologa s različitih područja teološke znanosti.

Novoobjavljena knjiga na 286 stranica, kroz pet poglavlja, želi uvesti čitatelje u suvremeno poimanje kateheze u Crkvi te ih provesti kroz različita područja katehetskog promišljanja i djelovanja koja obilježavaju današnji trenutak Crkve i društva.

Prvo poglavlje bavi se temeljnim pojmovima i polazištima katehetskog diskursa.

Drugo poglavlje prikazuje suvremena žarišta i brizantne teme katehetskog i religijskopedagoškog promišljanja u Europi i u Hrvatskoj te ujedno naznačuje temeljne koordinate kateheze i religioznog odgoja u naše vrijeme.

U trećem poglavlju propituje se stanje kateheze u Hrvatskoj, na temelju empirijskih ispitivanja i dobivenih uvida. Tumačenjem podataka istodobno se upozorava na nužnost novih zaokreta i pravce novih usmjerenja kateheze u Hrvatskoj.

Četvrto poglavlje povezuje katehezu Crkve i školski vjeronauk kao posebno mjesto pedagoškog služenja Crkve mladim naraštajima i društvu u cjelini, usredotočujući pozornost na odnos između vjeronauka, vjeroučitelja i vjeroučiteljica i župnih zajednica. Pri tome se otkrivaju izvori mogućih nesporazuma i napetosti te očituje nužnost međusobne upućenosti i suradnje.

Posljednje poglavlje pokazuje značenje i suvremene modele školskog vjeronauka u europskom kontekstu te osvjetljuje pitanja koja Crkvi i njezinoj teologiji upućuju razvoji u suvremenom društvu, obrazovanju i znanosti kroz prizmu školskog vjeronauka. (gk)

IZ RECENZIJA

Autorica je otvorila i kontekstualizirala suvremeni epistemološki status kateheze/katehetike odnosno religioznog odgoja i religijske pedagogije kao i, s tim u svezi, dva glavna mjesta ostvarivanja kateheze odnosno religijskoga odgoja i teorijske refleksije, a to je crkvena/župna zajednica i javne odgojno-obrazovne ustanove. (prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj) 
U knjizi pronalazimo brojne aspekte i teme koje zanimaju i teoretičare i praktičare, pedagoge, teologe, kršćanske roditelje i odgajatelje u vjeri, voditelje kršćanskih zajednica. Teoretičarima kateheze i religioznog odgoja knjiga pruža izvrstan uvid u suvremenu katehetsku misao i najnoviju literaturu. (Dr. sc. Jadranka Rebeka Anić) 
Da bi se došlo do rasta u ozbiljnosti vjere i vjerskoga života u osobnom prihvaćanju, životu u župnoj zajednici i društvu koje po sebi u mnogočemu gubi obilježja kršćanskoga društva, potreban je unutar cjelokupnog ostvarivanja i djelovanja Crkve i kvalitetno osmišljen proces katehizacije... (prof. dr. sc. Josip Šimunović)

O AUTORICI

Ana s. Thea Filipović, članica Družbe sestara Naše Gospe,  docentica je na katedri Religiozne pedagogije i katehetike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Suradnica je na različitim znanstveno-razvojnim projektima te članica više vijeća, društava i uredništava časopisa.

Objavila je tri knjige i niz znanstvenih i stručnih članaka iz područja religijske pedagogije i katehetike te interdisciplinarnih područja. Održala brojna predavanja na međunarodnim i domaćim znanstvenim, znanstveno-stručnim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu.

S. Thei iskreno čestitamo na objavljenoj knjizi, želimo joj Božji blagoslov u daljnjem  radu na rastu Kraljevstva Božjega u svijetu i u dušama a svim čitateljima knjige želimo da u njoj nađu misao i poruku koju je autorica željela priopćiti.

Dana 26. ožujka 2011.  sestre: Edith Budin, Justina Šišić, Stanka Oršolić, Ana Bečeheli, te postulantica Marica Jerković, održale su duhovnu obnovu za djevojčice i djevojke u župi Svetog Jurja i Marije Kraljice u Davoru.

Susret se odvijao po grupama. U prijepodnevnim satima okupile su se djevojčice od 4. do 7. razreda, njih 47. Zajedno sa sestrama prošle su jedan hod kroz korizmu, Vazam (Vazmeni ciklus), pisale molitvene nakane koje su pročitane za vrijeme svete mise. Da bi mogle obradovati svoje najbliže u vrijeme Uskrsa učile su izrađivati prigodne darove: košulju od salveta i zečića na kvačici.

U poslijepodnevnim satima okupile su se djevojke 8. razreda i srednje škole, njih 37. Njihov hod kroz korizmu završio je pobožnošću križnog puta.

Tko su Sestre Naše Gospe (povijesni prikaz)? Što je redovništvo i zašto uopće postoji? Koja je njihova karizma (apostolsko djelovanje) ? Što je to redovnička formacija i u koliko se etapa odvija? Kako protječe dan u redovništvu? Odgovore na ova pitanja sestre su  dale kroz kratka predavanja i prezentaciju pod naslovom "Nikad ispričana priča o nama". Nastojale su djevojkama približiti duh naše Družbe  i smisao našeg života.

Duhovna obnova završila je svetom misom koju je predvodio župnik vlč. Goran Kovačević. Zahvalio je sestrama koje su odvojile svoje vrijeme, došavši iz Bjelovara, Osijeka i Zagreba. Vjeruje da će duhovna obnova donijeti promjene u dječjim dušama te se koja možda i odvaži krenuti putem redovništva.

Svoju priču u župi Davor sestre Naše Gospe  započele su pričati 16. kolovoza 2001. kada su došle na poziv svećenika Marijana Đukića, tadašnjeg župnika. Ove godine navršava se 10. godina našeg djelovanja u župi. No, našoj priči nije kraj. Živjet će i djelovati onoliko koliko Bog dopusti, u nadi da će biti djevojaka koje će nam se pridružiti i nastaviti pričati „nikad ispričanu priču o nama“.                                                    s. Vianea Pezer