BL. M. TEREZIJA GERHARDINGER, DJEVICA

Karolina Gerhardinger, M. Terezija od Isusa, rođena je 20. lipnja 1797. u Stadtamhofu kod Regensburga u Njemačkoj. Pohađala je školu koju su vodile sestre "Kanonikinje Naše Gospe". Nakon što se ta škola 1809. iz političkih razloga morala zatvoriti, Karolina je na poticaj svoga župnika Georga Wittmanna sama nastavila obrazovanje i postala učiteljicom te je radila u toj službi od 1812.- 1833. godine.
Kada su došle povoljnije prilike ona je 1833. u Neuenburgu vom Wald osnovala novu kongregaciju čije će članice kao kvalificirane i kompetentne učiteljice, djevojčicama iz nižih društvenih slojeva, osigurati solidnu naobrazbu. Marija Terezija od Isusa Gerhardinger položila je 1834. doživotne zavjete i postala prvom vrhovnom glavaricom novoosnovane Družbe siromašnih školskih sestara Naše Gospe. Svojim je sestrama, osim revnosti u prosvjećivanju i odgoju siromašnih djevojčica, posebno stavljala na srce rad na međusobnom jedinstvu. Umrla je 9. svibnja 1879. u Münchenu. Blaženom je proglašena u Rimu 1985. godine.

IZ DUHOVNE OPORUKE BL. MARIJE TEREZIJE OD ISUSA GERHARDINGER

Da bi Bog bio ljubljen i da bi se proširilo Njegovo kraljevstvo “Budite savršeni”, poziva nas naš Gospodin, “kao što je savršen Otac vaš nebeski!” Naša savršenost sastoji se, po mojem mišljenju, u ljubavi prema Bogu. Koliko imamo ljubavi prema Bogu, toliko smo pred Bogom savršene redovnice. Neka Bog prema tome bude u svemu naš cilj, naše najveće dobro, u kojemu nalazimo sve što nas čini zadovoljnima i doista sretnima. Njemu želimo svaki dan, dapače svaki sat, i prije svakoga pojedinog čina iznositi svoje najnutarnije misli, njega svakom riječju častiti. Ne trpimo nikada u svom srcu nešto što nije Božje. Darujmo Bogu cijelo svoje srce; Njemu ono i pripada ... Njega ljubimo iznad svega, a svoje sestre i bližnje kao sebe same. Ta Duh Sveti nas je sabrao, i Isus Krist je uspostavio tijesnu vezu među nama, prihvatio nas kao sestre u svoju službu.
Zašto se pak podvrgavamo samostanskoj poslušnosti i odričemo svoje volje? Zašto se odričemo vlasništva i težnje za posjedovanjem vremenitih dobara i živimo u dragovoljnom siromaštvu? Zašto ostajemo neudate i daleko od buke svijeta? Zašto stalno trebamo težiti k posvećenju? Zato da budemo slobodnije od životnih briga i sposobnije susretati djecu kao duhovne majke i u njima služiti našem Spasitelju.
Kad iz naših škola i domova izađu mnoge kršćanske i valjane mlade žene koje će osnovati svoje obitelji, mi ćemo doprinijeti da se Bog proslavlja, ljubi i da se tako njegovo kraljevstvo širi - kao što svaki dan molimo.
Za to trebamo uložiti sve, kao što je Gospodin sam neumorno činio do kraja svoga života dok je među nama boravio na zemlji, a nakon njega njegovi apostoli koji su trpjeli: siromaštvo, glad, golotinju, progonstvo, bičeve, okove, tamnice i samu mučeničku smrt, da bi ljude priveli k Bogu.