s. M. Fides Vidaković

AGAVE

Prolazim dugom kamenom
cestom...
Uz plavetnilo neba
i žar srpanjskog sunca,
najednom zastah.
Agave dvije s onu stranu ceste,
blizanke zagrljene
jedrinom listova svojih,
odraz su nečujne pjesme.
Odupiru se buri,
da zajedno rastu
u sparini ljetnoj, suši.
Pogledom drugujem s njima...
I razmišljam.

Prije nego pođoh dalje
pomilovah okom agave,
blizanke žive u sjeni bora,
i spoznah: čovjek bez širine srca
težak je svima!
Korakom mojim odzvanja
duga, kamena cesta,
u sjaju sunca
i šum mora.

ĆUTIM PRISUTNOST BOŽJU

Dan se pod suncem blista.
More lagano šumi
povijest stoljeća naših.
Masline rodne granama srebre.
Oči moje ljepotu piju,
a misli, pod nebom modrim,
tako su vedre.
Tišina i miris smreke,
čempresa tamnih
svježinom dišu.

Ćutim prisutnost Božju,
stvaralačku, silnu.
I pjevam Hvale
za sklad čudesnih divota
neba i zemlje,
što čovjeku se nude,
da i po njima
otkriva tebe, Oče,
u ljubavi da zori
i radostan bude.

PROLJEĆE LISTA

Cakli se lišće
umiveno u kiši jutra.
Tek progledalo
i buja puninom svježine,
željno da krene.
U rumenilu jeseni kasne
zašuštit će lišće bolno,
prije nego svene.

Znam proljeće duše,
kad vrtovi njeni
umiveni vodom živom
radošću cvatu!
Zore pod križem,
u slobodi rastu!

LOPOČ U CVATU

U boji zore
rascvao se lopoč.
Iznad vode pjeva!

Danima traje,
ne vene...
I sja, kroz žegu srpnja,
u moje zjene.

O, Bože, silni!
Izvoru ljepota:
svemirskih visina,
zemlje i mora.

Sa vijencem lopoča,
razliven u cvatu,
živim Tvoju slavu.