s. M. Marijana Đukić

RUŽA POD MAJČINIM PROZOROM

DUGO TE VEĆ NEMA, MAJKO,
DA ME ČEKAŠ
NA NAŠEM STAROM KUĆNOM PRAGU...
A KAD DOĐEM
NAĐEM SAMO
PROZORE ZATVORENE
I VRATA KLJUČEM ZAKLJUČANA,
ALI POD PROZOROM UVIJEK ME DOČEKA
RUŽA BIJELA
RASCVJETANA.
UVIJEK SI MI, MAJKO, GOVORILA:
"SLOBODNO UBERI RUŽU
I PONESI JE SA SOBOM
U DALEKI I KAD-KAD OKRUTNI SVIJET,
ALI PAZI
DA UVIJEK OSTANE
POD PROZOROM NA RUŽI
BAR JEDAN CVIJET."
I MAJKE VEĆ ODAVNO
TAMO NEMA....
ALI KAD KUĆI DOĐEM
I OGNJIŠTU STAROM
PA MAKAR SAMO NA ČAS
OSTAVIM DALEKI MOJ SVIJET
POD MAJČINIM PROZOROM
JOŠ UVIJEK ME DOČEKA
JEDNA PROCVALA RUŽA
JEDAN BIJELI CVIJET.

MAĆUHICE NA GROBU MOJE MAME

ZAUSTAVIH SE NA TVOM GROBU, MAJKO,
JER KOD KUĆE ME VEĆ ODAVNO NE ČEKAŠ TI.
TUĐINAC NEKI
NAŠA OTVARA VRATA
I STOJI NA NAŠEM
STAROM KUĆNOM PRAGU.
TUĐA DJECA NAŠIM DVORIŠTEM TRČE
ČEKAJU DAR OD MENE
I NITKO DA MI KAŽE
KAO ONO TI NEKADA,
RIJEČ TOPLU, DRAGU.

ZATO ZASADIH MAĆUHICE
NA TVOJ GROB, MAJKO,
A ONE OTVORIŠE OČI
UPRAVO KAO NEKADA TI.
PA IZ CRVENIH LJUBAV VRIJE,
IZ BIJELIH SKROMNOST I BRIŽNOST,
IZ ŽUTIH ZAHVALNOST I PREDANJE....
I CIJELI TVOJ ŽIVOT
DOČARAŠE MI MAĆUHICE,
A BIO JE KAO I ONE
SKROMAN I TIH.

I PROMATRAJUĆI TAKO MAĆUHICE
ZABLISTA MI OKO,MAJKO DRAGA,
A SUZA JEDNA BISERNA
KLIZNU LAGANO NA NJIH.

PEPELNICA

SIVILO PEPELA
DOZIVA SVJETLO
NOVOG POČETKA.
SPOMENI SE ČOVJEČE
DA PRAH JESI,
ALI ZVIJEZDE SU TVOJE.
I PUT TI JE ZNAN
ZORA USKRSNUĆA TE ČEKA
A OD PEPELA
OSTAT ĆE SAMO
TRAG SIVI.

MOJA BAKA

BIJELA MARAMA
NA GLAVI
DVA TRI ORAHA
U DŽEPU
JABUKA U RUCI
ŠIROKI OSMJEH
I OČI PUNE SUNCA
UVIJEK ME ČEKALA
MOJA BAKA.

STARICA NA PRAGU