Pogreb s. M. Nives Kuhar

Dana 8. srpnja 2025. godine ispratile smo našu s. M. Nives Kuhar i od nje se oprostile na groblju Mirogoj zajedno s njenom obitelji, prijateljima, župljanima župe sv. Blaž, suradnicima i svećenicima.

s. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe uputila je oproštajni govor:

"Poštovani mons. Ivane Mikleniću, poštovana braćo svećenici, poštovani nećaci s. Nives, Željka i Siniša s Vašim obiteljima, poštovani kolege s. Nives iz nakladničke kuće Glas Koncila, poštovani i dragi prijatelji i župljani Župe sv. Blaža, drage moje sestre!  

Svaki život na ovoj zemlji ima svoj početak, tijek i završetak. Život naše s. Nives, Vide Kuhar započeo je u Marijinom mjesecu, 19. svibnja 1935. godine, u Zagrebu, gdje je rođena od oca Mateja i majke Cecilije. Svoje djetinjstvo i mladenaštvo s roditeljima i starijim bratom provela je u Trnju u Župi Krista Kralja, u Zagrebu. Nakon završene srednje škole, sa svojih 19 godina, Vida je odlučila roditeljski dom zamijeniti samostanom. 

U Družbu sestara Naše Gospe, primljena je 31. svibnja 1954. godine u Primorskoj ulici, gdje započinje svoju redovničku formaciju. U novicijat je ušla 14. kolovoza 1955. godine, gdje svoj život posvećuje Bogu i dobiva redovničko ime s. Nives. Prve redovničke zavjete položila je na svetkovinu Uznesenja BDM - Veliku Gospu 1956., a doživotne 1962. godine, na istu svetkovinu, u Kući matici u Primorskoj. 
Kao juniorka studirala je engleski i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1962. godine stekla diplomu profesora talijanskog i engleskog jezika. Kao profesorica spomenutih predmeta radila je u gimnaziji „Marianum“ i u srednjoj vjerskoj školi za franjevce trećoredce, a istodobno je podučavala i djecu u samostanu u Primorskoj ulici u Zagrebu.

Od 1969. do 1979. godine bila je tajnica liturgijske komisije u izdavačkoj kući „Kršćanska sadašnjost“, a potom je do umirovljenja 2001. godine, radila u „Glasu Koncila“ kao tajnica redakcije, korektorica i lektorica te prevoditeljica. S pokojnim don Lukom Depolom neumorno je radila na prevođenju i uređivanju pripovijetki i stripova za djecu koji su izlazili u Malom Koncilu. 

Zajedno s tadašnjim glavnim urednikom Glasa Koncila, don Živkom Kustićem, prevodila je crkvene dokumente i papine govore održane na generalnim audijencijama srijedom te pisma od kojih su nastajale knjige. Sudjelovala je u prevođenju i drugih knjiga. Za  nas, Sestre Naše Gospe, značajan je prijevod knjige: „Ljubav ne može čekati, koju je prevela s engleskog 1997. godine povodom 200. obljetnice rođenja bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger, utemeljiteljice naše obnovljene družbe. 

Koliko je pak s. Nives kao osoba značila za Kršćansku sadašnjost i Glas Koncila, to najbolje znaju njezini suradnici, a mi na temelju spomenutih djela vidimo njezin značajan doprinos Katoličkoj crkvi u Hrvata. Na tome joj mi Sestre naše Gospe od srca zahvaljujemo. 
 
Uz svoj redoviti posao u Kršćanskoj sadašnjosti, a zatim u Glasu koncila, s. Nives je u Družbi obnašala odgovorne službe. U više mandata bila je savjetnica vrhovne glavarice. Voljela je ljude te je svoje darove rado s njima dijelila. Osim toga bila je sućutna prema siromašnima, kojima je uz pomoć zajednice te uz darežljivost prijatelja i poznanika rado pomagala.

Ulaskom u mirovinu s. Nives nije se prepustila mirovanju nego je i dalje željela biti korisna. Rado je preuzela odgovorni posao župne administratorice u Župi sv. Blaža, koji je obavljala punih 16. godina, a potom je i po potrebi prevodila za župne potrebe te ispisivala uspomene za krštenje.

Dob i bolest ostavile su na njoj traga. Bila ih je svjesna. Posljednjih nekoliko mjeseci već se teže snalazila pa je znala reći: „Ti mi samo reci što trebam činiti?“
Takva je bila i u trenutku kad sam joj priopćila da će poći u naš samostan Remete jer su uvjeti u Primorskoj za nju postali preteški. Nije se opirala, ali dobro znam da joj nije bilo lako. Gospodin joj je podario snagu da u svojoj 90. godini prihvati i pođe u Remete.

Hvala sestrama u Primorskoj zajednici koje su s njom molile krunicu te ju često posjećivale i bile na usluzi. Nakon popodnevnog odmora s drugog kata bi zamirisala kava i čulo se čavrljanje iz njezine sobe.
S. Nives bila je sva sretna kad joj neka od sestara pokucala na vrata, a onda bi rekla: „Sam te anđeo donio k meni!“ Riječ hvala bila je uvijek u njenom srcu i na ustima za sve što smo joj učinile. Znala je pitati: „Što ja tebi mogu dati i za tebe učiniti? Uzmi ovu čokoladu! Kud žuriš? Ostani još malo sa mnom.“
Zahvaljujem s. Nadi kućnoj poglavarici u Primorskoj, koja je svojom prisutnošću te s puno ljubavi i pažnje u svakom trenutku bila velika pomoć s. Nives u svim njenim potrebama.
 
Hvala s. Stanki koja joj je svaki dan nosila sv. pričest te s puno pažnje i diskrecije pomagala i bila u kontaktu s liječnicom obiteljske medicine u narudžbi lijekova.

Hvala p. Zdravku Laziću, našem ispovjedniku i vlč. Anđelku Katancu, njenim ispovjednicima koji su je bodrili u svim duhovnim poteškoćama.

Hvala župnicima župe sv. Blaža mons. Zvonimiru Sekelju i mons. Zlatku Korenu koji su s poštovanjem i zahvalnošću surađivali sa s. Nives.

Hvala svim župljanima koji su je cijenili i bili zahvalni za njezinu zauzetost oko svake situacije u kojoj su se našli jer su znali da će riješiti sve što je bilo moguće.  

Hvala gđi. Mariji Grabić, koja je s velikom ljubavlju pratila njezin život i bila joj oslonac.

Zahvaljujem zajednici u Remetama i kućnoj poglavarici s. Martini Koprivnjak, što je s puno razumijevanja prihvatila preseljenje i njegu s. Nives u toj zajednici kroz zadnja dva tjedna njezina života. 

Hvala s. Zdravki koja je vodila brigu o njoj u njezinim zadnjim danima i s njegovateljicom gospođom Andrejom, bila prisutna u času njezinog prelaska u vječnost.

Draga s. Nives, molim Te da nam svima oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega susestrinstva i zajedničkoga života. To i mi sa svoje strane činimo prema tebi. Pođi u miru svome Zaručniku kojem si vjerno služila. Do našega ponovnoga susreta u svojim Te molitvama prate Tvoje Sestre!"

Mons. Ivan Miklenić, dugogodišnji direktor Glasa koncila u ime suradnika oprostio se od s. Nives:

"U netom pročitanom evanđelju čuli smo Isusovu riječ: „Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac“. Dok se danas tužna srca opraštamo od drage, jake žene i vjerne redovnice Družbe sestara Naše Gospe, s. Nives Kuhar, ova nas Isusova riječ ispunja utjehom - jer naša s. Nives željela je i uspijevala služiti Isusu posve predano, vjerno, mogli bismo reći strastveno. 

Ne ulazeći u njezin osobni intimni odnos s Isusom Kristom, koji potpuno poznaju samo ona i Gospodin, ne smijemo previdjeti njezino predano, vjerno i strastveno služenje Crkvi, koja je Tijelo Kristovo. Već sam njezin odaziv na Božji poziv da svoj život posveti redovničkom putu u Družbi sestara Naše Gospe, vanjska je potvrda da je željela služiti Isusu Kristu. Njezina redovnička zajednica omogućila joj je da razvije talente koje joj je Bog podario kao ljudskoj osobi te je njezino služenje Kristu, kao služenje Crkvi, bilo veoma plodno i bogato. 

Premda je svim srcem ljubila svoju redovničku zajednicu i uvijek joj željela sve najbolje, nikada nije dopustila da je zarobe grupni, partikularni interesi u Crkvi, već je razvila autentičnu crkvenost i zato je u svako svoje djelovanje unosila svu svoju ljubav, predanost i strastvenost u služenju Crkvi Kristovoj. Takva njezina crkvenost bila je snažno prisutna i vidljiva u njezinom 21-godišnjem radu u Glasu Koncila.

Ojačana susretom s Isusom u svakodnevnoj pričesti na misi u zagrebačkoj katedrali na posao u Glas Koncila dolazila bi prva i pripremala radne uvjete za kolege koji su stizali poslije nje. Kad je došla raditi u Glas Koncila u redakciji su bili zaposleni isključivo svećenici, jer laici nisu mogli biti sigurni bi li našli drugi posao, ako bi Glas Koncila, država zabranila. Unoseći svoj ženski genij brzo je popravila i ispravila stanovite previde dotadašnje redakcije prema pojedinim čitateljima koji su od Glasa Koncila tražili određene usluge. Kao tajnica, u ono doba kad je najbolje sredstvo komunikacije bio fiksni telefon, bila je ne samo glas, nego često i pravo lice redakcije Glasa Koncila prema pozivateljima: uvijek je bila ljubazna, susretljiva, razborita i mudra na telefonu. Kao tajnica redakcije uspješno je držala sve nevidljive konce zajedništva, odgovornosti i ispunjavanja obveza u redakcijskom poslu, osobito je surađivala s vanjskim suradnicima, često studentima, te je njezina nazočnost u redakciji bila pravi blagoslov.
Budući da je novinarstvo i rad u redakciji takav posao u kojem dobro dolaze sva znanja, sve sposobnosti, svi talenti, njezino poznavanje talijanskog i engleskog, a osobito hrvatskoga jezika, bilo je više nego dragocjeno. Vrlo brzo po dolasku u Glas Koncila počela je svojim prijevodima zanimljivih pripovijesti i stripova obogaćivati Mali koncil – Mak, crkveni dječji mjesečnik koji je imao impresivnu nakladu više od 150 tisuća primjeraka po broju i bio najbrojniji i najčitaniji dječji list u ovom dijelu Europe. Njezino poznavanje stranih jezika dobro je došlo i brojnim prevođenjima papinskih i crkvenih dokumenata, različitih članaka i više knjiga, bilo da je prevodila sama bilo su urednikom Živkom Kustićem ili s kojim drugim suradnikom. Blagodat za Glas Koncila bilo je i njezino dobro poznavanje hrvatskoga jezika te je marljivo, strpljivo i vrlo angažirano sudjelovala u lektorskim i korektorskim poslovima.

Novinarski i redakcijski posao često nema radnoga vremena pa je s. Nives, kad je to bilo potrebno, ostajala na poslu ne samo pojedina popodneva, nego i velike dijelove noći, a sutradan opet bi bila prava na radnom mjestu u redakciji. 
Kao osoba široke kulture i velike načitanosti, neprestano se i teološki izgrađivala, da bi i na taj način bila što korisnija ne samo Glasu Koncila nego i čitavoj Crkvi u našem hrvatskom narodu. Premda je bila visoko obrazovana, nikada joj nije bilo teško sjesti za pisaći stroj i zapisati što bi joj urednik ili koji novinar diktirao. Doživjela je i informatičku transformaciju redakcije te je brzo usvojila rad za kompjutorom, uvijek spremna da sve bolje služi Crkvi. 
Opraštajući se danas od naše drage s. Nives, želio bih joj iskreno zahvaliti što je svojim životom tako snažno svjedočila svoju crkvenost, što je učinila neizmjerno mnogo dobra svojim radom u Glasu Koncila ne samo za Zagrebačku nadbiskupiju nego i za čitavu Crkvu u Hrvata. Isusova riječ: „Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac“, daje nam snažnu nadu će s. Nives iskusiti počast Oca nebeskoga, ali nas i potiče i poziva da i mi rado, ustrajno i predano razvijamo svoje talente i ugrađujemo ih u izgradnju Kraljevstva Božjega. Amen."

Nakon pogreba, svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Blaža u Zgarebu predvodio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkoga mons. Zvonimir Sekelj koji je 14 godina surađivao da se s. Nives u župi sv. Blaž te se također od nje oprostio na sveto misi ovim riječima:

"Važno je iskustvo Isusa Krista kojeg je imao apostol Pavao, i to raspetoga, ne povijesnoga, nego nadpovijesnoga, onoga s kojim se komunicira, kako je i rekao: „Ne živim više ja, nego živi u meni Isus Krist.“ Isus je rekao: „Tko blaguje moje tijelo ima život vječni.“, zato ne trebamo tugovati više jer ne gubimo, nego dobivamo. 

s. Nives blagovala je kruh sa stola, imala učešća na Kristovu božanstvu i besmrtnosti, u euharistiji i po tom opredjeljenju slijedila njega na specifični način. Naravski da je za svoju inteligenciju zahvaljivala njemu i s njim surađivala kako bi mogla doprinijeti kvaliteti svoga rada i postojanja.

To nek bude svima nama u jednom podcratavanju svega onog što je Isus Krist rekao čovjeku da prihvatiti njega i blagovati  njega znači postojati trajno, čovjek živi vječno.

s. Nives zahvaljujem jer smo 14 godina surađivali, ponosan što imam jednu inteligentnu časnu sestru od koje mogu puno naučiti. S. Nives, hvala lijepo na svemu i vječno živite u onoj radosti kao što je na osmrtnici lijepo napisano."

Preuzmite dokument:

  Osmrtnica s. nives   (88.12 KB)

Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)

  Povratak na sve Vijesti