s. M. Celina Posavec

PLAČITE GRLICE

U šutnju skrivam vatre nedogorene

i odlazim s puno bola

u posljednjem rađanju ljepota.

Nad čelom lebdi sabranost,

u očima brane zaustaviše bujicu

a ruke vjeruju,

vjeruju

bez sunca

i nose okove potočnica.

Plačite grlice

sa srpanjskim zvukovima,

nad kolijevkom nema više

milovanja.

Plačite

nad garištima

osamljenih

ljubavi.

PUSTI SVE PRIJATELJU

Tako si mnogo novih misli prosuo

u me

željom

da tebi napišem pjesmu

i mislim

čega li je srce tvoje bilo puno u tom času?

Je li sunce bilo s tobom

ili si sam sa svojim zvijezdama,

koliko je krvi proliveno cestom

pokraj rijeke?

Možda si htio pričati o svojoj maloj ljubavi;

tko li se sve susreo u tvojim očima,

imaš li koga nježnog na tvom dlanu,

ili su pokopali sva tvoja nadanja?

Znam,

ima ljudi koji neće dopustiti da se odmoriš,

koji će tražiti da ispereš mnogo toga

dragog

sa obala.

Pusti sve prijatelju,

projuri bjelinom svoga auta

pokraj šuma svih ovih priča

Kroz visibabe i jaglace,

s onu stranu planine

Sunce blješti

a Izvor je dubok i čist toliko

da njegova svježina može zasititi

sve beskraje

žednih!

SUSRELA SAM TE

Susrela sam te rasutog

puteljcima,

more je šaputalo svoju noć

I nemir;

ne znam da li te bogatstvo jeseni

poklonilo meni,

ili ćemo

siromašni proći

jedno pokraj

drugoga?

POSTOJI JEDNO SRCE

Postoji jedno srce

koje se natapa krvlju

grickajući

prolaznosti dana.

Postoji neko srce

kojega ljudi ne podnose,

jer je hrabrost.

Postoji neko srce

što vječno drugima pjev

a samo

u trnju se kupa.

Postoji

Jedno

Srce...