Sprovod s. Imakulate Malinka

S. Imakulata je sahranjena u utorak, 27. kolovoza 2019. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Miroševac vodio je biskup u miru mons Valentin Pozaić u nazočnosti velikog broja svećenika, redovnica iz raznih zajednica, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života s. Imakulate. Mnoštva bivših i sadašnjih članova ansambla Collegium pro musica sacra pjevalo je na sprovodu i misi zadušnici, pod vodstvom dirigenta Tihomira Prše i uz pratnju orguljaša Božidara Ljubenka. 
O životu s. Imakulate je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Martina Koprivnjak. 
Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi slavio je mons Pozaić uz koncelbraciju dr Ante Crnčevića, pročelnik a Instituta za crkvenu glazbu; o. Srećka Rimca, provincijala Hrvatske karmelske provincije i još desetak svećenika. 
Homiliju je imao dr Ante Crnčević: "Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.« Završni redak Psalma 17, koji smo dijelom čuli u ulaznoj pjesmi, divno pristaje trenutku u kojemu sa zahvalnošću i vjerom proslavljamo otajstveni prijelaz liturgijskoga glazbenika iz zemaljskoga života u slavu neba, pred Očevo lice. Poput glazbenikova traganja za Gospodinom, psalmist otkriva da je sav život na zemlji otkan od slušanja i zazivanja, skladan slušanjem Riječi i oblikovanjem riječī koje slave Gospodina."

Na kraju sv. Mise svoje iskustvo s. Imakulate iznijela je Mr. art. Eva Kirchmayer Bilić a u ime Collegiuma je govorio Sead Ivan Muhamedagić. Naglasio je: "Njezina trajna zasluga što proizlazi iz osebujna shvaćanja glazbenog apostolata u tome je što je sakralnu glazbu iz crkvenih prostora odvela u koncertne dvorane, a ogroman niz cjelovečernjih koncerata, između ostaloga i u u Hrvatskom glazbenom zavodu, našoj najuglednijoj glazbenoj instituciji, smjerokazno je uprisutnio sakralnu glazbu u široj kulturnoj javnosti. U svojstvu glazbenice i dirigentice ova je redovnica dala ogroman doprinos mijenjanju pojavne slike časnih sestara u široj javnosti koja je barem donekle shvatila koliko je posvema neprimjereno s omalovažavanjem ih nazivati „opaticama“ i „švorama“, jer su sposobne svijet oko sebe obogaćivati prvorazrednim dometima na umjetničkom, znanstvenom i općeljudskom planu. Izražavajući u ime svih „kolegijevaca“ duboku zahvalnost Božjoj miljenici s kojom sam prijateljski surađivao više od četiri desetljeća, svjestan sam potrebe da svi mi koji smo je cijenili, poznavali i voljeli, u skladu s vlastitim sposobnostima i od Boga darovanim talentima, nastavimo djelovati u duhu glazbenog apostolata."

Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)