Konferencija za novinare u povodu Dana posvećenog života

U povodu obilježavanja Dana posvećenog života, u ponedjeljak 2. veljače, u sjedištu Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HRVRPP) održana je konferencija za novinare s temom "Kršćanska i redovnička obitelj: nada i budućnost Hrvatske".

U uvodnoj riječi, predsjednik HKVRPP fra Jure Šarčević, OFMCap, istaknuo je važnost Godine posvećenog života kako za redovništvo, tako i Crkvu uopće. Govoreći pak o proslavi ovogodišnjega Dana posvećenog života, podsjetio je kako se on obilježava od godine 1997. Također je naglasio kako je u povijesti Crkve u dva navrata dana velika pozornost posvećenom životu. Tako se godine 1994. slavila Sinoda o posvećenom životu, a dvije godine nakon toga papa Ivan Pavao II. napisao je apostolsku pobudnicu "Vita consecrata" u kojoj je na zaokružen način opisao zadaću i ulogu, i što je to redovništvo. Na to se nastavlja i ova godina, koju je papa Franjo proglasio Godinom posvećenog života. Govoreći o temi "Kršćanska i redovnička obitelj: nada i budućnost Hrvatske", o. Šarčević istaknuo je kako je ona na tragu prošlogodišnje Izvanredne biskupske sinode, te u jeku pripreme za Redovnu biskupsku sinodu koja će biti posvećena obitelji, a održat će se u listopadu ove godine.

Dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tonči Matulić održao je predavanje na temu konferencije. Govoreći o krizi naravne obitelji, dr. Matulić naglasio je kako danas uviđamo da je naravna obitelj u krizi, a budući da je naravna obitelj temelj kršćanske obitelji, onda nesumnjivo da postoji i kriza kršćanske obitelji.

Ne treba čuditi što se u Crkvi razni oblici crkvenoga zajedništva opisuju jezikom obiteljskoga zajedništva, a redovničke zajednice traže od sebe da budu poput obiteljskih zajednica, pa se može reći da su redovničke zajednice velike ili manje obitelji. Jer smo vidjeli da sve ono što čini kršćansku obitelj čini i redovničku zajednicu, rekao je dr. Matulić, te upozorio da "redovničku zajednicu čine njezina pravila, duhovnost utemeljitelja, ali milost Kristova čini da redovnička zajednica bude obiteljska zajednica".

Ideal redovništva nije ni ostvarenje individualizma, sebičnosti, isključivosti, autoriteta, nego upravo suprotno: zajedništvo života, međusobno darivanje i primanje, uzajamna pomoć i ljubav. Ako je kršćanska obitelj nade i osvjedočiteljica budućnosti u svijetu, onda ne može drukčije biti s redovničkom zajednicom, jer i ona živi i ostvaruje eshatološku puninu, štoviše ona je jedinstveni eshatološki znak među nama, ona je krimen da se može usred svijeta posve posvetiti, posve ugađati, i posve usredotočiti samo na jedno, a to je Kraljevstvo Božje koje već djeluje među nama.

Ako se redovnička zajednica bavi sobom radi sebe, radi pukog opstanka, onda se ne treba čuditi ako redovništvo prestaje biti taj znak, svjedočanstvo nade, nego onda sve nužno pretvara u strategiju preživljavanja. Dakako, imamo na umu krizu koja nas razdire, muči, koja je sve prisutna, koja je sve zahvatila. No, krizu ne shvaćamo u negativnom pesimističkom smislu, već u smislu nade, u smislu budućnosti. Stoga i obiteljska i redovnička zajednica znak su i zalog nade i budućnosti, zaključio je dr. Tonči Matulić.

(ika/hkvrpp)