Pogreb s. M. Ljiljane (Ane) Miković

Dana 8. listopada 2025. godine ispratile smo našu s. M. Ljiljanu Anu Miković i od nje se oprostile na Bajskom groblju u Subotici zajedno s njenom obitelji, prijateljima, župljanima župe Isusova Uskrsnuća i svećenicima. 

Sprovodne obrede predvodio je mons. Franjo Fazekaš, subotički biskup, a prigodnu riječ o pokojnici uputio je mons. Stjepan Beretić: 

Draga rodbino, prijatelji, časne sestre i svi dragi vjernici! U nedjelju je bila radost u nebu. Svome Zaručniku je stigla s. Marija Ljiljana Ana Miković. Shrvana je teretom mnogih godina i oprana dugom bolešću. Okupana je vodom krštenja, na krizmi pomazana uljem radosti Duha Svetoga, okrijepljena svetim uljem pomazanja. Nahranjena bijelim kruhom života. Vjerujemo, da nas sestra Ljiljana ne ostavlja. Mlada Židovka Etty koju su nacisti, zajedno s njenom obitelji pogubili u koncentracijskom logoru, neposredno pred odvođenje u logor zapisala je: „Bože, Ti nama sada ne možeš pomoći, ali mi moramo pomoći Tebi i do posljednjeg sačuvati Tvoj dio u nama.“ Te riječi očituju Božju slabost i njegov vapaj da mu pomognemo u ovom svijetu. Taj Božji dio do kraja je sačuvala sestra Ljiljana. Boga je proslavila svojim zavjetima. ‘Kad se netko posveti Bogu i sjedini svoje  predanje s Isusovim, to ne može biti gubitništvo, nego dobitak koji je Isus Krist za nas ostvario na križu’. Hvala sestri Ljiljani i na tome, a Uskrsli Krist neka joj bude vječna nagrada.“

U nedjelju je naš Uskrsli Gospodin preko praga smrti našu sestru Ljiljanu uveo u konačnu stvarnost našeg postojanja, tamo gdje je Ljubav ‘sve u svemu’. To je njezin i naš raspeti Gospodin Isus Krist, koji je slomio okove smrti i kao pobjednik ustao od mrtvih, da bi sve nas oslobodio od spona prolaznosti. Sestra Ljiljana cijelog je života služila svome raspetom Gospodinu. Nepodijeljenog srca ga žarko ljubila, a u nedjelju u smrti postala posvema njegova za svu vječnost. Vjerujemo da se i na sestri Ljiljani ostvaruje riječ Apostola Pavla: ‘Ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu’ (Rim 8, 38-39).

Sestru Ljiljanu sam doživio kao otvorenu sestru. Ipak me je jednom iznenadio njezin, tvrd i neugodan prigovor. Više se ne sjećam što mi je prigovorila, ali bila je baš stroga. Mislio sam, da se ljuti na mene. A drugi dan, stala je pred mene i molila me da joj oprostim. I zbog toga sam je zavolio. Znala je reći, ali znala je i iskati oproštenje. „Bez vjere u Kristovo uskrsnuće, bez vjere u naše uskrsnuće, bez te nerazrušene nade koja proizlazi iz susreta s Kristom Gospodinom, ljudski život nema rješenja. Bez svjetla kršćanske nade sve se pretvara u prah i pepeo. Na svetoj misi zadušnici slavimo Kristovu muku i smrt na križu, ali i njegovu pobjedu nad smrću i sjećamo se njegove riječi: ‘Tko jede od ovoga Kruha, neće umrijeti nikada. On će postati dionik vječnog i trajnog života.’

Molimo Boga, da nam obnovi vjeru u Kristovo i u naše uskrsnuće. Sestra Ljiljana je 59 godina svoga života posvetila Bogu u samostanu sestara Naše Gospe, duboko vjerujući u Kristovo uskrsnuće. Svakog dana primala je Kristovo Tijelo, a onaj tko jede od tog Kruha – živjet će uvijeke. Ona je svoj život ispunila molitvom i radom. I kad se teško razboljela, poslije operacije, sestra Ljiljana je kuhala i prala. Skroz se predala Gospodinu koji nije došao da mu služe, već da služi. Danomice je pokazivala da živi iz duboke vjere u Isusa Krista i njegovo evanđelje. A u toj se vjeri može živjeti radosno i plodonosno, ispunjen Božjom ljubavlju i mirom.  „Onaj tko želi sačuvati svoj život, živeći egoistično, samo za sebe i vlastite interese, taj nikada neće osjetiti pravu i istinsku sreću, zadovoljstvo i mir u svom srcu i u svom životu. A tko izgubi život radi Isusa i evanđelja, taj će ga, unatoč svim ljudskim protivštinama koje život neizostavno nosi naći…“ Vjerujem da je sestra Ljiljana ušla u vječno i trajno zajedništvu s Bogom.

Sestra je Ljiljana bila dionica u Isusovu trpljenju jer je dugo vremena bolovala. Na svom tijelu je nadopunila što nedostaje Kristovim mukama, neka joj Gospodin dade dioništvo u svojoj slavi. Mi sada polažemo njezino tijelo u grob uvjereni da će ono biti preobraženo o uskrsnuću mrtvih u posljednji dan. Vjerujem, da je nebeski zaručnik, Isus Krist primio svoju vjernu zaručnicu sestru LJILJANU na  svadbenu gozbu u nebesima. Neka nama i svima koji za njom tuguju Gospodin udijeli utjehu Duha Svetoga. Amen.

s. M. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gsope uputila je oproštajni govor: 

Poštovani oče biskupe Franjo Fazekaš, poštovani mons. Stjepane Beretiću, dugogodišnji župniče, u katedralnoj župi sv. Terezije Avilske, poštovana braćo svećenici, drage sestre Matilka i Kata, brate Nikola, snahe Marlenka i Stanka sa svojim obiteljima, dragi župljani i prijatelji, drage moje sestre!

Lijepa, pitoma, plodna i rodna bačka ravnica, 30. lipnja 1940. godine postala je bogatija za život male Ane, rođene od oca Alojzija i majke Jozefine, u Aleksandrovu, u Subotici. Ana je drugo od šestero djece u  obitelji  Miković. Kao sve obitelji toga vremena, tako je i obitelj Miković svoju djecu odgajala u pravom kršćanskom duhu i strahopoštovanju prema Bogu i čovjeku. Svećenik Josip Miloš po svom dolasku u župu Aleksandrovo brzo je uočio Aninu pobožnost i revnost oko kuće i doma Gospodnjega. U svojoj preporuci za ulazak u samostan, ističe kako je svakodnevno dolazila na sv. misu, osim kad je zbog posla bila spriječena. Upoznavši Anine roditelje, župnik naglašava kako je obitelj zdrava, pobožna, pravedna i odana Svetoj Crkvi u kojoj se vrši Božji zakon i crkvene zapovijedi.

Iz takve obitelji Ana je odlučila da u svojoj 22 godini, obiteljski dom zamijeni redovničkom obitelju. U Družbu sestara naše Gospe u Zagrebu primljena  je 15. rujna 1962. godine, gdje započinje kandidaturu i postulaturu, a na Snježnu Gospu 5. kolovoza 1964. ušla je u novicijat, obukla redovničko odijelo te dobiva ime s. Ljiljana. Nakon dvije godine novicijata 5. kolovoza 1966. položila je prve, a 13. kolovoza 1971. doživotne zavjete u Zagrebu.

s. Ljiljana bila je vrsna, vrijedna i požrtvovna kuharica i domaćica. Nakon položenih prvih zavjeta, po potrebi Družbe s. Ljiljana bila je u Rumi i Starom Žedniku kod Subotice, a 1973. godine došla je u Zagreb, u kuću Maticu za glavnu kuharicu gdje je bila do 1978. godine. U jesen te godine vratila se u svoju rodnu Suboticu i preuzela kuhanje u Župi sv. Terezije Avilske u Harambašićevoj ulici u kojoj se nalazio i Dom za starije i nemoćne svećenike.

S. Ljiljana bila je osoba molitve. Svoj život obogaćivala je duhovnom literaturom za koju je imala veliki interes. U molitvi i razmatranju nadahnutih tekstova otkrivala je volju Božju za svoj život i pronalazila smisao za svoja traženja i razumijevanje života te trpljenja u trenucima bolesti koja ju je pohodila 1989. godine. Bila je jasna u svojim izričajima i stavovima, topla i odmjerena u komunikaciji, pravedna i sućutna. Takvu sam je upoznala u vremenu moga boravka i službovanja u Subotici, u Domu za starije i nemoćne svećenike u Harambašićevoj ulici, gdje smo četiri godine lijepo surađivale kada se Hrvatska borila za svoju samostalnost. Razumjela je svaku moju strepnju kada zbog prekida komunikacije s Hrvatskom nisam imala kontakta sa svojim roditeljima, braćom i sestrom. Razumjela me je u doba moje mladosti.  Doživljavala sam ju kao majku: brižnu i nenametljivu. 

U ljeto 1999. godine, sestre iz zajednice u Harambašićevoj premještene su u naš samostan Anuncijata, u ulici Marije Bursać - Župa Isusova Uskrsnuća. Tu je s. Ljiljana živjela i radila do onog trenutka kada je bolest počela otežavati njezin život i rad pa je 8. lipnja 2023. godine zbog zdravstvene njege premještena u Dom za starije i nemoćne osobe „Vila Vesta“, gdje se vrlo brzo snašla i prilagodila u novoj sredini Uznapredovala bolest učinila je njezin život sve bližim onom vječnom životu te je u zagrljaj svome Zaručniku pošla u popodnevnim satima u nedjelju 5. listopada 2025. godine, u 86. godini života i 59. godini redovništva. Za susret sa svojim Zaručnikom izabrala je Marijin mjesec jer se cijelog života stavljala pod njezinu zaštitu. Uvijek joj je na usnama bila molitva Zdravo Marijo, Sveta Marijo Majko Božja moli za nas grešnike! 

Vjerujem da sada u krilu milosrdnog Oca uživa nebesko kraljevstvo. Svi mi koji ju ispraćamo na posljednji počinak, u ovim trenucima prebiremo lijepe uspomene na njezin život, rad, molitvu i susrete. U svoje ime i u ime svih nas ovdje prisutnih zahvaljujem joj za samozatajan ali bogati život kako u našoj redovničkoj zajednici, tako i u zajednici Crkve.

Od srca zahvaljujem mons. Stjepanu Beretiću, katedralnom župniku sv. Terezije, koji je s puno poštovanja, pažnje i iskrenosti surađivao sa s. Ljiljanom u vrijeme njezinog djelovanja u župi i u Domu „Jozefinum“.

Zahvaljujem vlč. Vinku Cvijinu, župniku župe Uskrsnuća Isusova, koji ju je posjećivao u domu i krijepio sv. sakramentima.

Zahvaljujem medicinskim sestrama Jeleni Dulić i Jeleni Bašić Palković, te gđi. Ljubici Stipančević i g. Josipu Kopiloviću koji su s puno ljubavi i pažnje uvijek i rado bili na usluzi. Dragi naši, vi ste dio naše obitelji. Hvala Vam!

Zahvaljujem gđi. Ruži Sudarević koja je za vrijeme bolesti s. Ljiljane preuzela dužnost kuharice u samostanu Anuncijata.

Zahvaljujem dr. Žoltu Sabolčkom i osoblju doma „Vila Vesta“ koji su brinuli da patnja i bol s. Ljiljani bude podnošljiva!

Zahvaljujem sestrama Bernardici i Karmeli, koje su sa s. Ljiljanom dijelile lijepo i ono manje lijepo te bile jedna drugoj Šimun Cirenac u svakodnevici. 

Draga s. Ljiljana, hvala ti za sve čime si obogatila svoju bačku ravnicu i Družbu sestara Naše Gospe! Molim Te da nam oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega susestrinstva i zajedničkoga života. To i mi sa svoje strane činimo prema tebi. Pođi u miru svome Zaručniku kojem si vjerno za svoga života služila.

Do našega ponovnoga susreta u svojim Te molitvama prate Tvoje Sestre!

 

Nakon pogreba, svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Isusova Uskrsnuća predvodio je mons. Franjo Fazekaš, subotički biskup u zajedništvu sa svećenicima, časnim sestrama, obitelji, rodbinom i prijateljima pokojne s. Ljiljane.

  Povratak na sve Vijesti