«Iziđe sijač sijati» (Mt 13,4)

Sijač – sjeme – njiva

«Iziđe sijač sijati» (Mt 13,4).

Tako jednostavno, a upravo pjesnički lijepo započinje Isus svoju priču.

Nema je potrebe niti prepričavati, niti tumačiti. Nije ih redovito tumačio ni sam Isus.

Danas čini iznimku. Evanđelist Matej nam donosi to Isusovo tumačenje, koje je dao samo svojim učenicima, jer njih želi uvesti u dublje razumijevanje, budući da će i sami uskoro biti navjestitelji Isusove poruke. Naziva iz blaženima jer im je dano slušati i gledati ono što su «mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti… ali nisu vidjeli; i čuti… ali nisu čuli» (r.16-17). Jasno je tko je tu sijač, jasno je što je sjeme.

U današnjoj prispodobi naglasak je na «njivi». Mi smo, naša su srca i savjesti ta njiva, tlo u koje se sije Božja riječ.

Zadržimo se malo na njoj u svome razmišljanju, jer nas se osobno tiče.

Na njivi našega srca raste različito raslinje. Ima tu i nježne trave i krasnog cvijeća, ali i korova i bodljikava trnja. Sve tu uspijeva.

Sjetimo se još jedne Isusove usporedbe, one kako sa pšenicom raste i kukolj. Sve raste na istoj njivi, u istom srcu. A do žetve njiva se može obrađivati, može su kukolj trijebiti, može se trnje i korov čupati.

To je zadatak koji mi imamo izvršiti.

  Povratak na sve Duhovni kutak