Predavanje s. Thee Filipović na TPT-u

Zagreb, (IKA) – Posljednjega dana Teološko-pastoralnog tjedna predavanje "Isključenost/uključenost Crkve – isključenost/uključenost u Crkvi" održala je izv. prof. dr. Ana s. Thea Filipović.
Predavačica je kao polaznu premisu uzela pojam isključenosti/uključenosti koji pripada području socijalnih odnosa i društvenih znanosti, koji je potom primijenila kao analitičku kategoriju za propitivanje odnosa Crkve i društva, posebice u Hrvatskoj, te odnosa unutar Crkve.
Ovime je prošila tematiku siromaštva, glavnu temu ovogodišnjeg TPT-a, tj. promišljanje je usmjerila i na druge oblike društvene isključenosti, neparticipacije i nepovezanosti, a u njihovu je temelju dakako postulat uključivanja, sudjelovanja i povezivanja zasnovan na kršćanskoj slici čovjeka i ljudske zajednice.
Analiza odnosa Crkve i društva u Hrvatskoj odnosno crkvene isključenosti i/ili uključenosti u društvo pokazuje i pozitivne fenomene koji su izraz svijesti odgovornosti i stvarne zauzetosti za ostvarivanje evanđeoske poruke ljubavi prema čovjeku i humanizacije društva, ali i negativne pojave koje očituju propuste i nesnalaženja. Po svojoj temeljnoj poruci, vrednotama i zalaganju Crkva je u društvu prisutna, ali nedovoljno uključena u društvo i s njime povezana, a da bi bila djelotvorna, naglasila je.
Dr. Filipović je upozorila na korelaciju između "naslijeđenih" obrazaca mišljenja u društvu i onih u Crkvi.
Pretežito neostvarena komunitarna ekleziologija Drugoga vatikanskoga sabora, nedostatna nastojanja oko promicanja zrelosti vjere, pastoral "očuvanja" i manjak stvarne otvorenosti za dijalog s izazovima suvremenog svijeta, prepoznatljiv i u teološkoj misli koja se boji disonantnih tonova, trajno učvršćuju strukture isključenosti i nesudjelovanja unutar same Crkve: od vjernika laika kao subjekata crkvenog života do pojedinih kategorija vjernika prema dobnoj, spolnoj, obrazovnoj, kulturološkoj, društvenostatusnoj, situacijskoj i drugoj pripadnosti, istaknula je, te zaključila, kako „angažirana uključenost Crkve i kršćana u društvo pretpostavlja odraslu i ljubavlju plodnu vjeru, pluriformno izricanje vjerskih sadržaja i življenje kršćanstva koje daje svjedočanstvo jedinstva u različitosti te djelatno surađuje sa svim snagama u društvu koje rade na općem dobru, osobito na unapređenju dostojanstva i ostvarivanju prava slabijih i zakinutih. Nova prisutnost u društvu zahtijeva obnovljeni duh i novo lice Crkve".