9. Siječanj 2019.
Alix le clerc

Blažena Alix Le Clerc – Marija Terezija od Isusa, djevica, redovnica, (1576-1622)
spomendan 9. siječnja

Po svršetku II. svjetskog rata papa Pio XII. 4. svibnja 1947. uvrstio je u red blaženih Alix Le Clerc, osnivateljicu regularnih kanonikinja sv. Augustina, poznatijih pod imenom Notre Dame ili Sestre naše Gospe. Jedan njihov ogranak s kućom maticom u Zagrebu djeluje i kod nas. U proljeće 1976. naše sestre notrdamke u kući novicijata u Remetama svečano proslaviše 400. obljetnicu rođenja svoje utemeljiteljice svečanim blagoslovom i otvorenjem nove lijepe kapelice.

Alix se rodila na Svijećnicu 1576. u Remiremontu u francuskoj pokrajini Loreni. Otac joj se zvao Ivan, a majka Ana, rođena Sagay. Djevojčica je bila izvanredno živa značaja, bistre pameti, veoma ugodna u društvu, pa su je zato mnogi voljeli. Mladost je ipak provela predana ispraznim stvarnostima ovoga svijeta. Bila bi vječna šteta da se u tome i izgubila. Djelitelj milosti to nije dopustio, jer je za nju čuvao jednu važnu zadaću. Bez njegova zahvata ne možemo shvatiti silnu promjenu koja nasta u njoj u 20. godini života. Tada ju je Bog svojom milošću nadahnuo da promijeni svoj život i da mu se po zavjetu čistoće posve preda.

Bog se u ostvarenju svojih planova služi ljudima, pa kao što se kad sv. Pavla poslužio Ananijom, tako je Alixi Le Clerc dao milost da se srela sa svetim svećenikom Petrom Fourierom, koji je tada bio župnik u Maittaincourtu, također u Loreni. Taj "dobri otac iz Lorene" preuze vodstvo njezine duše. I njemu je za jedan pothvat, koji mu je toliko ležao na duši, bila potrebna velikodušna duša. Našao ju je u Alixi. I ona pod njegovim vodstvom u samoj svetoj božićnoj noći 1597. s još četiri seoske družice započe svoj blagotvorni apostolat, kršćanski i socijalni u najodličnijem smislu riječi. Bio je to apostolat besplatnog poučavanja siromašnih djevojčica. Ženski je svijet tada na polju školstva bio jako prikraćen. Alix će tome nedostatku nastojati doskočiti.

Već naredne godine mogla je u Poussayu otvoriti svoju prvu školu, dok je u isto vrijeme biskup iz Toula odobrio prvi nacrt pravila za novu ustanovu, koji je sastavio sveti Petar Fourier. God. 1599. pet redovnica dođe u Maittaincourt, svečevu župu, gdje je njihov požrtvovni i nesebični školski rad imao tako velik uspjeh da se razna mjesta i gradovi počeše otimati za te nove učiteljice.

Novu je redovničku ustanovu Sestara naše Gospe odobrio god. 1603. kardinal-legat Lorene, a g. 1615. i 1616. i sam papa Pavao V. Ta brzina najvišeg priznanja bila je znak da se u Crkvi rodilo, zaista, nešto vrijedno i zamašno. U studenome 1617. osnovan je prvi službeni samostan Družbe s klauzurom, a Alix le Clerc s drugim sestrama započe kanonsku godinu novicijata uzevši kao redovničko ime Marija Terezija od Isusa. Sljedeće godine položi zavjete, a malo zatim bi izabrana za generalnu poglavaricu i u toj službi ostade sve do prosinca 1621.

Alix je bila duboka duša. Neka o tome posvjedoče neke njezine misli:

"Uvijek me nešto vuklo da sve naše planove stavim pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Moje je pouzdanje u njezinu moć bez granica. Ona je vaša dobra Majka. Idite k njoj s pouzdanjem!

Ne mogu ništa propustiti što Bog traži od mene. Kad više nisam mogla izdržati, obratila sam se Blaženoj Djevici, Majci žalosnih. Molila sam je da mi izmoli zasluge svoga Sina da operem svoju dušu i ukrasim je njegovim milostima.

Pogrde smatram kao pripuštenje Božje koje će me predati milostima, a patnje božanstvenije vuku čovjeka Bogu.

Sve se moje nade i pouzdanje oslanjaju na Providnost i dobrotu Božju.

Shvatila sam u duši da će Družba, koju ću osnovati, pretrpjeti mnogo progona, ali se neće raspasti.

Više držim do zrna poniznosti nego do sto ekstaza. Tražimo uvijek svoje poništenje, to će nam više vrijediti nego veliki zanosi. Sjećam se uvijek svog ništavila. To je istina koja daje mir u svim prilikama, a on počiva u beskrajnoj strpljivosti.

Klanjala sam se Trojstvu u jedinstvu, a osobito sam razumjela ljubav i jedinstvo triju božanskih osoba.

Daj Gospodine, da ti budeš uvijek u meni i ja u tebi i da tako sjedinjeni ostanemo zajedno!

Ako mi Bog u svojoj dobroti oprosti grijehe, sjetit ću se pred njim sviju vas i molit ću ga da vam udijeli milost da savršeno obdržavate svoja pravila u duhu našega reda.

Što se vas tiče, ostanite uvijek u najtješnjem jedinstvu i međusobnoj ljubavi, jer ljubav i jedinstvo jedina su sredstva po kojima će se vaš red održati..."

Alix je umrla 9. siječnja 1622., oplakaše je svi koji su je poznavali. Štovali su je kao pravu sveticu. No, zbog mnogih političkih događaja i zbivanja istom je u prošlom stoljeću bilo moguće započeti kanonski postupak za njezino proglašenje blaženom. A do same beatifikacije došlo je tek  g. 1947. Djelo blažene Alix Le Clerc živi i djeluje i danas i u nas. Nadživjelo je mnoge nedaće, što je znak njegove životne snage. Sestre naše Gospe u nas sve se više uključuju u župni apostolat, osobito kao vrsne katehistice i voditeljice crkvenog pjevanja.

  Povratak na sve Vijesti