ZAHVALNO HODOČAŠĆE U RIM

HBK je pozvala sve vjernike iz Hrvatske da se uključe u Zahvalno hodočašće u Rim, kako bismo rekli sv. ocu Benediktu HVALA što nas je posjetio i tako naš narod i Domovinu ohrabrio na putu života u vjeri. Hodočašće je organizirano od 4. do 9. studenog o. g. po Nadbiskupijama i Biskupijama.

S. Edith i ja imale smo sreću poći na ovo hodočašće s hodočasnicima iz naše Bjelovarsko-Križevačke biskupije, koja je bila predstavljena s tri autobusa. Naš autobus je predvodio mons. Vjekoslav Huzjak (naš biskup) s mons. Stjepanom Ptičekom (vikar Biskupije i župnik naše župe sv. Terezije), prečasnim Josipom Stipančevićem (ekonomom Biskupije). Osim vjernika bila su još dva župnika (iz Cirkvene i Zrinjskog Topolovca) te dvije sestre milosrdnice (iz Grubišnog Polja). Nekoliko naših djelatnika također je bilo u našem autobusu. Imali smo i službenog vodiča (Branko Korbar), koji je zaista profesionalno obavio svoj zadatak.

Atmosfera u autobusu je bila ugodna i hodočasnička. Nitko se nije izgubio, a niti puno kasnio na dogovorene termine. Pošli smo u nedjelju (4. 11. 2012.) na večer u 22.00 sata a vratili se u petak 9. 11. prije ponoći. Vozili smo se preko Zagreba, Bregane, Ljubljane, Sežane, Trsta, Venecije, Padove, Bolonje, Firenze, Peruđe i došli do Asiza gdje smo razgledavali crkvu Gospe od Anđela, posjetili grob sv. Franje Asiškog i u njegovoj crkvi slavili sv. Misu, koju je predvodio naš Biskup na hrvatskom jeziku. Razgledali smo središnji gradski trg, crkvu i grob sv. Klare. Poslije podne krenuli smo u Rim i na večer oko 19.00 sati večerali u hotelu (Capital inn) gdje smo bili smješteni cijelo vrijeme našeg boravka u Rimu.

Puno smo toga vidjeli, posjetili, hodajući molili i Bogu za sve ljepote zahvaljivali. Osobno sam u sebi nosila želju posjetiti grob bl. pape Ivana Pavla II. Teško je izdvojiti neke doživljaje, jer je sve bilo motivirano i prožeto molitvom i zajedničkim euharistijskim slavljima, u predivnim bazilikama, na našem jeziku i s našim narodom, svećenicima, biskupima, bogoslovima, redovnicama i redovnicima. Ipak doživljaj na grobu blaženog Ivana Pavla II. bio mi je poseban i nosit ću ga u svom biću cijelog života. Sestra Edith i ja smo pri samom ulasku u baziliku sv. Petra pogledom tražile grob, pronašle ga i zaustavile se što smo bliže mogle, u molitvi i zahvali.

Trebale smo slijediti program i grupu te nam je vrijeme bilo prekratko, ali smo nosile nadu da ćemo se možda još jednom uspjeti pozdraviti s blaženim Ivanom Pavlom II., koji je sigurno svakoj od nas progovorio osobno i poticajno.

Nakon razgledavanja Vatikanskih muzeja i sikstinske kapele pošli smo na kupolu sv. Petra, a po povratku smo se sretne i radosne još jednom zaustavile na grobu blaženog pape Ivana Pavla II.

Ono što mi je bilo vrlo upečatljivo je to da smo se tih dana u Rimu sretali s mnogim poznatim licima i imali smo dojam da se Hrvatska Crkva preselila u Rim. Bilo mi je drago sresti i našu s. Jasnu, koja je s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom došla na ovo hodočašće. Poruka sv. oca Benedikta XVI, s generalne audijencije, neka nas u ovom božićnom vremenu sve potakne na produbljivanje Božje riječi, čežnjom i žudnjom na osobiti način izražena Psalmom 42-43. (41-42) „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.“

s. Tarzicija Tunjić

Pogledajte galeriju slika   Povratak na sve Duhovni kutak