Uskrs - milosni događaj uprisutnjenja dovršetka vazmenog otajstva potiče nas da životom i riječju naviještamo Radosnu vijesti da je Isus živ, da je Pobjednik nad grijehom i smrću. Kad se u životu borimo protiv grijeha u sebi i oko sebe, kad čeznemo za svetošću i zauzimamo se za život, možemo pridonijeti promjeni našeg malog ali stvarnog dijela svijeta. Možemo se otvoriti susretu s ljudima u kojima onda susrećemo Isusa Uskrsloga.

Želeći vam sretan i blagoslovljen Uskrs, s vama na sve velike nakane svijeta današnjice mole članice

Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb  

Gospodine Isuse Kriste, ti si nas poučio da budemo milosrdni kao Otac nebeski i rekao nam da tko vidi tebe, vidi njega.

Pokaži nam lice i bit ćemo spašeni.

Tvoj pogled, pun ljubavi, oslobodio je Zakeja i Mateja od robovanja novcu,

a preljubnicu i Mariju Magdalenu od iskušenja da sreću traže samo u stvorenju;

potaknuo je Petra da zaplače, nakon što te je zatajio, a raskajanomu je razbojniku zajamčio raj.

Daj da svatko od nas osjeti da je i nama upućena riječ koju si rekao Samarijanki: „O, kad bi znala dar Božji!“

Ti si vidljivo lice nevidljivoga Oca, Boga koji svoju svemoć očituje nadasve praštanjem i milosrđem: daj da Crkva u svijetu bude Tvoje vidljivo lice,

lice svoga uskrslog Gospodina u slavi.

Htio si da i tvoji službenici budu zaogrnuti slabošću kako bi gajili istinsko suosjećanje

prema svima koji su u neznanju i zabludi.

Učini da svatko tko pristupi tvojim službenicima osjeti da ga Bog iščekuje, ljubi i da mu oprašta.

Pošalji svoga Duha i sve nas posveti svojim pomazanjem,

kako bi Jubilej milosrđa bio godina milosti Gospodnje te tvoja Crkva,

u obnovljenome zanosu, uzmogne donijeti siromasima radosnu vijest,

proglasiti slobodu zatočenima i potlačenima te slijepima vratiti vid.

Po zagovoru Marije, Majke milosrđa, to molimo tebe koji s Ocem i Duhom Svetim

živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Molitva prigodom Međunarodnog dana žena za mir i razoružanje

24. 05. 2015.
samostan Družbe sestara Naše Gospe,
Primorska 20, Zagreb

UVOD
s. Stanka:

Bože, koji si nam darovao život, koji je tvoj najdragocjeniji dar, svjedokinje smo kako se s tim darom u cijelom svijetu svakodnevno postupa na najokrutniji način, na način oduzimanja života. Danas na 24. svibnja, na Međunarodni dan žena koje se bore za mir i razoružanje, želimo doprinijeti svojom molitvenom podrškama ovom zalaganju, želimo moliti za sve koji se zalažu za mir i razoružanje u zaraćenim područjima i u cijelom svijetu.

Želimo se pomoliti za sve žrtve ratnih stradanja, sukoba, terorističkih napada, nuklearnih pokusa. O većini žrtava i nasilnih sukoba ne znamo, no neki su poznati po cijelom svijetu.

Zato te danas Bože, molimo za svaku žrtvu ratnog stradanja.

Također se želimo pomoliti za sve hrabre žene i muškarce koji rade u svim nasilnim sredinama za nenasilnim rješenjima gdje se istovremeno zalažu za ravnopravnost spolova, a često puta na štetu vlastite sigurnosti. U svom radu, oni se hrabro suočavaju sa izazovima društvenih normi koje promiču uporabu nasilja i militarizma za rješavanje svih sukoba.

Poruka ovog dana ne dolazi samo od strane žena i ženskih mirovnih pokreta, nego i od muškaraca, zapravo od svih za stvaranje održivog mira za sve.

Danas se obilježava 20. godišnjica ovog dana, no još uvijek u našem podijeljenom svijetu ženama mirotvorkama, koje iako imaju važnu ulogu u izgradnji mira i izazovima militarizma i dalje se potkopava i blokira puno sudjelovanje. Zato danas molimo i za žene koje rade u mirovnim akcijama, da im molitvom iskažemo solidarnost jer rade za mir uslijed sukoba. Kako smo okružene različitim oblicima nasilja unutar naše zemlje, grada, susjedstva, molimo i za sve žrtve raznih oblika nasilja.

(Kratka tišina)

MOLITVA ZA MIR
s. Nada: BOŽE, LJUBAVI I POMIRENJA.
Svi: BOŽE, LJUBAVI I POMIRENJA.
s. Nada: BOŽE, BLAGOSTI I MIRA.
Svi: BOŽE, BLAGOSTI I MIRA.
s. Nada: HVALA TI ZA OVAJ DAN.
Svi: HVALA TI ZA OVAJ DAN.
s. Nada: ZA DAN MIRA I RAZORUŽANJA.
Svi: ZA DAN MIRA I RAZORUŽANJA.
s. Nada: I SJEĆANJA NA TOLIKE ŽENE I MUŠKARCE.
Svi: I SJEĆANJA NA TOLIKE ŽENE I MUŠKARCE.
s. Nada: KOJI SU RADILI, I KOJI RADE ZA MIR.
Svi: KOJI SU RADILI, I KOJI RADE ZA MIR.
s. Nada: HVALA TI ZA MIR U KOJEMU ŽIVIMO.
Svi: HVALA TI ZA MIR U KOJEMU ŽIVIMO.
s. Nada: DARUJ MIR NAŠIM SRCIMA.
Svi: DARUJ MIR NAŠIM SRCIMA
s. Nada: MIR NAŠIM OBITELJIMA.
Svi: MIR NAŠIM OBITELJIMA.
s. Nada: MIR SVIMA KOJI SU TJESKOBNI.
Svi: MIR SVIMA KOJI SU TJESKOBNI.

s. Nada: SVIMA KOJIMA JE TEŠKO.
Svi: SVIMA KOJIMA JE TEŠKO.
s. Nada: I KOJI SU ŽALOSNI.
Svi: I KOJI SU ŽALOSNI.
s. Nada: MOLIMO TE, UJEDINI NAŠE VAPAJE.
Svi: MOLIMO TE, UJEDINI NAŠE VAPAJE.
s. Nada: OSNAŽI NAŠE SNAGE ZA DJELOVANJE.
Svi : OSNAŽI NAŠE SNAGE ZA DJELOVANJE.
s. Nada: U ZAUZIMANJU ZA NAŠE SESTRE I BRAĆU.
Svi: U ZAUZIMANJU ZA NAŠE SETRE I BRAĆU.
s. Nada: DARUJ NAM SVIMA SVOJ MIR ,
Svi: DARUJ NAM SVIMA SVOJ MIR ,
s. Nada: KOJI JE DAR TVOGA DUHA.
Svi: KOJI JE DAR TVOGA DUHA.
s. Nada: I DAJ DA BUDEMO: GRADITELJICE MIRA.
Svi: I DAJ DA BUDEMO: GRADITELJICE MIRA.
s. Nada: AMEN.
Svi: AMEN.

(Kratka tišina u kojoj molimo mir za sve osobe koje poznajemo.)

Pjevamo:
MIRA DAJ SRCIMA,
MIRA OBITELJIMA,
MIRA NARODIMA,
MIRA CIJELOM SVIJETU.

(Kratka tišina u kojoj molimo za sve osobe, osobito za ljude na vodećim mjestima zemalja svijeta, te onima koji trebaju voditi brigu za povjereni narod. Sve koji su izabrani na vodeća mjesta voljom građanki i građana.)

Psalam molimo pojedinačno po stihovima.
Psalam 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo

spominjući se Siona;

2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo,

porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

(Kratka tišina u kojoj molimo snagu zauzimanja te razoružanje svim ženama i muškarcima.)

Pjevamo:

BOŽE MOJ, DOPUSTI MI (MOLITVA SV. FRANJE)

1. Bože moj, dopusti mi, aleluja

mira Tvog da budem glas, aleluja.

2. Ima li mržnja bilo gdje, aleluja

daj da ljubav nosim tu, aleluja

3. Ima li sumnja bilo gdje, aleluja

daj da vjeru nosim tu, aleluja

4. Ima li očaj bilo gdje, aleluja

daj da nadu nosim tu, aleluja

5. Ima li žalost bilo gdje, aleluja

daj da radost budem tu, aleluja

6. Ima li tama bilo gdje, aleluja

daj da svjetlo budem tu, aleluja.

(Kratka tišina.)

ZAKLJUČNA MOLITVA

s. Martina: Bože, Ti si nas izabrao da tebi služimo i da pozorno osluškujemo potrebe naših sestara i braće, potrebe Svijeta u kojem živimo. Pozivaš nas da se aktivno uključimo u borbu za slabe, za ljubav i mir na svakom mjestu. Daj nam snage u naviještanju Tvojeg mira i ljubavi svakom srcu. Udijeli nam da s nadom uskrsnuća aktivno čekamo ostvarenje Tvoga Kraljevstva u svakom ljudskom srcu i cijelom svijetu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Priredile: s. Stanka Oršolić i s. Milka Zečević-Tadić

"ŽENE PRED ISUSOVIM PRAZNIM GROBOM, Đakovo, Seitz

Uskrs 2015.

Dragi prijatelji, suradnici i posjetioci naše stranice!

Nije ovdje, uskrsnuo je! Lk 24, 6

Ove su riječi ženama, svjedokinjama Isusove muke i smrti, na ulazu u Njegov prazni grob podarile novo svjetlo. One učvršćuju i našu vjeru i podižu nam pogled sa stvarnosti patnje i smrti prema novoj stvarnosti koju nam je Isus obećao - prema uskrsnuću i životu koji ne prolazi.

Događa se često nama i ljudima oko nas da Isusa tražimo na mjestima svojih svakodnevnih boli i umiranja, osjećajući da su nam mnoge nade umrle i očekivanja iznevjerena. Ove evanđeoske riječi i nama dovikuju - Nije ovdje! Uskrsnuo je i opet je s vama!

Isusov prazan grob govori o Njegovoj odsutnosti, ali i o novoj nadi. Kada mislimo da se čovjek teško može više izvući iz mučnih životnih situacija, kad bi nam zlo htjelo ukrasti nadu, kako kaže papa Franjo, Isusovo uskrsnuće nam se nudi kao temelj našeg vjerničkog života. Ne samo za vječnost nego i za sadašnjost.

Isus nije u grobu. Gdje je?

- U svakoj pobjedi života nad smrću, u milosrdnoj ljubavi koja se daruje.

- U mom i tvom životu svaki puta kada svoje srce otvaramo drugima kroz djelotvornu ljubav, kroz oproštenje i ljubaznu riječ, kada na prvo mjesto stavimo dobro svojih bližnjih i ne prepuštamo se ogovaranju, zavisti i ljubomori.

Da bi se Njegova prisutnost među nama sve više ostvarivala trebamo preobrazbu srca i duše koju nam može donijeti otvorenost Duhu Svetom i spremnost na promjenu mišljenja i ponašanja.

Neka nam Uskrsli Isus bude trajni pratilac na životnim putovima kojima izlazimo iz sebe u traženju onoga što možemo učiniti za ljude pored sebe.

To s vama, za svaku i svakog od vas mole vaše,

Sestre Naše Gospe

Prenosimo razgovor koji je objavljen na stranici Zagrebačke nadbiskupije.

"Uoči Dana posvećenog života, 2. veljače, razgovarali smo sa s. Zrinkom Šestak, koja je progovorila o svom pozivu, izazovima s kojima se redovnice danas susreću, ali i o nadolazećoj godini posvećenog života.

1. Budući da ćemo 2. veljače proslaviti Dan posvećenog života, ispričajte nam nešto o svome pozivu. Što je i kada u Vašemu životu bilo prijelomno da kroz redovništvo odlučite posvetiti svoj život Bogu?

Zovem se s. Zrinka Šestak. Rođena sam u Varaždinu, župa sv. Ilija. Do svoje 15. godine, živjela sam s roditeljima, braćom i sestrom u jednom malom i lijepom selu Seketinu, gdje sam pohađala osnovnu školu. Mogu reći da se moja obitelj ni po čemu posebnom nije razlikovala od svih drugih obitelji. I nas četvero djece, ni po čemu posebnom od druge djece u selu i župi. A zašto je Bog odabrao baš moju obitelj da sebi izabere tri radnika na svoju njivu? Ne znam. To je samo njemu poznato.

Odrastala sam u obitelji u kojoj se svakodnevno molilo i redovito pohađalo nedjeljnu svetu misu. Od malih nogu po mojim roditeljima, te djedu i baki, upijala sam pravi katolički duh. U obitelji su se cijenile prave vrijednosti. U župnoj crkvi, na kraju svake nedjeljne mise molilo se za duhovna zvanja, i hvala Bogu, molitve su uslišane te se velik broj djevojaka i mladića odazvao Božjem pozivu.

Naime, moja teta je već puno prije mene odgovorila na Božji zov. Ja sam o svom životnom pozivu ozbiljnije počela razmišljati negdje u sedmom razredu, a odluka da ću ići u samostan, sredinom osmog razreda, te sam nakon završene osnovne škole krenula u samostan. Dvije godine kasnije i moj brat je čuo Božji poziv, i odazvao se. Sada smo već svi troje sa dovoljno redovničkog i svećeničkog staža.   
 
A sada valja nešto reći i o mom pozivu. Moram priznati, prvi puta naglas progovaram o svom pozivu, pa uopće ne znam kako će to ispasti. Svjedočenja koja sam do sada slušala, uglavnom su bila s nekim znakovitim događajem, preokretom u životu, ili već nešto tome slično. Moram reći da Gospodinov poziv upućen meni, pa ni moj odaziv Njemu, nisu bili nešto posebno spektakularno što bi se moglo oblikovati riječima.

Bilo je to onako potiho, kao što sam i sama tada i još jedno vrijeme bila. Mirna, tiha i povučena. Tako sam i ja negdje u svojoj dubini osjetila da bi se moj život mogao ostvariti u redovničkom pozivu. Tada to nisam znala imenovati, a danas bih rekla da je poziv jedan veliki misterij. Za taj misterij sam se odlučila, i živim ga već gotovo 34 godine. Iz dana u dan, razjašnjava mi se što znači biti pozvan od Gospodina, i već nebrojeno puta zahvalila sam Bogu za njegov poziv. Trudim se da u mom životu bude prepoznatljiv Bog koji me pozvao.
 
2. Pripadate Družbi setara Naše Gospe. Koja je osobita karizma Vašega reda i kako ste odlučili pristupiti baš ovoj družbi?

Da, pripadam Družbi sestara Naše Gospe, čija je karizma odgoj i poučavanje djece i mladih. Do nedavno, u našem samostanu na Bukovačkoj cesti, sestre su dugo godina vodile i radile u dječjem vrtiću. Zbog sve manjeg broja sestara, više nismo u mogućnosti raditi s djecom, ali vrtić i dalje djeluje u sklopu Gradskog ureda za odgoj i obrazovanje. Sestre rade na fakultetu kao profesorice, u školi kao vjeroučiteljice, te u župnoj katehezi i vođenju crkvenog pjevanja i rada s mladima.

A kako sam se odlučila pristupiti baš ovoj Družbi?

Iako su u mojoj župi djelovale sestre Kćeri Božje Ljubavi, s kojima sam bila povezana i odlazila na duhovne obnove, moja teta koju sam u početku spomenula bila je kod Sestara Naše Gospe, pa je tako u meni prevagnuo odabir Sestara Naše Gospe. A Marija je majka sviju nas koja nas zagovara kod svoga Sina.

3. S kakvim se izazovima susreću mladi koji se odluče za duhovni poziv? Možete li se prisjetiti kako je to bilo u vrijeme kada ste Vi donosili tu životnu odluku – je li tada bilo teže ili lakše?

Mladi koji se u današnje vrijeme odlučuju za duhovni poziv zasigurno imaju duže razdoblje do donošenja odluke. Osobito oni koji idu na sigurno. Neodlučnost za duhovni poziv, ali i za bračni, očita je. Obitelj koja bi u životu mlade osobe trebale odigrati važnu ulogu, nepostojana je, a često i velika kočnica. 

Moram priznati, da je u vrijeme kada sam se ja odlučivala za duhovni poziv, bilo lakše. Obitelji su tada još živjele one prave kršćanske i životne vrijednosti i mogle su to mlado stvorenje koje se odlučivalo za svoj životni put usmjeriti i podržati u odabiru.
 
4. Tko vas je god upoznao kroz vašu službu, sigurno su ga oduševile Vaša radost i ljubaznost. U čemu je najveća radost redovničkog života?

Svjesna sam da mi je Bog puno toga dao na dar. Iz dana u dan to otkrivam i zahvalna sam mu na tome. Svjesna sam i toga da darove koje sam dobila, nisam dobila samo za sebe. Dobila sam ih zato da ih dijelim. Pa koliko god dam od sebe, toliko više primim.

Raduju me male stvari i sreća ljudi. Najveća moja radost, a onda i redovničkog života jest, kada osjetim, da BOG koji je smisao mog života, bude prepoznatljiv ljudima s kojima živim i s kojima se susrećem. Kada vidim i doživim da osmjeh koji mene zaista ne košta ništa, podarim drugome, i on, u tome drugome, izazove osmjeh. Kada razgovor i riječ razumijevanja dade vjetar u leđa nekome tko ne zna kako i kuda dalje. I moglo bi se tu nabrojati još puno toga. Život koji ima smisao je lijep, koliko god se u njemu svašta događalo.

5. Već ste dugo na službi u župi Sv. Blaža u Zagrebu. Koliko su redovnice važne u župnom pastoralu?

Da, ovo je deveta godina mog djelovanja i življenja u Župi sv. Blaža, u koju sam došla iz samostana u Primorskoj. Ostvarila sam lijepu komunikaciju i suradnju kako sa župnikom i kapelanima, kojih je prošlo četvero i sada peti, tako i sa župljanima. Moje iskustvo jest da je život na župi aktivniji. A redovnice u župnom pastoralu, kako god se on zvao, od velike su važnosti. Koliko svojim aktivnostima u župnom uredu, u kući, u sakristiji i u crkvi, toliko i molitvom kojom direktno povezuju s Bogom sva župna događanja, te sve probleme i radosti ljudi koji im se obraćaju.
 
6. I za kraj – papa Franjo najavio je 29. studenoga prošle godine da će 2015. godina biti godina posvećenog života. Koliki je to poticaj za redovnike i redovnice u njihovu djelovanju i na što su u svojem svakodnevnom životu i radu osobito pozvani?

Drago mi je da će sljedeća godina biti godina posvećenog života. Potrebno je i nama koji se nazivamo i trudimo biti osobe, koje svojom odlukom odgovaraju na Božji poziv, da i sami zastanemo pred sobom i promotrimo gdje smo. Idemo li u dobrom pravcu? Slijedimo li onoga za kim smo pošli? Jesmo li dovoljno okrenuti potrebama svijeta i društva u kojem djelujemo i živimo? Jesmo li znak ili upitnik?

Pozvani smo u svemu nasljedovati Krista. Smatram da je za redovnički život potrebna širina gledanja i razmišljanja, širina djelovanja i pronalaženja novih djelatnosti. Potrebno je stvoriti jedan zdravi vjernički i ljudski mentalitet u sebi i u našim zajednicama, što samostanskim, što župnim. Imati hrabrosti zakoračiti u nepoznato. Imati vjere, prave vjere, kojom možemo činiti Božja djela."

Kao i onda kad je "punina vremena nadošla" i nama danas Bog progovara o svojoj želji da spasenje dosegne svakog čovjeka.

Oko sebe pronalazimo razna tumačenja svijeta i života koja nas pokušavaju zastrašiti i izazvati malodušnost. Ipak, kad nam je srce pozorno na Božju blizinu, oči nam vide više Njegovih znakova u svijetu, u sebi i oko sebe.

Božje spasenjsko djelovanje vidimo i u malim koracima koje smo učinili tijekom protekle građanske godine. Usudimo se radovati svemu jednostavnom i lijepom! Da bi toga bilo što više  i za druge ljude oko nas usudimo se založiti za zaštitu i unaprjeđenje ljudskoga dostojanstva, posebno tamo gdje je ono ugroženo.

Tada će nam svima i nova godina biti blagoslovljena i sretna. To vam svima želimo!

Božić je, blagdan Isusova rođenja! Želimo ga slaviti i u njega uroniti da bismo spoznali što nam on danas poručuje.

Kao što se Bog u svom čovještvu nama do kraja predao, pozvani smo u ovim blagdanskim danima posvjedočiti da smo se i mi do kraja odlučili za ljubav prema Isusu i svojim bližnjima.

Pozvani smo i poslani poći ususret Božiću čiste duše i srca otvorena drugima.

Netko je lijepo napisao:

Svaki put kad se rodi dijete, nastaje Božić.

Svaki puta kad dva čovjeka oproste jedan drugome, nastaje Božić.

Svaki put kad pogledaš nekoga očima srca, sa osmjehom na licu, nastaje Božić.

Neka Božić započne i nastavi se tijekom cijele nove 2013. godine u kojoj smo pozvani otvoriti vjerom vrata svoga života Kristu i prepoznati Ga prisutnoga u djeci i mladima, u potrebitima, u svojoj obitelji, u bolesnicima i svima koji nam dolaze na životni put.

SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU NOVU 2013. GODINU ŽELE VAM

SESTRE NAŠE GOSPE!

HBK je pozvala sve vjernike iz Hrvatske da se uključe u Zahvalno hodočašće u Rim, kako bismo rekli sv. ocu Benediktu HVALA što nas je posjetio i tako naš narod i Domovinu ohrabrio na putu života u vjeri. Hodočašće je organizirano od 4. do 9. studenog o. g. po Nadbiskupijama i Biskupijama.

S. Edith i ja imale smo sreću poći na ovo hodočašće s hodočasnicima iz naše Bjelovarsko-Križevačke biskupije, koja je bila predstavljena s tri autobusa. Naš autobus je predvodio mons. Vjekoslav Huzjak (naš biskup) s mons. Stjepanom Ptičekom (vikar Biskupije i župnik naše župe sv. Terezije), prečasnim Josipom Stipančevićem (ekonomom Biskupije). Osim vjernika bila su još dva župnika (iz Cirkvene i Zrinjskog Topolovca) te dvije sestre milosrdnice (iz Grubišnog Polja). Nekoliko naših djelatnika također je bilo u našem autobusu. Imali smo i službenog vodiča (Branko Korbar), koji je zaista profesionalno obavio svoj zadatak.

Atmosfera u autobusu je bila ugodna i hodočasnička. Nitko se nije izgubio, a niti puno kasnio na dogovorene termine. Pošli smo u nedjelju (4. 11. 2012.) na večer u 22.00 sata a vratili se u petak 9. 11. prije ponoći. Vozili smo se preko Zagreba, Bregane, Ljubljane, Sežane, Trsta, Venecije, Padove, Bolonje, Firenze, Peruđe i došli do Asiza gdje smo razgledavali crkvu Gospe od Anđela, posjetili grob sv. Franje Asiškog i u njegovoj crkvi slavili sv. Misu, koju je predvodio naš Biskup na hrvatskom jeziku. Razgledali smo središnji gradski trg, crkvu i grob sv. Klare. Poslije podne krenuli smo u Rim i na večer oko 19.00 sati večerali u hotelu (Capital inn) gdje smo bili smješteni cijelo vrijeme našeg boravka u Rimu.

Puno smo toga vidjeli, posjetili, hodajući molili i Bogu za sve ljepote zahvaljivali. Osobno sam u sebi nosila želju posjetiti grob bl. pape Ivana Pavla II. Teško je izdvojiti neke doživljaje, jer je sve bilo motivirano i prožeto molitvom i zajedničkim euharistijskim slavljima, u predivnim bazilikama, na našem jeziku i s našim narodom, svećenicima, biskupima, bogoslovima, redovnicama i redovnicima. Ipak doživljaj na grobu blaženog Ivana Pavla II. bio mi je poseban i nosit ću ga u svom biću cijelog života. Sestra Edith i ja smo pri samom ulasku u baziliku sv. Petra pogledom tražile grob, pronašle ga i zaustavile se što smo bliže mogle, u molitvi i zahvali.

Trebale smo slijediti program i grupu te nam je vrijeme bilo prekratko, ali smo nosile nadu da ćemo se možda još jednom uspjeti pozdraviti s blaženim Ivanom Pavlom II., koji je sigurno svakoj od nas progovorio osobno i poticajno.

Nakon razgledavanja Vatikanskih muzeja i sikstinske kapele pošli smo na kupolu sv. Petra, a po povratku smo se sretne i radosne još jednom zaustavile na grobu blaženog pape Ivana Pavla II.

Ono što mi je bilo vrlo upečatljivo je to da smo se tih dana u Rimu sretali s mnogim poznatim licima i imali smo dojam da se Hrvatska Crkva preselila u Rim. Bilo mi je drago sresti i našu s. Jasnu, koja je s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom došla na ovo hodočašće. Poruka sv. oca Benedikta XVI, s generalne audijencije, neka nas u ovom božićnom vremenu sve potakne na produbljivanje Božje riječi, čežnjom i žudnjom na osobiti način izražena Psalmom 42-43. (41-42) „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.“

s. Tarzicija Tunjić

Prezentacija

S prvim je obilnijim snijegom na fasadi našeg samostana osvanuo grafit kojim je, vjerojatno, netko izrazio svoje razmišljanje o nama koji živimo u kući koju opasuju zidovi na kojima se može pisati.

Prihvaćajući izazov na dijalog osjetila sam se potaknutom reći (a ne bih htjela pisati na fasadu, pa pišem na ovaj "zid"), da je ključ našeg, kao i svih samostana, iznutra, i da nas nije nitko zatvorio nego smo mi unutra slobodne a ne zatvorene. I ne samo unutra. I vani smo.

s. Martina Koprivnjak

To će lijepo izraziti pjesma koju prilažem:

iz zidina van

živim u zidinama

moga samostana

i u zidinama

moga grada

**********

volim samostan

volim i grad

i nije da zidine

ne volim

*******

pa ipak

ja svaki dan

moram izići van

iz samostana

i iz grada

i iz zidina

da pučinu vidim

i smirim čežnju

za daljinama

nepoznatima

*******************

moj se gospodin rodio

pred zidinama

betlehemskim

***********

moj je gospodin umro

i uskrsnuo

pred zidinama

jeruzalemskim

***********

iz mraka svih mojih zidina

moram van

moramo van

da nas obasja svjetlo

betlehemsko

i svjetlo uskrsnuća

************************

fra Rafael Romić

"s Franjom Asiškim već osam stoljeća"

( 2012. )

Isuse,

Duboko osjećamo

koliko su nam životi

u Tebi ukorijenjeni.

U Tebi osnaženi.

Nahranjeni za Tvojim Stolom.

Iskusio si kušnju,

izazov,

i prijevaru.

Ponudu bezvrijednoga

u zamjenu za vječno.

Tvojom kušnjom

moj život

i naši životi

crpe snagu

u susretu sa zlom.

Po Tebi shvaćamo

koliko je vrijedan put odricanja

posta i molitve.

Ti nas jačaš

i pripremaš

za sve životne izazove

i kako odoljeti

svakodnevnim

i primamljivim ponudama.

Daješ nam Duha Mudrosti

koji nas uči

kako postupati

i kako ostati Tvoji.

Isuse,

hvala Ti za trenutke tišine

u kojima jasnije prepoznajemo

Tvoj glas.

Hvala Ti za snagu

koju nam daješ

dok donosimo odluke

za nove početke ;

u ljubavi prema Tebi

i našim bližnjima.

Blagoslovi nas!

Daj nam snagu i radost

za sve što Ti prinosimo.

Pomozi nam

kako bismo i mi

pomagali jedni drugima

u pronalaženju

pravih putova.

Pomozi nam

Kako bismo svakodnevno

bili prepoznati

kao vjernici

i Tvoji svjedoci.

Amen.

s. Milka Zečević-Tadić

 „Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet“ ( Iv 1, 9 )

Božić je dan koji je zauvijek spojio nebo i zemlju, dao ljudskome i zemaljskome odsjaj nebeskoga. Danas je u krilu Majke Marije zablistala Svjetlost svijeta i nama obasjala put života. Ono što se nama čini priprosto pokazuje logiku Božjeg postupanja i zalaganja. Dijete rođeno u krajnjoj bijedi i na rubu ljudskog dostojanstva odvraća naše oči od uobičajenog shvaćanja stvari, jer blještavilo kojim okružujemo ovaj blagdan znači nešto nama ljudima, ali ne izriče njegovu bit.

Ako nas blještave ponude zasljepljuju, a mnoštvo novih sredstava komunikacije odvraća od poruke božićnog otajstva, zastanimo i odlučimo živjeti božićno: u jednostavnosti ljudskoga i vjerničkoga susretanja. Za svaki je istinski susret potrebna: spremnost, otvorenost, zalaganje, požrtvovnost koja donosi ispunjenje i radost kojoj nema premca.

„Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom.“ (Fil 2,6) Kad se utjelovio Isus nije sebi uzeo ono što je u ljudskim očima najuzvišenije niti nabolje. Uzeo je lik priprostog djeteta da bi svima mogao biti blizak i sve nas susresti. Zato u susretu s Bogom smijemo govoriti o sebi, povjeravati mu se, tražiti rješenja i donositi odluke. O, kad bismo pred Djetetom u štalici pronašli izvor ozdravljenja svoje nutrine, svojih osjećaja, svojih misli i riječi!

Bog nam na usta proroka Izaije kaže: „Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim.“ (Iz 43,4) Ukorijenjeni u toj riječi pođimo radosno u dane nove 2012. godine. Tu istu radost donosimo jedni drugima.

Želimo radostan Božić i blagoslovljenu 2012. godinu svim svećenicima, suradnicima i rodbini naših sestara, dobročiniteljima, i svima vama koji ćete navratiti na našu web stranicu!

Sestre Naše Gospe

Meditativni uvod u Evanđelje druge nedjelje Došašća, u vidu prezentacije koju je izradila s. Regina Goberna, OSB, a s talijanskog prevela s. Thea Filipović, DSNG, možete preuzeti ovdje:

Druga nedjelja Adventa

 Krist Kralj

Preuzmite i pogledajte prezentaciju o svetkovini Krista Kralja koju je izradila benediktinka s. Regina Goberna, a prevela naša s. Ana Thea Filipović.

Sijač – sjeme – njiva

«Iziđe sijač sijati» (Mt 13,4).

Tako jednostavno, a upravo pjesnički lijepo započinje Isus svoju priču.

Nema je potrebe niti prepričavati, niti tumačiti. Nije ih redovito tumačio ni sam Isus.

Danas čini iznimku. Evanđelist Matej nam donosi to Isusovo tumačenje, koje je dao samo svojim učenicima, jer njih želi uvesti u dublje razumijevanje, budući da će i sami uskoro biti navjestitelji Isusove poruke. Naziva iz blaženima jer im je dano slušati i gledati ono što su «mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti… ali nisu vidjeli; i čuti… ali nisu čuli» (r.16-17). Jasno je tko je tu sijač, jasno je što je sjeme.

U današnjoj prispodobi naglasak je na «njivi». Mi smo, naša su srca i savjesti ta njiva, tlo u koje se sije Božja riječ.

Zadržimo se malo na njoj u svome razmišljanju, jer nas se osobno tiče.

Na njivi našega srca raste različito raslinje. Ima tu i nježne trave i krasnog cvijeća, ali i korova i bodljikava trnja. Sve tu uspijeva.

Sjetimo se još jedne Isusove usporedbe, one kako sa pšenicom raste i kukolj. Sve raste na istoj njivi, u istom srcu. A do žetve njiva se može obrađivati, može su kukolj trijebiti, može se trnje i korov čupati.

To je zadatak koji mi imamo izvršiti.

U pripremi za slavlje sakramenta Pomirenja:

DIJETE: SVAĐALI SMO SE I RUGALI JEDNI DRUGIMA.

Svi: ALI TI NAS VOLIŠ I TRAŽIŠ.

DIJETE: NISMO ŽELJELI POMAGATI SVOJIM PRIJATELJIMA.

Svi: ALI TI NAS VOLIŠ I TRAŽIŠ.

DIJETE: NISMO SE HTJELI DRUŽITI SA SIROMAŠNOM DJECOM.

Svi: ALI TI NAS VOLIŠ I TRAŽIŠ.

DIJETE: BILI SMO NEZAHVALNI ZA JELO KOJE JE MAMA KUHALA.

Svi: ALI TI NAS VOLIŠ I TRAŽIŠ.

DIJETE: NISMO SE HTJELI S NEKOM DJECOM IGRATI.

Svi: ALI TI NAS VOLIŠ I TRAŽIŠ.

DIJETE: ZABORAVILI SMO TI REĆI HVALA ZA TVOJU DOBROTU I LJUBAV.

Svi: ALI TI NAS VOLIŠ I TRAŽIŠ.

Gospodine: Gospode, Bože…

Slava: Slava Bogu višnjemu…

Pripjevni psalam: (Pjevaju dječak i djevojčica ) Zahvaljujte Gospodinu…

Aleluja: ( Pjevaju djeca )

Vjerovanje:( Čitaju djeca po ulogama )

VJERUJEM U TEBE OČE SVEMOGUĆI DA SI TI NAŠ DOBRI OTAC I STVORITELJ CIJELOG SVIJETA: VIDLJIVOG I NEVIDLJIVOG.

Pjevamo: AMEN, AMEN, VJERUJEM. AMEN, AMEN, GOSPODE.

VJERUJEM U ISUSA KRISTA, TVOGA SINA, KOJI JE ROĐEN OD MARIJE DJEVICE, KOJI JE IZ LJUBAVI PREMA NAMA UMRO I USKRSNUO.

Pjevamo: AMEN, AMEN, VJERUJEM…

VJERUJEM U DUHA SVETOGA KOJEGA NAM ŠALJEŠ I KOJI DJELUJE U NAMA – TVOJOJ CRKVI.

Pjevamo: AMEN, AMEN, VJERUJEM…

Molitva vjernika:

1. ( Moli jedan ministrant )

Za našeg Svetog Oca Papu, za sve biskupe, svećenike, redovnike i redovnice ; da ih ti Gospodine neprestano nadahnjuješ i vodiš u njihovom predanom radu u tvojoj Crkvi, molimo te.

2. ( Moli jedna majka )

Gospodine, hvala ti za zadaću koju si nam povjerio u našim obiteljima. Pomozi nama roditeljima da svojoj djeci budemo pravi svjedoci vjere i prijateljstva s tobom, molimo te.

3. ( Moli djevojčica prvopričesnica )

Isuse, radosni smo što smo tvoji učenici. Zahvaljujemo ti što smo danas primljeni u zajednicu prvopričesnika. Daj da se svaki od nas rado odaziva na susret s tobom, molimo te.

4. ( Moli dječak prvopričesnik )

Zahvaljujemo ti, Gospodine za naše roditelje, učitelje i vjeroučitelje koji nas uče i odgajaju. Pomozi nam da im uvijek budemo poslušni i zahvalni, molimo te.

5. ( Moli jedan stariji vjeroučenik )

Gospodine, mi stariji vjeroučenici iskusili smo što znači hraniti se Tvojim tijelom i imati tebe za životnog Prijatelja. Daj da njegujemo

svoje prijateljstvo s tobom i time budemo primjeri novim prvopričesnicima, molimo te.

6. ( Moli jedan vjeroučenik )

Gospodine, molimo te i za sve naše stare,nemoćne i bolesne da im daruješ potrebnu snagu za trpljenje, a našim dragim pokojnima

udijeli radost nebeskog kraljevstva, molimo te.

Prikazna pjesma: Evo; Bože kruha vina…

Pričesne pjesme: Naša srca / Promijenimo sve / Kriste, budi naša radost…

Poslije pričesti:

(Djeca se slažu u red dvoje po dvoje po sredini crkve. Roditelji prilaze s dječje desne strane i primaju molitvenik od svećenika, a zatim se vraćaju s dječje lijeve strane i predaju djeci molitvenik čestitajući im. Svećenik tada poziva djecu da zajedno izmole JUTARNJU MOLITVU iz molitvenika na str. 100.)

Pjesma za kraj: Zdravo budi, Marijo…

(Vjerovanje i molitvu vjernika sastavila s.Milka Zečević – Tadić )

Svećenik: Ohrabreni susretom Isusa i Samarijanke, unatoč svojim grijesima i mi slobodno stojimo pred Ocem nebeskim. Molimo ga zajedno govoreći:

- Pokaži i nama ljubav svoju, Gospodine!

1.Tvoja Crkva čuva nauk evanđelja i slavi sakramente: daj da se svi članovi Crkve okoriste ovim bogatstvom, molimo te.

2. Mnoga djeca i odrasli posebno se u Korizmi pripremaju za krštenje, pomirenje i pričest: daj da na njima zablista tvoja ljubav, molimo te.

3. Mnogi ljudi promijene svoj život kada dožive susret s tobom. Pomozi nam da im mi ne prigovaramo za njihovu prošlost, molimo te.

4. Mi prvopričesnici primit ćemo danas prvopričesnički križ. Pomozi nam, Gospodine da s Isusom nosimo teškoće našeg djetinjstva, molimo te.

5. Naši su pokojnici pili na izvoru tvoje ljubavi; daj da im Isus bude. Nagrada njihova života, molimo te.

Svećenik: Vjerujemo, Gospodine, da ćeš uslišiti naše molitve. Daj da uvijek s pouzdanjem dolazimo k tebi kad smo u nevolji i da ti zahvaljujemo što si nas uslišio. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Svečanost podjele križeva:

(Svećenik blagoslivlja križeve dok se djeca dvoje po dvoje slaže u red, te im svećenik vješa križiće na vrat. Za to vrijeme pjevaju se korizmene pjesme a jedno dijete istupa na stepenice gdje čita prigodnu meditaciju.)

Meditacija o križu: ( Recitira jedan dječak ):

ISUSE, SPASITELJU MOJ!

PRIMIO SAM OVAJ PRVOPRIČESNIČI KRIŽIĆ.

ON MI GOVORI O TVOJOJ LJUBAVI

PREMA MENI.

NOSIM GA RADOSNO,

JER SI GA I TI NOSIO.

NA PRVOJ SVETOJ PRIČESTI

ON ĆE ZABLISTATI NA MOJOJ BIJELOJ HALJINI.

PO TVOM KRIŽU SMO SPAŠENI.

I ZATO TE LJUBIM, SVETI KRIŽU.

(Dječak i svi prvopričesnici ljube križ.)

Sada ću, Oče, iz ruku tvojih

primiti divni, najljepši dar:

O, bit će radost svih dana mojih…

već srce ćuti božanski žar.

Sam će mi Isus u srce doći.

što anđelima čistim je raj…

O, moja radost ne može proći;

od nje će ostat u srcu sjaj.

Sada ću, Oče, iz ruku tvojih

primiti divni, najljepši dar;

O, bit će radost svih dana mojih…

srce mi ćuti božanski žar.

DANAS

Danas meni zora Danas meni srce

sretni danak javlja, tako burno tuče,

danak slatke sreće danas mene k Isusu

i najvećeg slavlja. želja žarka vuče.

Danas mi sunce Danas moja duša

žarče lice zlati, hram će postat bijel

danas mene anđeo danas neka kliče

k Bogu mome prati. sa mnom svijet taj cijeli.

DRAGI NAŠI RODITELJI

U najljepši dan života

dižem k nebu ruke svoje,

i blagoslov zovem Božji ,

na roditelje mile moje.

I danas na Prvu pričest

neka kliče srce vaše

jer je k stolu Gospodnjemu

pristupilo dijete vaše.

Oče, majko, na taj danak,

sve ću pjesme pjevat svete,

na taj danak prepun sunca,

za vas molbe k nebu lete.

EUHARISTIJA

Tamo u malom bijelom kruhu,

tamo na sredini oltara,

Isus me čeka, a u mom srcu

želja se za njim otvara.

O dođi, Isuse, k meni!

u moje srce dođi!

pa onda sa mnom u školu, na posao,

u igru – svakuda pođi!

LJUBAV SAMA

Mama kaže da sam dobar;

da sam njeno zlato.

Je si l' sa mnom TI, Isuse,

zadovoljan tako?

Ja bih rek' o da si više

nego moja mama,

u Tebe je srce vel' ko

to je ljubav sama.

TIJELO KRISTOVO

Sa oltara iz Tijela Kristova,

izvire Crkvi sva snaga,

sa toga vrutka vječnog života,

ističe utjeha blaga.

Iz ovog vrela crpe jakost

svi tužni, nevoljni, bijedni,

na tom se Suncu griju i jače

svi pravde, ljubavi žedni.

Ostani Kriste, s nama dovijeka

mi ti se klanjamo smjerno

naše će srce ostati Tebi

do kraja života vjerno.

ISUSE

O, Isuse, ti me možeš

očuvati čista,

da u meni krsna milost

uvijek novim sjajem blista.

O, Isuse, ti me možeš

učiniti jakim

da pobjednik s Tobom budem,

boreći se sa zlom svakim.

O, Isuse, Ti me možeš

učiniti svetim,

da ljubavi divnom stazom

Tvoj put vjerno slijedim.

O, Isuse, zato Tebi

dajem svega sebe,

da odsada cijelim bićem

volim jako Tebe.

TEBI KRISTE

Tebi, Kriste, u mom srcu

svom se dušom danas klanjam,

tebi srce moje mlado

i sav život ja poklanjam.

Ti mi srce čistim čuvaj

nebeskom ga krijepi hranom,

da uzmogne vazda biti,

tebi milim, svetim stanom.

U SVEČANOM ČASU

U svečanom ovom času

znam i vi bi biti htjeli

Isusovo milo cvijeće

i anđeli ko mi bijeli.

Ovjenčano naše čelo

i haljina bijela, čista,

pričaju nam svima danas:

primili smo jutros Krista.

O, molite skupa s nama

dobrog našeg Krista Kralja

da bjelinu našu nikad

grijeh ni pako ne okalja.

ZAHVALA

Prvo dijete:

Svi bi redom govorili

sad o svojoj sreći,

dopustite, lijepo molim

meni koju reći:

Za sve što je naše srce

doživjelo danas,

znate tko je doprinjeo

k tomu ovdje danas?

Drugo dijete:

O, znam, to je naša dobra

i premila mama.

Prvo dijete:

Još je netko! Misliš da nas

ona voli sama?

Uz mamu je nastojao

za me tata moj,

da uzmogne sudionik

bit u sreći toj.

Zajedno:

Roditelji naši dragi,

što ćemo vam reći?

Sada « HVALA « - a ostalo

kad budemo veći!