Potreba prosvjećivanja i odgoja, a potom i osnuci Kongregacija Naše Gospe vezani su uz imena muževa i žena, koje su se Bogu posvetile i postale uzor i poticaj tisućama djevojaka, koje i danas žive istu karizmu: sv. Petar Fourer (1565.-1640.), bl. Alix le Clerc (1576.-1622.), bl. Terezija Gerhardinger (1797.-1879.), Marija Terezija Franz (1825.-1911.) i M. Roza Anuncijata Kopunović (1887.-1956.).
Oni pripadaju različitim povijesnim razdobljima i geografskim kontekstima uz koje je vezan nastanak i povijesni razvoj naše družbe. No, svi su oni slijedili isto nadahnuće: iz ljubavi prema Isusu Kristu posvetiti se odgoju siromašne i zapuštene djece i mladeži, poglavito ženske. U vrijeme kada su škole bile luksuz, koji su si mogli priuštiti samo bogati, oni su podizali odgojne ustanove za siromašne djevojčice i djevojke. Bilo je to nešto vrlo smjelo i progresivno za vladajući mentalitet tadašnjega društva koji je podržavao postojeće socijalne razlike. Ti veliki likovi naše duhovne baštine zadužili su nas svojim životima i karizmom.
Sv. Petar Fourier je 1597. godine sa bl. Majkom Alix le Clerc u Francuskoj osnovao Kongregaciju Naše Gospe – Kanonikinje svetog Augustina, redovničku družbu koja se «posvetila siromašnim djevojčicama i djevojkama, učeći ih čitati, pisati, računati, crtati, pjevati i plesati, tumačeći im temelje kršćanskog nauka, čestitog života i kućne higijene».
Družba sestara Naše Gospe – Zagreb je samostalna redovnička ustanova nastala u Subotici 1930. godine. Prva je vrhovna glavarica Družbe, koja je imala sjedište u Subotici, bila s. Marija Anunciata Kopunović. Ona je uz pomoć biskupa Lajče Budanovića odgojnu karizmu sestara Naše Gospe počela njegovati za hrvatske djevojčice.
Zbog političkih prilika u godinama prije II. svjetskog rata htjeli su upravu prenijeti u Hrvatsku, u Zagreb. U tome su naišli na pomoć i suradnju bl. kardinala Alojzija Stepinca. Kuća Matica je 1941. iz Subotice prenešena u Zagreb. To je novi početak na istim korjenima.
Sestre su nakon II. Svjetskog rata radile u školama i odgojnim ustanovama, dok ih komunistički režim nije u tome onemogućio. Tada je osnovna djelatnost Družbe postala rad na župama, u župnom vjeronauku, vođenju crkvenih zborova i župskih domaćinstava…
Djelatnosti sestara su usmjerene na cjeloviti odgoj osobe: počevši od vrtića, preko župnog i školskog vjeronauka do rada na crkvenim visokoškolskim ustanovama. Sestre su se posvetile brižnom njegovanju crkvene glazbe u župnim zajednicama i na crkvenim učilištima. Naša odgojna metoda jest bezuvjetno prihvaćanje i dobrota, koja izvire iz življene vjere.
U duhu sv. Augustina, čije su konstitucije u temelju družbinih Konstitucija, sestre Naše Gospe trebaju imati i duh koji je on preporučivao: ljubav prije svega, i to ljubav koja rađa radošću. Odgoj je ono po čemu su sestre ovo što jesu, a snaga kojom to čine jest ljubav prema Kristu Gospodinu.
U svim poslovima koje vršimo kako u našim zajednicama, tako i izvan njih: na fakultetu, u školi, na župi, u uredu, u službi naših zajednica, želja nam je «činiti svako moguće dobro», kako je to prvim sestrama Naše Gospe preporučio sv. Petar Fourier, odgajati i promicati kulturu srca i duha.
Oni pripadaju različitim povijesnim razdobljima i geografskim kontekstima uz koje je vezan nastanak i povijesni razvoj naše družbe. No, svi su oni slijedili isto nadahnuće: iz ljubavi prema Isusu Kristu posvetiti se odgoju siromašne i zapuštene djece i mladeži, poglavito ženske. U vrijeme kada su škole bile luksuz, koji su si mogli priuštiti samo bogati, oni su podizali odgojne ustanove za siromašne djevojčice i djevojke. Bilo je to nešto vrlo smjelo i progresivno za vladajući mentalitet tadašnjega društva koji je podržavao postojeće socijalne razlike. Ti veliki likovi naše duhovne baštine zadužili su nas svojim životima i karizmom.
Sv. Petar Fourier je 1597. godine sa bl. Majkom Alix le Clerc u Francuskoj osnovao Kongregaciju Naše Gospe – Kanonikinje svetog Augustina, redovničku družbu koja se «posvetila siromašnim djevojčicama i djevojkama, učeći ih čitati, pisati, računati, crtati, pjevati i plesati, tumačeći im temelje kršćanskog nauka, čestitog života i kućne higijene».
Družba sestara Naše Gospe – Zagreb je samostalna redovnička ustanova nastala u Subotici 1930. godine. Prva je vrhovna glavarica Družbe, koja je imala sjedište u Subotici, bila s. Marija Anunciata Kopunović. Ona je uz pomoć biskupa Lajče Budanovića odgojnu karizmu sestara Naše Gospe počela njegovati za hrvatske djevojčice.
Zbog političkih prilika u godinama prije II. svjetskog rata htjeli su upravu prenijeti u Hrvatsku, u Zagreb. U tome su naišli na pomoć i suradnju bl. kardinala Alojzija Stepinca. Kuća Matica je 1941. iz Subotice prenešena u Zagreb. To je novi početak na istim korjenima.
Sestre su nakon II. Svjetskog rata radile u školama i odgojnim ustanovama, dok ih komunistički režim nije u tome onemogućio. Tada je osnovna djelatnost Družbe postala rad na župama, u župnom vjeronauku, vođenju crkvenih zborova i župskih domaćinstava…
Djelatnosti sestara su usmjerene na cjeloviti odgoj osobe: počevši od vrtića, preko župnog i školskog vjeronauka do rada na crkvenim visokoškolskim ustanovama. Sestre su se posvetile brižnom njegovanju crkvene glazbe u župnim zajednicama i na crkvenim učilištima. Naša odgojna metoda jest bezuvjetno prihvaćanje i dobrota, koja izvire iz življene vjere.
U duhu sv. Augustina, čije su konstitucije u temelju družbinih Konstitucija, sestre Naše Gospe trebaju imati i duh koji je on preporučivao: ljubav prije svega, i to ljubav koja rađa radošću. Odgoj je ono po čemu su sestre ovo što jesu, a snaga kojom to čine jest ljubav prema Kristu Gospodinu.
U svim poslovima koje vršimo kako u našim zajednicama, tako i izvan njih: na fakultetu, u školi, na župi, u uredu, u službi naših zajednica, želja nam je «činiti svako moguće dobro», kako je to prvim sestrama Naše Gospe preporučio sv. Petar Fourier, odgajati i promicati kulturu srca i duha.
