13. Veljača 2012.
P2124983-300x225

S prvim je obilnijim snijegom na fasadi našeg samostana osvanuo grafit kojim je, vjerojatno, netko izrazio svoje razmišljanje o nama koji živimo u kući koju opasuju zidovi na kojima se može pisati.

Prihvaćajući izazov na dijalog osjetila sam se potaknutom reći (a ne bih htjela pisati na fasadu, pa pišem na ovaj "zid"), da je ključ našeg, kao i svih samostana, iznutra, i da nas nije nitko zatvorio nego smo mi unutra slobodne a ne zatvorene. I ne samo unutra. I vani smo.

s. Martina Koprivnjak

To će lijepo izraziti pjesma koju prilažem:

 

iz zidina van

živim u zidinama

moga samostana

i u zidinama

moga grada

**********

volim samostan

volim i grad

i nije da zidine

ne volim

*******

pa ipak

ja svaki dan

moram izići van

iz samostana

i iz grada

i iz zidina

da pučinu vidim

i smirim čežnju

za daljinama

nepoznatima

*******************

moj se gospodin rodio

pred zidinama

betlehemskim

***********

moj je gospodin umro

i uskrsnuo

pred zidinama

jeruzalemskim

***********

iz mraka svih mojih zidina

moram van

moramo van

da nas obasja svjetlo

betlehemsko

i svjetlo uskrsnuća

************************

fra Rafael Romić

 

"s Franjom Asiškim već osam stoljeća"

  Povratak na sve Duhovni kutak